NORTH SAILS BLOG

FAREWELL TO BILL HERRSCHAFT The North Sails Family Mourns the Loss of a Local Favorite Bill Herrschaft Bill Herrschaft, 64, passed away unexpectedly on September 14. Based in Marina del Rey, California, he had been an integral member of the North Sails team since 1989. He grew up sailing at Santa Monica Yacht Club and won the Sabot Nationals in the early 1970s. He went on to win the Coronado 15 Nationals, and he was a two-time winner of the Santana 20 Nationals. Offshore, he sailed five Transpacs and countless races to Mexico. He was also very involved in the Farr 40 class. To capture some of his spirit, we asked two of Bill’s long-time colleagues, John Gladstone and Jon Gardner, to share a few memories. Here are the highlights. John Gladstone “He was just Mr. Marina del Rey, and a one-man band. Even big jobs like bending on a sail on a big boat, he’d just find a way to get it done by himself. And he’d never complain about it. He was really nice, no flash and no drama. I think he often was underrated because of that." “He also had a really good sense of humor and was always upbeat, never had bad things to say about other people. He had a lot of dedicated clients who would never go anywhere else. And if Bill had a complaint you knew it was valid, because it was just not his nature to do that." “He worked mostly by himself, but he was very realistic about not taking on too much and spreading himself too thin. When you're a one-man band, there's only so many hours in the week. And he was officially a salesman, but he could do the sailmaking work too; if he had to jump in the pit , he could do it and he would do it." “He was also a really good sailor. I never raced with him, but I raced on a lot of boats against him. He had a bad back the past ten or fifteen years, so he didn’t race offshore anymore. But he was an avid biker and kept himself healthy." “Two months ago, I sold a boat to a Hollywood couple who planned to keep their boat in Marina del Rey, so I introduced them to Bill. A month ago they sent me a note thanking me so much for the introduction, because he just took care of them; set them up with membership at Cal Yacht Club, went out sailing with them. There was no sale of anything, he was just being Mr Marina del Rey." “I loved the guy. It just breaks my heart. I’ll always remember that deep-voiced “Hel-lo?”, and that smile.” Jon Gardner “Bill started at North Sails in 1989, a year before I did. My nickname for him was “Slick Willy,” because he was always joking around. I’d answer the phone and say, “Hey Slick,” and he’d say, “What’s shakin’, Gar-din-errrr.” “We worked together closely for two decades, and he was one of my best friends within North Sails. The last several years, we’d be on weekly video conference calls together and he’d log in from his garage, where it was always much cooler than outside. Even in the summer, he’d always be wearing a North Sails hat and jacket, so we nicknamed him The Navigator. Because he looked like he was down below navigating, while the rest of us were in short sleeves, like we were ‘on deck.’ And he always had a smile on his face. I wish I’d taken a screenshot of him…" “He made sailing fun. He really did love helping his clients to succeed, even if it was just Wednesday night beer can racing. People always wanted him to do the offshore stuff and he was a very accomplished offshore sailor, but I think he actually preferred the inshore buoy racing. He sailed a lot with Brack Duker on the Santa Cruz 70 Holua; he actually had a ton of sled clients. He also sailed on several of John MacLaurin’s Pendragons, and with the maxi Sorcerer back in the day. More recently, he sailed with John Sangmeister on OEX." “You just could not meet a nicer guy. Very genteel. He was a great sailor, but also a great human being. An avid bike rider, and an amazing husband to Sue. And he absolutely loved North Sails; his blood ran blue." “He was just so much fun, and so easy to be around. Once you were his friend, he’d do anything for you. I was just chatting with him last week, telling him I’d help out one of his clients who was down here in San Diego. He was so easy to work with, and I’m really gonna miss him.” READ MORE

Enigma furiozno oko Krka 📸 regate.com.hr Još jedna regata uspješno je organizirana nakon dvogodišnje pauze nastale zbog Korona krize. Ovog puta riječ je o sedmom izdanju popularne noćno/dnevne regate oko otoka Krka, a koju zajedničkim snagama organiziraju JK Jadro iz Selca i JK Burin iz Novog Vinodolskog. Želja za jedrenjem bila je po najavama vrlo velika, ali nakon što su metereolozi objavili prognoza za petak 17. rujna navečer mnogo posada je odlučilo ipak ostati doma i regatu pratiti putem interneta iz suhih domova. U njihovu obranu može se reći da je ovog puta prognoza bila točna. Do pred start vrijeme je bilo relativno suho uz poneku zalutalu kapljicu kiše, ali oblaci koji su se skupili između Krka i Velebita najavljivali su kišni razvoj situacije. Odmah u predstartnoj proceduri pada lagana kišica, a nakon signala starta kiša je ozbiljnija, pogotovo kako je flota odmicala prema jugu. Pretpostavljam da oni koji redovito prate ovu regatu znaju da se naizmjenično start i cilj organiziraju u Selcima i Novom Vinodolskom, a smjer obilaska otoka Krka ovisi o vremenskim uvjetima. Ovogodišnji start organizirali su Selčani, dok je cilj bio u Novom, a RO je flotu poslao južnom rutom, odnosno prema Senjskim vratima, a u povratku su je očekivali sa strane Krčkog mosta. Tijekom poslijepodneva organizatori su računali samo sa šest jedrilica koje su došle u Selce. Međutim, oko 18:30, pola sata pred start, stižu još dvije jedrilice, da bi doslovno par minuta pred početak predstartne procedure stigla i Enigma, kasnija najbrža jedrilica u realnom vremenu. Zbog njenog iznenadnog dolaska start je i pomaknut deset minuta, tako da je malo nedostajalo da to bude pravi noćni start. Na samom startu nije bilo nekih pretjeranih iznenađenja. Bura u bok i tko je duži i s više jedara taj je bio na čelu. Tu komparativnu prednost najbolje su iskoristili Oštro i Selce, Justin ten i JOD 35. 📸 regate.com.hr Punim jedrima jurili su brzinama preko 7 čvorova, ali već čim su zašli iza punte koja štiti lučicu u Selcima s južne strane, refuli postaju sve jači, pa lagani Justin kreće u kraćenje glavnog jedra. To bezrezervno iskorištava ekipa Selca koja s robusnijom jedrilicom nema takvih problema i s punom kvadraturom nastavlja prema Senjskim vratima. Jedini koji su startali u prvom redu, a nisu bili na vrhu, bila je ekipa na malenoj Alohi. Oni su jedini podignuli gennaker s kojim su izabrali odvajanje prema Krku. Zato je svojih pet minuta slave imala jedina kompletno ženska posada na jedrilici Frajla. Ova odvažna skupina jedriličarki jedno kratko vrijeme bila je čak i ispred jedrilice Oštro. Nažalost, nisu se odvažile na nastavak jedrenja jer su procijenile da su uvjeti ipak preteški za njih, a također im se desilo i paranje glavnog jedra, tako da su se ubrzo vezale u Novom Vinodolskom. Dok je Frajla još bila u regati, na čelo flote izbija kasnija pobjednica, Enigma. Definitivno je bila riječ o najsofisticiranijoj jedrilici koja je bila na regati, te o posadi koja je iz nje bez straha izvukla maksimum i u uvjetima bure od 30+ čvorova u Senjskim vratima. O tome kako im je bilo na moru ispričao nam je njihov kormilar Petar Šimunović: Krenuli smo malo sa zakašnjenjem, ali odlično. Bura je lijepo digla, s kišicom, a mi smo krenuli s flokom i punim glavnim. Bilo nas je sedmero i dobro smo ravnali. A u Vratima smo se malo borili, tamo je bilo svega, a kad smo otvorili Vrata onda su krenule zanimljive igre. Svi su dobili boju u očima :) Tamo je bilo dosta valovito, a cijelu tu dionicu smo prošli s drifterom, sve do prve bonace kod Plavnika. A od vrha Plavnika, pa sve do Selaca bilo je svakih 10-15 minuta mijenjanje jedara. Lovio se svaki propuh, a konkurencija se približavala. Koristili smo neki lažni Code 0, u stvari genova bez rola koju dižemo ispred provenog štraja, tako da je to za nas Code 0. Još smo dizali drifter, gennaker i flok, a glavno smo stalno imali puno, bez kraćenja. Možda nekih deset minuta nije bilo puno, ali sve ostalo vrijeme smo dobro ravnali brod. Uglavnom bili smo dosta ispred konkurencije koju je počastilo vjetrom bliže Krku, a dok je to stiglo do nas prošlo je oko sat vremena. Oni su dobili buru, dok smo mi stali u bonaci, pa smo morali ići u širokom luku. Čim bi vjetar pao za koji čvor hvatali smo smjer prema Rijeci i Opatiji, a kad bi pojačao onda smo birali brzinu. To je trajalo negdje do Krčkog mosta, a nakon mosta imali smo jedno lagano nasukavanje. U jednom trenu kurenat nas je bacio u kraj, a vjetar je skroz stao. Uglavnom, sve je dobro prošlo i onda ponovno kreće nadmudrivanje. Najnapetije je bilo između lanterne kod Jadranova i samog Jadraova. Tamo je rupa od oko 300 metara, svojevrsni Bermudski trokut. Tamo je bilo stvarno najneizvjesnije. Kurenti su tu redovito snažniji od brzine koju razvija jedrilica pod jedrima. Na jedra možemo ići milju u željenom smjeru, a kurenat nas nosi unatrag s milju i pol. Mislim da smo to uspjeli proći s minimalnim gubicima. Tu nam se konkurencija približila na par stotina metara i bio nas je strah da nas ne prođu s nekim svojim privatnim refulom. Uglavnom, ispetljali smo se i krenuli smo u polagani bijeg. Opet kroz bonacu. U bonaci smo bili od izlaza od tih kurenata kod Jadranova, pa skroz sve do Novog. Koliko smo mogli, pratili smo tramontanu s kojom smo mogli jedriti gennakerom. Tu i tamo smo dizali Code 0 kad bi se nešto malo promijenilo... tako da smo išli u kraj, pa bi se dizali prema Krku... svugdje gdje bi se pojavio neki povjetarac, a u Novi ulazimo s flokom po tramontani. Posada je bila najbolja moguća i stvarno sam zadovoljan kako je bilo! Bilo je malo nezgodno na startu s izmjenom brodova, ali je stvarno dobro završilo. Mislim, kad se sjetim Senjskih vrata.... Bura je raščistila nebo, mjesec ogroman, a kurs je bio niz vjetar. Jurili smo nizbrdo, morska pjena se dizala oko nas... stvarno neopisivo dobar osjećaj! To je vrijedilo svih ranijih i kasnijih muka. Tu su svi dobili još jaču želju za jedrenjem i kasnijim radom na brodu i svim tim izmjenama jedrilja. Jedrenje u tim dijelu bilo je neopisivo dobro. Val, pjena... pa nekoliko puta smo prošli kroz stvarno velike valove, ali kad smo prošli liniju Vrata - svjetionik onda smo odjurili kao vjetar. Regata je bila stvarno vrhunska! Petar Šimunović, Enigma - JK Senj Prvi od regate odustaje Las Palmas. Iza njih na to se odlučuje posade Frajle i flota od tog trenutka biva podijeljena na dvije grupe. Enigma, Oštro i Selce na vrhu, te Aloha, Morčić 2 i Plan B u pozadini. Razmak između ove dvije skupine rastao je ulaskom u Vrata. Veće jedrilice taj kanal i jaku buru lakše su podnijele, a najmanja jedrilica u regati, Super B, tu se povlači iz regate i odlazi u Bašku. Nakon ovog poteza, u regati ostaje pet jedrilica, od kojih na kraju regatu završava njih četiri. Praktički pred ciljem povlači se Morčić 2, jer bonaca je u tim trenucima bila stvarno preteška, a situacija bezizgledna. Tko je u kojem trenutku gdje bio i što poduzeo, možete pronaći u playbacku, dok iz priložene statistike možete izvući i neke druge korisne podatke. U svakom slučaju, sve je spremno za analizu, a službene rezultate možete pronaći na ovom linku. Statistika Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno Prosječna brzina Max. brzina 1. Enigma 09:33:30 50.87 5.32 15.26 2. Oštro 13:54:07 56.04 4.03 15.68 3. Selce 13:57:30 52.50 3.76 13.10 4. Aloha 20:51:30 54.50 2.61 8.89 Statistika do odustajanja Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno Prosječna brzina Max. brzina 1. Las Palmas 00:35:00 2.09 3.58 6.78 2. Frajla 01:25:00 7.43 5.25 7.70 3. Super B 03:25:00 14.53 4.25 10.12 4. Morčić 2 25:05:00 61.46 2.45 10.15 *statistika na osnovu uzoraka u vremenskim intervalima od 5 sekundi Playback P L A Y B A C K READ MORE

Elena Vorobeva, najbrža na PH za Radiale 📸 regate.com.hr Prvenstvo Hrvatske za klasu ILCA 6 organizirao je JK Mornar iz Splita za vikend od 17. do 19. rujna, a odazvalo se 36 jedriličarki i jedriličara, što pravih "radiala", a što gostujućih iz standarda i 4.7. U petak, prvog dana regate, puhalo je jugo. Regatni odbor je zbog toga flotu poveo u smjeru Žnjana, a polje je postavljeno niže od komunalne bove. Zona u kojoj se razvija veliki val, a kako je vjetar bio poprilično jak moralo se visjeti i natjecatelji su morali pokazati dobru fizičku spremu. Generalno, može se reći da su to bili uvjeti koji su prvenstveno odgovarali jedriličarima koji su se za ovu regatu prebacili iz ILCA 7 klase, odnosno iz ex. laser standarda. Čak nekoliko jedriličara čija imena smo čitali u izvještajima s velikih regata za ILCA 7 klasu nalazi se i na ovoj startnoj listi, a u skladu s uvjetima koji su vladali na moru u tom prvom plovu svi su taj "vitraški" plov završili u samom vrhu. Pobjedu je ipak odnijela naša trenutno najbolja jedriličarka u ovoj klasi, olimpijka Elena Vorobeva (JK Split). U tom plovu, kao i u trećem, koji se jedrio sutradan, odnijela je pobjedu, a iduća dva mjesta zauzimaju Alec Cvinar (JK Orsan), Božidar Golubić (JK Mornar) i Stipe Gašpić (JK Mornar), momci koji već par godina treniraju isključivo u muškom olimpijskom samcu. A iskonski radialci taj plov završavaju od 5. mjesta pa dalje, dok su im laganije kolege iz 4.7 ostali u drugom dijelu rezultatske tablice. Nakon završetka ovog plova jugo počinje slabjeti i pokušava se s još jednim startom, ali vjetar odlazi u desno i maestral se pokušava formirati, ali ipak ga nije bilo dovoljno da bi se mogao organizirati još jedan plov tog dan. Za subotu prognoza nije bila baš idealna, ali maestral uspjeva probiti u svoj svojoj raskoši. Kako je dan odmicao bivao je sve jači i u posljednjoj regati je puhalo oko dvadeset čvorova. U svakom slučaju ponavljaju se "vitraški" uvjeti i natjecatelji s većom masom ponovno dolaze na svoje. Odjedrila su se tri plova i to je na kraju bilo sve što se jedrenja tiče, jer u nedjelju nije održan niti jedan plov. Što se tiče najbržih u subotu, uz Eleninu drugu pobjedu, po jednu su ostvarili Roko Stipanović iz JK Croatia i Božidar Golubić. Ostali su pokazali dosta sličnu formu i stvarno se nije moglo prognozirati tko će na kojem mjestu završiti u pojedinom plovu. Jedino konstantno dobro jedrenje pokazala je Elena koja je na taj način dokazala da nije bez razloga bila Hrvatska predstavnica u ovoj klasi na Olimpijskim igrama u Tokiju. Bodovno najbliži bio joj je Božidar Golubić. Njemu se desio jedan ozbiljan kiks u vidu 22. mjesta u drugom plovu, ali imao je sreću što se mogao odbaciti najlošiji rezultat, pa regatu završava s dva kaznena boda više od Elene. Na trećem mjestu regatu je završila najbolja Mornareva radialka, Snadra Lulić. Njen najbolji plasman je 2. mjesto u posljednjem plovu, dok su joj broncu osigurala još dva peta mjesta. Ona je ujedno i na početku niza od petero jedriličara koji su završili unutar pet bodova razlike. Sličan niz krenuo je od Ursule Balas (JD Val), koja je za jedan bod pobjegla potjeri u kojoj su bili Tea Peteh (JK Uljanik), Max Gjidera (JK Mornar) i Petra Mastelić (JK Labud). Koliko je ovo bila jaka regata i vrlo ozbiljna konkurencija govori da je drugoplasirana na SPN klase ILCA 4, Petra Marendić završila na 12. mjestu. Istina, ona je iz skupine koja je za ovu regatu prešla iz jedrilice s manjim jedrom, ali njene mogućnosti su neosporne. U svakom slučaju regata je bila naporna i zahtjevna, te kao takva izvrstan trening za mnoge iz flote koji će za dva tjedna nastupiti na seniorskom Europskom prvenstvu za klase ILCA 6 i ILCA 7 što će se jedriti u Varni u Bugarskoj. Kompletne rezultate po generalnom plasmanu možete pronaći na ovom linku, dok ovdje možete pronaći popis nagrađenih po različitim kategorijama. READ MORE

BRITISH OLYMPIAN, BEN SAXTON, JOINS NORTH SAILS Ben Saxton Joins North Sails in Gosport, UK to Offer Customers Unparalleled Expertise Saxton racing onboard Oystercatcher and soon to round the prestigious Fastnet Rock Ben Saxton likes making any sailboat go faster, whether the end result is winning the 2017 Nacra World Championship or helping the brand new 52-foot Oystercatcher get around Fastnet Rock. Now that this 2016 Olympian is part of the North Sails team, he’s looking forward to applying all of his catamaran and one design experience to the Grand Prix scene. “My time racing in the competitive Olympic class fleets has taught me how to optimize and tweak boat settings to your advantage. Another big part of success in these tightly-packed fleets is knowing how to perform well under pressure. Now that I am becoming more involved in Grand Prix racing, I am loving working as a bigger team and being able to share victories with all the crew onboard.” Ben explains. “To win in a fast boat, you’ve got to have a speed edge,” Ben continues, “so you do a lot of work trying to get more speed out of the boat. And you have to be better at planning ahead and communicating. All that thinking under pressure transfers really well to Grand Prix sailing.” Ben was attracted to North because he was impressed with the company and its products, especially 3Di and Helix. He usually trims main and calls tactics, but when asked for a favorite class, he shrugs. “I sail everything, from dinghies to keelboats to catamarans. I’m really enjoying helping the Cape 31 fleet develop even faster sails. And it was really good to sail the 2021 Rolex Fastnet Race because that only comes around every two years. I knew I wouldn’t get seasick sailing, but I didn't know how it would be sleeping!” He laughs. “I was fine, even with that really rough start.” Sailing several evenings a week and almost every weekend, Ben doesn’t have a lot of time for other sports. But “I like keeping fit, so I love biking, surfing, mountain biking, wing foiling. And walking the dog—that’s a big one these days.” Ben and his fiancée recently adopted a cocker spaniel. His favorite activity is, of course, sailing. “It's easy to go to work when I get to talk to people about sailing on the hour’s drive to the loft. And then I get here, and I'm still talking about sailing with everyone I work with. I’m good at making boats go fast, so I’m very happy to be in a place where everyone else appreciates that and wants to do that too.” Get In Touch Richard Matthews' 52-foot Oystercatcher at the start of the Rolex Fastnet Race 2021 📸 RORC / Rick Tomlinson / Rolex Fastnet Race Cape 31 Sardonyx at Cowes Week 2021 📸 Live Sail Die and PKC Media Cowes Week 2021 📸 Live Sail Die and PKC Media READ MORE

