Stipanović i Tudor srebreni na SP klase Zvijezda

📸 Christian Beck

Fenomenalno ljeto Tonča Stipanovića nastavilo se i nakon povratka s Olimpijskih igara u Tokiju na kojima je osvojio svoju drugu srebrenu medalju u klasi ILCA 7. Nastavak se zbio u najjedriličarskijem gradu u Njemačkoj, u gradu Kielu koji je ugostio olimpijsko jedrenje daleke 1972. godine. Tamo je bilo organizirano Svjetsko prvenstvo klase Zvijezda, a na kojem je nastupio s Tudorom Bilićem i gdje su njih dvojica dojedrila do srebrene medalje! Osim ove posade nastupili su i naši doajeni u ovoj klasi, posada Marin Mišura i Tonko Barač, a značajnu ulogu na regatnom polju imao je i Ante Šitć kao flokista Xavieru Rohartu i sva trojica mogu biti stvarno zadovoljni sa svojim jedrenjima na Baltiku. Organizatori su uspjeli okupiti 82 posade koje su u Kielu boravile od 4. do 11. rujna. Prva jedrenja trebala su se zbiti u ponedjeljak 6. rujna ali vjetar nije bio dovoljno jak za regularno jedrenje. Po informacijama iz RO mjerilo se samo 2 do 3 čvora i to na dvadesetak metara nadmorske visine na obližnjem svjetioniku, a kako je bilo izgledno da će tako ostati i u poslijepodnevnim satima, u 14 sati dodan je i "A" uz već podignuti "AP". U utorak je sinoptička situacija bila potpuno jednaka, pa je Regatni odbor morao krenuti s razradom mogućih scenarija kako da spasi prvenstvo i da organizira dovoljan broj regata. Istina, to mu nije trebao biti pretežak napor s obzirom da od 1921. godine zvjezdaši imaju običaj da na SP jedre samo po jedan plov, pa trenutno propuštena dva natjecateljska dana mogu nadoknaditi sa po dva plova u preostalim danima. Srijeda je krenula na jednak način, AP na jarbolu, ali prognostički modeli najavljuju lagani vjetrić u ranim poslijepodnevnim satima. Prognoza je pogodila i napokon se moglo reći da je počelo Svjetsko prvenstvo. Naši su regatu izvrsno otvorili i svi naši predstavnici završavaju među najboljima. Mišura i Barač odmah od starta pokazuju da nisu bez razloga već nekoliko godina među najboljim svjetskim posadama i završavaju na trećem mjestu. Stipanović i Bilić vrlo dobro jedre unatoč tomu što po ovako laganim uvjetima nisu previše trenirali, te osvajaju izvrsno 5. mjesto, a Ante Šitić sa svojim kormilarom Rohartom u cilj ulazi kao 8.

📸 Christian Beck

U četvrtak je RO po svaku cijenu morao organizirati planirana dva jedrenja i na ruku im je išlo što je već kroz jutro puhalo oko 8 čvorova, te je flota relativno ugodnije stigla do regatnog polja koje je inače svih dana bilo postavljeno na oko sat vremena od kluba. Kako je dan odmicao vjetar je jačao i s jutarnjeg sjeverca prebacuje na istočnjak koji je u najjačim trenucima puhao i do 15 čvorova. Osim ugodnih uvjeta za jedrenje, četvrti dan regate obilježilo je i nekoliko crni zastava na kojima je nekoliko top posada ispalo iz igre i koji su morali znatno pažljivije planirate iduće starteve. Naše posade srećom nisu bile u tom društvu i mnogo opuštenije jedrenje bilo je pred njima u danima koji su ostali do kraja. Uglavnom, svoj najbolji rezultat na regati ostvaruju Stipanović i Bilić koji u prvom plovu dana završavaju na drugom mjestu. Malo sporije jedrili su u idućem kojeg završavaju na 8. mjestu, dok je Mišuri i Baraču ovo bio najsporiji dan na SP jer su u kroz cilj prolazili kao 12. i 14. Šitićev kormilar bio je malo bolji od Baračevog, te njih dvojica završavaju na 10. i 9. mjestu.

