Trtuša i NS najbrži u Betini na Regati za dušu i tilo

📸 regate.com.hr

Treća ovogodišnja regata Latinskog idra na otoku Murteru jedrila se u nedjelju 15. kolovoza u Betini. Uglavnom je sve bilo po prokušanom organizacijskom receptu, a razlika u odnosu na prethodnih par godina, kao i na sve prethodne ovogodišnje regate iz ovog ciklusa, bilo je to što je vjetra bilo na kapaljku. Sve vezano uz 19. Regatu za dušu i tilo odvijalo se na Betinskom mulu, na kojem su sve barke i bile vezane. Tu su se obavljale prijave, marendavalo se, pjevalo, a u 14 sati odrađen je i sastanak kormilara, a sat kasnije krenulo se s jedrenjem. Ove godine puhao je dosta lagani jugozapadnjak, a kako je prvi dio regatnog polja smješten odmah uz sjeveroistočnu obalu otoka Murtera, tako je taj južin bio i još slabiji nego na otvorenom s druge strane Murtera. Sudjelovalo je oko 40 kaića, gajeta i leuta, a ruta na kojoj se jedrilo bila je nešto drugačija nego inače. Ovog puta glavne oznake su bile bove postavljene na dva mjesta. Prva je bila u Plitkoj vali, klasičnoj poziciji i na osnovnoj ruti, a druga je bila postavljena ispred Prosike. Start je bio s krmama vezanim na rivu i sidrima bačenim ispred gajeta, pa se prvo jedrilo prema Plitkoj vali, zatim prema Prosici, a nakon toga oni koji nisu odustali od jedrenja vraćali su se u Plitku valu nakon koje su jedrili prema cilju. Kad se uzme u obzir smjer vjetra i pozicije bova može se reći da je ovo bila skoro pa i regata jedrena u štap polju. Podjednako su se jedrile i orca i krma. To je bilo dosta dobro s jedriličarske strane, jer je zahtijevalo taktiziranje u određenim dijelovima, a ne samo puko jurcanje, pa čija barka je brža taj će doći prvi. S obzirom na neizdašni vjetar na startu je bilo vrlo važno da je član posade zadužen za povlačenje po sidrenom konopu u dobroj formi, kao i da je sidro dobro uhvatilo, a također i da sidreni konopi nisu isprepleteni i da nečije sidro je bačeno preko vašeg. Ako je to sve dobro odrađeno i nije bilo zaplitanja do prve bove se moralo i viravati, a s obzirom na smjer vjetra slobodno se može reći da su u nešto boljoj poziciji bili oni koji su bili bliže Murteru. Ta pozicija im je omogućavala mnogo dulje jedrenje na desnim uzdama, a kad su morali viravati (ići u burdadu) bili su u prilici kontrolirati konkurenciju. Naravno, sve ovo pod uvjetom da ste dovoljno brzi, poput gajete Trtuša, koja je na kraju i odnijela pobjedu, a koja je upravo i startala s desne strane startne linije. U ovoj etapi prvi su jedrili relativno brzo, pogotovo u zoni bliže bovi, dok se sporiji dio flote poprilično rastegnuo i oni koji nisu bili u prvim redovima dobivali su još slabiji vjetar. Uglavnom, nekoliko vodećih brodova odjedrilo je i više od pola druge dionice prema Prosici, dok je glavnina pratnje tek uspjela obići bovu u Plitkoj vali. Ova etapa se jedrila u čistu krmu i u prednosti su bili oni koji su reducirali broj članova posade, te čije barke su lakše i pliće forme, a sigurno je nezanemarivo bilo i to da li su se zaboravili listovi kormila podignuti iz mora, te i na taj način smanjiti otpor jedrenju. Krma se jedrila po osjetno slabijem vjetru, a u povratku vjetar više nije ni ravnomjerno popunjavao regatno polje, već su se lovili privatni dricevi kao što se i u određenoj mjeri igralo na kartu sreće u izboru lijeve i desne mogućnosti za jedrenje do Plitke vale. Vodeće jedrilice i dalje uspješno igraju svoju ulogu favorita i sigurno jedre dalje, dok među pratnjom polako kreću odustajanja. Jedan dio sudionika nije uspio dojedriti do Prosike, odnosno procijenili su da možda dojedre do nje, ali da se neće uspjeti vratiti. Odustajanja su se nastavila kako je prolazilo vrijeme, ali vodeći su i dalje imali nešto više sreće s vjetrom i nastavljaju s jedrenjem. Ponavlja se situacija sa snagom vjetra koji ponovno jača u blizini Plitke vale. U ovoj fazi bilo je važno da li će se izabrati povratak bliže lanterni s lijeve strane kanala ili sredinom, a o detaljnije o tim izborima ispričao ja kormilar pobjedničke gajete Ante Turčinov:

📸 regate.com.hr

Nastavak ciklusa Latinskog idra trebao bi biti u Prvić Šepurini, ali još se ne zna konačna odluka. Ono što je sigurno je regata "Vanka škvare", koja će se jedriti posljednje nedjelje u kolovozu. Organizira se u Betini i karakterizira je da je otvorenost za sve što posadama padne na pamet, za razliku od klasičnih regata u kojima mora biti zadovoljeno pravilo "1.6". I na kraju ostaje najveća fešta, Murterska regata za blagdan Sv.Mihovila. A pravilo "1.6" odnosi se na duljinu jedra na lantini i kaže da njegova maksimalna duljina ne smije prijeći broj koji se dobije kao umnožak duljine trupa pomnoženog s koeficijentom 1.6. U oglasu regate u Betini čak je bilo i objavljeno u Oglasu da će se obavljati kontrola svih prvoplasiranih po pitanju ovog pravila. Svi standardni sudionici su ga bez problema zadovoljili, dok je nažalost mlada Jezerska posada platila danak neiskustva i tu izgubila drugo mjesto, jer im je duljina jedra na lantini bila veća od dozvoljenog. To je bio razlog zašto je na drugom mjestu na kraju završila Dišpetoža, a na trećem Sirotica.