I novi Panjić je nezaustavljiv s NS jedrima 📸 Zero Gradi Nord Sve brojnija hrvatska monotip flota klase Melges 24 aktivno je pristupila i drugom dijelu ovogodišnje sezone. Nakon što su u proljeće i na početku ljeta odjedrene tri regate iz ovogodišnjeg hrvatskog toura, četiri posade su odlučile nastupiti i u susjednoj Sloveniji na Europskom prvenstvu koje se inače u tom akvatoriju trebalo jedriti prethodne godine. Datumi održavanja regate bili su 4 - 11. rujna, od čega je za natjecanje bilo rezervirano pet dana, od utorka do subote. Domaćini i organizatori regate bili su članovi YC Marina Portorož, a na Oglas regate odazvalo im se 40 posada iz 13 Europskih zemalja i SAD-a. Vremenski uvjeti u Portorožu bili su tipično kasno jesenski što bi značilo da su prevladavali lagani maestrali, dok su kao značajni lokalni utjecaj bili prisutni osjetni kurenti čije čitanje je bilo dosta važno u borbi za što bolju poziciju na regatnom polju. Posade koje su zajedrile u Portorožu bile su sastavljene od mnoštva vrlo dobrih, pa i izvrsnih jedriličara jer klasa je prisutna na međunarodnoj sceni već dugi niz godina i mnogi jedriličari su je izabrali za nastavak svoje karijere nakon izlaska iz malih klasa. A tih kojih je bilo u malim klasama s vrlo velikim međunarodnim uspjesima bilo je poprilično, a neke posade bile su sastavljene i od 2-3 olimpijska jedriličara. To sve govori koliko je i dalje jaka konkurencija u klasi koja je i dalje vrlo atraktivna iako je prvi put zajedrila daleke 1992. godine. Tradicija jedrenja u Melgesu 24 na Europskoj sceni također je velika, a Hrvatska je postala njen član s neočekivano jakom ekspanzijom u manje od godinu dana od kad se ozbiljno krenulo s aktivnostima oko njene popularizacije. Trenutno CRO oznaku na jedrima ima 14 jedrilica, a u najavi je da bi do Prvenstva Hrvatske u studenom, trebala stići i 15. jedrilica! 📸 Zero Gradi Nord Predstavljati Hrvatsku na ovom kontinentalnom prvenstvu odlučile su posade Ičića, Zagreba, Biograda i Splita. Iz Ičića je put Portoroža otputovao ujedno i trenutno najstariji svjetski M24 koji je u regatnom stanju, broj 006 - Blue Label. Iz Zagreba je stigla posada Joyrunnera - 792, iz Biograda ekipa na Panjića - 739, te iz Splita 385 - Iggy. Svima je ovo bio prvi nastup na međunarodnoj sceni i to na regati ovog kalibra, tako da nitko od njih nije nešto posebno ni očekivao po pitanju rezultata. Istina, svi su sebi postavili neke ciljeve, a koliko su ih ostvarili u praksi i kako je uopće regata izgledala iz njihovih kokpita ispričat će nam kormilari naše dvije najbolje plasirane posade, Panjića i Iggyja. Mi smo se gore pojavili u subotu i odradili prvi trening. Kako nam je ovo novi brod, gore je stigao već u četvrtak, pa ga je trebalo izvagati, napraviti certifikat itd... a pokazalo se da je to bila dobra odluka, jer nakon što smo ugradili soft floor i elektroniku, što starost broda, što sve skupa, dalo nam je to da smo imali mogućnost izvaditi 10 od mogućih 13 kg olova iz njega. Tako da nismo to napravili jedrili bi s 10 kg težim brodom. Taj posao su odradili Tonko i Šime i pripremili brod i brod smo isprobali praktički ta dva dana tu ispred regate. Naime, došao nam je u krivo vrijeme, mislim u vrijeme kad se svi bavimo onim od čega živimo, turizam ove ili one vrste. Duje skiperira, Tonko je kapetan na jahti, a ja moram pokriti svoju firmu, jedini od nas koji je jedrio preko ljeta bio je Tome, pa čak ni on nije bio previše po regatama. U princiu stigli smo gore mnogo prije nego smo mislili. Naša ideja bila je da na Europsko prvenstvo idemo iduće godine, a da do tada skupljamo iskustvo. I kad stignemo tamo da budemo u poziciji da razmišljamo o borbi za medalju za oko dvije godine. To je bila glavna ideja i zbog toga smo i kupili ovaj brod ranije nego smo mislili. Cilj na ovom EP bio je da se naučimo jedriti u velikoj floti. A ovaj raniji odlazak na EP se desio jer se EP održavalo u Portorožu i Tomi se oslobodio termin, pa kad se to poklopilo i mi ostali smo uzeli kalendar i odlučili osloboditi se posla da možemo ići. Tako da je Tonka gazda pustio, Duje je žrtvovao dva tjedna skiperaža, ja sam svoj bračni mir :) i završili smo u Portorožu bez ikakvih posebnih očekivanja. Iskreno sam se nadao da ćemo se moći boriti za plasman između 15. i 20. mjesta i da ako budemo ispod 20. mjesta da nismo odradili dobar posao, a očekivanja iznad 15. mjesta bila su nerealna. I kad gledam na ostavreno s ovog odmaka vidim da je cijela regata mnogo bolje prošla nego što se itko od nas mogao nadati, pa čak i Tome koji jedri s različitim ekipama i zna gdje smo mi otprilike sa svojim bonusima i nedostacima. A konkretno naš najveći minus ovog puta bila je velika flota na startu, te situacija koju do sada u našim regatama u Hrvatskoj nismo susretali, a to je prilaz startnoj liniji samo s glavnim jedrom. Istina, to smo trenirali u predsezoni, kad smo se učili uopće i voziti taj brod, a Tome nam je rekao da će nam to sigurno trebati. Nakon toga su nam stigle regate u malim flotama, gdje opet svi manje više startaju s flokovima, a gore takav start nije bio moguć. Naravno, starta se s flokom, ali momentum prilaska, odrolavanja i držanje pozicije u takvim flotama je drugačiji. I pokazalo se da se mi s tim dobro nosimo.U subotu smo na treningu bili sami. Tomo nam se pridružio u subotu navečer, pa smo s njim trenirali u nedjelju, a u ponedjeljak je bio praktice race. U nedjelju smo vidjeli da smo s nekim posadama za koje smo znali da su brzi, da možemo držati brzinu bar pet minuta. Naravno, kasnije se desi drugačiji ulaz u val, drugačiji izlaz iz vire, koncentracija na vožnju, pogotovo nakon cijelog ljeta koje je prošlo bez te aktivnosti... male stvari u kojima vidiš da si izvan njihovog ritma. Ali sa svakim satom jedrenja i svakom novom situacijom, te barijere su pomalo padale i osjećali smo se sve ugodnije u tom društvu najboljih koji su preko ljeta odradili nekoliko regata iz Europskog toura. A u ponedjeljak na practice raceu prvi okrećemo gate! Kad smo ga obišli samo smo se pogledali, zarolali flok i otišli u marinu. Rekli smo "ovo je predobro, nešto nije u redu". Realno, kad si u velikoj floti naprijed onda samo sve više odlaziš ispred sviju. Moment je bio više nego dobar, ali nismo htjeli biti u nekoj zabludi da smo mi sad tu super dobri, jer tada još uvijek nismo toliko vjerovali u to. I onda je počela regata. Prvi start. Gužva. Đumbus. Startali smo super, ali lijeva strana, koju smo odabrali, pokazale se lošijom. Kurenat je u desnoj strani radio puno veći dobitak nego ječi pritisak u jedrima na lijevoj strani. Onda se desila i ona situacija kad smo došli nešto lošije na bovu od orce, tamo je bila gužva... pokriveni brodovi, pa brodovi koji su već bili na bovi i ne uspijevaju je okrenuti, tako da smo tamo imali već prvi protest na Mađare 759, pa potom ona situacija s DNE... Skužili smo već onda da se kroz jedrenje dižemo i u principu kad smo počeli voziti krmu u tom plovu, pa orcu i drugu krmu, hvatali smo brodove ispred nas. To nam je dalo poticaj i nakon toga smo odradili dva super plova s obzirom na naše iskustvo i s obzirom da nismo znali gdje smo. Ono kad si naprijed s njima misliš da te doveodobar dric, ali skužili smo kroz regatu da vozimo s najboljim posadama i po brzini i po kutu, pa čak i po radu. Odnosno nismo gubili ili smo sve manje gubili, pa čak i da su dobre i bolje posade izborom bolje strane bili ispred nas, a mi ih počinjemo prestizati. To nam je dalo dosta samopouzdanja koje se nažalost potrošilo s protestima koje nismo očekivali prvi dan, pa drugi dan kad smo tražili ponovno otvaranje, pa imali saslušanje od dva sata u kojem ponovno ne otvaraju slučaj... tako da su nas te situacije i emotivno i fizički potrošile. A dalje, kako je išao dan za danom, vjetar je bio sve slabiji i kurenti su bili još izraženiji. Nosili smo se dosta dobro izuzev jednog plova gdje smo imali super start, ali ta lijeva strana koja nam je puno puta dala tog puta nije. Već na pola prve orce shvatili smo da smo u zadnjoj trećini. Još smo zariskirali u krmi, a tu smo izgubili još 3-4 mjesta i znali smo da je to plov koji ćemo odbaciti s obzirom da DNE nismo mogli. Uglavnom, dražli smo se konstantno s najboljim timovima. Da nije bilo tog DNE-a na kraju prva dva dana bili bi drugi, odnosno treći. A to ne da mi nismo, već bilo tko drugi, očekivali. Shvatili smo da smo stekli poštovanje dobrih timova kad vidiš ljude koji su dugo u toj klasi i iza sebe imaju mnogo iskustva s Europskih i Svjetskih prvenstava, Olimpijskih igara, kad ti dolaze do broda, gleda po njemu, javalja se, a prije su držali glavu visoko :) Mislim da nam je to bila najveća pobjeda koju smo tamo napravili! I drago nam je što smo prezentirali da ako dođu u Hrvatsku na naš tour, da mogu kvalitetno jedriti. Da će naći bar još 3-4 posade koje će jedriti u istom ili sličnom rangu poput nas u Portorožu. Mi sad možda imamo malo više iskustva jedrenja po slabijim vjetrovima, ali to ne znači da ćemo po jačim išta bolji ili lošiji. Nažalost, za napredak u tom smjeru nismo imali uvjeta. Dobra stvar velike flote je da 20-25 brodova ima istu ili sličnu brzinu, kut, visine i ako ne startaš dobro i ne izabereš pravu stranu, možeš biti najbrži na svijetu, nisi nigdje. To se tamo dobro pokazalo i mislim da je to ono što je nedostajalo dijelu hrvatske flote. Ono što sam s njima pričao, najviše ih je mučila brzina ispaljivanja na startu, prilaz startu, startanje bez floka, kao nešto na čemu nisu dovoljno radili. Luka Šangulin, CRO 739 - Panjić 📸 Zero Gradi Nord Novi Panjić stigao je iz Češke. Nikad nije bio u moru i s njim se jedrilo samo par regata na jezerima. Osim toga bio je i garažiran, tako da osim promjene konopa, novog soft floora, elektronike i poliranja, na njemu nije bilo potrebo obavljati nikakve druge zahvate. Stari Panjić nastavlja jedriti u Hrvatskoj, a novi vlasnik je Ivan Kljaković Gašpić, tako da je u Splitskoj floti sad koncentrirana iznimno velika kvaliteta po pitanju posada i kormilara. Mislim da se slobodno može reći da ako ne splasne početni entuzijazam i nastavi se jedriti i trenirati da bi Split mogao postati novi Europski centar ove klase. Uz Luku Šangulina na Panjiću su još jedrili Tomislav Bašić, Tonko Rameša, Duje Fržop i Noa Šangulin i regatu su završili na fenomenalnom 9. mjestu. Ako se zažmiri na taj nesretni prvi plov, niz njihovih rezultata je stvarno fenomenalan. U preostalih deset plovova čak osam finiša bilo je između 4. i 8. mjesta! Ovako im je samo 5 bodova nedostajalo da budu jedno mjesto bolji, a da im je i u tom prvom plovu upisan rezultat poput nekog od spomenutih, imali bi oko 30 bodova manje i bili bi u vrlo uskom krugu konkurenata za postolje. Naša iduća posada u generalnom plasmanu bila je posada Iggyja, Melgesa 24 na kojem je kormilar bio Karlo Kuret: Želja mi je bila da napravimo jednu testnu regatu prije Europskog prvenstva, da se malo uigramo i da realno vidimo gdje smo i koliko možemo. Znam što je to one design, kako to može završiti itd... mislim, nije baš ugodno da te pet dana tamo netko pegla i zato smo planirali otići na Grdu koja je bila dva tjedna ranije. Međutim, nešto nam se iskompliciralo i morali smo odustati od tog plana. Tako da sam već odlučio da odustanemo i od EP, da nema smisla da dođemo bez neke regate na kojoj možemo u realnim okvirima vidjeti gdje smo i kako stojimo. Ali na kraju nekako smo se ipak odlučili da odemo u Portorož. Opet kažem da sam se toga malo pribojavao, ali na kraju je ipak ispalo OK. Računao sam da ako budemo u prvoj polovici da ću biti vrlo zadovoljan. Tako smo i završili, moglo je biti malo bolje, ali realno, tamo sam dobio potvrdu onog što sam i očekivao. Tu ima vrhunskih jedriličara koji dugo jedre u malim klasama, vrhunskih jedriličara koji su vezani isključivo za Melges 24, a ima i onih koji su kombinacija i jednog i drugog. Tu se baš vidi razlika u kvaliteti. Mi smo dva dana ranije pokušavali usavršiti finije trimanje u različitim modovima jedrenja. To nije lako jer prije nismo imali nikakvu referencu, a veliki dio regate se rješava na startu i u prve 2-3 minute jedrenja. Poslije toga flota se razvuče i ne postoji nikakav poseban način da se naprave neki veliki skokovi. I tako da je to pravi, tvrdi one design. Onaj koji tu želi biti top mora se ponašati profesionalno. Svi moraju biti jedriličari, svi moraju participirati bar podjednaku. Na ovakvim regatama nema mjesta za kompromisne posade i kompromisne pristupe. I to je to, vrlo jednostavno. Uglavnom, drago mi je da momci koji nisu prošli male klase i nisu prošli olimpijsko jedrenje da imaju malo bolju percepciju toga kako mala razlika na početku generira toliku razliku na kraju. Mi nismo bili nešto drastično sporiji, ali jednostavno, ta neka marginalna prednost na startu, na kraju krajeva i moje snalaženje na startu. Ja još nisam ni toliko upoznao brod, malo sam i zaruzinavio po pitanju jedrenja s tolikim brojem brodova u tolikoj gužvi. Sve to na kraju iziskiva neku rutinu i automatizam kojeg jednostavno nemaš. Možeš do određene granice ići na rutinu i iskustvo, ali to prolazi samo do neke granice. Za neki vrhunski rezultat to nije dovoljno. Tu se recimo vidjela najvećža razlika između nas i Šangulina i Bašića. Oni su posloženi i Tome je ti freelancer, profesionalac koji je u điru, trendu i on to puno lakše kontrolira i koordinira. Mogu reći da smo mi tu imali očekivanih problema. Stvarno sam se bojao da će biti situacija da ćemo tamo biti pet dana i trpiti sve dane. MIslim, nije to isto kao kad se dođe na regtu koja traje dan ili dva, pa nema veze, sutra ideš doma i to je to, ali ako ideš pet dana i tamo si od jutra do mraka, a sve izgleda loše, to nije to. Mislim da smo od ovih pet dana tri jedrili dosta dobro. Dva dana smo zeznuli, ali to je bilo objektivno. To su bili dani kad je bila ekstremna jedna strana i trebalo je startati i voziti u tu stranu. Tko to nije mogao napraviti nije mogao doći naprijed. Treći dan bilo je neko jugo koje je puhalo preko Savudrije i jednostavno je trebalo startati u lijevoj strani. Voziti tamo i čekati dric s kraja. Ako tu nisi bi ona vrijeme kasnije više nisi imao nikakve šanse. Ne samo ići naprijed, već smanjiti bilo kakvi zaostatak. Stalno su bili lagani vjetrovi. Puhalo je unutar 12, 13, 14 čvorova. Prosjek oko 8-9 čvorova. I u principu to je možda olakotna okolnost, jer kad vjetar padne na 6-7 čvorova to je još veći problem. Tada stvarno treba brod poznavati u dušu. A pretpostavljam da isto tako da je vjetar bio preko 20 čvorova specijalisti iz klase bi otišli naprijed. Karlo Kuret, CRO 385 - Iggy 📸 Zero Gradi Nord Uz Karla. posadu Iggyja sačinjavali su još Stjepan Vitaljić, Denis Stanojević i Zlatko Vodanović. Njihov konačni plasman bilo je 20. mjesto. Među bodovima čiji prosjek ih je doveo do sredine bodovne ljestvice bilo je stvarno dobrih plasmana. Dva finiša unutar najboljih deset i još nekoliko unutar najboljih dvadeset pokazuje da su mogli i bolje, a mislim da to i možemo očekivati od njih na idućim velikim natjecanjima. Preostale dvije naše jedrilice, Joyrunner i Blue Label, regatu su završile na 29. i 40. mjestu. Njihove posade bile su u sastavu Boris Tomić, Stevan Gazivoda, Marino Grozdek i Damir Vukić, te Petar Smojver, Davor Jelača, Sven Šojat, Andrija Čolak i Vedrana Pavlovski. Rezultati Joyrunnera uglavnom su bili malo ispod sredine, uz tri bljeska u drugoj četvrtini, dok ekipa s Blue Labela nije bila toliko loša koliko bi se na osnovu plasmana moglo zaključiti i definitivno imaju veliki hendikep u godištu svoje jedrilice koja je doslovno svjedok stvaranja i razvoja ove vrlo atraktivne monotip klase. Kompletne rezultate Europskog prvenstva možete pronaći na ovom linku, a iduće regate na kojima bi trebali vidjeti cijelu hrvatsku flotu uz možda ponekog gosta iz inozemstva, bit će: READ MORE

LOOKING FOR A QUOTE ON NEW SAILS? Tell is a bit more and the North Sails team will be in touch. All North Sails are designed and built to match the specific customer requirements. The result is that each sail made in a North loft is custom and personalized to your boat and sailing style. Every customer and boat is slightly different. That’s why hard-won expertise from more than six decades of success is built into each sail we make. We look forward to speaking with you and exploring the North product range to find a sail that perfectly fits both your boat and your sailing plans. READ MORE

Izvrsno Europsko za Šljuke u organizaciji JK Split 📸 regate.com.hr Jedriličarski klub Split organizirao je Europsko prvenstvo klase Šljuka od 30. kolovoza do 4. rujna, a s obzirom na nesigurna vremena u kojima se još uvijek nalazimo može se reći da je sudjelovala brojna i reprezentativna flota od 49 jedrilica iz cijele Europe uz goste iz obje Amerike. Hrvatsku je predstavljala flota u kojoj je jedrilo sedam posada i to u svim dozvoljenim kombinacijama, kompletno muškim, kompletno ženskim, kao i u mješovitim izdanjima. Uvertira u EP bilo je Prvenstvo Hrvatske koje se jedrilo tjedan dana ranije. Nažalost, vremenski uvjeti ta tri dana nisu bili na strani jedriličarima, ali srećom to nije stvorilo predumišljaj kod jedriličara da će tako biti i na glavnom događaju. Dapače, vjetra je bilo dovoljno, a drugog dana čak i previše. U srijedu, prvog natjecateljskog dana, odjedren je jedan od predviđena dva plova. Obilježio ga je ugodan maestral, ali nervoza na startu i može se reći fleksibilni pristup predstavnika klase na brodu RO koji nisu podizali crnu zastavu, bili su razlog ponavljanju prvog starta čak tri puta. Slična nervoza bila je i idućih dana, kad je malobrojnoj publici na moru postalo već normalno da se opći opoziv signalizira bar dva puta po svakom plovu. Uglavnom, prvi plov krenuo je nakon trećeg pokušaja. Odjedrio se klasični štap kurs, a pojedine posade odmah najavljuju svoje najozbiljnije namjere za borbu za pobjedničko postolje. Čak je i naša mješovita posada Marinović - Zelić u ovom plovu završila na izvrsnom petom mjestu! Ostali naši predstavnici smjestili su se od 20. mjesta pa dalje, ali mnogima je ovo bio prvi nastup na regati ovog ranga, pa se nije ni moglo prognozirati kakav rezultat se može očekivati s njihove strane. Idući plov krenuo je iz prve, po dosta laganijem vjetru koji je nastavio slabiti dok flota nije krenula u drugu orcu, kad RO signalizira prekid jedrenja. U četvrtak flota se postavila na istoj lokaciji, a tako će biti i preostala dva dana. Ponovno je zapuhao maestral, ali izrazito snažnije nego dan ranije i odmah se vidjelo da će planirani program biti odjedren u punom obimu. Želja za što boljim startom rezultirala je sa po tri opća opoziva u prva dva plova, dok je treći plov startao nešto brže. Na njega se regatni odbor odlučio zbog neispunjenog kompletnog programa u srijedu. Na licima mnogim posada vidjelo se da će im jedrenje po sad već poprilično raskopanom moru predstavljati poseban napor, ali odustajanja su bila minimalna. Jedina razlika u odnosu na prethodna dva jedrenja bila je što se ovog puta nije jedrio štap, već je postavljen trokut. Nakon prve orce jedrile su se dvije mezzonave, a potom još jedna orca i krma do cilja. Po ovakvim uvjetima Šljuke su izvrsno izgledale na moru, a atraktivna glisiranja u tim mezzonavama bio je pravi užitak gledati! Naše posade ovog puta nisu imale predstavnika na vrhu rezultatske ljestvice u ova tri plova, a najbolje rezultate ostvarila je domaća posada Jerčić - Prosinečki. S druge strane naše perjanice od prethodnog dana, Marinović i Zelić, odjedrili su fenomenalan plov, ali radost izvrsnog jedrenja, pogotovo u prvoj orci kad su je okrenuli kao vodeći, pokvarila je vijest na cilju da su bili bodovani s UFD-om. Iduća dva dana protekla su u umjerenijem vjetru. Odjedrilo bi se po dva planirana plova i na kraju se uspješno stiglo do mogućnosti odbacivanja, odnosno do maksimalno odrađenog programa. Naše spomenute dvije posade i dalje su nastavile s izvrsnim jedrenjima, te su stalno popunjavale mjesta među najboljima u poretku, ali nedostajalo je malo kontinuiteta da bi na kraju rezultat bio bolji. S druge strane, preostali naši predstavnici također mogu biti zadovoljni svojim jedrenjem, jer su odjedrili sve plovove do kraja. Jedino su se dva DNC-a uknjižila našoj jedinoj kompletno ženskoj posadi, Alujević - Polić. To je bilo u četvrtak po jakom vjetru, ali treba uzeti u obzir da je ovo djevojkama bila druga regata nakon Prvenstva Hrvatske tjedan dana ranije! Poredak svih Hrvatskih posada bio je sljedeći: 12. Luka Jerčić & Josipa Prosinečki - JK Split 16. Marko Marinović & Ana Zelić - JK Split 29. Milko Volarić & Dean Pavlak - JK Galeb 30. Damir Vranić - Leon Scheidl - JK Galeb 35. Nikola Dešković & Neven Baršić - JK Orion 48. Alenka Alujević & Vedrana Polić - JK Split a kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku. O organizaciji prvenstva, a i o njihovom jedrenju na istom, popričali smo s Josipom i Lukom: Priča o organizaciji Europskog prvenstva krenula je na prijedlog Marka Marinovića koji je zajedno s Nikolom Deškovićem 2018. jedrio na Europskom prvenstvu klase u gradu Pori u Finskoj gdje je istaknuta kandidatura Splita kao lokacije za iduće Europsko. Naše EP trebalo se održati 2020. godine, tako da se intenzivno na organizaciji radilo već od 2019. godine. Razgovaralo se s Gradom, pa s Ministartstvom sporta, potencijalnim sponzorima itd, a onda dolazi Covid i potreba za odgađanjem regate. Tada smo vodili intenzivne razgovore s klasom da vidimo što ćemo poduzeti, jer s obzirom na fiksne troškove regate nismo bili oduševljeni idejom da organiziramo regatu za mali broj jedrilica. Na koncu se odustalo od organizacije za 2020. a iskreno, nismo bili sigurni ni što ćebiti ove godine, ali eto, krenuli smo s poslom i rekli sad ili ikad :) Na kraju smo dobili 50 prijava, što je sasvim u redu. Na početku smo se nadali da će ih biti ok o70, ali s obzirom na ove okolnosti kad se ljudi teže odlučuju na putovanje, a mnogima je ovo ipak samo hobi, super smo zadovoljni i ovim brojem. Oko same organizacije uspjeli smo okupiti hrpu naših mlađih jedriličara i roditelja i ostalih članova i prijatelja kluba koji su nam puno pomogli za vrijeme samog održavanja regate i bili glavna snaga i bez kojih to ne bi ni blizu tako dobro funkcioniralo. Najveći hit regate bili su klinci iz Optimista koji su sa Želom bili logističari zaduženi za dočekivanje i brigu oko kolica na pontonima. Svaki dan kad bi svakog ispračali svakom bi poželjeli sreću, a kad su ih dočekivali svakog su pitali kako su prošli. To su svi jedriličari komentirali i bili oduševljeni tim pristupom. U svom stresu organizacije takvi nekakvi momenti su ono kad vidiš da klub ima energiju za tako nešto izgurati do kraja i da svi na kraju budu zadovoljni, a s druge strane to su i motivacijski elementi za hvatanje u koštac s nekim sličnim budućim projektima! A inače kad se to zbroji s infrastrukturom koju klub ima na raspolaganju, počevši od velikih hangara i lučice, bilo bi šteta da se klub nije kandidirao za organizaciju ove regate. Pri tom dosta stvari koje smo napravili u klubu u proteklih godinu - godinu i pol puno su nam pomogle, a i sama organizacija ovog Europskog prvenstva bio nam je motiv da se s tim nekim zahvatima uhvatimo u koštac... da stavimo rampu na ulaz, da zasadimo zelenilo, a s druge strane sve to i dalje ostaje u klubu. Moj najveći problem u svemu ovom bio je na kraju se maknuti iz organizacijskog dijela i prebaciti se u natjecateljski mod. Trebala sam sve informacije skupiti i prenijeti ih drugim ljudima s nadom da će oni znat raspolagati s njima i moram im se zahvaliti što me nisu puno zvali :) To je osobno meni bio najveći izazov. Josipa Prosinečki, JK Split 📸 regate.com.hr S organizacijom smo počeli prije dvije godine. Jedna od prvih akcija s kojima smo počeli bilo je što sam s Markom Marinovićem i Bojanom Gregom angažirao Talijana Barija, da dođe kod nas u svojstvu premjerača i da nas trojicu osposobi da postanemo nacionalni premjerači. Tako smo u principu omogučili Hrvatima da imaju brodove koji su legalni, a i eliminirali smo potrebu da nam zbog takvih poslova dolaze ljudi iz vani. Tako da smo ona prva dva dana Europskog prvenstva, prije nego se krenulo s jedrenjima, mi radili premjeravanje a jedan finski međunarodni premjerač bio je supervizor. Mislim da smo taj dio posla odradili izvrsno, jer smo prvog dana premjerili oko 80% flote i to do 3-4 sata poslijepodne, a bilo je predviđeno da to radimo do 6 sati. Tako da nam je za idući dan ostalo par brodova i još nekoliko koji su morali ispraviti neke stvari. Uglavnom su svi bili manje više u redu, osim par Belgijskih posada koje su imale brodove lakše za 1 - 1.5 kg, ali to su lako doveli u red ubacivanjem utega. A što se mene konkretno tiče još sam bio uključen i u izradu nagrada. Napravili smo ih u firmi Dalstroj u Splitu s tim da su imali i jedan dio koji je donirao g.Gaćina, inače jedriličar i vlasnik krstaša Jonathan III, dok je dizajn djelo g.Lampalova. Inače smo taj dizajn koristili kao nagradu na regatama šljuka i ranijih godina, a ove smo ga samo malo modificirali. Dobra nam je stvar i to što smo cijeli klub preuredili proteklih godinu - dvije, pa nam je i to uvelike pomoglo u nekim segmentima organizacije. Naime, osnovni problem kod ovog tipa regate je što svi natjecatelji dolaze sa svojim automobilima i svojim trajlerom na kojem je uglavnom samo po jedan brod i to sve onda treba negdje smjestiti. Tako da je to 50 auta, 50, trajlera, 50 brodova koji idu vani nakon regate... nije ono kao npr. na regati Lasera kad na stotinjak brodova bude dvadesetak trajlera. S druge strane dobro je bilo što nije bilo puno pratećih, trenerskih gumenjaka. Bila su samo 3-4 gumenjaka s trenerima... Španjolci, Talijani i Belgijanci, dok su se svi ostali oslanjali na to da ćemo mi kao organizatori osigurati određeni broj brodova za pratnju. Pri tom je najvažnije bilo da osiguramo dovoljan broj brodova za tegalj. Što se toga tiče najviše je bilo nekakve rasprave drugog dana jedrenja, kad je bilo dosta vjetra. Na 3 metra visine puhalo je 23 čvora. Tu je nastalo malo panike među natjecateljima jer ima ih dosta što nisu bili spremni na malo jače uvjete, pa su se pojedinci malo prepali za sigurnost. Ali na kraju je sve proteklo u redu. Jedina ozbiljnija situacija bila je s jednom Poljakinjom kojoj su se ukočila leđa i ona je između drugog i trećeg plova evakuirana s mora u motornom brodu u pratnji doktorice koja je bila cijelo vrijeme na regatnom polju. Ona je potom provela jedan dan u Splitskoj bolnici, a nakon toga je letjela u Poljsku i srećom to je bila jedina ozljeda na regati. Jedino što su svi bili malo umorni nakon tog drugog dana, jer su odjedrena tri plova po tom jačem vjetru. Uglavnom, mislim da su svi bili zadovoljni sa svim kako je proteklo na moru. Istina, neki su mislili da se taj treći plov mogao odjedriti i neki drugi dan, ali Regatni odbor nije uopće htio riskirati da ne bude dovoljan broj plovova, jer format natjecanja u Šljuci dozvoljava odbacivanje tek nakon 7. plova. Što se tiče mog i Josipinog jedrenja, mi smo stvarno očekivali da će ovo prvenstvo biti održano prošle godine, pa smo se prije dvije godine počeli ozbiljnije pripremati. Krenuli smo u teretanu po tri puta tjedno. Nastavili smo to i danas, ali problem je nastao kad je nastupio prvi lock down. Mi nakon jeseni, kad se makne sat, ne možemo više jedriti kad završimo s poslom, već samo vikendom i to samo ako je dobra prognoza i ako nema neke od regata krstaša i ORC-a na kojima također jedrimo. Tako da se zimi broj treninga značajno smanjivao, pa se desio Covid. Istina, u to vrijeme je situacija bila takva da smo i mogli nešto malo jedriti, jer brod nije klupski i nalazi se van kluba pa se na nas nije odnosila zabrana izlaska na more koju su imali svi klubovi po pitanju treninga, ali zbog kolegijalnosti prema ljudima iz kluba nismo htjeli ići na more. I kako se ta Covid situacija rastezala tako se pomalo izgubio žar za treniranjem... Onda je došla 2021. i malo više smo se morali angažirati oko organizacije, ja sam u međuvremenu promijenio posao i tako da su nam rasporedi stvarno bili prenatrpani, te u principu nismo ništa ni trenirali. Kad pogledamo godinu dana unatrag, možda smo na moru bili deset puta. S druge strane mislim da je bilo dosta dobro što imali Prvenstvo Hrvatske tjedan dana ranije. Bio je samo jedan uspješan plov i prvenstvo je propalo, ali to i dva plova u pokušaju dobro su nam došli da se malo uhodamo i ponovno uđemo u ritma jedrenja i regatavanja tako da kad je došlo EP mislim da je bilo OK. Bili smo zadovoljni brzinom broda i svim ostalim, ali tek nakon drugog dana smo pohvatali trim broda za prijelazne uvjete između različitih settinga, trima jarbola, tenzija sarči i takvih stvari. Kao što za svaku klasu, tako i za Šljuku, na internetu se mogu pronaći postavke broda. To nije ništa problem, ali poanta je skužiti kad se prelazi s jednih postavki na druge. Ako se prebaci prerano izgubi se energija u jedrima i onda si spor. Ako odeš prekasno onda imaš previše snage u jedrima i topiš se, pa si spor, tako da treba ići na regate i trenirati da se mogu uspoređivati brzine s drugima i skužiti kad je taj trenutak. I to je u principu to što smo mi nakon drugog dana shvatili. 20. mjesto iz prvog dana bio nam je najlošiji rezultat i svakim danom smo bili sve brži i konkurentniji. Također su nam i startevi svakim danom bili sve bolji i sam osjećaj u regati. Nije nas opterečivalo to da li smo dovoljno brzi, da li smo dobro startali... uglavnom, mogli smo se posvetiti isključivo jedrenju. Moram spomenuti da je također i višenje u brodu dosta specifično i teško iako idemo u teretanu tri puta tjedno. U njoj se može ojačati generalno, ali ne može se pripremiti baš za višenje, osim na nekom simulatoru, tako da nas je prva dva dana dosta boljelo. Visili smo puno, ali noge su boljele... Treći dan je bilo puno bolje. Mogli smo se izbacivati koliko smo htjeli, tako da nismo imali u glavi kočnicu ni po tom pitanju. Imali smo jednu situaciju da smo bili u jednoj orci i negdje na pola stranice Josipa mi govori da je bole noge, da ne može više, da mora malo uči u brod. A ja je pitam "dobro, a bi li ti pomoglo da znaš da smo trenutno vodeći" :) jer ona ne vidi drugu stranu polja. Zna da smo na našoj prvi, ali ne vidi drugu, a stalno je bila koncentrirana na vožnju, reguliranje vanga itd. I ona odgovori da bi joj to pomoglo i nastavi visiti cijelu orcu :) I tako, da je to bila jedna mentalna prepreka koju inače treba svladati treningom, također kao i neke druge probleme, da bi se mogao fokusirati isključivo na jedrenje. I suma sumarum bili smo na kraju 12. a želja nam je bila završiti između 10. i 20. mjesta. U stvari ne toliko želja, koliko realnost koju smo očekivali s tim da je ovo 12. mjesto ispalo stvarno kao vrhunski rezultat. Ono što mi je najvažnije je to da smo vidjeli da možemo bez problema jedriti s najboljima, da smo u puno trenutaka bili brži od najboljih. Pri tom mislim na Španjolce, jer Amerikance nisam toliko ni susretao na polju. Oni bi obično startali lijevo i prvi dio orce vozili na tu stranu, a ja bi startao desno i vozio prvi dio orce desno. Tako smo otvarali polje i nije bilo puno razlike između lijeve i desne strane na početku, ali u prilazu bovi je zato bilo velikih razlika po maestralu. Uvijek je to Čiovo kad smo bili manji tražilo da se jedri desno, ali polje je bilo malo visočije nego inače. Bili smo u visini Gospe od Prizidnice i često se znalo desiti da lijeva strana prevlada, odnosno da budu dva vjetra u gornjem dijelu polja. Tako da nismo viđali Amerikance, ali Španjolce jesmo. Pri tom mislim na ove što su bili drugi u generalnom plasmanu. Njih smo često prolazili i u orcu i u krmu, ali mi smo imali nekih drugih problema, a oni treniraju non stop. Sad smo dobili i poziv da dođem kod njih u listopadu u Mahon na Menorcu da dođem kod njih na trening i kasnije na neku regatu. To je za njih regata nižeg ranga, ali samo iz njihovog kluba na njoj će biti 16 brodova! Doći će i još neki Belgijanci itd. Princip im je da svatko od njih ima po dva broda i onda zovu ljude kod sebe, daju im brodove i treba se samo jedriti. Luka Jerčić, JK Split I za kraj iskrene čestitke Jedriličarskom klubu Split na izvrsno organiziranoj regati, a svi koje je zaintrigirala Šljuka kao klasa na ovom linku mogu pronaći vrlo bogate foto, a na ovom linku video galerije s ovog Europskog prvenstva. READ MORE

