DUBROVNIK S POMLAĐENOM POSADOM IZVRSNO BRANIO BOJE DOMAĆINA NA 41. JUŽNODALMATINSKOJ REGATI
Dubrovnik s pomlađenom posadom izvrsno branio boje domaćina na 41. Južnodalmatinskoj regati
📸 Leonard Kvarantan
Jedna od najiščekivanijih regata svakog ljeta, Južnodalmatinska, ove godine dobila je novu dimenziju zbog koje je imala još veću pažnju u jedriličarskim krugovima nego inače. Razlog je sudjelovanje jedne jedrilice koja je apsolutni vrh u svjetskim okvirima što se tiče tehnoloških rješenja, a od ovog proljeća jedri pod zastavom JK Orsan. Riječ je o Stravaganzi, jednom od najekstremnijih monotrupaca na svijetu, ako se izuzmu vanserijske letjelice s ovogodišnjeg America's Cupa. Ali idemo po redu. Regatu organizira JK Orsan iz Dubrovnika u suradnji s PŠU Peliška jedra iz Orebića, a nakon što se starta iz Orebića u tri etape se jedri do Dubrovnika. Prva je startala u petak 6. kolovoza. Nakon Orebića obavezno se jedri prema gradu Korčuli, ispred kojeg se postavlja oznaka koju treba ostaviti lijevim bokom, a usputni otočić Badija desnim, a ciljna ravnina nalazi se u Pomeni, mjestu na sjeverozapadnom vrhu otoka Mljeta. S obzirom da se pobjednik regate proglašava po ORC Club sustavu razvrstanja, potrebno je istaknuti da se na ovoj dionici rezultati obračunavaju s obračunatom duljinom rute od 16NM. Naravno, i onima koji nemaju ORC Club svjedodžbe omogućeno je natjecanje po klasičnom Openu, ali najbrži na ovaj način samo dobivaju titulu koju se u međunarodnim krugovima naziva Line Honors ili po hrvatskom - najbrže jedrilice. Druga etapa sutradan starta ispred Pomene i da bi se učinila malo zanimljivijom kod otočića Lirica pod Pelješkom obalom ponovno se postavlja jedna oznaka koju se ostavlja desnim bokom. Iduća obavezna točka je jedino cilj koji se nalazi u Prožuri, a u ORC kalkulator ubacuje se duljina rute od 19NM. I treća, posljednja etapa, krenula je u nedjelju 8. kolovoza. Ova etapa ima dvije opcije predviđene Uputama, a to je ona u punoj duljini i skraćena. Razlika nije prevelika, tako da u slučaju da se jedri kompletna ruta obračunska duljina je 19.5NM, a u skraćenoj varijanti je 17NM. Kod ovog jedrenja obavezan je prolazak između otoka Olip i Jakljan, te jedrenje koločepskim kanalom do cilja kod otoka Daksa.
Na regati je sudjelovalo ukupno 35 jedrilica, a dodatnu ORC kalkulaciju odabralo je 11 posada. Treba spomenuti da je regata imala i međunarodni karakter jer su sudjelovale tri slovenske i jedna talijanska posada.
Osim dobrog i nadasve kvalitetnog odaziva po pitanju sudionika, organizatori su imali i sreće u metereološkom pogledu. Puhalo je svih dana, a jedino što se jedriličarima sigurno nije baš svidjelo je da se skoro cijelo vrijeme jedrilo u orcu. Ako ništa drugo, za vrijeme prevrućih kolovoskih dana to je davalo vrlo poželjan osjećaj osvježenja koji je i u hladnijim godišnjim dobima teško dohvatljiv dok se jedri niz vjetar.
Uz spomenutu Stravaganzu na regati je bilo još nekoliko rasnih jurilica koje su do njenog dolaska mogle konkurirati jedna drugoj i u ovisnosti o uvjetima na moru moglo se dosta dobro prognozirati kakav bi mogao biti finalni raspored. Ovako, Stravaganza je unijela jednu novu nepoznanicu u jednadžbu i tek se treba vidjeti kako će se ponašati u drugim situacijama, ali za sada je izgleda sve išlo njoj na ruku. A osim nje, među open favoritima za line honors, na regati je bio Mareus 3 (ex Full Pelt), zatim još jedan novitet iz Dubrovnika - Outsider, pa Dubrovnik, Fatamorgana II, Gringo 3. Među onima nešto kraće vodne linije tu su Erco D', Adriatica, Južni vjetar, Elaya, Oliva... itd. Sve u svemu, festival brzine!