📸 Christian Beck

Predzadnji dan regate bio je tipično oblačan za ovaj dio Europe, ali ovog puta oblaci nisu blokirali vjetar, već je prvi plov odmah odjedren po 15 čvorova jugozapadnjaka. U njemu je Šitić prvi ušao u cilj od hrvatskih jedriličara, odnosno kao 4. u generalnom plasmanu. Mjesto iza stižu Stipanović i Bilić, dok Mišura i Barač zauzimaju posljednje jednoznamenkasto mjesto. Njih dvojica popravljaju dojam već u idućem jedrenju i osvajaju svoje drugo treće mjesto, a Ante u cilj ulazi kao 13. flokista, dok Tonči i Tudor u tom plovu knjiže svoj najlošiji plasman. Što se tiče borbe za medalje, s petim jedrenjem bilo je riješeno tko će ponijeti naslov prvaka, jer su Negri i Kleen u svom skoru imali 4., 1., 1., 1. i 2. mjesto i u subotu više nisu ni trebali jedriti, a tako su i postupili. U subotu se jedrio samo jedan plov, a kolika je bila nervoza na startu govori podatak da je čak 18 posada diskvalificirano zbog preuranjenog starta. Nažalost među njima su se našli Mišura i Barač, te Šitić s Rohartom. Zato su Stipanović i Bilić odjedrili vrlo dobro i finalizirali na 3. mjestu, te s bodom prednosti osvojili srebrenu medalju! Mišura i Barač ove godine su se zaustavili na osmom mjestu s tri boda prednosti ispred Roharta i Šitića. Točne rezultate i ostale podatke možete pronaći na ovom linku. A sad da vidimo što su o regati ispričali Tonči i Tudor:

Nismo imali nešto previše treninga, ali bilo je dobro. Uspjeli smo odjedriti po tri dana u Splitu i u Kielu. Prva dva dana regate nismo jedrili jer je bila bonaca, ali smo svaki dan nakon protestnog vremena išli na trening, pa bi bili na moru po dva sata po laganom vjetru. To nam je trebalo da bi ostali "u motu", a i da bi skužili neke nove stvari po takvim uvjetima, jer nam je to bio standardni problem. A kad je krenula regata imali smo laganiji vjetar i išli smo vro dobro. Malo smo kasnili na startu, ali dobro smo napredovali kroz regatu i uspjeli smo ući u cilj kao peti. I inače smo dosta dobro jedrili, osim one kad smo završili 24. ali da zadnju krmu nismo pojalabandali i otišli lijevo mogli smo ući kao šesti, jer brod koji je bio ispred nas ušao je peti. Tako da smo mogli imati sva mjesta u prvih deset što mislim da je stvarno super jer nam je ovo tek četvrta regata zajedno. Drugi dan smo imali od 9 do 14 čvorova. Negdje su organizatori objavili da je bilo i 18, ali nisam baš imao taj osjećaj. A idući dan prvu regatu smo imali baš po jakom vjetru. Preko nas je prošla kiša i nevera, dok je drugu regatu to skroz palo i jedva smo stigli do cilja. Tada je vjetar dosta okretao za tim oblacima, tako da taj plov kad smo ušli 24. mogli smo dosta bolje. A u svemu tome najvažnije je da je taj zadnji dan sve prošlo kako treba. Dosta ekipe je izletjelo i otvorila nam se prilika da stignemo Austrijanca. I stvarno je borba bila do samog kraja. Prošli smo ga pred ciljem, ali nam to nije bilo dovoljno. Trebalo nam je još jedno mjesto između nas i njega, a tu je upao Amerikanac. Amerikanca nismo previše pokrivali da ne bi otišao na drugu stranu i da se Austrijancu ne bi otvorio prostor, tako da je na kraju ispalo da smo to pametno odigrali i da na kraju završimo drugi.