Bruno Gašpić na korak do postolja na U21 SP 📸 Robert Hajduk Nakon što je na Europskom prvenstvu U21 u klasi ILCA 7 koje se jedrilo u Crnoj Gori Bruno Gašpić osvojio 6. mjesto, ovog puta je na Svjetskom prvenstvu iste klase u istoj dobnoj kategoriji završio na korak do postolja! Regata je po prvim planovima trebala biti organizirana u Velikoj Britaniji, ali na kraju su se organizacije prihvatili u Gdyni u Poljskoj od 20. do 27. kolovoza i to za klase ILCA 7 u muškoj konkurenciji, odnosno u ILCA 6 u ženskoj konkurenciji. Ukupno se okupilo 138 jedriličara i 57 jedriličarki, a naš udio u floti činili su Bruno Gašpić i Božidar Golubić u muškoj konkurenciji, odnosno Ursula Balas, Carla de Carina i Nika Manestar u ženskoj konkurenciji. Naši najbolji mladi laseraši imali su u programu šest natjecateljskih dana za vrijeme kojih su odjedrili ukupno po devet jedrenja. Djevojke su sve bile u istoj skupini i jedrile su zajedno od početka, pa do kraja prvenstva, dok su dečki bili podijeljeni u dvije skupine. U kvalifikacijama su imali po šest jedrenja, dok su u dvije jakosne skupine jedrili još po tri finalna plova. I Bruno i Božo bili su u dobroj formi i obojica su kraj regate dočekala u zlatnoj skupini. Istina, Bruno je sigurno mnogo zadovoljniji ostvarenim rezultatom, ali i Božin nije bio loš. Bruno je cijelu regatu jedrio konstantno sa samo malim padovima koncentracije. U kvalifikacijskom dijelu regate imao je samo jedan kiks i to kad je u drugom plovu završio na 19. mjestu. To mu je bio i najlošiji rezultat, pa ga je na kraju mogao i odbaciti. Ostali plasmani bili su mu u intervalu između 3. i 7. mjesta u prvom dijelu natjecanja, odnosno između 4. i 18. u finalnom dijelu. Na koncu mu je ukupna bodovna suma iznosila 62 kaznena boda, a brončani Nijemac imao je samo pet bodova manje. Prvi dan je krenuo s laganijim vjetrom i tu sam se malo... snalazio. Prvi start sam dobro odradio, a drugi malo lošije. Tako da je to 19. mjesto prvi dan bio teret za kasnije. Drugi i treći dan bio je jaki vjetar i sve što bi napravio rezultiralo je ulaskom u cilj unutar prvih 5-6. Čak i s lošim startom bi se izvukao. Jednostavno, bio sam među bržima, a kad je bio dobar start završio bi u prva tri. Četvrti dan je bio prvi dan jedrenja u zlatnoj skupini. Vjetar je bio s kraja i dosta je dricavalo. Prvi plov sam se dobro snašao i završio četvrti. Drugi plov sam malo lošije startao i uspio se donekle izvući po takvim uvjetima i došao do dosta dobrog 12. mjesta s obzirom da je bila riječ o zlatnoj skupini. I tada sam još uvijek bio treći u generalnom poretku. Sljedeći daje ponovno puhalo s kraja, baš iz luke, ali malo drugačije. Nije bilo ono kao kad je bura pa da možeš jedriti po dricevima... bio sam poprilično izgubljen taj dan... Imao sam skroz loš start na skroz lošem mjestu i još izabrao i lošu stranu. Drugi plov smo startali po nekom laganom vjetru u prvoj orci. Dobro sam se snašao. Prebacio sam se sa strane na kojoj sam bio, okrenuo negdje između 15. i 20. mjesta. Kasnije sam saznao da je to bilo super jer je npr. ovaj Nijemac koji je završio treći, bio dvadesetak mjesta iza mene. Zatim je krenuo dizati vjetar u mezzonavu, krenuli smo u krmu i prekinulo je taj plov. RO je odlučio da plov nije bio regularan u prvoj orci... Iskreno, nije mi išlo na ruku, ali stavrno ta prva orca nije bila regularna i nemam što prigovoriti toj odluci. A zadnji dan prognoza je bila ogromna kiša i nije se očekivalo da ćemo puno jedriti. Na kraju je tako i bilo. Pokušalo se tri puta s procedurom, ali nije se stiglo do nulte sekunde. Bruno Gašpić, JK Mornar S druge strane, Božo je dosta oscilirao , kako u uvodnom, tako i u finalnom dijelu regate. Najbolji mu je rezultat bilo treće mjesto u drugom kvalifikacijskom plovu, da bi ostali bili između 12. i 39. Sličan rasplet bio je i u tri finalna plova. U prvom i trećem ulazi u cilj kao 56., a u drugom kao mnogo bolji 30. Kad se podvukla crta bodovi ga smještaju na 45. mjesto od 69 jedriličara u zlatnoj skupini. Kompletne rezultate muške flote možete pronaći na ovom linku. 📸 Robert Hajduk Slično jedrenje poput Božidara Golubića, po pitanju bodovne slike, pokazala je i naša najbolja laserašica, Ursula Balas. Najbolji rezultat bilo joj je 4. mjesto iz drugog plova, dok su ostali rezultati oscilirali između 14. i 44. s tim da je imala i DNF u šestom plovu. Na kraju s regate odlazi kao 30. Carla de Carina i Nika Manestar, Ursuline klupske kolegice, završile su jedna pored druge, kao 49. i 50. Njih dvije također su imale dobro otvaranje, pogotovo Carla koja je u prvom plovu osvojila 3. mjesto, dok je Nika u tom istom plovu osvojila 9. mjesto kao svoj najbolji plasman u regati. U nastavku regate, kako vjetar jača i njih dvije osvajaju sve lošija mjesta, a Carla čak bilježi tri DNF-a. Na kraju su njih dvije u samo tri boda razlike, a kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku. Svi jedriličari i sve jedriličarke što su jedrili u Poljskoj za mjesec dana imaju nastup u Varni u Bugarskoj. Tamo će biti organizirano Seniorsko Europsko prvenstvo za ILCA 6 i ILCA 7 klase, a hrvatsko jedrenje bit će zastupljeno i s još nekim drugim imenima, među kojima svakako treba istaknuti Filipa Jurišića koji u akvatoriju Varne već odrađuje prvi krug treninga. 📸 Filip Jurišić privatna arhiva I Filip i ostali naši predstavnici planiraju krajem rujna ponovni odlazak u Bugarsku, tako da budu maksimalno spremni na posljednjem važnom natjecanju ove klase u 2021. godini. Službeni dio okupljanja počinje 2., a proglašenje najboljih bit će 9. listopada. READ MORE

Hrvatski Optimisti 4. na ekipnom Europskom U talijanskim Alpama, na jezeru Ledro, po dvanaesti put za redom organiziralo se Europsko prvenstvo u ekipnom jezeru za klasu Optimist, naravno izuzmemo li 2020. kad zbog općepoznatih razloga ovaj event nije bio organiziran. Ove godine na regati je nastupilo 15 ekipa, među njima i ekipa iz Hrvatske, a jedrilo se od srijede 25. kolovoza, pa do subote 28. Kako je riječ o kontinentalnom prvenstvu predstavljala nas je nacionalna vrsta sastavljena od jedriličara i jedriličarki iz svih većih klubova. Iz JK Uljanik nastupila je Ema Grabar, iz JK Uskok Luka Dokoza, a iz JK Split Marta Lolić i Toma Smirčić. Riječ je o jedrenju koje nije baš nešto posebno popularno u nas, jer su u posljednje vrijeme organizirana natjecanja stvarno u minimalnom broju, odnosno team race se odjedri jedino kao dodatak Prvenstvu Hrvatske. Vjerojatno je i to razlog zašto dugo godina nismo imali zapaženih rezultata na regatama ove vrste u inozemstvu, ali izgleda da su se sad neke stvari počele omicati i u smjeru ispravljanja tog nedostatka. Naime, tim trenera koji se bavi našom najboljom vrstom u klasi Optimist odlučio je formirati tim koji je sastavljen od mlađih jedriličara koji bi trebali jedriti zajedno u ovoj klasi idućih nekoliko godina. To pruža mogućnost boljeg planiranja svih aktivnosti, a u koje spadaju zajednički treninzi, kao i nastupi na nekim drugim regatama u sklopu priprema za nastup na regatama najvišeg ranga. Do sada su se uglavnom ekipe za team race formirale od jedriličara koji su nastupali na EP ili SP, ali koji se nisu prethodno posebno pripremali za regate u kojima je vrlo važno jedriti kao tim i gdje se koristi skroz drugačija taktika, a ne kao pojedinac kojem je prioritet isključivo brzina i stići u cilj što ranije. Prvi dan prvenstva bio je stvarno maksimalno iskorišten. Odjedreno je čak 59 matcheva iako nije zapuhalo u vrijeme kad je predviđen prvi plov, već sat kasnije. Naši su već taj dan vrlo dobro iskoristili vrijeme provedeno na jezeru i otišli na spavanje kao drugoplasirani u generalnom poretku. Odjedrili su ukupno 7 matcheva od čega su pobijedili u njih šest. Bolji su bili od ekipa Španjolske, Danske, Ukrajine, Poljske, Belgije i Latvije, a bod nam je uzela samo ekipa iz Francuske. Rezultate možete pronaći na ovom linku, a pri analizi istih obratite pažnju na to da nisu sve ekipe odjedrile jednak broj matcheva, već je poredak na kraju dana određen rezultatima 7 prvih matcheva koliko je odjedrila svaka nacionalna vrsta. Idućeg dana morao se završiti kompletan Round Robin. To znači da je tada svaka ekipa morala imati ukupno odjedrenih 14 matcheva svatko sa svakim. Naši iz ove faze natjecanja izlaze s 9 pobjeda i petim mjestom. Na popis pobijeđenih reprezentacija dodali su Sloveniju, Poljsku i Veliku Britaniju, a od koga su izgubili možete pročitati na ovom linku. U petak se jedrio idući korak natjecanja u kojem su se protivnici birali na osnovu rezultata iz Round Robina. Nazivi tih dijelova natjecanja su "league C" i "league D" League C jedrilo je osam prvoplasiranih reprezentacija, a među njima i naša. S obzirom na osam ekipa u svakom skupini, svaka je morala odjedriti po sedam matcheva. Naši su nastavili s kvalitetnom prezentacijom i čak uspijevaju napredovati za jedno mjesto u generalnom plasmanu. Omjer pobjeda i poraza ovog puta bio im je 4:3. Bolji su bili od reprezentacija Švedske, Ukrajine, Poljske i Finske, dok su ih nadmašili predstavnici Španjolske, Italije i Rusije. Koliki su bodovi bili u pojedinom matchu možete pronaći na ovom linku. S ovim rezultatom naši dečki i cure plasirali su se u polufinale zajedno s predstavnicima Španjolske, Italije i Rusije. Po standardnim pravilima match race tipa natjecanja, prvoplasirana ekipa ima pravo biranja protivnika u polufinalu i oni u pravilu uvijek biraju četveroplasirane. Ovog puta ta kombinacija bila je Španjolska - Hrvatska. Finale i polufinale su se jedrili na dva dobivena matcha. Španjolska vrsta bila je bolja oba puta od naših team racera i tako osigurala nastup u finalu gdje su dočekali Talijane koji su s jednakim rezultatom pobijedili Ruse. Završnica se odjedrila u subotu, a uz finale u kojem se jedrilo za prvo mjesto, odjedrilo se i malo finale za treće mjesto. Ono nam je bilo zanimljivije jer su u njemu naši protiv Rusa imali šansu za osvajanje medalje. Međutim, ove godine nisu imali sreće i Rusi s glatkih 2:0 dolaze do bronce. Pripreme jedriličara i jedriličarki za team race natjecanje složenije je od priprema za klasično flotno jedrenje, jer zahtjeva upućenost u kombinatoriku, kao i nešto bolje poznavanje regatnih pravila. Kombinatorika je važna jer se jedri četiri protiv četiri i mora se znati unaprijed kalkulirati tko će koga pokrivati, tko je najslabija karika kako u našem, tako i u protivničkim timovima. Jedna od mogućih taktika je da svaki tim već na startu mora znati izolirati najjačeg predstavnika protivničkog tima i otvoriti prostor svom najslabijem da se pokuša izvući na čelo flote, a potom ostale protivnike usporiti penalima. Ako to ne prođe, treba ih se pokušati pokrivati i usporavati po svaku cijenu, te pratiti poredak ulazaka u cilj kako svojih timskih kolega, tako i protivničkih. Uglavnom, kombinacija i taktika ima dosta pa osim treninga na moru ekipe moraju provesti i određeni dio priprema s osvrtom na teoriju. S tim dijelom priprema pomogao im je naš međunarodni sudac Alen Kustić, dok je pripreme na moru odradio Željko Vojvodić, a na put u Italiju odveo ih je Vedran Mandić koji nam je ovog puta bio sugovornik: Ledro je jezero na kojem je uvijek slab vjetar, tako da su takvi uvjeti bili i ovog puta, a team race je specifičniji od flotnog jedrenja. U pitanju su situacije kad match u jednom trenutku gubiš i onda se odjednom sve okrene u tvoju korist. Ako netko napravi jednu grešku iskusna ekipa to iskoristi i sve okrene u svoju korist. Naši su jednostavno, uspješno iskoristili sve što su mogli i u finalu realno nisu ni mogli puno bolje. Tu se nema što kriti, Rusi, Španjolci i Talijani su bili bolji tako da je ovaj naš rezultat stvarno vrhunski. Da ne bi bilo zabune, naša ekipa je izvukla maksimum iz sebe, jer je na regati bilo još bar tri ili četiri ekipe koje su realno iskusnije i spremnije od naše. U sportu uvijek treba imati i malo sreće, a ovog puta stvarno je bila na našoj strani. Kad smo se prvi put našli i kad smo pričali tko koliko zna i što možemo očekivati, svi su se složili da ako uđemo među osam najboljih da će to biti super rezultat, ali svejedno kad je finale završilo bilo je par suza razočaranja :) Izbor mene za odlazak na regatu desio se u posljednji trenutak, tako da nisam baš najbolje upoznao svakog od njih, pa ih nisam stigao upoznati malo bolje i vidjeti kako mogu pojedinačno motivirati svakog od njih. Tako da sam im morao pristupati kao grupi, ali na kraju je sve ispalo u redu. Prvi plan je bio da ih vodi Žele, jer je njegovih dvoje bilo u ekipi, ali zbog osobnih razloga morao je otkazati putovanje. Ni treneri preostalih dvoje nisu se mogli dovoljno brzo organizirati za odlazak, tako da sam se ovog puta ja uhvatio ovog putovanja. Sama ideja oko izbora ekipe bila je takva da smo ponovno okupili tim koji je team race odjedrio i na Svjetskom prvenstvu. Odlučili smo da ćemo ih gurati koliko možemo, pa ćemo tako već i u listopadu nastupiti na regati u Berlinu te će oni kao ekipa nastavit skupljati iskustva što više mogu do idućeg Svjetskog prvenstva. Vedran Mandić, trener i vođa puta READ MORE

UNE ÉQUIPE DE CHOC À VOTRE SERVICE Du haut-lac aux rives de Genève en passant tout le tour du lac de Neuchâtel, notre équipe de choc se tient à votre disposition. Faites connaissance avec notre équipe ! Julien Monnier : Avec une véritable passion pour la monotypie, Julien pourra vous conseiller autant en Surprise, D35, Flying Phantom ou GC32, car il ne suffit pas d'avoir de bonnes voiles, il faut également les adapter à votre bateau et à votre style de navigation ! Responsable commercial et du réseau revendeurs, il est actif partout autour du Léman et particulièrement dans le haut-lac. Julien partage son temps entre le travail technique du développement des voiles, conseiller commercial, et depuis 2019 en tant qu'associé de la voilerie. Michel Vaucher : Autant à terre que sur l’eau, Michel est multi-tâches depuis plus de 30 ans : coaching des clients North Expérience, réparations en tout genres, travail sur le plancher, vente, représentation… Vous aurez l’occasion de le croiser autant du côté des Trois Lacs que du Lac Léman, car Michel est un excellent régatier et un metteur au point hors-paire ! Nicolas Groux : Spécialisé dans la formation, les nouveaux bateaux ou les nouvelles équipes, c'est LA bonne personne pour vous aider à mettre tous vos projets en place ! Extrêmement polyvalent, autant à la réparation des voiles, qu'à la vente, le service aux clients, les mises à bord, les navigations, Nicolas est un véritable couteau-suisse et est à votre disposition principalement autour de Genève. Polyvalent et disponible, il sera à votre écoute pour vous satisfaire en régate comme croisière. Philippe Massat : avec plus de 20 ans d'expérience sur le plancher et après des débuts plutôt dans le parapente, Philippe est le responsable du service des voiles amenées chez North Sails. Méticuleux, rigoureux, rien ne filtre ! Vos voiles seront bichonnées et soignées une fois passée entre ses mains. Patrick Mazuay : Patrick a rejoint la famille North Sails Suisse en 1998. Avec, entre autres, de nombreuses America's Cup à son palmarès en tant que sail designer, et naviguant sur tout ce qui flotte (du dériveur au TF35, en passant par de magnifiques bateaux comme le « Black Swan » avec lequel il a remporté le Bol d’Or toutes classes !), Patrick sera à votre écoute quel que soit votre projet ! Arnaud Psarofaghis : Depuis tout petit, il compte parmi les meilleurs navigateurs de la jeune génération en Suisse. Sails designer pour North Sails Suisse depuis 2009, Arnaud peut naviguer sur tous les types bateaux, que ce soit en Toucan, Psaros 40, Ventilo M2, D35, TF35, mais également en mer à bord de GC32, Moth à foil ou F50... Peut importe vos idées, Arnaud saura vous guider. Christine Jorand : responsable de l'administration et de la comptabilité, Christine est également en charge de la gamme "Crew Collection" pour les vêtements sportswear et technique. Elle est de la partie pour toutes les remises des prix, et vous pourrez également croiser Christine sur le bateau start lors des régates ! Pierre-Yves Jorand : avec une expérience en multicoque lémanique depuis 1994 comme barreur, régleur de Gd Voile et performer, Pierre-Yves a un sens aiguisé pour développer l’efficience et est passé maître dans l’art d’améliorer les performances. Egalement directeur de l'équipe Alinghi, passionné par le sport d'élite et la relève, avec un profil d’analyste rigoureux et fin régatier, Pierre-Yves vous attend pour développer à vos côtés vos projets les plus fous. Ben Schagen : Avec un premier Bol d'Or en 1966 à l'âge de 11 ans, Ben a toujours été un mordu de voile ! Il ouvre une voilerie à Genève en 1977, qui devint plus tard “Voiles Phi Schagen & Cie”, et enfin “Voiles Phi S.A” en 1986 avec la construction de notre voilerie actuelle à Satigny. Même en levant légèrement le pied à partir de cette année, Ben se tiendra toujours à votre service et à votre écoute à temps partiel à la voilerie, mais surtout sur les pontons, à bord, dans les ports ! Pierre Ratajski : Passionné de voiles, Pierre dit Rata, s’associe à la voilerie Phi dès 1978. Toujours à fond après toutes ces années, Rata reste à votre écoute partout où vous le croiserez et se fera un plaisir de vous conseiller sur tous vos projets ! Vous le verrez encore souvent à bord de son beau Grand Surprise, pour le plaisir et en régates tout autour du lac Léman, ainsi qu'à temps partiel à la voilerie. READ MORE

UNE AVALANCHE D'OFFRES EXCEPTIONNELLES ACCOMPAGNE LE RETOUR DU SALON NAUTIQUE DU 12 AU 14 NOVEMBRE Le Salon Nautique du Léman est de retour : et avec lui, une période d'offres exceptionnelles ! Contactez-nous maintenant pour optimiser votre bateau avant d'hiverner votre bateau (pendant qu'il est encore à l'eau), et rencontrons-nous pendant le salon nautique à Palexpo. Rien de mieux que de discuter à bord de vos nouveaux projets de voiles pour 2022. Profitez de l’expérience de nos experts pour passer à la vitesse supérieure ou à un meilleur confort en croisière durant cette fin de saison. Ils discuteront avec vous des nouveautés, vous conseilleront sur l’entretien de vos voiles ou sur un bon hivernage et vous proposeront une pléiade d’offres exceptionnelle. Afin d'anticiper tout cela, prenez contact avec notre équipe d'experts pendant que votre bateau est encore à l'eau, pas encore hiverné, afin de pouvoir discuter de vos futurs projets et faciliter la prise de cotes. Retrouvez.nous ensuite au salon nautique du Léman du 12 au 14 novembre 2021 à Palexpo pour profiter des "offres spéciales salons" et d'autres superbes opportunités ! Toute notre équipe sera ravie de vous accueillir à nouveau sur notre stand et sera à votre disposition. Obtenez votre invitation gratuite ici. Contactez-nous pour prolonger la durée de vie de vos voiles ! READ MORE

NORTH CLIENTS LEAD THE WAY AT THE CAPE 31 UK NATIONALS Tricky Wind & Tight Competition on the Solent 📸 Live Sail Die / PKC Media Having won every Cape 31 event this year, including Cowes Week, the icing on the cake for Russell Peters’ Squirt is to take home the inaugural UK National Championship title. That is precisely what the team of seven did this season, and we are delighted to uncover some inside knowledge from North expert and mainsail trimmer onboard, Pete Redmond. The busy season of events in the run-up to the Nationals has been the best preparation for the team. Speaking about what they have learned since the start of the season, Pete explains: “We have been working on developing our rig tune which was particularly beneficial in the lighter airs we had throughout this event.’’ “Good boat speed is our key to get out of bad spots or a congested fleet, and the North 3Di RAW 780 upwind sails, paired with our three nylon kites, help us to achieve that speed. We also generally get strong starts which is important, and have good crew handling so can push until the very last second before a maneuver. If we fall behind for whatever reason, we don’t panic.’’ Closest rivals Sardonyx finished just one point behind Squirt on the overall leaderboard after five races. Squirt focused on sailing their own races, and with conditions so light and shifty, heads were out of the boat, constantly assessing the right move to make next. Congratulations to North clients who claimed the top seven places from a fleet of eight boats. “We have had a good few generations of sails now, and they are constantly getting faster as we learn more,’’ says Pete. “We also produce excellent smooth sails for the smaller boats, which can be seen in this fleet where all the 3Di RAW sails look great.’’ Russell Peters' Squirt, 2021 UK National Champions 📸 Live Sail Die / PKC Media 📸 Live Sail Die / PKC Media Nifty and Gallvanter battling upwind 📸 Live Sail Die / PKC Media READ MORE

BE PREPARED. KNOW THE WEATHER Complimentary Forecasting For The 2021 Rolex NYYC Invitational Cup North Sails is offering complimentary weather forecasts to all teams competing in the 2021 Rolex New York Yacht Club Invitational Cup. Sign up today for your free daily forecast delivered right to your inbox, prepared by weather expert Chris Bedford. READ MORE

DIE INTERBOOT 2021 FINDET STATT! North Sails Schweiz freut sich vom 18. – 26. September auf Ihren Besuch bei uns am NEUEN Standplatz 200 in der Halle A3. Bitte informieren Sie sich im Voraus über die aktuellen Covid-19 Einschränkungen READ MORE

Samo jedan plov na PH za klasu Šljuka 📸 regate.com.hr Kao što naslov kaže, ove godine nije se proglasio pobjednik Prvenstva Hrvatske za klasu Šljuka. Razlog je što se u tri dana jedrenja uspio do kraja odjedriti samo jedan plov! Jedriličarski klub Split bio je organizator ove regate koja je ujedno bila uvertira u Europsko prvenstvo klase koje će se jedriti u istom akvatoriju od srijede 1. rujna, pa do subote 4. rujna. To je razlog zašto je ovogodišnje PH imalo u svom nazivu i "otvoreno", jer je za nastup na njemu dozvolu dobilo i mnoštvo posada koje su ovu priliku iskoristile za testiranje uvjeta koji bi ih mogli očekivati nekoliko dana kasnije. Ukupno je zajedrilo 28 posada, a od čega je 6 bilo iz Hrvatske. Uglavnom je bila riječ o kormilarima koji imaju dosta dug staž u klasi, a u svojstvu flokista moglo se vidjeti i nekoliko novaka, dok je jednoj posadi ovo bio premijerni nastup, a da bi sve skupa bilo zanimljivije i neobičnije za hrvatske uvjete treba naglasiti da je riječ o kompletno ženskoj posadi! Kao što se već zna, Šljuka je klasa koja nema spolnih i dobnih ograničenja i podjela, pa su se tako i u Kaštelanskom zaljevu mogle vidjeti sve moguće kombinacije po pitanju posada. Nastupile su čisto muške, čisto ženske, mješovite, pa čak i kombinacije u kojima su flokisti još uvijek teenageri i po više desetljeća mlađi od kormilara. Što se tiče regate, natjecateljski dio trajao je od petka, pa do nedjelje. Organizatori su uložili vrlo velik trud i uz pomoć velikog broja volontera iz kluba izvrsno su odradili sve što je bilo u njihovoj moći. Međutim, vremenske prilike nisu im išle na ruku. Prvog dana jedrenja stvorili su se uvjeti za jedan start. Postavljeno je regatno polje, pokrenuta je procedura, startalo se i jedrilo neko vrijeme dok se nije morao svirati prekid. A da sve bude zanimljivije cijeli dan je obilježila jaka kiša, po kojoj se i jedrilo to nešto malo organiziranog obilazaka bova. Drugi dan zapuhala je bura i bilo je oblačno uz malo kiše. Polje je postavljeno i uspješno se startalo. Sve je bilo po planu, ali nevera iza Kozjaka bila je razlogom što se situacija razvijala obrnuto od službene vremenske prognoze koja je najavljivala slabljenje vjetra kako dan bude odmicao. Vjerojatno prognostički model nije mogao predvidjeti takav razvoj na ovoj mikrolokaciji. Uglavnom, kako se nevera približavala tako je vjetar jačao, a to se uskladilo s približavanjem tog plova njegovom kraju. Posljednje jedrilice ulazile su u cilj s vjetrom koji je puhao i više od 20 čvorova. Nakon toga više nije bilo jedrenja, ali napokon su se dobili prvi rezultati, a da bi regata bila regularna i da bi se mogli proglasiti najbolji morala su se odjedriti još najmanje dva plova. Sve nade sad su bile usmjerene prema nedjelji. Prvi start bio je predviđen za 12 sati, dok je ograničeno vrijeme za startni signal bilo 16:00. Flota i regatni odbor na vrijeme su se postavili na željenu poziciju, a naše posade vrijeme do starta nastojale su maksimalno iskoristiti. Naime, bio je angažiran vrlo iskusni španjolski šljukist Damian Borras da svojim savjetima poboljša nastup naših predstavnika. 📸 regate.com.hr Njemu ovo nije prvi put da je u Hrvatskoj, a zadnji put smo ga mogli vidjeti prije dvije godine kad je u JK Split organizirana klinika čiji je bio voditelj. Uvjeti po kojima se krenulo u drugi plov Prvenstva bili su slični onima od subote. Nakon kišnog oblaka nad Kozjakom zapuhala je burica koja je držala oko sat vremena. Međutim, nakon što su postavljene bove i odrađena predstartna procedura najbrži su po vjetru u nestajanju jedva uspjeli obići orcu i offset, dok je oko pola flote još jedrilo prvu dionicu kad je sviran prekid. Nažalost, to je bilo sve jer je ubrzo nastupila totalna bonaca i nije bilo drugog izbora do povratka u Lučicu. A što se tiče rezultata iz tog jedinog plova, njih možete pronaći na ovom linku. Ukratko, najbrži u subotu bili su Talijani Tinoco - Bracciano, dok su se naši mogli pohvaliti jedino plasmanima u top ten društvo. Na osmom mjestu imali smo posadu Marinović - Zelić, a na devetom mjestu posadu Jerčić - Prosinečki. Šljukisti su još jednom potvrdili da su promotori jedrenja u najbolje mogućem svjetlu i pokazali svo veselje i užitak koje ovaj sport pruža. Nadajmo se da će se klasa nastaviti širiti u nas i da će se ove jedrilice moći viđati po klubovima kao što je to bilo prije 40 i više godina. Do tada, ako vas put ovih dana vodi prema Splitu, svratite do JK Split gdje imate priliku vidjeti na djelu, po mnogima jedne od najljepših dvosjeda. 📸 regate.com.hr Na Europskom prvenstvu očekuje se oko 50 posada, a sve novosti možete pratiti na službenim web stranicama, odnosno na pratećim Facebook stranicama, dok fotogaleriju posljednjeg dana PH možete pronaći na ovom linku. READ MORE