📸 Leonard Kvarantan
ORC je bio u jednom segmentu predvidljiv, a u jednom čak i zanimljiv. Prvih pet posada na kraju 41. Južnodalmatinske regate možemo redovito vidjeti na regatama CRO ORC Cupa. Međutim, dio njih nije bio u najjačem sastavu, dok jednom dijelu, zbog pripadajuće LOA-e i vrlo duge orce, nisu imali dobro kombinirane uvjete za bolji rezultat. Pobjedu u prvoj i trećoj etapi, a na kraju i ukupnu pobjedu, odnosi Gringo 3. Od desetak standardnih jedriličara koji izvlače iz ove jedrilice maksimum na štap regatama Kupa, ovaj vikend je jedrilo samo njih troje, a preostale pozicije zauzele su mlade snage JK Uskok, odnosno njihovi juniori iz klasa 420 i 49er. Slično je bilo i s ekipom na Dubrovniku. Ovdje čak ni kormilar nije bio standardan. Denis Vukas je ove godine preuzeo jednu od uloga u Organizacijskom odboru, pa se bavio postavljanjem oznaka cilja, a kormilo klupske perjanice ustupio je mladom Alecu Cvinaru. Da ni ova postava nije loša pokazuje da su nakon zagrijavanja u prvoj etapi (4. mjesto), u posljednje dvije osvojili dva druga mjesta. Treće mjesto osvaja slovenska ekipa s Elaye. Njihov kormilar Dušan Ušeničnik iskusni je rutiner po pitanu ORC Cluba, a tek upoznaje regatne mogućnosti svog novog Elana E5, koji mu je zamijenio 450-tku - Karpo. Na četvrtom mjestu završila je još jedna slovenska posada, ali pod hrvatskom zastavom. Njihova priča je slična onoj od sunarodnjaka i do sad su bili vrlo aktivni s Douforom 460 - Erco, ali od ovog proljeća odlučili su se okušati i na iskusnom Gringu 2 preimenovanom u Erco D'. Inače, oni su osvojili prvo mjesto u drugoj etapi! Najstabilniji po pitanju rezultata, sva tri peta mjesta bila su njihova, bili su dečki i cure s Adriatice. Ovom Farru 280 puno više odgovaraju uvjeti niz vjetar, a duge navigacijske orce sigurno nisu njegov forte, tako da s ovim rezultatom sigurno mogu biti vrlo zadovoljni, jednako kao i još manji Melges 24 - Lero koji je završio na 6. mjestu. Lerov bljesak bio je u prvoj etapi kad im je Regatni odbor izračunao da su ukupno drugi i ti bodovi su im bili više nego dobrodošli za ovaj solidan rezultat. A najnovija jurilica pod zastavom JK Orsan - Outsider, završava regatu na 7. mjestu. Činjenica je da je ovaj bolid čisti openaš i da ga posada tek upoznaje, pa je onda ovaj rezultat čak i dobar, a za ubuduće želimo im puno sreće. Preostale četiri jedrilice također su davale sve od sebe, ali ove godine sportska sreća nije bila na njihovoj strani. Tko je u kojoj etapi zauzeo koje mjesto i koji je kompletan finalni raspored možete pronaći na ovom linku, dok izjavu kormilara pobjedničke jedrilice možete pročitati u nastavku:Iznenađujuća Južnodalmatinska regata, jer se 85% jedrilo u orcu i mislim da ni u jednom trenutku vjetar nije bio slabiji od 6 čvorova, što je spektakl za ovo godišnje doba i mislim da smo u ta tri dana regate s genakerom jedrili maksimalno pola sata. A također mislim i da je sreća da nije bilo puno krme jer bi se teško nosili s vrućinom! Od standardne ekipe bili smo samo ja, Šime Sorić i Marko Kulišić, a s nama su bila četiri juniora i jedna juniorka: Eva Šiško, Buba Pulek, Lorenc Lokas, Bruno Serapilja i Mauro Čupić. Mi i Dubrovnik imali smo stvarno dobar "fajt", a da smo napravili dobar posao u njihovom lokalnom akvatoriju najbolje pokazuje njihova pohvala na kraju da smo "dobro odradili Kalamotu i Lopudski đir". Tu smo nešto dobro odradili, jer nam je Dubrovnik pobjegao 5-6 minuta, a uspjeli smo ga tu uz kraj sustići i nakon korekcije ponovno ostaviti iza sebe. Što se tiče jedrilja imali smo standardni set za ORC s tim da smo ubacili J0, a izbacili drifter. To smo sad isprobali i mislim da će taj set ostati za jesenski dio Kupa. Još planiramo nastupiti i na Lošinjskoj regati. Tamo ćemo isprobati novo glavno jedro, a ovdje smo jedrili s novom trojkom koja je fenomenalno odradila svoj posao, tako da definitivno nastavljamo suradnju s North Sailsom! A drugi dio prve etape smo napravili još jedan test. Imali smo zajedno podignute J0 i flok i jedrili smo sigurno jedan čvor brže. U ostalim etapama koristili smo samo jedro i flok s tim da smo u zadnjoj etapi dignuli mediu.