Tonči Stipanović, kormilar

Idući etapa po pitanju karijere u Zvijezdi je da Tonči i Tudor putuju u Švedsku na poziv proizvođača jedrilice na kojoj jedre. Tamo će sudjelovati na jednoj lokalnoj memorijalnoj regati u Stockholmu, a ujedno će dogovarati detalje oko izrade nove jedrilice koja će biti napravljena baš za njih.

📸 Christian Beck

Projekt jedrenja u Zvijezdi započeli smo prije dvije godine. Tončeva dugogodišnja želja bila je jedrenje u toj klasi, a kako je nakon Londona 2012. ispala s Olimpijskih igara to nije mogla biti njegova druga klasa nakon Lasera. U međuvremenu je on par puta jedrio na finalu SSL-a gdje je išao s pozivnicom, ali nikad se nije ozbiljnije toga uhvatio. Onda sam ga ja prije tri godine pokušao nagovoriti da se zajedno uključimo u taj projekt i nije mi puno trebalo da ga nagovorim :) mislim, znamo se cijeli život, još od Optimista, Lasera i drugih klasa i eto, 2019. počeli smo zajedno jedriti. Prošle godine smo bili 4. na EP na Gardi. Zamalo smo i tamo osvojili medalju, ali prestigli su nas Austrijanci koje smo ove godine ostavili na trećem mjestu. A što se tiče cijelog ovog našeg poduhvata moram reći da iza njega stoji stvarno mukotrpan rad i puno vlastitih i sponzorskih sredstava. Ali nismo se predali. Pogotovo lani kad smo htjeli doći do boljeg broda s kojim možemo postići rezultat. Srećom uspjeli smo skupiti nešto sredstava i imali smo podršku tvornice "C Star" koja nam je omogućila da kupimo brod po nešto povoljnijoj cijeni. Brod nam se od početka svidio. Kupili smo jedan skoro novi, godište 2019. i s njim smo jedrili i u Splitu na EP i sad u Kielu na SP. Eto i tu nam je na EP pobjegla medalja. Završili smo šesti, ali tjedan ranije smo uspjeli pobijediti na Prvenstvu distrikta. Možda smo bili malo nestrpljivi, ali očekivali smo da će nam domaći teren sigurno biti jedan dodatni podsticaj. A na ovo SP smo otišli mirni i opušteni. Nešto malo smo se uspjeli spremiti nakon što se Tonči vratio s Olimpijade, a on je s druge strane bio totalno u natjecateljskom modu iako s druge strane nije lako naći motivaciju. Rekli smo da ćemo ovog puta ići skroz opušteno, regatu po regatu, metar po metar, da nećemo riskirati osim kad je to stvarno nužno potrebno. Znali smo da smo brzi skoro po svim uvjetima, osim što snimo baš dobro znali kako idemo po nekim srednjim uvjetima. S druge strane, svi smo se spremali za jaki vjetar, koji je inače standardan na Baltiku. Međutim kad smo tamo stigli bilo je lijepo vrijeme, anticiklona i praktički bez vjetra. Tako da dva dana nismo ništa jedrili i bili smo dosta strpljivi Pokušali smo trenirati što više možemo. Tražili bi dozvolu Regatnog odbora da izađemo na more nakon isteka protestnog vremena i jedrili bi po ta 3-4 čvora ispred porta. Htjeli smo ostati u fokusu. I kad je regata krenula rezultati su bili skroz OK s obzirom na neke lošije starteve nakon kojih bi se uspijevali izvući. Uglavnom smo imali sve dobre rezultate osim 24. mjesta u predzadnjem plovu koje nas je koštalo malo nervoze da uđemo u posljednji dan kao jedni od top tri sa sigurnom medaljom u ruci. U taj dan smo ušli kao četvrti s još jednom regatom ispred nas. Sabrali smo se, neke stvari su se i dogodile kako smo se nadali... neki od konkurencije su izletjeli na startu, ali mi smo i dalje mogli završiti kao 7. i 8. Bila