MIKKEL RØSSBERG SLUTTER SIG TIL NORTH SAILS Den professionelle sejler glæder sig til at hjælpe dig med at finde de rigtige sejl og at udnytte dine sejls fulde potentiale. Halbtrocken Sailing Team ved ORC VM i Tallinn 📸 Felix Diemer Mikkel Røssberg har netop sluttet sig til North Sails teamet efter to årtier som professionel sejler på America’s Cup og flere Grand Prix hold. Han arbejder fra sejlloftet i Herlev og supporterer klienter i Danmark, Tyskland og Middelhavsområdet. NS: "Velkommen til North Sails teamet! Hvornår begyndte du at sejle?" Mikkel: "Jeg voksede op i en sejlerfamilie og min far var aktiv i den lokale klub, da jeg var barn. Jeg blev faktisk kastet ud i det, da det var lettere end at få fat i en babysitter. Jeg arbejdede mig op fra optimistjolle til Yngling og andre små kølbåde. Da jeg var 18, begyndte match racing at blive stort i Danmark, så det brugte jeg en del år på; først som styrmand og siden som besætning for et par andre hold, deriblandt med Sten Mohr og Magnus Holmberg." NS: "Hvordan kom du med til America’s Cup?" Mikkel: "Med Sten og Magnus lå vi længe nummer et på verdensplan med nogle gode resultater, så jeg blev inviteret med til Victory Challenge som sejlkoordinator og trimmer for cuppen i 2003, og sidenhen sejlede jeg med det spanske hold Desafio Espanol 2007 i America’s Cup i Valencia i 2007. Derefter begyndte jeg at sejle TP52, Farr40 og meget andet og det gør jeg stadigvæk." NS: "Hvilket TP52 team sejler du med?" Mikkel: "Jeg startede med at sejle med et amerikansk team, Windquest, så havde jeg to sæsoner med Platoon, derefter to sæsoner med det portugisiske team Bigamist. Senere hen havde jeg et længerevarende samarbejde med Gladiator." NS: "Sejler du andet?" Mikkel: "Ja, jeg arbejder med en tysk ejer med Team Halbtrocken Sailing Team, der har en Mills 45, det er et ret fedt lille mini Grand Prix program, hvor vi netop har vundet ORC VM i Tallinn. Jeg sejler også lidt match racing og J/70’er med Jens Christensen. Jeg sejler lidt af hvert." Mikkel Røssberg ombord på Farr40 Siragusawa NS: "Hvornår begyndte du at tænke på at slutte dig til North Sails?" Mikkel: "Jeg har efterhånden kendt stort set alle på loftet længe. De seneste tre år har vi snakket lidt mere indgående og nu er jeg klar til at prøve noget nyt. Det er jo et meget velkendt territorium for mig men det er selvfølgelig et nyt job. Jeg har ikke haft et normalt job i mange år!" NS: "Hvad glæder du dig mest til i dit nye job?" Mikkel: "Jeg glæder mig rigtig meget til at hjælpe folk med at finde de rigtige sejl til deres både og bruge dem til deres fulde potentiale, hvilket er mit speciale. Den udfordring glæder jeg mig til." NS: "Hvad bruger du din fritid på?" Mikkel: "Jeg windsurfer rigtig meget, så jeg glæder mig til at se hvad North Sails kommer med af nyt der. Jeg kan også godt lide at spille golf, jeg står meget på ski og cykler en del… bare være udenfor. Og jeg elsker at sejle en tur med min kæreste Mia. Jeg kommer jo fra en sejlerfamilie, så for mig har havet har altid været det bedste sted at være." READ MORE

UNE ÉQUIPE AUX PETITS SOINS POUR VOS VOILES Une équipe aux petits soins pour vos voiles : avec la fin de saison qui approche, renseignez-vous sur notre service d'enlèvement à bord pour que l'hivernage de vos voiles se passe le mieux possible ! Notre équipe vous les ramènera sur votre bateau dès le retour des beaux jours. Faire un bilan de votre inventaire de voiles, dresser la liste des travaux d’hiver à effectuer, planifier le stockage pour l’hiver et la mise à bord au printemps prochain : nous sommes là pour vous ! Nos services hivernaux à la carte sont à votre disposition pour prendre soin de vos voiles et augmenter leur longévité. Pour toutes les marques de voiles, nous vous proposons 2 options : 1) un contrôle complet “Certified Service” gratuit de vos voiles, quelle que soit la marque. Pour cela il suffit de les amener à la voilerie (en les déposant 24/24 dans notre SAS sécurisé à l’entrée de la voilerie). 2) un forfait premium comprenant l’enlèvement quelle que soit votre région par nos commerciaux, le contrôle complet “Certified Service”, le stockage durant tout l’hiver, et la mise à bord au printemps : vous ne vous souciez de rien, on s’occupe de tout ! Afin de répondre au mieux à toutes vos attentes, découvrez également tous nos services sur mesures, conçus spécialement pour vous. Appelez-nous au 022 782 32 22 pour avoir plus d’infos ou prendre rendez-vous avec l’un de nos experts. READ MORE

Sirotica s NS jedrom najbrža na Burtižu 2021 📸 regate.com.hr U nedjelju 22. kolovoza odjedren je 14. Burtiž, regata tradicionalnih barki s latinskim idrom, a koju je ove godine organizirala Ekološka udruga Šepurina. Sudjelovale su 33 gajete, leuta i kaića, a pobjedu je s nevjerojatnom prednošću odnijela gajeta Sirotica. Vremenski uvjeti koji su vladali na regatnom polju ispred Prvić Šepurine bili su pravi kasnoljetni, puno sunca i lagani maestral, tako da se moralo jedriti na nešto kraćoj ruti nego inače. Ovog puta sve se odigravalo u malom trokutu ispred samog mjesta Šepurina, a Regatni odbor se poslužio bovama da definira područje jedrenja. Start je postavljen ispred starog porta i startalo se "na lancanu". Sidra su bila bačena točno u smjeru zapada, pa je start bio u malo laškiju orcu, ali s obzirom na maritimne karakteristike ovih jedrilica neke su već tu morale značajnije otpasti od kursa. Uglavnom, svi da bi stigli do prve bove, koja je bila postavljena u smjeru Logorunskih vrata, morali su napraviti bar dvije vire. Nakon njenog ostavljanja lijevim bokom jedrilo se s vjetrom u pola krme u smjeru jugoistoka prema punti Gaćice, otoka Tijata. Tu je bila postavljena druga bova koju je također trebalo ostaviti lijevim bokom, te s vjetrom u bok odjedriti do cilja ispred Šepurinske nove rive. S obzirom na lagani vjetar, koji je puhao brzinom odo oko 5 - 7 čvorova, bolja pripremljenost barki i iskustvo posada najviše je dolazilo do izražaja u postizanju boljih pozicija. Već od početka vodstvo preuzima jedna od najtrofejnijih gajeta u ovom akvatoriju, riječ je o Sirotici. Posada Damira Čorkala prva obilazi bovu od orce sa značajnom prednošću, a u etapi niz vjetar ta razlika se nastavila povećavati, da bi kulminaciju postigla u posljednjoj etapi kad je u cilj ulazila dok je prva pratnja bila tek u prvoj polovici ove posljednje etape. Ekipa Sirotice regatu je odjedrila za manje od sat vremena, dok su najsporiji za njima kasnili i po sat vremena. 📸 regate.com.hr Startali smo po sredini, jer smo vidjeli da je u jednom i u drugom kutu bilo dosta gužve. Mislili smo da ako se izvučemo kako treba, na pravu stranu, nema više problema. Tako da smo start odradili kako treba, malo nam je sidro podoralo, ali imali smo čisti vjetar i brzo smo se izvukli. Brod je išao lijepo u vjetar, brzina nam je bila stvarno dobra. Već nakon prve vire vidjeli smo da se odvajamo i na bovu smo stigli s već dobrom prednošću. Okrenuli je i tad je bilo sve manje više gotovo. Kad se sve kritički pogleda mogu reći da nismo imali niti jednu grešku, osim što nam je sidro podoralo, a tu ne možemo ništa. Kako smo na startu bili u sredini, u čistom vjetru mogli smo startati komodno, nije bilo nikakvih poklapanja, odabrali smo pravu stranu i to je bilo to. Damir Čorkalo, gajeta Sirotica Situacija sa sidrom posade Sirotice je jedna od realnosti koja se dešava na startu ovakvih regata, kao što se ponekad desi da sidro zapne na dnu i da se ne može izvući. U tom slučaju dozvoljeno je da ga se ostavi na dnu, naravno, označeno nekom bovicom ili pajetom i nakon ulaska u cilj posada se na miru može uhvatiti u koštac s njegovim oslobađanjem. Ovo je zanimljiva situacija, jer ako je na provi član posade koji dosta eksplozivno može obaviti posao povlačenja po konopu, onda je donekle i poželjno da sidro zapne na dnu, ali u tom slučaju posada mora vrlo brzo reagirati u smislu ostavljanja oznake za pajet i odustajanja s pokušajima za njegovo izvlačenje. Suprotna situacija je ako sidro podore i ako se brodu ne može dati odgovarajuća početna akceleracija. A najgori je scenario, najčešće realiziran kad je flota velika, ili ako je lancana kratka, da se isprepletu sidreni konopi. U svakom slučaju, može se reći da je ovo jedan od najkritičnijih trenutaka regate tradicionalnih barki i ako reakcija posade nije dobra i brza teško se kasnije može nadoknaditi nastali zaostatak, u principu nešto slično startu formule 1. Što se tiče gajeta, poredak na postolju bio je sljedeći: Sirotica - MU 485 - Damir Čorkalo Godulica - MU 229 - Krešimir Papeša Baba Tone - MU 612 - Dario Filipi Treba istaknuti da je Godulica bila i trećeplasirana u generalnom proetku. Posebno osvježenje ove regate bila je mlađahna posada na kaiću Marinka. Poznavaoci prilika u Latinskom idru znaju da je to kaić obitelji Frop i da je s njim osvojeno mnoštvo nagrada na ovim regatama, pa tako i Burtiž 2019., a ove godine na njemu je jedrio kadetsko/juniorski dream team iz JK Split. Nekoliko njihovih optimista i laseraša preuzelo je argolu i škotu te vrlo dobrim jedrenjem stiglo do drugog mjesta u generalnom plasmanu. 📸 regate.com.hr S obzirom da im je ovo bila prva samostalna regata ovog tipa trebalo im je malo vremena da se snađu sa startom, ali nakon toga dolaze na svoje. Dobrim čitanjem regatnog polja malo po malo prolaze između većih gajeta i leuta, te prestižu jednog po jednog, da bi na kraju u cilj ušli par metara iza Lipe moje, plastične gajete koja inače jedri van konkurencije jer nije izgrađena tradicionalnim tehnikama i materijalima. Kaića i leuta inače na svim regatama latinskog idra ima značajno manje nego gajeta, pa je samim tim uspjeh ove mlade posade tim veći, a evo tko se još s njima popeo na postolje: Marinka - MU 906 - Šime Bosna Rusković Mali plavi kaić - Nikola Burtina Zadnji - VD 180225 - Jakov Cvitan S obzirom na lagani vjetar, teški leuti nisu imali nekih posebnih šansi za plasmane na vrhu, kao što se zna desiti na vjetrovitijim regatama. Međutim, cijela flota je uspješno završila regatu, pa tako i svi prijavljeni leuti, a njihov poredak bio je ovakav: Palma - ŠB 4166 - Đorđe Ljuba Gušte - MU 85 - Tonko Skračić Bažokići - MU 8 - Ivan Šikić 📸 regate.com.hr Iduća regata bit će u nedjelju 29. kolovoza s početkom u 15 sati i to ponovno u Betini, ali ova nije u standardnom touru, jer jedino za nju ne vrijedi pravilo "1.6" koje je objašnjeno u prethodnom članku. Ovo je regata koja je otvorenog karaktera i nema nikakvih ograničenja po pitanju površine jedrilja, duljine lantina itd, a posebnost joj je i to što je start leteći i jedri se isključivo oko bova. Pa ako vas put nanese ove posljednje kolovoške nedjelje na otok Murter imat ćete prilike uživati u još jednom atraktivnom tradicijskom sportskom događaju. 📸 Damir Čorkalo Nakon Betinske Vanka škvare slijedi posljednja ovogodišnja regata Latinskog idra, tradicionalna Za dušu i tilo koja se za blagdan Sv.Mihovila organizira u Murteru. READ MORE

ONBOARD WITH 3 WINNING ROLEX FASTNET RACE TEAMS A Conversation with North Sails UK 📸 Carlo Borlenghi/Rolex Finishing the 690 nm Rolex Fastnet Race is an achievement in itself, but racing with just one other crew member takes bravery to the next level. North Sails designer Kelvin Matthews joined Tim Goodhew on the SunFast 3200 Cora, and the pair claimed the UK Doublehanded Offshore Series overall season win. "It is daunting to know you will be sailing a large part of the race alone on deck, but we were excited more than anything," explains Kelvin. "We have been sailing well together this season, and we knew this race was the big one, both in terms of our overall season and the legendary race itself. Our priority was Class 4; you can only really focus on similar-sized boats sailing a similar race to you. Of course, we kept a close eye on our rivals in the doublehanded class, especially those in the running for the overall season trophies, which can be won or lost in a big race like the Fastnet.'' "We used our new 3Di RAW 360 mainsail reef for the first time,” he continues, “which was exceptionally tough and fast in the strong conditions at the start. It is quite a shallow reef which meant we still had to trim the sails correctly and be very active on the helm, but it worked perfectly under 28 knots, producing plenty of power to get over the steep waves. Although, admittedly, we had too much sail up through the Hurst Narrows with gusts of 35 knots!" The finish was pretty intense, he says. “We lost a lot of places at the Isles of Scilly when the wind died, and we were determined to make back the losses. We are fast downwind and got ourselves back into the race by Alderney. Gybing around the south side of Alderney as the sun was rising was a special moment.” The pair are now looking forward to the Castle Rock Race in September, and hoping for light airs “which have been good for us so far this year.” The race marks the final race in the RORC Class 4 series. 📸 Solent Sail Photography The TP52 Tala, owned by David Collins, won IRC Zero and finished 8th in IRC Overall. Main trimmer and North expert Pete Redmond says he’s drawn to offshore racing because a longer race presents more opportunity to make tactical moves—and, where conditions allow, really "let loose and send it.’’ He says the highlight of the race was "rounding the Fastnet Rock in bright sunshine and light winds, allowing us to get the closest we've ever been as all other times I've been around the rock it has been horrendous weather." In contrast, Pete adds, "the first 24 hours were the hardest; huge sea state created by a strong wind against tide. We knew it would be like that, so we were mentally prepared and just had to deal with it for a while. Our sails handled the conditions excellently, and we didn't have any sail damage all race." Pete says the team’s first priority was to win their class and then see what happened with IRC Overall. "Oystercatcher, a new 52-footer, was just behind us, and she kept us pushing. Up next for us is the Rolex Middle Sea Race in October, followed by the RORC Transatlantic Race in January 2022." 📸 RORC/Paul Wyeth North expert, tactician, and watch leader Mike Henning raced onboard James Neville's INO XXX, which won IRC One but lost the IRC Overall top spot to Tom Kneen’s North-powered Sunrise. Despite an after-dark arrival into Cherbourg, a crowd of locals came out to congratulate the crew on finishing—and holding the overall lead at the time. Without very many boats close to their ratting, Mike said they had to trust themselves and focus on their own race. "We knew we needed to sail our own game plan, utilizing what the wind and tide were doing at the time," he says. "Rounding the Scilly Isles and setting the MHO with a jib and GS was the highlight of the race, very much needed after so many days slogging upwind. We surfed up to 20 knots and knew we could be finishing that day, so pushed 110% to the end. With 0-35 knots, we used every sail on board at some point in the race. We started on a reefed mainsail and a J4, and the mainsail performed excellently across the wind range." Mike says he loves the endurance challenge of offshore racing. "You can't win the race on the first day, but you can certainly lose it. Teamwork and understanding between everyone on board is key, and really rewarding when everyone gels better than you could have anticipated. We are looking forward to coming together again for the Rolex Middle Sea Race." 📸 RORC/Paul Wyeth READ MORE

Trtuša i NS najbrži u Betini na Regati za dušu i tilo 📸 regate.com.hr Treća ovogodišnja regata Latinskog idra na otoku Murteru jedrila se u nedjelju 15. kolovoza u Betini. Uglavnom je sve bilo po prokušanom organizacijskom receptu, a razlika u odnosu na prethodnih par godina, kao i na sve prethodne ovogodišnje regate iz ovog ciklusa, bilo je to što je vjetra bilo na kapaljku. Sve vezano uz 19. Regatu za dušu i tilo odvijalo se na Betinskom mulu, na kojem su sve barke i bile vezane. Tu su se obavljale prijave, marendavalo se, pjevalo, a u 14 sati odrađen je i sastanak kormilara, a sat kasnije krenulo se s jedrenjem. Ove godine puhao je dosta lagani jugozapadnjak, a kako je prvi dio regatnog polja smješten odmah uz sjeveroistočnu obalu otoka Murtera, tako je taj južin bio i još slabiji nego na otvorenom s druge strane Murtera. Sudjelovalo je oko 40 kaića, gajeta i leuta, a ruta na kojoj se jedrilo bila je nešto drugačija nego inače. Ovog puta glavne oznake su bile bove postavljene na dva mjesta. Prva je bila u Plitkoj vali, klasičnoj poziciji i na osnovnoj ruti, a druga je bila postavljena ispred Prosike. Start je bio s krmama vezanim na rivu i sidrima bačenim ispred gajeta, pa se prvo jedrilo prema Plitkoj vali, zatim prema Prosici, a nakon toga oni koji nisu odustali od jedrenja vraćali su se u Plitku valu nakon koje su jedrili prema cilju. Kad se uzme u obzir smjer vjetra i pozicije bova može se reći da je ovo bila skoro pa i regata jedrena u štap polju. Podjednako su se jedrile i orca i krma. To je bilo dosta dobro s jedriličarske strane, jer je zahtijevalo taktiziranje u određenim dijelovima, a ne samo puko jurcanje, pa čija barka je brža taj će doći prvi. S obzirom na neizdašni vjetar na startu je bilo vrlo važno da je član posade zadužen za povlačenje po sidrenom konopu u dobroj formi, kao i da je sidro dobro uhvatilo, a također i da sidreni konopi nisu isprepleteni i da nečije sidro je bačeno preko vašeg. Ako je to sve dobro odrađeno i nije bilo zaplitanja do prve bove se moralo i viravati, a s obzirom na smjer vjetra slobodno se može reći da su u nešto boljoj poziciji bili oni koji su bili bliže Murteru. Ta pozicija im je omogućavala mnogo dulje jedrenje na desnim uzdama, a kad su morali viravati (ići u burdadu) bili su u prilici kontrolirati konkurenciju. Naravno, sve ovo pod uvjetom da ste dovoljno brzi, poput gajete Trtuša, koja je na kraju i odnijela pobjedu, a koja je upravo i startala s desne strane startne linije. U ovoj etapi prvi su jedrili relativno brzo, pogotovo u zoni bliže bovi, dok se sporiji dio flote poprilično rastegnuo i oni koji nisu bili u prvim redovima dobivali su još slabiji vjetar. Uglavnom, nekoliko vodećih brodova odjedrilo je i više od pola druge dionice prema Prosici, dok je glavnina pratnje tek uspjela obići bovu u Plitkoj vali. Ova etapa se jedrila u čistu krmu i u prednosti su bili oni koji su reducirali broj članova posade, te čije barke su lakše i pliće forme, a sigurno je nezanemarivo bilo i to da li su se zaboravili listovi kormila podignuti iz mora, te i na taj način smanjiti otpor jedrenju. Krma se jedrila po osjetno slabijem vjetru, a u povratku vjetar više nije ni ravnomjerno popunjavao regatno polje, već su se lovili privatni dricevi kao što se i u određenoj mjeri igralo na kartu sreće u izboru lijeve i desne mogućnosti za jedrenje do Plitke vale. Vodeće jedrilice i dalje uspješno igraju svoju ulogu favorita i sigurno jedre dalje, dok među pratnjom polako kreću odustajanja. Jedan dio sudionika nije uspio dojedriti do Prosike, odnosno procijenili su da možda dojedre do nje, ali da se neće uspjeti vratiti. Odustajanja su se nastavila kako je prolazilo vrijeme, ali vodeći su i dalje imali nešto više sreće s vjetrom i nastavljaju s jedrenjem. Ponavlja se situacija sa snagom vjetra koji ponovno jača u blizini Plitke vale. U ovoj fazi bilo je važno da li će se izabrati povratak bliže lanterni s lijeve strane kanala ili sredinom, a o detaljnije o tim izborima ispričao ja kormilar pobjedničke gajete Ante Turčinov: Start je klasika, pogotovo u Betini... ono što kažu da je start pola regate, pogotovo po ovakvo vjetru. Dobro smo se uspjeli izvući. Krenuli smo s desne strane, s pontona, to nam je standardna pozicija svake godine. Dobro smo izašli, sidro je dobro zakučalo, mislim da smo najbolje startali... odmah smo napravili razliku i imali čisti vjetar. Tako da smo imali samo voziti brod što brže i stići na bovu u što manjoj gužvi. Do nje je bila praktički čista orca. Tu smo napravili malu razliku i uputili se prema dolje, prema Prosici, gdje je bila bova od krme. Cijelo vrijeme nas je pratila gajeta Godulica i Jezerska gajeta Emilija Lapova. To je nova gajeta... u stvari stara, ali obnovljena. Kupljena je u Betini u pokojnog člana udruge Betinska gajeta 1740. Kad smo jedrili prema dolje mi smo dali malo više prema Betini, da ne bi upali u bonacu ispod Rata, a koja po ovako slabom vjetru može značajno utjecati. Tako smo povukli smo ekipu za nama. Kako smo sve više ulazili u kanal tako je vjetar sve više slabio, a to je bilo za očekivati, pa smo se do bove praktički dovukli. Kad smo zaorcali tu su četiri broda bili na hrpi i onda je bila igra živaca jer se vjetar gasio. Tu je bilo najvažnije što kraćom rutom se domoći kraja, uhvatiti se Betine. U jednom moentu doslovno je svatko imao neki svoj privatni vjetar... nekom je došlo po maestralu, nekom po jugu, nekom ništa... Mi smo se iz te situacije uspjeli solidno izvuči. Jezerska ekipa je dobila jedan privatni reful s kojim su se uspjeli izvući ispred nas i praktički nas držali u šaci, imali su kontrolu situacije. Također nam je i Sirotica došla na samu krmu, ali su onda zapeli u nekoj bonaci, a onda se dovukla i gajeta Dišpetoža koja je na kraju bila druga. Kad smo ušli u piriju između Betine i Tišnjanskog dijela, tu se vjetar ustalio i mi smo čekali priliku da nas Jezerska ekipa pusti, da nas više ne parira. To se i desilo i to im je bila velika greška jer su na kraju zbog toga i izgubili regatu. Pustili su nas da odemo desno. Oni su otišli lijevo i nakon vire i s njihove i naše strane mi smo im napravili prednost od stotinjak metara i došlido bove čisti s dobrom razlikom da možemo mirno doći do cilja. I tako da mislim da smo na kraju pedesetak metara bili brži u cilju. A u posadi su bili još Ivan Skračić, cura mi Ana Ježina, sestra Marija Turčinov, nećakinja Tonka Pavičić i prijateljica Eva Vodopija. U zadnjih par godina mi nekako uvijek idemo u pet do šest u ekipi, nikad nismo ispod. Jedra su dosta velika i kad gleda netko sa strane rekao bi da ti ne treba puno ljudi, ali kad dođe friški reful brod zagrabi, pa je bitno uvijek imati dosta kila na brodu. A sad da li se radi o 100 kg više ili manje po meni nije toliko bitno, jer važno je da se reful dobro iskoristi i da brod zaveze i da se zapumpa kad treba i to je to. Ante Turčinov, Trtuša 📸 regate.com.hr Nastavak ciklusa Latinskog idra trebao bi biti u Prvić Šepurini, ali još se ne zna konačna odluka. Ono što je sigurno je regata "Vanka škvare", koja će se jedriti posljednje nedjelje u kolovozu. Organizira se u Betini i karakterizira je da je otvorenost za sve što posadama padne na pamet, za razliku od klasičnih regata u kojima mora biti zadovoljeno pravilo "1.6". I na kraju ostaje najveća fešta, Murterska regata za blagdan Sv.Mihovila. A pravilo "1.6" odnosi se na duljinu jedra na lantini i kaže da njegova maksimalna duljina ne smije prijeći broj koji se dobije kao umnožak duljine trupa pomnoženog s koeficijentom 1.6. U oglasu regate u Betini čak je bilo i objavljeno u Oglasu da će se obavljati kontrola svih prvoplasiranih po pitanju ovog pravila. Svi standardni sudionici su ga bez problema zadovoljili, dok je nažalost mlada Jezerska posada platila danak neiskustva i tu izgubila drugo mjesto, jer im je duljina jedra na lantini bila veća od dozvoljenog. To je bio razlog zašto je na drugom mjestu na kraju završila Dišpetoža, a na trećem Sirotica. Za one koji nisu upućeni u podjelu na kaiće, gajete i leute, ona izgleda ovako: gajete - brodovi od 5.5m duljine pa dalje leuti - brodovi od 7.0, duljine, pa dalje kaići - brodovi kraći od 5.5m READ MORE