📸 Leonard Kvarantan
Sve ove četiri jedrilice su ekstremi u pojedinim smjerovima, a nekako najkonzervativniji je baš Dubrovnik, jer jedina egzotika na njemu je karbon kao osnovni građevni materijal. Ekstremistički dio flote zatvorila je Fatamorgana II. Za razliko od jedrilica ispred sebe koje imaju canting keel, flying bulb, vodene tankove itd, ona se može pohvaliti foilovima. Ako se izuzmu ACI-jevi Swanovi 36, to je jedina jedrilica u nas s ovim "pojačalom". Od sviju nabrojanih Fatamorgana je i najmanja, a taj hendikep joj je bio problematičan u drugoj i trećoj etapi, jer jedino je u prvoj bilo moguće jedriti malo više laško, a s tim kutem i vjetrom koji je puhao ona postaje neuhvatljiva. Tu etapu u cilj je ušla odmah iza Stravaganze. Na šestom mjestu generalnog poretka završava pobjednik regate - Gringo 3. On je ujedno i prva od jedrilica koje nemaju pomične kobilice i ostale fancy gadgete. Generalne rezultate po Openu i kako se tko snašao u pojedinoj etapi možete pronaći na ovom linku. A za kraj je ostala prava poslastica, detaljan izvještaj o jedrenju na ovogodišnjoj Južnodalmatinskoj regati i općenito o primadoni s juga, jedrilici Stravaganza, a sugovornik je njen vlasnik i kormilar Niko Kmetović:Na regati je bilo dobro s tim da treba uzeti u obzir da smo brod sastavili i bacili u more deset dana prije starta. Napravili smo dva treninga i pošli za Orebić. Tako da sve što smo radili je bilo poprilično konzervativno. Za prvi dan prognoza je bila maestral, pa je start bio pomaknut za oko sat vremena jer se čekalo da taj maestral pojača i da vozimo po njemu cijelo vrijeme. U skladu s tom prognozom dan ranije smo odlučili da ćemo na regatu ponijeti mali Code, mali flok i malo glavno jedro. Veliko jedro nismo niti htjeli nositi na regatu jer smo odlučili dok se dobro ne uigramo da ga još niti ne pokušavamo nositi sa sobom. A razlika između malog i velikog glavnog jedra je oko 20 kvadrata. Malo je otprilike 100 kvadrata, dok je veliko blizu 130. Inače, ta dva jedra dolaze svako sa svojom lantinom, a razlika u njihovim duljinama je oko metar i pol. Znači, svako jedro se sprema sa svojom lantinom i kad se odluči koje će se koristiti samo se zakači na jarbol i zakači se sistem škote i spremno je za podizanje. Uglavnom, ta odluka će sigurno biti na snazi do kraja ove godine. Taj prvi start bio je poprilično konzervativan. Startali smo blizu Mate i Mareusa, a tu je bio i Outsider. Potegnuli smo jednu bordadu put škoja pod Badijom. Kad smo došli u kraj smo virali i nakon toga smo jednostavno otišli. U orcu vozimo od pola, pa do cijelog čvora brže s istim i boljim kutem u odnosu na ostale. Razlika u kutu i nije nešto pretjerano velika, ali je ogromna razlika u otporu i razvijenoj snazi kad je kolomba van mora. Čim kolomba izađe van mora otpor drastično pada, ali s druge strane dagger se mora ubosti pa se na račun toga vrati nešto otpora jer je narasla uronjena površina. Ali velika površina jedara i ogroman "righting moment" daju mnoge druge mogućnosti i u forsiranju kuta i u zapojavanju... stvarno se značajno širi opseg mogućnosti trima nego kod klasične jedrilice. Ponašanje je u principu jednako kao u jedrilici koju se dodatno stiska trapezima s tim da je ovo puno bolja varijanta. Cilj ovog projekta je približiti se katamaranskom režimu jedrenja.. što manje elemenata u moru, što veći righting moment, a poslije se samo krate jedra. Znači, ovaj