su tri ponavljača i tu smo čekali svoju priliku. Nismo se dali zavarati i kad su bila dva ponavljača nismo bili u prvoj liniji. Držali smo se dosta ispod i čekali smo onaj pravi start, jer je kurenat bacao brodove vani. Kad je bio drugi ponavljač na startu su izletjeli Mateusz Kusznierewicz i Bruno Prada koji su do tada bili drugi. Također Mišura i Barač koji su do tada odvozili stvarno dobru regatu, koji su bili iza nas 7 bodova i još jedan Argentinac. Tada su Austrijanci još bili ispred nas i otvorila nam se prilika za treće mjesto, samo ako uđemo u prvi deset. To nije trebao neki teški pothvat, međutim, kako kod nas ništa ne ide jednostavno, startali smo i našli se na krivoj strani, jer je vjetar odmah nakon starta zavrtio s lijeve strane, a mi smo bili na desnoj. Prvu orcu smo okrenuli 21. i to nije bilo ni blizu dovoljno ni za 3. ni za 4. mjesto, jer oni što su bili 7-8 bodova iza nas bili su na prvim mjestima... Danac i Norvežanin. Shvatili smo da nemamo previše izbora nego biti maksimalno ozbiljni do samog kraja. Prvu krmu smo odvozili stvarno odlično, s lijeve strane s nekim pritiskom... jer duge su krme! Inače na 80 brodova ide dosta dugo polje. Orca se postavlja između 2 i 2.4 NM, ako se ne može postaviti tolika onda se vozi i treća orca, a ova je bila s tri orce. Na gate stižemo kao peti i nakon toga smo znali da broncu sigurno imamo u džepu ako ostanemo na tom mjestu. Drugu orcu i drugu krmu uspjeli smo se još približiti vodećima, ali i dalje smo bili peti i tu zadnju krmu okrećemo zajedno s Austrijancem. On je okrenuo desnu bovu na gateu, a mi lijevu i uspjeli smo u tom trenutku biti ispred njega. Međutim, trebalo nam je da je još netko između nas i Austrijanca. Tu se našao Amerikanac kojeg smo tada uspjeli proći. Tonči je tada vidio neki reful s desne strane. U stvari, procijenio je da će vjetar okrenut više s desna i virali smo u desnu stranu polja. I kad smo vratili natrag bili smo ispred i Amerikanca i Austrijanca. Tada smo imali samo čekati razvoj situacije, odnosno vidjeti da li će Amerikanac uspjeti ući u cilj prije Austrijanca. To se i dogodilo i to je bilo dovoljno da dobijemo Spitzauera i završimo drugi. Međutim, kad smo došli na kraj Kusznierewicz i Prada su prosvjedovali, Pokušali su dokazati da nisu bili vani na startu. To su i uspjeli, premda pod nekim čudnim okolnostima i ne znamo kako. Uglavnom, dobili su redress koji po pravilima nisu mogli odbaciti, tako da im to nije bilo dovoljno nego za peto mjesto. Tako da je bilo napeto sve do samog kraja. Ali zadovoljili bi se i s broncom. Bilo nam je važno samo da je medalja. U nekim trenucima stvarno smo imali sreće, ali vozili smo kao pravi tim, smirivali jedan drugog u nekim momentima :) A dobro je bilo što je i Šitić bio tamo. Stanovao je s nama, jedrio s dvostrukim svjetskim prvakom i stalno nam je dizao atmosferu. Stvarno nam je bio velika podrška!

Tudor Bilić, flokista

Iduće što je u Tončevom rasporedu je Nations Gold Cup, odnosno nastup na test eventu. Što se tog projekta tiče trenutno su van njega Igor Marenić i Filip Jurišić, a na čija mjesta su upali Stjepan Vitaljić i Darko Hajdinjak. Test event će se jedriti u Švicarskoj na jezeru Neuchatel ispred gradića Grandson. Princip jedrenja je flotno jedrenje u skupinama po četiri tim da je u grupi osam ekipa.