Dubrovnik s pomlađenom posadom izvrsno branio boje domaćina na 41. Južnodalmatinskoj regati 📸 Leonard Kvarantan Jedna od najiščekivanijih regata svakog ljeta, Južnodalmatinska, ove godine dobila je novu dimenziju zbog koje je imala još veću pažnju u jedriličarskim krugovima nego inače. Razlog je sudjelovanje jedne jedrilice koja je apsolutni vrh u svjetskim okvirima što se tiče tehnoloških rješenja, a od ovog proljeća jedri pod zastavom JK Orsan. Riječ je o Stravaganzi, jednom od najekstremnijih monotrupaca na svijetu, ako se izuzmu vanserijske letjelice s ovogodišnjeg America's Cupa. Ali idemo po redu. Regatu organizira JK Orsan iz Dubrovnika u suradnji s PŠU Peliška jedra iz Orebića, a nakon što se starta iz Orebića u tri etape se jedri do Dubrovnika. Prva je startala u petak 6. kolovoza. Nakon Orebića obavezno se jedri prema gradu Korčuli, ispred kojeg se postavlja oznaka koju treba ostaviti lijevim bokom, a usputni otočić Badija desnim, a ciljna ravnina nalazi se u Pomeni, mjestu na sjeverozapadnom vrhu otoka Mljeta. S obzirom da se pobjednik regate proglašava po ORC Club sustavu razvrstanja, potrebno je istaknuti da se na ovoj dionici rezultati obračunavaju s obračunatom duljinom rute od 16NM. Naravno, i onima koji nemaju ORC Club svjedodžbe omogućeno je natjecanje po klasičnom Openu, ali najbrži na ovaj način samo dobivaju titulu koju se u međunarodnim krugovima naziva Line Honors ili po hrvatskom - najbrže jedrilice. Druga etapa sutradan starta ispred Pomene i da bi se učinila malo zanimljivijom kod otočića Lirica pod Pelješkom obalom ponovno se postavlja jedna oznaka koju se ostavlja desnim bokom. Iduća obavezna točka je jedino cilj koji se nalazi u Prožuri, a u ORC kalkulator ubacuje se duljina rute od 19NM. I treća, posljednja etapa, krenula je u nedjelju 8. kolovoza. Ova etapa ima dvije opcije predviđene Uputama, a to je ona u punoj duljini i skraćena. Razlika nije prevelika, tako da u slučaju da se jedri kompletna ruta obračunska duljina je 19.5NM, a u skraćenoj varijanti je 17NM. Kod ovog jedrenja obavezan je prolazak između otoka Olip i Jakljan, te jedrenje koločepskim kanalom do cilja kod otoka Daksa. Na regati je sudjelovalo ukupno 35 jedrilica, a dodatnu ORC kalkulaciju odabralo je 11 posada. Treba spomenuti da je regata imala i međunarodni karakter jer su sudjelovale tri slovenske i jedna talijanska posada. Osim dobrog i nadasve kvalitetnog odaziva po pitanju sudionika, organizatori su imali i sreće u metereološkom pogledu. Puhalo je svih dana, a jedino što se jedriličarima sigurno nije baš svidjelo je da se skoro cijelo vrijeme jedrilo u orcu. Ako ništa drugo, za vrijeme prevrućih kolovoskih dana to je davalo vrlo poželjan osjećaj osvježenja koji je i u hladnijim godišnjim dobima teško dohvatljiv dok se jedri niz vjetar. Uz spomenutu Stravaganzu na regati je bilo još nekoliko rasnih jurilica koje su do njenog dolaska mogle konkurirati jedna drugoj i u ovisnosti o uvjetima na moru moglo se dosta dobro prognozirati kakav bi mogao biti finalni raspored. Ovako, Stravaganza je unijela jednu novu nepoznanicu u jednadžbu i tek se treba vidjeti kako će se ponašati u drugim situacijama, ali za sada je izgleda sve išlo njoj na ruku. A osim nje, među open favoritima za line honors, na regati je bio Mareus 3 (ex Full Pelt), zatim još jedan novitet iz Dubrovnika - Outsider, pa Dubrovnik, Fatamorgana II, Gringo 3. Među onima nešto kraće vodne linije tu su Erco D', Adriatica, Južni vjetar, Elaya, Oliva... itd. Sve u svemu, festival brzine! 📸 Leonard Kvarantan ORC je bio u jednom segmentu predvidljiv, a u jednom čak i zanimljiv. Prvih pet posada na kraju 41. Južnodalmatinske regate možemo redovito vidjeti na regatama CRO ORC Cupa. Međutim, dio njih nije bio u najjačem sastavu, dok jednom dijelu, zbog pripadajuće LOA-e i vrlo duge orce, nisu imali dobro kombinirane uvjete za bolji rezultat. Pobjedu u prvoj i trećoj etapi, a na kraju i ukupnu pobjedu, odnosi Gringo 3. Od desetak standardnih jedriličara koji izvlače iz ove jedrilice maksimum na štap regatama Kupa, ovaj vikend je jedrilo samo njih troje, a preostale pozicije zauzele su mlade snage JK Uskok, odnosno njihovi juniori iz klasa 420 i 49er. Slično je bilo i s ekipom na Dubrovniku. Ovdje čak ni kormilar nije bio standardan. Denis Vukas je ove godine preuzeo jednu od uloga u Organizacijskom odboru, pa se bavio postavljanjem oznaka cilja, a kormilo klupske perjanice ustupio je mladom Alecu Cvinaru. Da ni ova postava nije loša pokazuje da su nakon zagrijavanja u prvoj etapi (4. mjesto), u posljednje dvije osvojili dva druga mjesta. Treće mjesto osvaja slovenska ekipa s Elaye. Njihov kormilar Dušan Ušeničnik iskusni je rutiner po pitanu ORC Cluba, a tek upoznaje regatne mogućnosti svog novog Elana E5, koji mu je zamijenio 450-tku - Karpo. Na četvrtom mjestu završila je još jedna slovenska posada, ali pod hrvatskom zastavom. Njihova priča je slična onoj od sunarodnjaka i do sad su bili vrlo aktivni s Douforom 460 - Erco, ali od ovog proljeća odlučili su se okušati i na iskusnom Gringu 2 preimenovanom u Erco D'. Inače, oni su osvojili prvo mjesto u drugoj etapi! Najstabilniji po pitanju rezultata, sva tri peta mjesta bila su njihova, bili su dečki i cure s Adriatice. Ovom Farru 280 puno više odgovaraju uvjeti niz vjetar, a duge navigacijske orce sigurno nisu njegov forte, tako da s ovim rezultatom sigurno mogu biti vrlo zadovoljni, jednako kao i još manji Melges 24 - Lero koji je završio na 6. mjestu. Lerov bljesak bio je u prvoj etapi kad im je Regatni odbor izračunao da su ukupno drugi i ti bodovi su im bili više nego dobrodošli za ovaj solidan rezultat. A najnovija jurilica pod zastavom JK Orsan - Outsider, završava regatu na 7. mjestu. Činjenica je da je ovaj bolid čisti openaš i da ga posada tek upoznaje, pa je onda ovaj rezultat čak i dobar, a za ubuduće želimo im puno sreće. Preostale četiri jedrilice također su davale sve od sebe, ali ove godine sportska sreća nije bila na njihovoj strani. Tko je u kojoj etapi zauzeo koje mjesto i koji je kompletan finalni raspored možete pronaći na ovom linku, dok izjavu kormilara pobjedničke jedrilice možete pročitati u nastavku: Iznenađujuća Južnodalmatinska regata, jer se 85% jedrilo u orcu i mislim da ni u jednom trenutku vjetar nije bio slabiji od 6 čvorova, što je spektakl za ovo godišnje doba i mislim da smo u ta tri dana regate s genakerom jedrili maksimalno pola sata. A također mislim i da je sreća da nije bilo puno krme jer bi se teško nosili s vrućinom! Od standardne ekipe bili smo samo ja, Šime Sorić i Marko Kulišić, a s nama su bila četiri juniora i jedna juniorka: Eva Šiško, Buba Pulek, Lorenc Lokas, Bruno Serapilja i Mauro Čupić. Mi i Dubrovnik imali smo stvarno dobar "fajt", a da smo napravili dobar posao u njihovom lokalnom akvatoriju najbolje pokazuje njihova pohvala na kraju da smo "dobro odradili Kalamotu i Lopudski đir". Tu smo nešto dobro odradili, jer nam je Dubrovnik pobjegao 5-6 minuta, a uspjeli smo ga tu uz kraj sustići i nakon korekcije ponovno ostaviti iza sebe. Što se tiče jedrilja imali smo standardni set za ORC s tim da smo ubacili J0, a izbacili drifter. To smo sad isprobali i mislim da će taj set ostati za jesenski dio Kupa. Još planiramo nastupiti i na Lošinjskoj regati. Tamo ćemo isprobati novo glavno jedro, a ovdje smo jedrili s novom trojkom koja je fenomenalno odradila svoj posao, tako da definitivno nastavljamo suradnju s North Sailsom! A drugi dio prve etape smo napravili još jedan test. Imali smo zajedno podignute J0 i flok i jedrili smo sigurno jedan čvor brže. U ostalim etapama koristili smo samo jedro i flok s tim da smo u zadnjoj etapi dignuli mediu. Robert Sandalić, Gringo 3 Po pitanju Opena priča je nešto dulja jer je i flota tri puta veća. Ono što domaćine regate sigurno najviše veseli je to da je pehar najbržeg ostao u klupskoj vitrini, a da u pitanju nije bila samo izrazita dominacija jednog broda, već su dvije dubrovačke jedrilice osvojile pojedinačne etapne pobjede. U prvoj i trećoj najbrža je bila Stravaganza, dok je u drugoj prvi u Prožuru stigao Outsider. Ta pobjeda mu je ujedno osigurala treće mjesto u generalnom poretku, jer je imao jednako bodova kao Dubrovnik, kojem je najbolji pojedinačni Open rezultat bio drugo mjesto u trećoj etapi. Između Stravaganze i Outsidera smjestio se Mareus 3 koji je za samo jedan bod bio bolji od Outsidera i Dubrovnika! 📸 Leonard Kvarantan Sve ove četiri jedrilice su ekstremi u pojedinim smjerovima, a nekako najkonzervativniji je baš Dubrovnik, jer jedina egzotika na njemu je karbon kao osnovni građevni materijal. Ekstremistički dio flote zatvorila je Fatamorgana II. Za razliko od jedrilica ispred sebe koje imaju canting keel, flying bulb, vodene tankove itd, ona se može pohvaliti foilovima. Ako se izuzmu ACI-jevi Swanovi 36, to je jedina jedrilica u nas s ovim "pojačalom". Od sviju nabrojanih Fatamorgana je i najmanja, a taj hendikep joj je bio problematičan u drugoj i trećoj etapi, jer jedino je u prvoj bilo moguće jedriti malo više laško, a s tim kutem i vjetrom koji je puhao ona postaje neuhvatljiva. Tu etapu u cilj je ušla odmah iza Stravaganze. Na šestom mjestu generalnog poretka završava pobjednik regate - Gringo 3. On je ujedno i prva od jedrilica koje nemaju pomične kobilice i ostale fancy gadgete. Generalne rezultate po Openu i kako se tko snašao u pojedinoj etapi možete pronaći na ovom linku. A za kraj je ostala prava poslastica, detaljan izvještaj o jedrenju na ovogodišnjoj Južnodalmatinskoj regati i općenito o primadoni s juga, jedrilici Stravaganza, a sugovornik je njen vlasnik i kormilar Niko Kmetović: Na regati je bilo dobro s tim da treba uzeti u obzir da smo brod sastavili i bacili u more deset dana prije starta. Napravili smo dva treninga i pošli za Orebić. Tako da sve što smo radili je bilo poprilično konzervativno. Za prvi dan prognoza je bila maestral, pa je start bio pomaknut za oko sat vremena jer se čekalo da taj maestral pojača i da vozimo po njemu cijelo vrijeme. U skladu s tom prognozom dan ranije smo odlučili da ćemo na regatu ponijeti mali Code, mali flok i malo glavno jedro. Veliko jedro nismo niti htjeli nositi na regatu jer smo odlučili dok se dobro ne uigramo da ga još niti ne pokušavamo nositi sa sobom. A razlika između malog i velikog glavnog jedra je oko 20 kvadrata. Malo je otprilike 100 kvadrata, dok je veliko blizu 130. Inače, ta dva jedra dolaze svako sa svojom lantinom, a razlika u njihovim duljinama je oko metar i pol. Znači, svako jedro se sprema sa svojom lantinom i kad se odluči koje će se koristiti samo se zakači na jarbol i zakači se sistem škote i spremno je za podizanje. Uglavnom, ta odluka će sigurno biti na snazi do kraja ove godine. Taj prvi start bio je poprilično konzervativan. Startali smo blizu Mate i Mareusa, a tu je bio i Outsider. Potegnuli smo jednu bordadu put škoja pod Badijom. Kad smo došli u kraj smo virali i nakon toga smo jednostavno otišli. U orcu vozimo od pola, pa do cijelog čvora brže s istim i boljim kutem u odnosu na ostale. Razlika u kutu i nije nešto pretjerano velika, ali je ogromna razlika u otporu i razvijenoj snazi kad je kolomba van mora. Čim kolomba izađe van mora otpor drastično pada, ali s druge strane dagger se mora ubosti pa se na račun toga vrati nešto otpora jer je narasla uronjena površina. Ali velika površina jedara i ogroman "righting moment" daju mnoge druge mogućnosti i u forsiranju kuta i u zapojavanju... stvarno se značajno širi opseg mogućnosti trima nego kod klasične jedrilice. Ponašanje je u principu jednako kao u jedrilici koju se dodatno stiska trapezima s tim da je ovo puno bolja varijanta. Cilj ovog projekta je približiti se katamaranskom režimu jedrenja.. što manje elemenata u moru, što veći righting moment, a poslije se samo krate jedra. Znači, ovaj brod se uvijek mora voziti s minimalnim otporom i u zraku i u moru. Nakon okreta bove trebalo nam je malo više vremena dok smo složili Code, jer nam je to bilo prvi put da smo ga uopće i dizali, a genaker još uvijek nismo digli! Uglavnom, nastavili smo konzervativno, jer ipak se posada treba uigrati. Tu je nas 4 - 5 što duže jedrimo, a ostali su surferi i polaznici škole jedrenja za odrasle. Tako da nismo htjeli ništa prepustiti slučaju. Do Ražnjića smo vozili s Code-om bez ikakvih problema, kad dođe reful malo zapojaš. Baš ispred Ražnjića došao je jedan jaki reful s kojim smo se morali stvarno dobro ispojati i tad smo zavezli 20 bez ikakvih problema. Tada smo skinuli Code i nastavili s malim flokom i punim jedrom. Vani nas je dočekalo dosta mora, maestral je dobro iskopao i baš me zanimalo kako će se po tim uvjetima brod ponašati. Tu smo vidjeli da je najbolje kad je kolomba podignuta taman toliko da je iznad površine mora. Jer stvar je u tome da su to bili nestabilni uvjeti. U tim trenucima kad kolomba izađe iz mora značajno naraste righting moment, što od nagiba broda, što zbog toga što svaki put kad kolomba uđe u more ona zbog uzgona postane za više od 100kg laganija. Tako da je već to nekakav auto trim i u tako laškim uvjetima brod se vozi baš kao katamaran. Mislim da nisam ranije jedrio na katamaranima ne bi mogao kontrolirati Stravaganzu. Prividni vjetar se mijenja po 30°... moraš pojati 30°, pa se nagradiš s 40°... pojaš 30°, nagradiš se s 30°... pojaš 20°, nagradiš se s 40°... radim s kormilom je strašno važan. Najbolja usporedba je da to izgleda kao da cijelo vrijeme voziš katamaran na jednom trupu. U tim uvjetima vožnja je bila više nego ugodno, brod je premašio sva moja očekivanja. Val praktički nije ništa smetao i jedina situacija koju smo imali bila je vezana uz brtvu baštuna. Ona je napuhujuća. Kad se izvlači baštun otvori se ventil, brtva se izduši, baštun se izvuće i brtva se napumpa. Ima na sebi ugrađenu malu pumpu poput one na tlakomjeru. Uglavnom to je praktički nepropusno, ali smo imali problem s kuglicom u nepovratnom ventilu pa nismo to mogli najbolje napumpati... To su ti mali tehnički problemi koje moramo ispravljati u hodu. Uglavnom, to smo riješili trakom :) Kad smo stigli pred Mljet vjetar je malo ukrmio i trebalo se vratiti na Code, ali ja nisam htio ništa dovoditi u rizik jer bili smo prvi. Mate nam je dolazio, ali nije bio dovoljno blizu. Da je bilo možda još dvije milje regate vjerojatno bi se odlučio na taj potez, ali procijenio sam da nas ne može dohvatiti i nisam se htio bez potrebe dovoditi u rizik spuštanja u plitkom, na malom prostoru itd. a tamo se ima možda 100 metara za sve spustiti, plus naših 4 i pol metra gaza... Drugi dan je start bio ispred Pomeštaka, vozili smo na Liricu, a puhao je nekaka pujalet koji dođe u Mljetskom kanalu kao šiloket. Nakon starta prema Lirici smo vozili prst - dva laško, pa malo orca, pa ponovo prst - dva laško... Tu smo odmah napravili razliku... okrenuli oko bove, oštra orca, došli do Pelješca, burgada na sebe na Mljet i onda nam se tu dogodilo da nam je pukao veliki flok, jedinica. Odlijepio se po sekciji. Inače veliki je problem što imamo hrpu jedara i na početku dana moraš izabrati s čim ćeš voziti. Mi smo se za taj dan odlučili na flok jedinicu i drifter jer su zvali bonacu, a ostala jedra smo uredno složili u brod. To moram reći, brod unutra ima ogroman slobodan prostor. Dosta je visok i to mu je veliki plus. Npr. Outsider nam stane ispod balkona. A i to je razlog zašto se prvog dana, po valu, vrlo dobro ponašao. Mislim, bili smo kompletno mokri, ali to je bilo zbog prskanja kolombe, zbog brzine. Uglavnom, kad se dogodilo to s flokom odlučili smo otići pod Mljet jer je tamo bilo nešto manje vjetra, pa smo tu odlučili dignuti drifter. Spustili smo ga tek pred Sobru kad smo se morali vratiti na taj rasparani flok. Tako smo jedrili jednu bordadu dok nismo udarili u zid od bonace. I tu više nisam imao nikakvih drugih opcija. Nakon nekog vremena stigli su i Outsider, Mareus i Dubrovnik i kad su vidjeli što nam se dogodilo malo su zaorcali po vjetru koji se tu počeo formirati. S njim su jedrili do punte, a onda im je iz uvale zapuhalo 10-12 čvorova s kojima su ušli u cilj. Nama je to počelo dolaziti tek nakon 5-10 minuta i više ih nismo mogli uhvatiti. Za treći dan stigao nam je iz Dubrovnika jedan stari flok umjesto tog rasparanog, ali odlučili smo da ipak vozimo s malim od prvog dana. Na startu smo malo kasnili jer se nisam htio gurati. U jednom trenutku netko nas je pokrio, pa smo legli na svoju stranu. To je sa strane izgledalo gadno, ali nije bila tolika drama. Balkon malo legne u more, ali jednostavno se zapoja i kolomba malo spusti i to je to. Za takve situacije imamo baypass ventil koji kad se otvori kolomba pada iz 90° u nulu za sekundu i pol. Uglavnom tu dok smo se izvukli da možemo voziti svoju vožnju morali smo biti konzervativniji. Bili smo tu i tamo malo pokriveni, tako da nismo odmah mogli voziti svoj kurs, ali kao i svakim brodom, treba ga naučiti. Nakon 500 metara, kad smo se očistili, popeli smo se poviše Mareusa i vozili svoju regatu. Jedrili smo prema Vratniku i kad smo ušli odlučili smo ići lijevo od Tajana i Crkvine, ne uvlačiti se pod otoke. To je bila dobra odluka. Vozili smo potom nam Mišnjak i vozili kanalom s rukom krata. Inače, brzina u orcu je 9.5 čvorova s tim da se u nekim uvjetima može navuči i na 10 čvorova, dok se prethodni vlasnik zaklinje da se može dovesti i do 12 čvorova! Nisam baš uvjeren u to, ali oni su inzistirali na tom podatku. Vjerojatno je to bilo po flat uvjetima, s deset ljudi na balkonima i vrhunskom trimu. Uglavnom, ja ga sad mogu konstantno dovesti do toga da ide 9 - 9.5. Znači, moramo dovesti brod da razvija punu snagu, da kolomba bude u potpunosti van i da je samo dagger u moru. Tada mi je ključan čovjek koji je na glavnom jedru. Tu ulogu ima Lovre. Momak je u treningu , ali svejedno mu je to izrazit napor. Kad su brojevi u pitanju to znači da on sa škotom jedra mora savladavati righting moment od 8500Nm! I to su ti uvjeti kad se brod ponovno vozi kao katamaran. Vjetar padne za jedan čvor i ja odmah moram pojati da bi dobio na prividnom vjetru, pa ponovno se vraćamo u orcu i tako stalno... stalno se vozi katamaranski stil. Ovi što su vozili iza nas rekli su nam da oni po nama jednostavno ne mogu shvatiti što se naprijed događa. Oni više ne mogu znati da li nam je došao dric, ili sam taj trnutak zapojao da bi se u idućem nagradio, a brod nam uvijek stoji relativno ravno. On je nagnut maksimalno 10°. Npr. kad je vjetar jači vozimo ga malo više nagnutog, a kolombu dižemo na 90°, tako da tu ima malo lufta, a kad to padne onda kolombu dižemo na 100°, ali stisnutiji brod. Ima tu stvarno hrpa nijansi, mi tu nismo još otkrili niti 1% mogućnosti. Niko Kmetović, Stravaganza 📸 Leonard Kvarantan O Stravaganzi i njenim tehnološkim rješenjima bit će još riječi uskoro, a do tada još možete posjetiti foto galerije Leonarda Kvarantana, a koje su dostupne na ovim linkovima: petak, subota i nedjelja. READ MORE