brod se uvijek mora voziti s minimalnim otporom i u zraku i u moru. Nakon okreta bove trebalo nam je malo više vremena dok smo složili Code, jer nam je to bilo prvi put da smo ga uopće i dizali, a genaker još uvijek nismo digli! Uglavnom, nastavili smo konzervativno, jer ipak se posada treba uigrati. Tu je nas 4 - 5 što duže jedrimo, a ostali su surferi i polaznici škole jedrenja za odrasle. Tako da nismo htjeli ništa prepustiti slučaju. Do Ražnjića smo vozili s Code-om bez ikakvih problema, kad dođe reful malo zapojaš. Baš ispred Ražnjića došao je jedan jaki reful s kojim smo se morali stvarno dobro ispojati i tad smo zavezli 20 bez ikakvih problema. Tada smo skinuli Code i nastavili s malim flokom i punim jedrom. Vani nas je dočekalo dosta mora, maestral je dobro iskopao i baš me zanimalo kako će se po tim uvjetima brod ponašati. Tu smo vidjeli da je najbolje kad je kolomba podignuta taman toliko da je iznad površine mora. Jer stvar je u tome da su to bili nestabilni uvjeti. U tim trenucima kad kolomba izađe iz mora značajno naraste righting moment, što od nagiba broda, što zbog toga što svaki put kad kolomba uđe u more ona zbog uzgona postane za više od 100kg laganija. Tako da je već to nekakav auto trim i u tako laškim uvjetima brod se vozi baš kao katamaran. Mislim da nisam ranije jedrio na katamaranima ne bi mogao kontrolirati Stravaganzu. Prividni vjetar se mijenja po 30°... moraš pojati 30°, pa se nagradiš s 40°... pojaš 30°, nagradiš se s 30°... pojaš 20°, nagradiš se s 40°... radim s kormilom je strašno važan. Najbolja usporedba je da to izgleda kao da cijelo vrijeme voziš katamaran na jednom trupu. U tim uvjetima vožnja je bila više nego ugodno, brod je premašio sva moja očekivanja. Val praktički nije ništa smetao i jedina situacija koju smo imali bila je vezana uz brtvu baštuna. Ona je napuhujuća. Kad se izvlači baštun otvori se ventil, brtva se izduši, baštun se izvuće i brtva se napumpa. Ima na sebi ugrađenu malu pumpu poput one na tlakomjeru. Uglavnom to je praktički nepropusno, ali smo imali problem s kuglicom u nepovratnom ventilu pa nismo to mogli najbolje napumpati... To su ti mali tehnički problemi koje moramo ispravljati u hodu. Uglavnom, to smo riješili trakom :) Kad smo stigli pred Mljet vjetar je malo ukrmio i trebalo se vratiti na Code, ali ja nisam htio ništa dovoditi u rizik jer bili smo prvi. Mate nam je dolazio, ali nije bio dovoljno blizu. Da je bilo možda još dvije milje regate vjerojatno bi se odlučio na taj potez, ali procijenio sam da nas ne može dohvatiti i nisam se htio bez potrebe dovoditi u rizik spuštanja u plitkom, na malom prostoru itd. a tamo se ima možda 100 metara za sve spustiti, plus naših 4 i pol metra gaza... Drugi dan je start bio ispred Pomeštaka, vozili smo na Liricu, a puhao je nekaka pujalet koji dođe u Mljetskom kanalu kao šiloket. Nakon starta prema Lirici smo vozili prst - dva laško, pa malo orca, pa ponovo prst - dva laško... Tu smo odmah napravili razliku... okrenuli oko bove, oštra orca, došli do Pelješca, burgada na sebe na Mljet i onda nam se tu dogodilo da nam je pukao veliki flok, jedinica. Odlijepio se po sekciji. Inače veliki je problem što imamo hrpu jedara i na početku dana moraš izabrati s čim ćeš voziti. Mi smo se za taj dan odlučili na flok jedinicu i drifter jer su zvali bonacu, a ostala jedra smo uredno složili u brod. To moram reći, brod unutra ima ogroman slobodan prostor. Dosta je visok i to mu je veliki plus. Npr. Outsider nam stane ispod balkona. A i to je razlog zašto se prvog dana, po valu, vrlo dobro ponašao. Mislim, bili smo kompletno mokri, ali to je bilo zbog prskanja kolombe, zbog brzine. Uglavnom, kad se dogodilo to s flokom odlučili smo otići pod Mljet jer je tamo bilo nešto manje vjetra, pa smo tu odlučili dignuti drifter. Spustili smo ga tek pred Sobru kad smo se morali vratiti na taj rasparani flok. Tako smo jedrili jednu bordadu dok nismo udarili u zid od bonace. I tu više nisam imao nikakvih drugih opcija. Nakon nekog vremena stigli su i Outsider, Mareus i Dubrovnik i kad su vidjeli što nam se dogodilo malo su zaorcali po vjetru koji se tu počeo formirati. S njim su jedrili do punte, a onda im je iz uvale zapuhalo 10-12 čvorova s kojima su ušli u cilj. Nama je to počelo dolaziti tek nakon 5-10 minuta i više ih nismo mogli uhvatiti. Za treći dan stigao nam je iz Dubrovnika jedan stari flok umjesto tog rasparanog, ali odlučili smo da ipak vozimo s malim od prvog dana. Na startu smo malo kasnili jer se nisam htio gurati. U jednom trenutku netko nas je pokrio, pa smo legli na svoju stranu. To je sa strane izgledalo gadno, ali nije bila tolika drama. Balkon malo legne u more, ali jednostavno se zapoja i kolomba malo spusti i to je to. Za takve situacije imamo baypass ventil koji kad se otvori kolomba pada iz 90° u nulu za sekundu i pol. Uglavnom tu dok smo se izvukli da možemo voziti svoju vožnju morali smo biti konzervativniji. Bili smo tu i tamo malo pokriveni, tako da nismo odmah mogli voziti svoj kurs, ali kao i svakim brodom, treba ga naučiti. Nakon 500 metara, kad smo se očistili, popeli smo se poviše Mareusa i vozili svoju regatu. Jedrili smo prema Vratniku i kad smo ušli odlučili smo ići lijevo od Tajana i Crkvine, ne uvlačiti se pod otoke. To je bila dobra odluka. Vozili smo potom nam Mišnjak i vozili kanalom s rukom krata. Inače, brzina u orcu je 9.5 čvorova s tim da se u nekim uvjetima može navuči i na 10 čvorova, dok se prethodni vlasnik zaklinje da se može dovesti i do 12 čvorova! Nisam baš uvjeren u to, ali oni su inzistirali na tom podatku. Vjerojatno je to bilo po flat uvjetima, s deset ljudi na balkonima i vrhunskom trimu. Uglavnom, ja ga sad mogu konstantno dovesti do toga da ide 9 - 9.5. Znači, moramo dovesti brod da razvija punu snagu, da kolomba bude u potpunosti van i da je samo dagger u moru. Tada mi je ključan čovjek koji je na glavnom jedru. Tu ulogu ima Lovre. Momak je u treningu , ali svejedno mu je to izrazit napor. Kad su brojevi u pitanju to znači da on sa škotom jedra mora savladavati righting moment od 8500Nm! I to su ti uvjeti kad se brod ponovno vozi kao katamaran. Vjetar padne za jedan čvor i ja odmah moram pojati da bi dobio na prividnom vjetru, pa ponovno se vraćamo u orcu i tako stalno... stalno se vozi katamaranski stil. Ovi što su vozili iza nas rekli su nam da oni po nama jednostavno ne mogu shvatiti što se naprijed događa. Oni više ne mogu znati da li nam je došao dric, ili sam taj trnutak zapojao da bi se u idućem nagradio, a brod nam uvijek stoji relativno ravno. On je nagnut maksimalno 10°. Npr. kad je vjetar jači vozimo ga malo više nagnutog, a kolombu dižemo na 90°, tako da tu ima malo lufta, a kad to padne onda kolombu dižemo na 100°, ali stisnutiji brod. Ima tu stvarno hrpa nijansi, mi tu nismo još otkrili niti 1% mogućnosti.