Gringo - pobjednik 41. Južnodalmatinske regate 📸 Leonard Kvarantan Jedna od najiščekivanijih regata svakog ljeta, Južnodalmatinska, ove godine dobila je novu dimenziju zbog koje je imala još veću pažnju u jedriličarskim krugovima nego inače. Razlog je sudjelovanje jedne jedrilice koja je apsolutni vrh u svjetskim okvirima što se tiče tehnoloških rješenja, a od ovog proljeća jedri pod zastavom JK Orsan. Riječ je o Stravaganzi, jednom od najekstremnijih monotrupaca na svijetu, ako se izuzmu vanserijske letjelice s ovogodišnjeg America's Cupa. Ali idemo po redu. Regatu organizira JK Orsan iz Dubrovnika u suradnji s PŠU Peliška jedra iz Orebića, a nakon što se starta iz Orebića u tri etape se jedri do Dubrovnika. Prva je startala u petak 6. kolovoza. Nakon Orebića obavezno se jedri prema gradu Korčuli, ispred kojeg se postavlja oznaka koju treba ostaviti lijevim bokom, a usputni otočić Badija desnim, a ciljna ravnina nalazi se u Pomeni, mjestu na sjeverozapadnom vrhu otoka Mljeta. S obzirom da se pobjednik regate proglašava po ORC Club sustavu razvrstanja, potrebno je istaknuti da se na ovoj dionici rezultati obračunavaju s obračunatom duljinom rute od 16NM. Naravno, i onima koji nemaju ORC Club svjedodžbe omogućeno je natjecanje po klasičnom Openu, ali najbrži na ovaj način samo dobivaju titulu koju se u međunarodnim krugovima naziva Line Honors ili po hrvatskom - najbrže jedrilice. Druga etapa sutradan starta ispred Pomene i da bi se učinila malo zanimljivijom kod otočića Lirica pod Pelješkom obalom ponovno se postavlja jedna oznaka koju se ostavlja desnim bokom. Iduća obavezna točka je jedino cilj koji se nalazi u Prožuri, a u ORC kalkulator ubacuje se duljina rute od 19NM. I treća, posljednja etapa, krenula je u nedjelju 8. kolovoza. Ova etapa ima dvije opcije predviđene Uputama, a to je ona u punoj duljini i skraćena. Razlika nije prevelika, tako da u slučaju da se jedri kompletna ruta obračunska duljina je 19.5NM, a u skraćenoj varijanti je 17NM. Kod ovog jedrenja obavezan je prolazak između otoka Olip i Jakljan, te jedrenje koločepskim kanalom do cilja kod otoka Daksa. Na regati je sudjelovalo ukupno 35 jedrilica, a dodatnu ORC kalkulaciju odabralo je 11 posada. Treba spomenuti da je regata imala i međunarodni karakter jer su sudjelovale tri slovenske i jedna talijanska posada. Osim dobrog i nadasve kvalitetnog odaziva po pitanju sudionika, organizatori su imali i sreće u metereološkom pogledu. Puhalo je svih dana, a jedino što se jedriličarima sigurno nije baš svidjelo je da se skoro cijelo vrijeme jedrilo u orcu. Ako ništa drugo, za vrijeme prevrućih kolovoskih dana to je davalo vrlo poželjan osjećaj osvježenja koji je i u hladnijim godišnjim dobima teško dohvatljiv dok se jedri niz vjetar. Uz spomenutu Stravaganzu na regati je bilo još nekoliko rasnih jurilica koje su do njenog dolaska mogle konkurirati jedna drugoj i u ovisnosti o uvjetima na moru moglo se dosta dobro prognozirati kakav bi mogao biti finalni raspored. Ovako, Stravaganza je unijela jednu novu nepoznanicu u jednadžbu i tek se treba vidjeti kako će se ponašati u drugim situacijama, ali za sada je izgleda sve išlo njoj na ruku. A osim nje, među open favoritima za line honors, na regati je bio Mareus 3 (ex Full Pelt), zatim još jedan novitet iz Dubrovnika - Outsider, pa Dubrovnik, Fatamorgana II, Gringo 3. Među onima nešto kraće vodne linije tu su Erco D', Adriatica, Južni vjetar, Elaya, Oliva... itd. Sve u svemu, festival brzine! 📸 Leonard Kvarantan ORC je bio u jednom segmentu predvidljiv, a u jednom čak i zanimljiv. Prvih pet posada na kraju 41. Južnodalmatinske regate možemo redovito vidjeti na regatama CRO ORC Cupa. Međutim, dio njih nije bio u najjačem sastavu, dok jednom dijelu, zbog pripadajuće LOA-e i vrlo duge orce, nisu imali dobro kombinirane uvjete za bolji rezultat. Pobjedu u prvoj i trećoj etapi, a na kraju i ukupnu pobjedu, odnosi Gringo 3. Od desetak standardnih jedriličara koji izvlače iz ove jedrilice maksimum na štap regatama Kupa, ovaj vikend je jedrilo samo njih troje, a preostale pozicije zauzele su mlade snage JK Uskok, odnosno njihovi juniori iz klasa 420 i 49er. Slično je bilo i s ekipom na Dubrovniku. Ovdje čak ni kormilar nije bio standardan. Denis Vukas je ove godine preuzeo jednu od uloga u Organizacijskom odboru, pa se bavio postavljanjem oznaka cilja, a kormilo klupske perjanice ustupio je mladom Alecu Cvinaru. Da ni ova postava nije loša pokazuje da su nakon zagrijavanja u prvoj etapi (4. mjesto), u posljednje dvije osvojili dva druga mjesta. Treće mjesto osvaja slovenska ekipa s Elaye. Njihov kormilar Dušan Ušeničnik iskusni je rutiner po pitanu ORC Cluba, a tek upoznaje regatne mogućnosti svog novog Elana E5, koji mu je zamijenio 450-tku - Karpo. Na četvrtom mjestu završila je još jedna slovenska posada, ali pod hrvatskom zastavom. Njihova priča je slična onoj od sunarodnjaka i do sad su bili vrlo aktivni s Douforom 460 - Erco, ali od ovog proljeća odlučili su se okušati i na iskusnom Gringu 2 preimenovanom u Erco D'. Inače, oni su osvojili prvo mjesto u drugoj etapi! Najstabilniji po pitanju rezultata, sva tri peta mjesta bila su njihova, bili su dečki i cure s Adriatice. Ovom Farru 280 puno više odgovaraju uvjeti niz vjetar, a duge navigacijske orce sigurno nisu njegov forte, tako da s ovim rezultatom sigurno mogu biti vrlo zadovoljni, jednako kao i još manji Melges 24 - Lero koji je završio na 6. mjestu. Lerov bljesak bio je u prvoj etapi kad im je Regatni odbor izračunao da su ukupno drugi i ti bodovi su im bili više nego dobrodošli za ovaj solidan rezultat. A najnovija jurilica pod zastavom JK Orsan - Outsider, završava regatu na 7. mjestu. Činjenica je da je ovaj bolid čisti openaš i da ga posada tek upoznaje, pa je onda ovaj rezultat čak i dobar, a za ubuduće želimo im puno sreće. Preostale četiri jedrilice također su davale sve od sebe, ali ove godine sportska sreća nije bila na njihovoj strani. Tko je u kojoj etapi zauzeo koje mjesto i koji je kompletan finalni raspored možete pronaći na ovom linku, dok izjavu kormilara pobjedničke jedrilice možete pročitati u nastavku: Iznenađujuća Južnodalmatinska regata, jer se 85% jedrilo u orcu i mislim da ni u jednom trenutku vjetar nije bio slabiji od 6 čvorova, što je spektakl za ovo godišnje doba i mislim da smo u ta tri dana regate s genakerom jedrili maksimalno pola sata. A također mislim i da je sreća da nije bilo puno krme jer bi se teško nosili s vrućinom! Od standardne ekipe bili smo samo ja, Šime Sorić i Marko Kulišić, a s nama su bila četiri juniora i jedna juniorka: Eva Šiško, Buba Pulek, Lorenc Lokas, Bruno Serapilja i Mauro Čupić. Mi i Dubrovnik imali smo stvarno dobar "fajt", a da smo napravili dobar posao u njihovom lokalnom akvatoriju najbolje pokazuje njihova pohvala na kraju da smo "dobro odradili Kalamotu i Lopudski đir". Tu smo nešto dobro odradili, jer nam je Dubrovnik pobjegao 5-6 minuta, a uspjeli smo ga tu uz kraj sustići i nakon korekcije ponovno ostaviti iza sebe. Što se tiče jedrilja imali smo standardni set za ORC s tim da smo ubacili J0, a izbacili drifter. To smo sad isprobali i mislim da će taj set ostati za jesenski dio Kupa. Još planiramo nastupiti i na Lošinjskoj regati. Tamo ćemo isprobati novo glavno jedro, a ovdje smo jedrili s novom trojkom koja je fenomenalno odradila svoj posao, tako da definitivno nastavljamo suradnju s North Sailsom! A drugi dio prve etape smo napravili još jedan test. Imali smo zajedno podignute J0 i flok i jedrili smo sigurno jedan čvor brže. U ostalim etapama koristili smo samo jedro i flok s tim da smo u zadnjoj etapi dignuli mediu. Robert Sandalić, Gringo 3 Po pitanju Opena priča je nešto dulja jer je i flota tri puta veća. Ono što domaćine regate sigurno najviše veseli je to da je pehar najbržeg ostao u klupskoj vitrini, a da u pitanju nije bila samo izrazita dominacija jednog broda, već su dvije dubrovačke jedrilice osvojile pojedinačne etapne pobjede. U prvoj i trećoj najbrža je bila Stravaganza, dok je u drugoj prvi u Prožuru stigao Outsider. Ta pobjeda mu je ujedno osigurala treće mjesto u generalnom poretku, jer je imao jednako bodova kao Dubrovnik, kojem je najbolji pojedinačni Open rezultat bio drugo mjesto u trećoj etapi. Između Stravaganze i Outsidera smjestio se Mareus 3 koji je za samo jedan bod bio bolji od Outsidera i Dubrovnika! 📸 Leonard Kvarantan Sve ove četiri jedrilice su ekstremi u pojedinim smjerovima, a nekako najkonzervativniji je baš Dubrovnik, jer jedina egzotika na njemu je karbon kao osnovni građevni materijal. Ekstremistički dio flote zatvorila je Fatamorgana II. Za razliko od jedrilica ispred sebe koje imaju canting keel, flying bulb, vodene tankove itd, ona se može pohvaliti foilovima. Ako se izuzmu ACI-jevi Swanovi 36, to je jedina jedrilica u nas s ovim "pojačalom". Od sviju nabrojanih Fatamorgana je i najmanja, a taj hendikep joj je bio problematičan u drugoj i trećoj etapi, jer jedino je u prvoj bilo moguće jedriti malo više laško, a s tim kutem i vjetrom koji je puhao ona postaje neuhvatljiva. Tu etapu u cilj je ušla odmah iza Stravaganze. Na šestom mjestu generalnog poretka završava pobjednik regate - Gringo 3. On je ujedno i prva od jedrilica koje nemaju pomične kobilice i ostale fancy gadgete. Generalne rezultate po Openu i kako se tko snašao u pojedinoj etapi možete pronaći na ovom linku. A za kraj je ostala prava poslastica, detaljan izvještaj o jedrenju na ovogodišnjoj Južnodalmatinskoj regati i općenito o primadoni s juga, jedrilici Stravaganza, a sugovornik je njen vlasnik i kormilar Niko Kmetović: Na regati je bilo dobro s tim da treba uzeti u obzir da smo brod sastavili i bacili u more deset dana prije starta. Napravili smo dva treninga i pošli za Orebić. Tako da sve što smo radili je bilo poprilično konzervativno. Za prvi dan prognoza je bila maestral, pa je start bio pomaknut za oko sat vremena jer se čekalo da taj maestral pojača i da vozimo po njemu cijelo vrijeme. U skladu s tom prognozom dan ranije smo odlučili da ćemo na regatu ponijeti mali Code, mali flok i malo glavno jedro. Veliko jedro nismo niti htjeli nositi na regatu jer smo odlučili dok se dobro ne uigramo da ga još niti ne pokušavamo nositi sa sobom. A razlika između malog i velikog glavnog jedra je oko 20 kvadrata. Malo je otprilike 100 kvadrata, dok je veliko blizu 130. Inače, ta dva jedra dolaze svako sa svojom lantinom, a razlika u njihovim duljinama je oko metar i pol. Znači, svako jedro se sprema sa svojom lantinom i kad se odluči koje će se koristiti samo se zakači na jarbol i zakači se sistem škote i spremno je za podizanje. Uglavnom, ta odluka će sigurno biti na snazi do kraja ove godine. Taj prvi start bio je poprilično konzervativan. Startali smo blizu Mate i Mareusa, a tu je bio i Outsider. Potegnuli smo jednu bordadu put škoja pod Badijom. Kad smo došli u kraj smo virali i nakon toga smo jednostavno otišli. U orcu vozimo od pola, pa do cijelog čvora brže s istim i boljim kutem u odnosu na ostale. Razlika u kutu i nije nešto pretjerano velika, ali je ogromna razlika u otporu i razvijenoj snazi kad je kolomba van mora. Čim kolomba izađe van mora otpor drastično pada, ali s druge strane dagger se mora ubosti pa se na račun toga vrati nešto otpora jer je narasla uronjena površina. Ali velika površina jedara i ogroman "righting moment" daju mnoge druge mogućnosti i u forsiranju kuta i u zapojavanju... stvarno se značajno širi opseg mogućnosti trima nego kod klasične jedrilice. Ponašanje je u principu jednako kao u jedrilici koju se dodatno stiska trapezima s tim da je ovo puno bolja varijanta. Cilj ovog projekta je približiti se katamaranskom režimu jedrenja.. što manje elemenata u moru, što veći righting moment, a poslije se samo krate jedra. Znači, ovaj brod se uvijek mora voziti s minimalnim otporom i u zraku i u moru. Nakon okreta bove trebalo nam je malo više vremena dok smo složili Code, jer nam je to bilo prvi put da smo ga uopće i dizali, a genaker još uvijek nismo digli! Uglavnom, nastavili smo konzervativno, jer ipak se posada treba uigrati. Tu je nas 4 - 5 što duže jedrimo, a ostali su surferi i polaznici škole jedrenja za odrasle. Tako da nismo htjeli ništa prepustiti slučaju. Do Ražnjića smo vozili s Code-om bez ikakvih problema, kad dođe reful malo zapojaš. Baš ispred Ražnjića došao je jedan jaki reful s kojim smo se morali stvarno dobro ispojati i tad smo zavezli 20 bez ikakvih problema. Tada smo skinuli Code i nastavili s malim flokom i punim jedrom. Vani nas je dočekalo dosta mora, maestral je dobro iskopao i baš me zanimalo kako će se po tim uvjetima brod ponašati. Tu smo vidjeli da je najbolje kad je kolomba podignuta taman toliko da je iznad površine mora. Jer stvar je u tome da su to bili nestabilni uvjeti. U tim trenucima kad kolomba izađe iz mora značajno naraste righting moment, što od nagiba broda, što zbog toga što svaki put kad kolomba uđe u more ona zbog uzgona postane za više od 100kg laganija. Tako da je već to nekakav auto trim i u tako laškim uvjetima brod se vozi baš kao katamaran. Mislim da nisam ranije jedrio na katamaranima ne bi mogao kontrolirati Stravaganzu. Prividni vjetar se mijenja po 30°... moraš pojati 30°, pa se nagradiš s 40°... pojaš 30°, nagradiš se s 30°... pojaš 20°, nagradiš se s 40°... radim s kormilom je strašno važan. Najbolja usporedba je da to izgleda kao da cijelo vrijeme voziš katamaran na jednom trupu. U tim uvjetima vožnja je bila više nego ugodno, brod je premašio sva moja očekivanja. Val praktički nije ništa smetao i jedina situacija koju smo imali bila je vezana uz brtvu baštuna. Ona je napuhujuća. Kad se izvlači baštun otvori se ventil, brtva se izduši, baštun se izvuće i brtva se napumpa. Ima na sebi ugrađenu malu pumpu poput one na tlakomjeru. Uglavnom to je praktički nepropusno, ali smo imali problem s kuglicom u nepovratnom ventilu pa nismo to mogli najbolje napumpati... To su ti mali tehnički problemi koje moramo ispravljati u hodu. Uglavnom, to smo riješili trakom :) Kad smo stigli pred Mljet vjetar je malo ukrmio i trebalo se vratiti na Code, ali ja nisam htio ništa dovoditi u rizik jer bili smo prvi. Mate nam je dolazio, ali nije bio dovoljno blizu. Da je bilo možda još dvije milje regate vjerojatno bi se odlučio na taj potez, ali procijenio sam da nas ne može dohvatiti i nisam se htio bez potrebe dovoditi u rizik spuštanja u plitkom, na malom prostoru itd. a tamo se ima možda 100 metara za sve spustiti, plus naših 4 i pol metra gaza... Drugi dan je start bio ispred Pomeštaka, vozili smo na Liricu, a puhao je nekaka pujalet koji dođe u Mljetskom kanalu kao šiloket. Nakon starta prema Lirici smo vozili prst - dva laško, pa malo orca, pa ponovo prst - dva laško... Tu smo odmah napravili razliku... okrenuli oko bove, oštra orca, došli do Pelješca, burgada na sebe na Mljet i onda nam se tu dogodilo da nam je pukao veliki flok, jedinica. Odlijepio se po sekciji. Inače veliki je problem što imamo hrpu jedara i na početku dana moraš izabrati s čim ćeš voziti. Mi smo se za taj dan odlučili na flok jedinicu i drifter jer su zvali bonacu, a ostala jedra smo uredno složili u brod. To moram reći, brod unutra ima ogroman slobodan prostor. Dosta je visok i to mu je veliki plus. Npr. Outsider nam stane ispod balkona. A i to je razlog zašto se prvog dana, po valu, vrlo dobro ponašao. Mislim, bili smo kompletno mokri, ali to je bilo zbog prskanja kolombe, zbog brzine. Uglavnom, kad se dogodilo to s flokom odlučili smo otići pod Mljet jer je tamo bilo nešto manje vjetra, pa smo tu odlučili dignuti drifter. Spustili smo ga tek pred Sobru kad smo se morali vratiti na taj rasparani flok. Tako smo jedrili jednu bordadu dok nismo udarili u zid od bonace. I tu više nisam imao nikakvih drugih opcija. Nakon nekog vremena stigli su i Outsider, Mareus i Dubrovnik i kad su vidjeli što nam se dogodilo malo su zaorcali po vjetru koji se tu počeo formirati. S njim su jedrili do punte, a onda im je iz uvale zapuhalo 10-12 čvorova s kojima su ušli u cilj. Nama je to počelo dolaziti tek nakon 5-10 minuta i više ih nismo mogli uhvatiti. Za treći dan stigao nam je iz Dubrovnika jedan stari flok umjesto tog rasparanog, ali odlučili smo da ipak vozimo s malim od prvog dana. Na startu smo malo kasnili jer se nisam htio gurati. U jednom trenutku netko nas je pokrio, pa smo legli na svoju stranu. To je sa strane izgledalo gadno, ali nije bila tolika drama. Balkon malo legne u more, ali jednostavno se zapoja i kolomba malo spusti i to je to. Za takve situacije imamo baypass ventil koji kad se otvori kolomba pada iz 90° u nulu za sekundu i pol. Uglavnom tu dok smo se izvukli da možemo voziti svoju vožnju morali smo biti konzervativniji. Bili smo tu i tamo malo pokriveni, tako da nismo odmah mogli voziti svoj kurs, ali kao i svakim brodom, treba ga naučiti. Nakon 500 metara, kad smo se očistili, popeli smo se poviše Mareusa i vozili svoju regatu. Jedrili smo prema Vratniku i kad smo ušli odlučili smo ići lijevo od Tajana i Crkvine, ne uvlačiti se pod otoke. To je bila dobra odluka. Vozili smo potom nam Mišnjak i vozili kanalom s rukom krata. Inače, brzina u orcu je 9.5 čvorova s tim da se u nekim uvjetima može navuči i na 10 čvorova, dok se prethodni vlasnik zaklinje da se može dovesti i do 12 čvorova! Nisam baš uvjeren u to, ali oni su inzistirali na tom podatku. Vjerojatno je to bilo po flat uvjetima, s deset ljudi na balkonima i vrhunskom trimu. Uglavnom, ja ga sad mogu konstantno dovesti do toga da ide 9 - 9.5. Znači, moramo dovesti brod da razvija punu snagu, da kolomba bude u potpunosti van i da je samo dagger u moru. Tada mi je ključan čovjek koji je na glavnom jedru. Tu ulogu ima Lovre. Momak je u treningu , ali svejedno mu je to izrazit napor. Kad su brojevi u pitanju to znači da on sa škotom jedra mora savladavati righting moment od 8500Nm! I to su ti uvjeti kad se brod ponovno vozi kao katamaran. Vjetar padne za jedan čvor i ja odmah moram pojati da bi dobio na prividnom vjetru, pa ponovno se vraćamo u orcu i tako stalno... stalno se vozi katamaranski stil. Ovi što su vozili iza nas rekli su nam da oni po nama jednostavno ne mogu shvatiti što se naprijed događa. Oni više ne mogu znati da li nam je došao dric, ili sam taj trnutak zapojao da bi se u idućem nagradio, a brod nam uvijek stoji relativno ravno. On je nagnut maksimalno 10°. Npr. kad je vjetar jači vozimo ga malo više nagnutog, a kolombu dižemo na 90°, tako da tu ima malo lufta, a kad to padne onda kolombu dižemo na 100°, ali stisnutiji brod. Ima tu stvarno hrpa nijansi, mi tu nismo još otkrili niti 1% mogućnosti. Niko Kmetović, Stravaganza 📸 Leonard Kvarantan O Stravaganzi i njenim tehnološkim rješenjima bit će još riječi uskoro, a do tada još možete posjetiti foto galerije Leonarda Kvarantana, a koje su dostupne na ovim linkovima: petak, subota i nedjelja. Naslovna foto: Leonard Kvarantan READ MORE

HAMILTON ISLAND RACE WEEK: RACING PREPARATIONS Be Ready For A Variety Of Conditions Hamilton Island Race Week provides plenty of conditions that provide challenging sailing for all types of boats. The wind swirls around the islands and the water funnels down passages and taking these local effects into account is both an essential tactical tool and great fun. While the wind is difficult to predict even a short distance ahead, the movement of water, being directly related to the positioning of the sun and the moon around the earth, can be predicted with great accuracy well into the future. This provides a good opportunity to familiarize oneself with the anticipated flow patterns around the islands during each race and can be done well in advance of even arriving at Hamilton Island. I find that it helps to visualize the movement of the water around the islands and to aid this visualization it is useful to review a few basic principles of how water responds in certain situations. Because water is relatively heavy it has a high inertia. That is, once it has started moving it wants to keep moving and keep moving in the same direction. This means that if there is a bend in a channel then the current will run strongest on the outside of the bend. When an obstruction is put in its path the volume of water flow cannot change, so the water must accelerate to compensate for the reduced flow path denied it by the obstruction. Typically, tidal flow is slower in shallow water, than deeper water. Downstream effects are much more pronounced than the upstream effects. An extreme example of this is seen at a waterfall. Upstream of the falls the water can be calmly meandering along in an almost unnoticeable flow, but upon the water reaching the edge it cascades down the face in a catastrophic flow that continues a great distance downstream. Now let’s look at some aspects of the tides in the Whitsundays. The tidal currents in the Whitsundays generally flow parallel to the coast of Queensland. So, it floods to the SE and ebbs to the NW. The tidal range increases the further south one travels. That is, Thomas Island in the south has bigger tides than Hayman Island in the north. This translates into stronger tidal flows in the south when compared to the north. The tide turns slightly earlier in the north than in the south, so have a good look at the tide tables that are applicable to your race area. The BOM has 2021 tidal predictions available for download for Hayman Island, Shute Harbour, Cid Harbour, and Thomas Island. The tidal streams will generally turn between 10 and 30 minutes before the time of high or low water. This may vary with atmospheric pressure, and duration and intensity of the prevailing winds and can be difficult to pick exactly but is nonetheless critical to watch for. Times of tidal change is particularly important in deciding when to cross the Whitsunday Passage. Look up and understand the “Rule of Twelfths” which gives a simple prediction for the flows during a typical 12-hour tidal cycle. If the tide is in the first part of the cycle it may be better to cross early, whereas if the tide is in the latter part of the cycle it may pay to work up the side you are on and cross later when the stream has decreased. Look at the tidal range between high and low tides. The bigger the difference the stronger the flow and the more significance the currents will have. When you get to Hamilton Island a good place to put to practice your visualizations is right in front of the marina in the Dent Passage where the Dent start/finish line is located. Sail around exploring the currents (being careful not to intrude on the runway exclusion zone) and practice a few of the following situations likely to occur during the week. Starting in a flood, the current will be flowing south down the passage. Because the area upstream is fairly open the strongest flow will be in the center and can run at 2 – 3kts, so it is important to stay close to the line or risk being late for the start. Titan Island projects into the flow on the west side and there is a small submerged spit just north of the Yacht Club on the east side. Look for the small back eddies on the south side of both these intrusions. Starting in an ebbing tide, the flow is to the north. Cowie Island at the center of Dent Island and the airport runway extension into the passage both influence the currents markedly. If you look at the depth contours on the chart you will see how the western shore to the south of Cowrie Island has been scoured out by fast-flowing water. This fast flow is then constricted at Cowrie Island and is directed to the NE. This constriction and acceleration produce quite a narrow river of water aimed at Hamilton Island which in earlier days would have run along the eastern shore of the Island. However, with the construction of the runway extension, this river of flow is now deflected NW. This makes for a strong concentration of flow near the middle of the passage which decreases slowly toward the western side but decreases quickly into a back eddy in the current lee of the runway at the marina entrance. Great care is needed not to be swept across the start line early with the ebb. When finishing from the south this rapid change of current direction from NE at Cowrie Island to NW at the runway coupled with a geographical wind header coming down the runway usually provides great entertainment for onlookers as boats struggle to make the finish limit mark while trying to hold their spinnakers. Finishing from the north with a flood tide is relatively straight forward but finishing from the north with an ebb tide is a little trickier as the river of flow off the runway extension fans out evenly across the passage as it moves north and there is no easy escape route. Throughout your practice look for clues on the water surface that might show what is happening with the current. Wind against current produces choppy water while wind with current produces calm-looking water. Look for current indications on the mooring buoys by the Dent shore. Watch the movement of the land across your bow as you head across the passage. Every available resource should be used to spot where the current might be accelerating in your favor or where there might be a back eddy to be used against the general flow. Be aware that current patterns will change depending on the state of the tide. Flow around a rock that is awash at low tide will be very different from when there is 4m of water over it at the top of the tide. This is what makes reading the currents such an interesting exercise. Potential current gains from close inshore back eddies also need to be balanced against potential losses from island wind shadows. A prime example is when beating down the western shore of Dent Island in an ebb tide. With the current flowing NW, there is good relief to be had along the shore by tucking into some of the small bays, particularly north of the lighthouse, but there are also some very light patches of wind and big shifts because this area is in the lee of the island. Despite the likely benefits of getting very close to the shore to avoid the tidal flow, don’t get too greedy. There are numerous rocks and bommies which are not necessarily marked on the chart which you might pass over one day, but not be so lucky the following day at a slightly lower tide. When it comes to regatta time, before every race, as part of your race briefing, it is a good idea to show all the crew a laminated chart of the race area and draw in the currents expected during the race and show how they will change with time. Time spent understanding the currents for the regatta will not only benefit your race results but will also increase the participation and enjoyment of all the crew. READ MORE

Nasmiješeni NS klijenti na 10. Jezerskoj lantini Foto: Igor Turčinov Stijić U nedjelju 18. srpnja završila je ovogodišnja manifestacija Jezerski dani mora s 10. izdanjem regate latinskog idra, ujedno prvom ovogodišnjom regatom tradicijskih jedrilica na Šibenskom području. Program u Jezerima krenuo je u utorak 13. srpnja otvorenjem izložbe fotografija Boška Lučeva s temom tradicionalnih barki na latinsko idro, a među kojima je bilo i fotografija snimljenih na ranijim izdanjima ove regate. U srijedu se održao "Koncert na gajeti", pa dan kasnije tematska likovna radionica za djecu, a u petak su gajete ponovno bile glavni akteri, ali ovog puta na veslačkoj regati. Organizirala se muška i ženska veslačka regata sa simpatičnim nazivom "Svon forcon na četiri vesla". Na veslačku regatu prijavilo se 14 posada s cijelog Murtera, a možda najzanimljivije je da je ženskih posada bilo čak 10, dok su se samo četiri muške ekipe odlučile za ovu disciplinu. Uglavnom, među ženskim posadama pobjedu odnosi ekipa imena "Cool bebe" s gajete Kalamita, dok je među malobrojnim veslačima pobjedu odnijela ekipa na gajeti Godulica na kojoj je veslao tim "Škver Ćiro". U subotu se organizirala gastronomsko - enološka "Slovenska večer" u suradnji s prijateljima Jezera iz Slovenije i u veselom tonu se stiglo do finalnog događaja, 10. Jezerske lantine. Foto: Igor Turčinov Stijić Posade su se dočekivale na Velikom mulu od 10 sati ujutro, dok su se prijave zaprimale do 14 sati, da bi start uslijedio u 15:00. Flota je u ogromnoj većini bila sastavljena od gajeta, među kojima su bila samo dva leuta i tri kaića. Start je postavljen ispred ulaza u jezersku luku. Cijeli dan je puhala bura po kojoj je ipak bilo moguće rastegnuti lancanu na koju su se gajete, leuti i kajići vezali krmom sa sidrima bačenim ispred, u smjeru jedrenja. Tu se posložila 31 prijavljena posada, a nakon startnog signala jedrili su prema otočiću Hrbošnjaku, pa Dražemanskom, Maslinjaku, Ljutcu i natrag u Jezera s ciljem postavljenim između "đige" ACI marine s jedne strane i kopna s druge. Da je na moru bilo stvarno zanimljivo posvjedočio nam je ovogodišnji pobjednik, vlasnik i kormilar gajete Baba Tone, Dario Filipi: Na startu smo bili na lošijoj poziciji. Stali smo više niz buru, bliže plaži, jer svi favoriti su se dali više na buru gdje je bila bolja pozicija, pa smo očekivali da će tamo biti veća gužva i da će se vrlo lako dogoditi neka zapetljavanja. To je vrlo bitno na svakoj našoj regati, da se dobro starta i da se izvućeš do prve bove među prvih 5-6. S obzirom da je vjetar bio dosta zeznut s obzirom na mjesto gdje smo bili, izvukli smo se stvarno dobro. Po mojoj procjeni puhalo je dvanaestak čvorova, a na refule je sigurno bilo i više. Poslije starta išli smo do sike pored južne punte otoka Murtera i tu kako je puhala bura jedrili smo s njom u bok, u stvari negdje između boka i pola krme. Kako je bilo dosta vjetra svi brodovi su išli dosta dobro i tu smo se dosta dobro držali, bili smo među prva dva, tri. Međutim, tu do Hrbošnjaka veći i masivniji brodovi s većim jedrima su nas počeli stiskati. Među njima je bio i lanjski pobjednik, Tomislav Bašić, jedriličar iz Zadra. On je jedrio na gajeti s Preka koju je radio Mile Pile u Betini - Baba Majo. Taman su nas uhvatili oko Hrbošnjaka, kad smo se okretali. Mi smo tu bili oko 5. ili 6. mjesta. Nakon toga smo jedrili u orcu prema kopnu, da bi uhvatili ovu drugu siku gdje je svjetionik, Dražemanski. Tu smo dosta dobro procijenili gdje trebamo virati da bi iz iduće bordade odmah uhvatili tu siku, drugu bovu. Bašić i još neki koji su ga pratili su prerano napravili burtiž (virali, op.a.), pa su kasnije morali napraviti još jedan na drugu stranu, a mi smo tu pravovremeno okrenuli i tu siku prošli u knap. Tada su ovi što su bili ispred nas išli još više pod kraj od straha da neće uhvatiti Dražemanskog i od straha da ga neće uhvatiti kako treba otišli previše naprijed i napravili viška puta. U toj grupi je bio i Fržop, on je ove godine jedrio u gajeti Modravka Ognjena Jakovčeva. Za njima su bile Bodulica, Sirotica, Marina Betina, Lipa moja... i mi smo tu stekli dobru prednost. Do iduće oznake jedrili smo isto u orca, vjetar je bio tu negdje između orca i boka i do nje smo uspješno držali prednost. Poslije smo ukrmili i u cilj ušli s vjetrom u bok, oko 50 metara ispred drugog, trećeg, četvrtog i petog. Oni su svi zajedno uplovili u cilj. Sirotica je cijelo vrijeme bila na krmi Godulice koja je završila na drugom mjestu. Tu je bilo napeto cijelo vrijeme. Sirotica ju je pokušavala proći s privjetrinske strane, ali Godulica joj to nije dozvoljavala. Dok su se njih dvoje tu nadmetali to je iskoristila Baba Majo i izbila na treće mjesto, te je Sirotica u borbi za drugo izgubila i treće. Stvarno su bili odlični uvjeti za jedrenje, vjetra taman koliko treba. Možda smo samo jednom zagrabili, iznenadio nas je jedan reful kad smo već bili blizu cilju, kad smo se opustili. Uglavnom, ovo novo jedno koje smo nabavili za ovu sezonu u North Sailsa odradilo je izvrstan posao. I na Ugriniću, na Pašmanu pokazalo se izvrsnim. Zadnju oznaku smo okrenuli peti, a na kraju smo regatu završili kao drugi s tim da smo prvo mjesto izgubili za dužinu broda. U orcu smo se s ovim jedrom izvrsno dizali i hvatali smo ove koji su bili ispred nas. Dario Filipi, Baba Tone Inače je Dariju Filipiju ovo druga pobjeda u gajetama, prvi put je pobijedio na regati "Vanka škvare" u Betini, regati na kojoj jedre samo gajete. A posada koja je pomogla Dariju da dođe do pobjede u Jezerima bila je u sastavu Guliano Šeparović (Filipi), Ljubo Zrilić (škver Filipi u Sukošanu) i Boris Lazić, iskusni kalafat. Foto: Igor Turčinov Stijić Kompletne rezultate regate možete pronaći na ovom linku, dok na Facebook stranicama Turističke zajednice Jezera posvećenim Jezerskim danima mora možete pronaći bogatu fotogaleriju Igora Turčinova Stijića. Za ovo ljeto trenutno su potvrđeni još "Latinskim idrom na kureja" na otoku Zlarinu 25. srpnja, "Regata za dušu i tilo" u Betini 15. kolovoza, te "Šepurinski burtiž" 22. kolovoza, dok će veliko finale biti na murterskom "Latinskom idru" najavljenom za 29. rujna. Također se šuška o tome da će i Tišnjani kao jedino Murtersko misto bez regate napokon organizirati svoj event, a da su za to predvidjeli 8. kolovoza. READ MORE

SOMMARENS ÖPPETTIDER North Sails Stockholm Vecka 28 Måndag - Fredag 9.00 - 14.00 Vecka 29 Stängt Vecka 30 Måndag - Fredag 9.00 - 14.00 Vecka 31 Måndag - Fredag 9.00 - 14.00 Vecka 32 Måndag - Fredag 9.00 - 14.00 Vecka 33 Måndag - Fredag 8.00 - 17.00 Vi önskar alla en fin sommar! READ MORE

DOUBLINGDOWN ON DOUBLEHANDED SAILING THIS SUMMER North Sails Recommended Events for Shorthanded Sailing in New England Last year was rough for sailing, but one bright spot was the surge of doublehanded sailing. For countries like France and the UK, double and shorthanded sailing is ingrained in their culture. This style is still catching on here in the US, but we highly recommend giving it a shot. Interested and wondering how to get started? It’s simple really, find a friend and sign up for an event. We have three events dedicated to, or featuring doublehanded divisions for those of you in the Rhode Island area. There is something for everyone in the mix; a sprint-sail, an offshore overnight, and one day race. Below are three events North Sails recommends for doublehanded sailing this summer. Edgartown Race Weekend 'Round the Island Race July 22-24, 2021 Edgartown Race Weekend is one of the nation’s oldest distance races, occurring every summer on and offshore the island of Martha’s Vineyard. A staple on the East Coast racing calendar, the highly competitive and exceptionally fun race weekend includes buoy racing and ‘Round-the-Island segments. Given the popularity of doublehanded racing at last year’s weekend, the event team is again offering doublehanded scoring in 2021. Doublehanded scoring will utilize PHRF-NE rating for spinnaker and non-spinnaker settings. Race day is approaching. Sign up today! New England SOLO/TWIN Championships Friday, July 30, 2021 Hosted by Newport Yacht Club, this racecourse consists of ocean triangles ranging 65-125 miles in length. This annual race begins and ends in Narragansett Bay. Course lengths vary based on race division; Monohulls, Multihulls, and Cruising Canvas divisions. Registration is Now Open Ida Lewis Distance Race August 19-21, 2021 The 17th edition of the annual Ida Lewis Distance Race offers something for every type of big-boat sailor. The popular Newport-based event features classes for ORC, PHRF (including Cruising Spinnaker) and Double-Handed (Mixed Gender and Open), and Youth and Collegiate challenges. In addition, entrants have a choice of racing in either the traditional OFFSHORE overnight distance race, starting on Friday (August 20) or the shorter IN BAY distance race, starting and finishing Saturday (August 21). Get Your Name on the Entry List READ MORE

NORTH SAILS CLIENTS AT THE SOVEREIGN CUP IN KINSALE A Report from North Sails Ireland 📸 Bob Bateman Well, what an amazing event that was! Congratulations to the team in Kinsale Yacht Club for another fabulous Sovereign Cup. We had a nice mixture of wind speeds and directions, tons of shifts, plenty of sunshine, and the odd light smattering of rain. We were thrilled to see so many of our customers on the water and you were all flying! Your North Sails Ireland team was all afloat and racing hard. I had a fantastic time doing the tactics on Conor Phelan's Jump Juice in the Coastal fleet, North expert Shane Hughes was mainsheet trimmer on the IRC 1 winner Snapshot and North expert Nigel Young guested on the GS37 Frank Caul's Prince Of Tides, Fiscala the Jeanneau Sun Odyssey 49 owned by James Matthews and the Elan 37 Cappella Of Howth owned by Graham Vickers. We had fun each day catching up with our friends and customers every day after sailing in Kinsale YC. North Sails powered so many class winners and stacked the podiums. It was great to see Mike and Richie Evans winning both their class and the overall trophy in their first event "out of the box". Here's what Mike had to say after the event: "We chose North Sails for our new J/99 Snapshot. We were looking for all-around performance with a focus on inshore racing. The team at North sails worked with us to provide us with a wonderful suit of sails which gave us really competitive upwind and downwind performance. We are delighted with our results at our first major regatta here at Sovereigns Week." "The team at North sails worked with us to provide us with a wonderful suit of sails which gave us really competitive upwind and downwind performance. We are delighted with our results at our first major regatta here at Sovereigns Week." Another winner "out of the box" was Bob Rendell's GS 44 Samatom. Here's what owner Bob Rendell had to say after his epic win: "We were delighted to take the coastal class win at Sovereigns Cup. Certainly, the new North Sails inventory made a big contribution to Samatom's performance across the range of conditions we experienced. The service and support from Shane and the North Sails Ireland team has been crucial in getting this project off the ground so successfully.'' Here is a quick summary of our North Sails clients' wonderful results - thank you everyone and well done! IRC Coastal Fleet 1st Samatom - GS 44 - Bob Rendell - Howth YC 2nd* Nieulargo - GS 40 - Denis Murphy & AnneMarie Fegan 3rd Jump Juice - Ker 37 - Conor Phelan IRC 1 1st Snapshot - J99 - Mike & Richie Evans - Howth YC 2nd* Artful Dodger - J109 - Finbarr O'Regan 3rd Storm II - J109 - Pat Kelly IRC 2 2nd* Kind One - 1/2 Tonner - David Kelly IRC 3 1st YagottaWanna - J/24 - David Lana - Royal Cork YC White Sails 1 IRC 2nd Price Of Tides - GS37 - Frank Caul - Royal Cork YC 3rd Valfreya - Sigma 33 - David Riome & David Leonard White Sails 2 IRC 1st Shillelagh - Blazer 23 - John Twomey - Kinsale YC 3rd* Miss Charlie - Tofinou 8 - Patrick Beckett White Sails 1 ECHO 1st Fiscala - Jeanneau Sun Odyssey 49 - James Matthews - Kinsale YC 2nd Capella Of Kinsale - Elan 37 - Graham Vickers - Kinsale YC 3rd Prince Of Tides - GS 37 " Frank Caul - Royal Cork YC * denotes partial inventory If you would like to discuss any aspect of your boat's performance, then please do not hesitate to get in touch with us. We're always delighted to chat! 📸 Bob Bateman 📸 Bob Bateman READ MORE

DIALED-IN WITH DARK ENERGY Smallest Boat at Storm Trysail Club BIRW Makes Waves in PHRF Division 📸 Storm Trysail Club Block Island Race Week 2021 Not every day was easy for the smallest boat, a Melges 24, competing at Storm Trysail Club Block Island Race Week. Still, Laura Grondin's Dark Energy was well seasoned to take on the PHRF 2 division, which was an exciting change compared to her typical one design fleet race. After six races in her 17-boat fleet, Dark Energy secured first overall by nine points ahead of second place, Farr 30 Seabiscuit. "Each day, executing our routine, e.g., practicing maneuvers, checking mast tension, upwind angles, pinging the line, assessing tide and wind, was part of our usual schedule," said Laura. "If we could find another comparable boat, we would've done some boat on boat upwind and downwind speed testing to see how we were going." When things didn't go their way, they didn't look back. "We don't spend a lot of time looking back when things turn south," says Laura. The team stays focused and tries to pass boats on each leg until the very end." On the way in, they go over the highlights of the day to prepare for the next. "We try to make a note of our mistakes and learn from them, but we don't dwell." Taylor Canfield, Dark Energy tactician, commented, "As the smallest boat in PHRF 2 and the regatta, we had plenty of obstacles. We worked hard to sail in clean air as much as we could. So starting at the boat was key to tack out if needed and not get rolled by some of the 40+ footers. We had some good battles and got put in some tough spots by some of the boats in our fleet but getting away from other boats was always a good way for us to reset during a race if needed." "During BIRW we tried to have a quick chat between races and then also a short talk over dinner," said Taylor. "In handicap racing, you know when things don't go perfectly, but since all the boats are going at different speeds, it is hard to tell when and where the most costly race points were. In contrast, in one design racing, it is undeniable how costly a mistake is because the number of boats that pass you is recognized immediately. At this event, we tried to keep it positive, not always knowing how the previous races went, and talk about our rig and sail set up to make sure we would be fast for the races to come. Race week was a bit different since we did not have any other boats to tune against leading up to racing to ensure our speed and settings were dialed in. That said, we just went through our usual routine of checking in at the committee boat, doing an upwind to have a look at our sail shapes, get compass bearings and tacking angles, and get used to the conditions and sea state for the day. Following the upwind, we go downwind and test the angles and practice a couple of jibes. When we arrive back to the committee boat, we get our line pings and start determining a game plan for the race, where we want to start, what the line bias is, and what the big risks for the day are. The sea state made quite a big difference most days of the event. On the first day of racing, we had pretty large swells, so the difference in wind speed between the crest and trough of the waves was significantly different, so we made sure we were set up to make sure we had enough power in the bottom range. We also had a day where the sea state was much more on the nose on one tack, so making sure the boat was set up more powerful on port tack was necessary." "What my team does well," says Laura, "is that we all have clear roles on the boat, and we stick to our jobs no matter what." It is pretty crucial on the Melges 24 as things can get wild, but Laura and her team do it quite well. Taylor adds, "I think we have done a great job as a team getting off the start line. A lot of this comes down to communication and trust that everyone will do their job as best they can. We have developed a playbook that contains different terms and phrases and what each person should be doing and focused on during that time. For example: "high kill" vs. "high slow." Laura is also great at keeping the boat going well at all times. Her focus and attention to driving the boat is next level and does not go unnoticed when the conditions get hard." Dark Energy trusts and relies on North Sails. "We have developed a close relationship with North Sails and view North as a key partner to our program and our success," says Laura. "We strive to understand the technology behind our options and make the best choices for our team." Taylor comments, "we use the J-7K jib and AP3K. We use the P-1 spinnaker all the time, which is the flatter of the two available. It has been great working with North Sails in the Melges 24 class. They have always been open to feedback and are always willing to share thoughts about setups and ways to get faster." North Sails expert John Bowden has been working closely with Laura's team. He commented; "It has been great working with Laura over the last few years. It's exciting to see her improve so dramatically. I think her time on the water with Taylor has been huge as we have seen her sailing not only the Melges 24, but the J/70 and the Melges IC37 as well. Time in the boat is so important and as the International Melges 24 Class President it is great to see her out enjoying the Melges is something other than just strict one design racing. Congrats to her team and I look forward to helping her continue to get stronger in all the classes she races." 📸 Stephen R Cloutier READ MORE

THE DEFINITION OF TEAMWORK Robin Team’s Teamwork Has it All Figured Out 📸 Stephen R Cloutier Robin Team, skipper of J/122 Teamwork, finished second in the ORC D Division at Storm Trysail Club Block Island Race Week. Robin says they focused each day on sail selection that would match the day’s forecast and expected courses, but they also tried to stay flexible and remain positive when things didn’t go exactly to plan. “Everyone is always complimenting the others,” he explains. After racing, Robin says they discuss the day’s racing and what they could’ve done better. Though it’s not a formal debrief, they always keep things positive. “We focused on improvement, even though our crew has sailed together for a very long time.” As for the crew work, he says "It’s spectacular. We consistently have the first kite set and drawing, and always carry it further into the downwind gates than almost anyone else. We have confidence in each other that allows us to be aggressive in the corners. Our upwind speed always seems to be very good, especially when the wind is above 15kts. He calls 12kts their 'break point'; below that we have a harder time keeping pace with lighter boats. Above 12, we are in a groove all our own." What did you focus on going into each day at BIRW? "We prep the boat and sail selection based on the SI’s and courses expected. We take wind pressure into consideration on sail selection of course, but also plan sails for the unexpected. We brief the crew on what we expect, and talk about any unusual goals for the day." How did you and the team overcome obstacles (bad results, missed a shift, bad starts?) "We try to remain positive throughout a race and regatta. It comes from different individuals on the boat, from the bow, all the way back to the “brain trust”. Everyone is always complimenting the others. Also our North Sails expert and tactician, Jonathan Bartlett, is a master at keeping our head in the game and focused on recovery and maximizing our potential for each circumstance." Each day after racing, do you debrief together on the way in? What are some things you talk about? "We don’t have a formal debrief as such, but our chatter usually covers the days racing, and what we could do better, and where we may have made mistakes. It is usually very positive, and focused on improvement even though our crew has sailed together for a very long time." What are some things your team is especially good at? (Whether it be technique, conditions, starting in big fleets) "Our crew work is spectacular. We consistently have the first kite set and drawing, and always carry it further into the downwind gates than almost anyone else. Again, sailing together for a long time, we have confidence in each other that allows us to be aggressive in the corners. Our upwind speed always seems to be very good, especially when the wind is above 15kts. 12kts is our break point, where below that pressure we have a harder time keeping pace with lighter. Boats, and above 12, we are in a groove all our own." What sails do you have in your North inventory and can you share a few thoughts on how you work with North Sails? "Jonathan Bartlett is our North guy, our tactician, and our coach. He is what really makes Teamwork go, and has always helped us reach our potential as Cat 1 sailors. We carry a full North inventory, mainsail, two different # 1’s, #2, #3, staysail, Code Zero and a full quiver of downwind kites, A1,2,3,4 and my favorite, our A6. We also have North Spectra cruising canvas, although we now typically just use this on deliveries. We started with our J/122 14 years ago with 3DL sails, then 3Di ENDURANCE, and now a full 3Di RAW 780 package. We love our North Sails and our Jonathan. Nuff said!!" 📸 Stephen R Cloutier READ MORE

FIRST & SEASCAPE CHALLENGE Race Debrief I can't explain sunrises on First & Seascape Challenge. When we visit the boats that have just spent the night on the water, the feeling in the air is so delicate that it dissipates into thin air when I try to catch it. The small, speedy RIB has a massive advantage of making it possible to visit more than one set of sailors in the dawn, giving us an exclusive chance to feel the overall atmosphere. We see everyone's tired eyes looking at the support boat with depth you don't get sleeping with a roof over your head and a pillow under. They have changed for a tiny bit of wisdom, which now quietly shines out of them, while they casually tease you with a famous line; „Do you have coffee?“ It has been more than a year without this kind of events, sunsets and sunrises (except for the Silverrudder 2020) - things we mostly took for granted have begun to show their actual value. It was only Friday, a whole week before the race, when I was ready to sit in any given car to take me to Jezera as soon as possible. Full four days later, or what felt like an eternity, I finally got there, only to see that many have had a similar itch. When I ran into Lukas and Philipp, they proudly exclaimed that the two days sailing in the Kornati they already had were so spectacular that the trip has paid off, even if we cancel The Challenge right now. But cancellation was finally not an option. We did have to postpone it. The original idea of The Challenge was to make the long-distance race, in the Kornati archipelago, in early spring, which will give sailors 'challenging' conditions to sail in, quite some miles, and stretching their comfort zone. However, we live in interesting times, where we often have to adapt. This mid-June edition didn't come with the usual challenges, but some new ones – at the forefront, patience for low, low wind zones and the power of the summer sun. By the time of the start, on Friday at 11 AM, everyone was fully aware that the race will be a battle of nerves. Nonetheless, at 11:00 sharp first twenty-nine of the 18s started marching through the inner bay of Murter, closely followed by the 24s and 27s. It took only fifteen minutes, and the aquatorium became richer for 44 sailing boats. I know it sounds like a lot of numbers, but just imagine 44 of anything moving harmoniously through some of the nicest places you have ever seen, and you still won't quite get the right picture. The race itself was a windy road. Soon enough, the wind died out, and sailing skills came secondary to the navigational ones. This year the marks in the race weren't set to close a narrow passage for everyone but had more of an open character, which allowed everyone to choose their fate. All of the teams chose the wrong path, at least once, apart from the 27 Czech Mermaid. While the leaderboard on the tracker was changing rapidly for everyone else, Czech Mermaid seemed to be the only constant in the race, always sailing in front of everyone else, somehow avoiding the frustration others might have felt. Still, when we passed through the fleet at sundown, no one was in a really bad mood. I dare you to be in a bad mood when sailing in the sunset in the Kornati. The yellow islands with small dark green spots served as a mirror for the light show that was going on in the sky. There wasn't only one epic red-pink side of the view to look at, but 360 degrees of „oh wow“. Still, once the night has fallen completely, and the glorious scenes remained behind, and no wind appeared with sticky moisture in the air, the high spirits have fallen. More than a sunrise, the fleet needed wind. But first came one, then the other. The second day of the race started with a slow windless part for many but turned for better after the Blitvenica lighthouse in the middle of the day. The wind finally picked up, and the barely moving boats lifted and started flying to the finish ahead. Once again, many of them arrived simultaneously, with the first three 18s – Blue Sardina II, Corna and Lenčina being a minute apart. The winners in the 24s – Franz and Falko - were actually debuting on First SE boats, which didn't stop them from having a spectacular race. The Czech Mermaid won the 27 category by such an advantage that the others decided to pretend they were sailing in a different class. And some came later, but just in time for the ceremony and party we had on the pier. Official results It's a funny thing that party. Keep in mind that people who participate in it didn't sleep more than short naps last night, and the organizers had the luxury of stretching that to a couple of hours. But nobody wants to go to sleep. The next morning I woke up, many hours after the dawn, the usual shore life was already up and running and the stillness of yesterday replaced by plans, obligations and what we tend to call normal life. Still, another Challenge sunrise got locked up in every single person, building a different code, a different look, and something else I can't really explain. Ana Šutej READ MORE

BOL D'OR MIRABAUD : LA PLUS COOL DES RÉGATES EN BASSIN FERME La régate annuelle de voile la plus importante et la plus populaire d'Europe Le Bol d'Or Mirabaud a débuté en 1939 et est aujourd'hui l'un des événements nautiques annuels les plus importants et les plus populaires d'Europe. Le parcours de 66 miles est d'une simplicité déconcertante : départ de la Société Nautique de Genève (SNG), navigation jusqu'à une marque au large du Bouveret, à l'autre bout du lac Léman, puis arrivée sur les quais de la SNG. Mais chaque année, le parcours offre un défi différent, qui incite les marins professionnels et amateurs à revenir. Les monocoques et les multicoques partent sur des lignes séparées et contournent des marques différentes afin de minimiser les interactions entre les flottes. Le lac est connu pour ses vents légers et son eau plate, mais de temps en temps, de forts coups de vents viennent des Alpes. En 2019, une tempête à mi-parcours a apporté des conditions dignes des océans du Sud avec des rafales à 60 nœuds qui ont soulevé d'énormes vagues, ainsi que de la grêle qui a réduit la visibilité à presque zéro. Les concurrents ont été contraints de s'abriter et de baisser les voiles, mais grâce à des prévisions météo précises, les seuls dommages qui ont été causés étaient matériel. © Jean Michel BILLY Pour le Bol d'Or Mirabaud 2021, une nouvelle flotte monotype de TF35 à foils était de la partie pour la première fois. Pierre-Yves Jorand, directeur de North Sails Suisse et directeur d'équipe d'Alinghi, a travaillé avec son équipe et en étroite collaboration avec les concepteurs de ce catamaran innovant pendant plus de deux ans. "Le TF35 est un foiler monotype muni d'un système de contrôle de vol assisté électroniquement pour une meilleure stabilité de l'assiette. Le TF35 est un descendant direct du Decision 35 du lac Léman et peut décoller avec une brise de 6 nœuds seulement. Ils ont été conçus pour être transportés dans le monde entier, mais l'un des objectifs déclarés est d'être performant sur les courses les plus longues sur les eaux suisses. Pour y parvenir, les conceptions des voiles et des foils ont été soigneusement coordonnées. "Pour réussir, des échanges constants d'informations et une coordination permanente est essentiels", explique Patrick Mazuay, designer chez North Sails Suisse. "La surface des foils détermine la vitesse de décollage. Si cette surface est trop grande, cela ralentit le bateau à haute vitesse car le foil en forme de "T" reste tout le temps dans l'eau. Cela a une incidence sur les voiles qui étaient adaptées... donc, tout est lié." Le plan de voilure à été réalisé en 3Di 870 RAW et comprend une grand-voile decksweeper, deux focs et un Gennaker 3Di Downwind 600. © Jean Michel BILLY Résumé de cette édition 2021 News complète sur le site du Bol d'Or Victoire au bout du suspense pour le TF35 Ylliam XII Comptoir Immobilier Les 6 premiers sont arrivés en l'espace de 2 minutes : 19 secondes entre le vainqueur et le second, perchés sur leurs foils à plus de 25 noeuds pour leur premier vol de nuit à quelques mètres de la ligne d’arrivée ! Le grand vainqueur, Ylliam XII Comptoir Immobilier de B. Demole, aura eu besoin de 12 heures 49 minutes et 27 secondes pour entendre enfin le coup de canon libérateur. Le TF35 s’est imposé avec 19 secondes d’avance sur Zen Too, barré par Fred Le Peutrec, et 25 secondes d’avance sur Artexplora, barré par Loïck Peyron. Alinghi a franchi la ligne 9 secondes plus tard, Realteam 14 secondes après et Spindrift avec encore 6 secondes de plus… Autant dire que le moment était intense. Avec ces nouveau catamarans TF35, mais aussi d’autres monocoques très spectaculaires, le Bol d’Or Mirabaud est très clairement entrés dans une nouvelle dimension cette année. A noter que les 8 premiers bateaux en temps réel sont équipés quasi exclusivement d'un inventaire North Sails 3Di. Bol de Vermeil Le Libera hongrois Raffica s’est imposé après 14 h 07 23’’ de course et a conquis le Bol de Vermeil. Détenteur du Trophée depuis 2016, et vainqueur en 2019, il sera donc à nouveau candidat pour remporter définitivement le Trophée (ce serait son troisième!) l’an prochain. Mais attention, les lignes bougent, la flotte des monocoques évolue à grands pas! Grand animateur de la course, Thomas Jundt et son QFX à foils a longuement mené les débats avant de terminer troisième, derrière le splendide Luthi 1090 Katana de Philippe DeWeck, avec à son bord Michel Vaucher et Patrick Mazuay. Ces trois voiliers bénéficient de performances très différentes et ont joué à l’accordéon, se démarquant à tour de rôle en fonction de l’angle et de la force du vent du moment. Derrière ce beau podium, les leaders habituels de la catégorie des monocoques, menés par le Psaros 40 Notre-Dame Du Lac, puis les Psaros 33 Carpediem cube (L. Munier, G. Bordier) et Pétrel (M. Wettstein), n’ont jamais été en mesure de rivaliser avec le trio de tête mais réalisent une superbe performance ! D’autres prétendants, à l’image du Monofoil Gonet, ont peiné à s’extraire de la masse dans ces conditions très légères. Reste que le paysage évolue et que la suprématie de Raffica, qui demeure un « dinosaure » avec ses douze équipiers en équilibre instable au trapèze, finira bien par être contestée par des voiliers plus modernes. Mentionnons enfin certains exploits individuels, avec le 18 pieds de Cyril Peyrot, 43è au scratch ! Surprise surprise… La flotte la plus nombreuse de ce Bol d’Or Mirabaud, celle des Surprises (95 inscrits), a été dominée de bout en bout par Miss Tick, skippé par Sarah Jaccaud. Grâce à sa persistance le long de la côte Nord, Miss Tick a creusé une avance impressionnante et contrôlé la régate de bout en bout, même si son avance a fondu dimanche matin. Il s’impose finalement avec 3 petites minutes d’avance sur VELASCO, barré par Arnaud Machado, et quelques secondes de plus sur Forum EPFL 1 (Yann Payen). Et coup de tonnerre chez les Grand Surprise : Carolive too, barré par Fabrice Rigot, a frappé un grand coup dans la catégorie des Grand Surprises en dominant la course de bout en bout et en terminant avec près de trois heures d’avance sur Little Nemo, de Bernard Borter, le grand dominateur de la classe. Blue Moon, barré par Charles André Haenggli, se classe troisième. Chez les M2 Emineo aura vécu une belle demi-journée de gloire, avec une fin de course difficile et le retour gagnant de ses concurrents, Degroof Petercam Banque Privée, barré par Fred Moura, vainqueur de la classe, quelques secondes devant Swiss Medical Network (Didier Pfister) et deux minutes avant Patrimonium (Yannick Preitner). © Jean Michel BILLY READ MORE

NORTH SAILS FLYING FIFTEEN DESIGNS LEAD THE WAY Triumph at the New Zealand Nationals North Sails are delighted to see Flying Fifteen duo Hayden Percy and Scott Pedersen win in Napier at the New Zealand Nationals, with their victory made even sweeter as they raced with the FR-3 Mainsail and NGX-3 Genoa. Conditions were variable throughout the three days of racing, putting the sails and the sailors to the test on the racecourse. This did not stop Percy and Pedersen who stayed at the top of the leaderboard throughout, despite the changeable conditions. Saturday was light, Sunday was a lumpy sea state with 15 knots of wind, and Monday was similar conditions but with the occasional 30-knot gusts sweeping through the fleet. Commenting on the new designs, Pedersen remarks: “The sails felt nice, set up well, and easy to trim.” “Percy and Pedersen were right on pace’’, North Sails One Design expert Derek Scott comments. “Even with their older 'silver fleet' boat that is over 30 kilos overweight, they powered out of the starts and kept pace with the brand new boats. Percy and Pedersen used the North Sails Tuning Guide to set up the sails which helped them optimize their sails.’’ Napier, New Zealand is a familiar venue for Flying Fifteen sailors. The great Hawkes Bay has a wide, open sailing area that gets the perfect sea breeze in the summer. With the New Zealand Nationals being later in the season this year due to lockdown, the 2021 New Zealand Nationals saw cold gusty NE breeze, combined with a sharp chop, making the sailing hard work on the bodies but very close racing. With the Flying Fifteen Worlds in Perth postponed, Percy and Pedersen are now getting back into their Paper Tiger's, working towards the upcoming season. They will get back into the Flying Fifteen for next year's National and Regional Regattas. READ MORE

J-CUP WEATHER SIGN UP FORM Powered by North Sails & Sailing-Weather North Sails are delighted to be working with professional meteorologist Chris Tibbs of Sailing-Weather to offer all competitors of the Landsail Tyres J-Cup daily weather forecasts throughout the regatta. The forecast will be delivered to your chosen email address between 07:30 - 08:00 each morning before racing. Don't miss out and sign up below before 17:00 on Wednesday, 23rd June: READ MORE

North Sails klijenti najzadovoljniji na ovogodišnjem Sušcu 100x2 📸 regate.com.hr Čak 43 jedrilice bile su na startu ovogodišnjeg Sušca 100x2, regate koja se na ruti od 100 NM jedri u dva člana posade. Ruta je bila uobičajena, pravila također, sustav razvrstanja kao i svih godina ranije, većinom posade koje su redoviti sudionici, a ono što je bilo malo neuobičajeno je ogroman broj jedrilica koje su regatu završile na 13. mjestu. Naravno, razlog je DNF u rubrici bodova, a razlog tom bodovanju lako je razumljiv s obzirom na vremenske uvjete koji su vladali na regatnom polju. Matematički modeli koji su se generirali vremenske prognoze za period od 4. do 6. lipnja uglavnom su bili složni u prognoziranju vrlo laganih vjetrova, pa čak i bonaca koje su na kraju bile kobne za 31 jedrilicu. Čisto usporedbe radi spomenimo lanjsko izdanje regate kad su se na startu okupile rekordne 54 posade, a do cilja nije stiglo samo njih 8. Start regate signaliziran je u petak u podne, a svi koji su dojedrili do cilja stigli su u subotu i to do oko 3 i pol poslijepodne. Isključivo je bila riječ o najlaganijim i najsportskije pripremljenim jedrilicama opremljenim s odgovarajućim laganim jedriljem. Jedini koji među njima može proći i kao jedrilica koja osigurava više nego ugodno i lagodno krstarenje za kompletnu posadu bio je Swan 45 - Damaco koji je ujedno i prvi koji je ušao u cilj u realnom vremenu. Od ostalih jedino Gringo 3 i Dubrovnik imaju još i kakve takve ležajeve, dok je preostala devetorka u kategoriji asketskih isključivo jedrenju namijenjenih bolida. A i jedan mali kuriozitet po jednom od kroničara Sušca... Damaco je prva jedrilica koja je u 26 godina regate pobijedila, a da ima tikovu palubu. Možda ovaj podatak i nije točan, ali u svakom slučaju je vrlo zanimljiv i pokazuje da je tim veći uspjeh posade Berislav Vranić i Hrvoje Petrović na ovoj vrlo zahtjevnoj regati. 📸 regate.com.hr Znam da smo 16 puta mijenjali jedra. Gore - dolje su išla dva driftera, dva genakera, a dignuli smo čak i jedan spinaker, plus jedan flok. Najzanimljivije je bilo pratiti što drugi rade. Na osnovu toga često smo se ravnali, pozicionirali brod i dizali jedra. Moram reći nešto i o konkurenciji... Ovog puta Dubrovnik nije imao sreće ovog puta. Oni su htjeli proći kroz Ždrelac, ali tamo su ostali bez vjetra, pa su se morali vraćati natrag. Drugi put su došli do Sušca, okrenuli ga i stali u bonaci. Mi smo to vidjeli i napravili veliki luk oko njih. Zatim su se ponovno vraćali, ali nisu nas više mogli sustići. Imaju znanje, dobar im je brod, ali ovog puta jednostavno nisu imali sreće. I Gringo 3 je bio blizu nas do Sušca. Uvijek iza, ali blizu. Na Sušcu smo se odvojili i oni nakon toga više nisu niti jednom bili blizu. Najteže mi je bilo to što kad smo stigli na dvije milje od cilja. Tek onda se prvi brod u pratnji pojavio u Splitskim vratima, a mi smo stajali u bonaci. Morali smo čekati dok cijela flota nije stigla i u cilj uspijevamo ući tek s ono malo maestrala što nam je puhnulo. Inače vjerujem da smo imali neprekidno vjetar do kraja da bismo uspjeli pobijediti regatu i u korigiranom vremenu. Brod stvarno ide prekrasno! Berislav Vranić, Damaco Damacu je do cilja trebalo 25:21:44, a nakon korekcije po Sušac openu vrijeme jedrenja im je bilo 22:38:40 i nakon usporedbe s ostalim koji su stigli do cilja to je bio 5. rezultat regate. Drugi u cilju u realnom vremenu bili su Makarani na Otto e mezzo. Lani su bili osmi i u realnom vremenu i nakon korekcije, tako da im je ovogodišnje izdanje sigurno mnogo draže. Uvjeti su definitivno bili takvi da su Antonio i Mario Vuleta možda očekivali i bolji rezultat, ali moraju biti zadovoljni što su ove godine uspjeli napredovati i po pitanju korekcije, jer ih je korekcija dovela na drugo mjesto. Koliko su im uvjeti išli na ruku najbolje pokazuje to da su na samom startu, dok je puhalo 7-8 čvorova, morali na svojoj jedrilici staviti prvi krat na glavno jedro! Kasnije je jedro u potpunosti išlo gore, ali sigurno su imali najbolji omjer površine jedrilja i dobivene snage s obzirom na kretanje zračnih masa. Treća jedrilica koja je u realnom vremenu ušla u cilj bila je Adriatica. Ovaj Farr 280, na kojem su jedrili Andrej Šooš Maceljski i Luka Jerčić bio je u prvoj dionici regate na samom vrhu, ali u dijelu između Splitskih vrata i Hvara, kad je bio najvjetrovitiji dio regate, prestižu ih veće jedrilice. Međutim, pametnim jedrenjem uspijevaju držati priključak, a kasnije kao što smo sad vidjeli i vratiti se u sami vrh. Na kraju je matematika pokazala da ipak nisu bili dovoljno brzi za pobjedu, a korekcija im je donijela 4. mjesto. U realnom vremenu su kasnili za Damacom 26 minuta i 11 sekundi, a po korekciji su bili brži od njega skoro sat i pol. Redoslijed ostalih u realnom vremenu bio je sljedeći: Dubrovnik, Magnum x3, Gringo 3, Lucky, Mataran 32, Arhimed, Strilica, Yikes i Pinocchio. A trebali napominjati koliko je zanimljivo bilo nadmetanje ovih devet jedrilica, ako se zna da su nakon 100 nautičkih milja sve ušle u cilj u intervalu od pola sata! Koja su točno vremena bila u pitanju možete pronaći u službenim rezultatima po Sušac openu. Pretposljednji koji su dojedrili u Splitsku luku, Tonko i David Kuzmanić na kraju su i službeni pobjednici regate. 📸 regate.com.hr Iako su kasnili za Oto e mezzo skoro dva sata u realnom vremenu, uspijevaju ga prestići za korigiranih minutu i 12 sekundi. Što su točno radili da bi stigli do ovog izvrsnog rezultata ispričao nam je Tonko Kuzmanić: Start je bio dosta dobar, jedino što je vjetar padao kako smo se približavali bovi od orce, a nakon što smo je okrenuli skroz je zabonacalo. Tu smo upali u kurenat s kojim smo išli od boveod orce do bove od krme i tu smo mi i Mate Arapov (Strilica) najviše profitirali. Tada smo prošli sve teže jedrilice koje su bile ispred i nakon okreta bove smo odmah išli prema Vratima. Dobro, ne baš direktno jer je smjer vjetra bio od njih i vozili smo lijevo. Mi smo prvi virali, a Mate je produžio dalje. Tutta Trieste 2 i još neke od jedrilica koje su okrenule krmu ispred nas otišle su put Čiova i tamo upadaju u bonacu. Taj vjetar koji nam je na početku puhao iz Vrata okretao je kasnije za suncem i mi smo najkraćim putem jedrili prema Vratima. Najviše su profitirali ovi što su bili "šoto", došao nam je prije nego ovima na Čiovu, tako da je tu najviše profitirao Mate. Mi smo malo prije njega prebacili se prema desno i tu se stvorila razlika između nas dvoje. Taj dio regate jedrili smo s flokom jer nemamo drifter za razliku od ostalih koji su ga mogli koristiti. Kad je to zapuhalo veći brodovi su nas stizali u orcu. Tada je iz Vrata puhalo između 10 i 15 čvorova i svi se prebacuju na flokove. Većina se dala pod Brač. Neki su otišli baš ispod njega, dok je drugi dio bio malo više prema Šolti. Mate je npr. od punte Brača u jednom repiketu otišao skroz pod Šoltu. A mi smo po nekom svom, lijevom, vjetru vozili uz Brač... sredina lijevo. Na kraju su nam se putevi spojili tako da smo došli na 50 metara jedni od drugih. Tada u Vratima skroz pada vjetar. Mate diže drifter, a mi i dalje s flokom, a nakon što je vjetar još više okrenuo prema maestralu mi dižemo genaker. Ostali su se također prebacili s flokova na driftere i genakere. Kako smo digli genaker prije Mate malo se odvajamo od njega u toj dionici do punte Pelegrina. On je morao prvo spustiti drifter prije dizanja genakera, jer nema dva gindaca. Tu smo ga ostavili oko 300 metara i takva razlika ostaje do Pelegrina. Oko milju pred Pelegrinom vidimo da ne možemo izorcati s genakerom, pa se vraćamo na flok, a isti problem su imali i ostali. Da je bio maestral vjerojatno bi mogli to sve odjedriti s genakerom. Ovo je bilo nešto između maestrala i lebića. Kad smo okrenuli Pelegrin ponovno dižemo genaker i idemo pod Paklenjake. Mate i neki drugi rade jednu pojalabandu i idu pod Hvar, međutim ostali su tu dosta, a mi odlazimo. Sad smo na raspolaganju imali dvije opcije... ići na Ždrelac ili na Pokonji dol. Izabrali smo Ždrelac iako smo znali da nas s druge strane čeka totalna bonaca. Logika je bila da ćemo brzo izaći na otvoreno i imat ćemo najkraći put do Sušca. Mate je vidio da smo tu stali i produžio je dale prema Pokonjem dolu. Kad smo izašli iz Ždrelca vidjeli smo da je Damaco skroz daleko, poviše Visa, bio je naprijed, ali je stajao... u stvari, svi su stajali. Dolje ispod bili su Dubrovnik, Magnum, Mate i još neki. Konkretno je Mate izašao oko 2 milje ispod nas i oko 200 metara ispred. Nakon nekih sat vremena stiže par čvorova nekog vjetra za kojeg ne znam koje bi mu ime dao :) to je sve bilo nekakvo mreškanje. Inače u Ždrelcu skidamo genaker i vraćamo flok, a kroz njega prolazimo zahvaljujući kurentu jer nije bilo ništa vjetra. Kad je to zapuhalo išli s flokom ravno na Sušac. Prvo je vjetar počeo puniti onima što su bili ispod, put Korčule. Tek nakon njih mi ulazimo u taj vjetar, nakon što su nas oni polako stizali. Tu Mate vozi s drifterom, mi smo s flokom, imamo manju brzinu i do mraka nas je sustigao i prošao od ispod. Po mraku je bila bar teška bonaca. Povremeno su dolazili neki refulčići od burina... na nekih 5-6 milja od Sušca. Puhalo je i s drugih strana, tako da se genaker dizao, spuštao i on nam je tu baš dosta pobjegao zbog tog driftera. Sušac smo obišli na jedvite jade, na kurenat... oko tri i pol ujutro. Sad već lagano sviće. Mi smo na čelu druge grupe. Prva grupa je vozila desno, prema Korčuli i penjala se prema Hvaru po nekom burinu. Nama je kasnije isto došao taj vjetar, ali mi smo sa Sušca vozili ravno prema Visu. I kako je taj vjetar ponovno okretao za suncem vrtilo je i nas i vodilo ravno na Vodnjak. Tako da od Sušca praktički nismo ni viravali, osim kad smo bili treso od Visa dok nam nije došao kut za genaker. S genakerom smo prošli Vodnjake... tu smo napravili par pojalabandi da možemo proći, jer smo bili malo poviše. Mate je prošao kroz Ždrelac i nastavio jedriti kroz kanal. Tamo im je baš uz Hvar bio jači vjetar, a mi smo ga kasnije dobivali. Kad smo prošli Vodnjak vidjeli smo da su brodovi u Hvarskom kanalu usporili, da su upali u bonacu, a vjetar koji je puhao je sad bio samo s vanjske strane. Neki su se dali na istok, a Mate je s tim vjetrom išao put Šolte. Mi se također nismo htjeli davati mnogo istočno, već smo vozili više lijepo, po rubu, može se reći za Matom. I tu smo uhvatili dosta brodova. Kad smo bili negdje na pola kanala prvi brodovi su došli do Vrata, a Mate ih je zaobilazio s lijeva s tim svojim vjetrom. Kako smo vozili s genakerom prema Šolti, tako nam je vjetar dolazio sve više od maestrala... to je već oko ure poslijepodne i tada smo od Mate oko 2.5 - 3 milje. Ovi što su bili ispred nas polako ulaze kroz Vrata i više ih ne vidimo, a u toj zoni puše baš iz Vrata. Mate je tu vozio s genakerom do granice gdje ima vjetra, baš uz samu Šoltu i onda je napravio jednu pojalabandu nakon koje odlazi skroz na puntu Brača. Mi smo isto tako odvozili jer je vjetar tako diktirao. Da smo išli ravno put Čiova ostali bi u bonaci. I tako smo tražili priliku kad ćemo se i mi ubaciti u reful. Bilo je očigledno da će vjetar doći sa zapada, samo često se desi da tu preskoči. Mate je tu očekivao maestral i spuštao se šoto od kursa za nekih milju i pol - dvije... ako se gleda linija punte Brača i Splita. Mi smo to vidjeli i vidjeli smo da svi brodovi tu stoje. U jednom trenu smo spustili genaker i počeli se penjati da se uključimo u taj vjetar sa zapada. i u roku od par minuta smo zaklapali, skroz smo stali, ali uspjeli smo prvi stići u taj vjetar i nakon par minuta ponovno dignuti genaker i zajedriti prema Splitu. Za to vrijeme ostali brodovi ispod nas, zajedno s Matom koji je bio najistočniji, još su klapali nekih desetak minuta. Mi smo znači vozili s genakerom put Splita, a on se s drifterom penjao put gore ne bi li uhvati ovaj naš vjetar. Kad je konačno stigao do njega isto je digao genaker, a kako je bio dosta ispred i šoto, uspio je u cilj ući ispred nas za 150 - 200 metara. Inače nije bilo spavanja jer toliko je lagano puhalo da ako ne bi iskoristili to što je puhalo ne bi stigli do cilja. Tako da ako jedan od nas dva ode šoto i ne stisne brod kad je reful brod bi išao 3.5, a trebao bi ići 5 čvorova. Ono, milja, milja i pol je razlike ako netko krivo sjedne ili legne! Tako da smo non stop radili, prebacivali se da budemo u optimalnom položaju za brzinu broda. Ono, sve izgleda da ne puše, ali ako ne iskoristiš sve te momente ostaješ iza. Tonko Kuzmanić, Yikes Iz ovog iscrpnog opisa s Melgesa 24 - Yikes, vidi se da je stvarno trebalo biti u regati koncentriran svaku minutu. S obzirom na prevladavajuće stanje bonace sve je bilo mnogo napornije, jer kao što je Tonko ispričao postavljanje jedrilice u optimalni balans nije ostavljalo prostor za traženje mjesta gdje se može bar malo odmoriti, a o skrivanju od sunca ne treba ništa posebno dodavati. Upravo zbog takvih karakteristika malenih i laganih jedrilica u kojima pravilan položaj posade može puno pomoći, a i pogrešni položaj odmoći, u cilj su uglavnom i stigle jedrilice u kojima je posada mogla utjecati na jedrenje svojih bolida na takav način. Potvrda o svemu napisanom dolazi s palube jedrilice Adriatica. O jedrenju na njoj popričali smo s Adrejem Šooš Maceljskim. 📸 regate.com.hr U zonu starta, ispred Galebova, stigli smo sat pred start. Najviše zbog našeg vanjskog motora za kojeg trebamo odvojiti nešto vremena za spremanje, ali i da ispitamo zonu starta da vidimo gdje bi moglo biti najviše vjetra. S obzirom na veličinu našeg broda i veličinu ostalih, iako je pin bio malo favoriziran i bilo je potrebno manje manovri do bove od orce ako se starta s njega, odlučili smo da nećemo ići na njega jer smo pretpostavili da će većina velikih brodova pokušat startati na njemu. Odluku nam je olakšalo i to što smo primijetili da je stalno vjetar bio jači za oko jedan čvor s desne strane. Stalno je puhalo između 7 i 8 čvorova. Tu smo također pažljivo pratili naše direktne konkurente, Otto e mezzo i Arhimeda. Startat smo odlučili uz sam desni kraj linije i to s flokom. Tada je još uvijek bilo dovoljno vjetra za normalno jedriti s njim, ali kasnije kad je vjetar pao na oko 4 čvora osjetilo se da nam je jarbol manji od ostalih, kao i snaga koju smo mogli dobiti iz podignutih jedara. Startali smo među prvima. Mataran je tu bio nešto brži od nas, ali i ispod nas i pomalo se dizao, ali kako je vjetar slabio nije uspio to držati već je počeo otpadati, dok smo se mi još uvijek dobro držali. Ubrzo smo primijetili da vjetar ispred nas značajno pada, pogotovo s lijeve strane i tada se odlučujemo za viru. To je ispalo super jer smo dobili i povoljni dric koji nas je i dodatno podigao. Tako smo jedrili dok nismo došli blizu laylinea. Tad smo ponovno virali i vozili na bovu do koje mislim da smo stigli kao treći brod. Genaker smo pripremili za dizanje na lijevoj strani, ali desio nam se mali problem. U trenutku dizanja genaker zapinje za križ jer je vjetar sad već značajno pao, ali brzo smo to riješili. Zbog toga smo ostali najdonji brod, svi koji su okrenuli orcu su odmah pojalabandali, a mi smo zbog toga otišli još oko 50 metara prema Sustipanu. Ali na kraju se ispostavilo da smo tu isto imali dosta dobar vjetar, a i dobru poziciju u odnosu na ostale. Uskoro vjetar pada na interval između nula i jedan čvor, pretežno nula. Svi smo plutali... Ja i Luka skidamo genaker jer smo vidjeli da nema šanse da se napuše, a mijenjamo ga s drifterom. Inače, za Sušac smo pripremili J0, drifter, A0, A2, flok i glavno. Kad pogledam unatrag to nam je bilo dosta dobar izbor, a jedini problem je bio što smo tri roll jedra imali na jednoj muri. To je dosta komplicirano, jer između svake izmjene moramo ići na flok. Na kraju smo od svih jedara koristili isključivo flok, drifter i A0. Uglavnom, uspijevamo uhvatiti par driceva do bove od krme i okrećemo ju je kao drugi, iza Damaca. Nakon okreta Damaco bira stranu Čiova, a mi smo primijetili da se na jugoistoku formira naizgled bolji vjetar i da bi duže mogli biti u njemu, pa smo nakon bove produžili u tom smjeru oko 100 - 150 metara kad radimo viru i jedrimo ravno prema Vratima. Kurs koji smo držali s drifterom bio je prema Splitskoj, a kako smo se približavali Vratima tako nas je pomalo dizalo. Tada vjetar počinje i jačati i moramo se prebaciti na flok, a kad smo stigli u zonu Vrata bilo ga je i oko 15 čvorova. S obzirom na veličinu polja tu više nismo mogli držati vodeću poziciju i prolazi nas Dubrovnik koji je prvi prošao kroz Vrata. Polako se počinju šuljati i Mataran, Gringo, Lucky... Mi smo tu napravili dvije vire koje su bile baš u pravim trenucima. S prvom smo išli prema Mini, a nakon druge upadamo u dric koji nas je i malo podizao i jedrimo ravno prema Livki. Uglavnom iz Vrata mislim da smo izašli kao 3. ili 4. brod. Van Vrata je bilo dosta vjetra, a kurs nekakve laške orce. Veći brodovi nas polako hvataju, ali taj vjetar vrlo brzo pada. Prvo je pao na pola, a ubrzo na samo 3-4 čvora. Kad smo vidjeli što se dešava hitno prelazimo na drifter i s drifterom uspijevamo držati smjer do punte Pelegrina. Tad ulazimo u kanal između Hvara i Paklenjaka i repiketajemo. Tada smo se čuli i s našim glavnim savjetnikom, kraljem bonaca - Tončem Antunovićem. Vidjeli smo da je vani apsolutna nula i bojali smo se ići previsoko, premda su prognoze davale mogućnosti burina, pa čak i laganog južina predvečer. Dosta konfuzna je bila prognoza, ali nadali smo se da ćemo poslije Paklenjaka ići s maestralom koji će se kasnije ukrmiti i prebaciti u tramuntanicu koliko god da je ona slaba. Zato smo odlučili biti najdonji brod i gađamo Pokonji dol. U jednom trenutku prešao nas je Otto e mezzo s ogromnim genakerom, a za njim i Dubrovnik... Onda smo vidjeli da je Dubrovnik pokušao ići kroz Ždrelac, ali ga je kurenat stalno vraćao, pa se na kraju okreće i ide za nama, a Gringo je vozio na nekih 20 metara od nas. Mi smo nastavili repiketavat uz sam Hvar jer je uz njega još uvijek bilo nešto vjetra, dok je uz Paklenjake sve umrlo. Iza Pokonjeg dola bilo je sve bijelo... SVi brodovi koje smo vidjeli da su prošli kroz Ždrelac i Vodnjake su doslovno stajali. Mi smo tada vidjeli da su uz Hvar još bili neki refuli koji su imali tendenciju da se spoje u nekakav vjetar s te strane. Kako smo željeli što duže ostati u vjetru onda smo napravili još 2-3 repiketa i produžili uz Hvar i otišli još niže. Tu nas je vodilo i iskustvo s prošla dva Sušca kad smo išli direktno na njega, pa nam se to obilo od glavu, pa smo odlučili ove godine ići što niže prema Vela Luci i kasnije s tim umirućim vjetrom se ponovno dizati. Ostali nisu pojalabandali kad i mi, već kasnije i to je bilo dovoljno da ih sviju prođemo. U stvari osim Dubrovnika kojeg nismo vidjeli gdje je i nismo znali u kojoj je on poziciji, kao i Luckyja koji je bio negdje skroz daleko prema Italiji. Tad smo prvi put dignuli A0. Jedro se pokazalo kao izvrstan plitki roll genaker koji omogućava da se bez nekog pretjeranog opterećenja i karinavanja da se vozi između 95 i 110° stvarnog vjetra. Mislim da se pokazao kao najbolje "Oružje" koje smo imali u ovoj regati. Ponijeli smo ga umjesto A1 i s njim smo se spuštali ispod Sušca, jer se stvarno dobro nosi s manjkom vjetra, a kako smo dobili informaciju od ljudi koji su pratili regatu u tim trenucima smo bili i najbrži brod na regati. Kad smo vidjeli da smo najniži brod i da nema više smisla na silu pojavati počeli smo se dizati prema Sušcu. Tu našu poziciju su kao dobru prepoznali i drugi, pa su se u jednom trenutku Gringo i Damaco spustili i ispod nas, a također i Mataran koji nam je bio u šiji. Do Sušca prvi stiže Dubrovnik i bio je stotinjak metara ispred nas, a s Lucky-jem nam se križaju putevi nakon što je stigao skroz s druge strane. Imali smo križanje s njima doslovno ispred punte Sušca koja gleda prema Vela Luci. S desne strane stigli su i Mataran i Magnum i bili na toj punti, a mi smo nastojali ostati što više vani jer smo se bojali kurenta, a i iskustvo ranijih izdanja regate mi je bilo takvo da uvala ispod lanterne ima tendenciju uvlačenja jedrilica i tamo se ostane parkiran dosta dugo. Tu oko Sušca smo se dosta vodili sa savjetom Tonča Antunovića koji nam je rekao da ako nema vjetra da samo laškamo jedra i da vozimo bilo gdje, samo da ne stojimo. Kretali smo se polako, malo bi zastali, ali uglavnom smo uspjevali držati smjer i uspijevamo okrenuti Sušac kao prvi brod! Cijelu noć smo vozili s A0. Ideja nam je bila da idemo na Vodnjak. Najavljen je bio nekakav vjetar koji nam sa strane Pokonjeg dola nije baš odgovarao, tako da smo potvrdili odluku o izboru Vodnjaka. Malo iza i ispod nas jedrio je Damaco, a dosta više iza nas vozi Otto e mezzo koji nas polako počinje stizati. Uvjeti su u tim trenucima bili baš za takav brod s toliko jedrilja, pogotovo kad smo se s A0 prebacili na drifter mi ga više ne uspijevamo pratiti s brzinom. U toj etapi primijetili smo nekakva raz između Vodnjaka i Visa i željeli smo stići do njega. Primijetio ga je i Otto e mezzo i oboje smo napravili jedan dodatni repiket prema Visu. Za to vrijeme Damaco bira Pokonji dol. Neko vrijeme jedrimo prema Visu i pokušavamo uhvatiti potrebnu visinu za Vodnjake i kad smo procijenili da treba virati vjetar pada na totalnu nulu. MOžda je u nekim trenucima bilo 0.3 - 0.4 i tada u odnosu na sve ostale brodove Otto e mezzo doslovno leti. On nas je tada vrlo brzo obišao s gornje strane... mi smo tu čekali oko sat vremena da se nešto pokrene. Dočekali smo nekakav povjetarac s Paklenjaka, premda je bilo teško točno odrediti... Oni su vozili drifter i po našem mišljenju bili su tada sporiji nego mi s genakerom. S njim smo jedrili dosta blizu Paklenjacima, toliko da smo se u nekim trenucima bojali dubine koliko smo blizu bili. I tu smo ga uspjeli sustići i biti na oko 50 metara od njega. U jednom trenutku smo vidjeli da oni staju i da mijenjaju jedro. Promjena dolazi i do nas i bila je takva da smo se morali prebaciti na flok. Tu promjenu je Damaco izvrsno iskoristio i već okrenuo Pelegrin. Mislim da je to bilo nekakvo jugo. Kad smo mi stigli do punte Pelegrina Damaco je već bio na pola puta prema Vratima. Otto je malo pao prema Braču, a mi se nešto trudimo i tada se dešava prokletstvo svih regata, a to je da vodiš cijelu regatu i onda se odjednom flota počne okupljati na krmi. Na oko pola milje - milju krenuli su se okupljati Mataran, Lucky, Magnum... i u toj zoni između Pelgerina i Vrata bili smo bar tri sata. Mi smo se malo bolje snalazili po tim refulčićima i uspijevamo se približiti Otto e mezzu. Kad smo prošli Vrata digli smo genaker i nastavili jedriti po jugu. U Vratima je bilo stvarno dosta vjetra i tu smo razvijali brzine od 10-11 čvorova, ali kad smo izašli iz Vrata to sve drastično pada. Tad smo imali kurs prema Gospi od Prizidnice. Ostali su gađali dosta visočije i ostali su u zoni koja je imala manje vjetra. Nama je uz Čiovo bilo dosta vjetrovitije, a primijetili smo da je čak u tim trenucima i Otto stajao, a i Damaco je tada još uvijek stajao pred ciljem. Dosta toga se promijenilo pred ciljem. Mislili smo da ćemo moći jedriti s flokom, ali smo se morali prebaciti na drifter. Za to vrijeme cijela grupa s gornje strane je stajala i nadali smo se da ćemo ući ispred sviju. Međutim, Otto e mezzo uskoro kreće i taman su se ušuljali u cilj s gornje strane pored terminala, a mi smo s donje s drifterom. A ovu priliku koristim da zahvalim svima koji su nam pomogli u pripremi broda, od Josipe Prosinečki, Marka Bertolina, Ante Kriletića, Kolje Dumanića s tim da posebna zahvala ide glavnom konzultantu Tonču Antunoviću, te da čestitam svima koji su dojedrili do kraja, a poseban naklon posadama Otto e mezza, Damaca i Yicesa! Andrej Šooš Maceljski, Adriatica Nakon ovako iscrpnih i detaljnih opisa jedrenja stvarno više nemam što za dodati, osim da su rezultati bili objavljeni i po THC sustavu razvrstanja i možete ih pronaći na ovom linku. Još jednom čestitke organizatorima i svima koji su zajedrili ove godine i nadajmo se da će već iduće biti više vjetra i da će cijela flota prejedriti kompletnu zadanu rutu. Foto galeriju sa starta možete pronaći na ovom linku. A sad nezanemarivi dio cijele ove priče, jelovnik: Damaco - ragu, grah i nudle soup, spavanje/odmor samo po jedan sat svaki od jedriličara Yikes - pohana piletina, tunjevina u konzervi, keksi i čokolada. Puno vode i ništa alkohola. Bez spavanja. Adriatica - pašta s tunom, slatkim vrhnjem, paprikom i kaparima, kg po osobi, te po dvije čokoladice i dvije banane. Puno vode. Pola sata spavanja po jedriličaru. A zašto je naslov napisan baš ovako pokazat ćemo vam na sljedećem popisu: Damaco: kompletno 3Di NS Adriatica: djelomično 3Di NS Yikes: NS downwind sails Strilica: kompletno NS Pinochio: većinom 3Di NS Arhimed: djelomično 3Di NS Gringo 3: kompletno NS Dubrovnik: kompletno NS Lucky: kompletno NS Ili statistički gledano 75% onih što su dojedrili do cilja bili su opremljeni North Sails asortimanom! READ MORE

IN THE MIDWEST, WE’VE GOT YOU COVERED North Sails Certified Service Lofts Keep Clients On the Water Service no matter where you are. With three North Sails Certified Service locations across the Midwest, your sails are in good hands no matter where you are in your sailing adventures. What makes the difference in North Sails service? The quality of work and the extra mile the team goes to make sure your sails are 110%. The three lofts expertise expands beyond sailors and sailing needs; the teams are able to assist with kiteboarders, windsurfers, canvas or custom projects. As Detroit service manager Bill Lesnek says, “the service work, it’s just a higher level of standards compared to everybody else, you know? North people care a little more, and put a little more heart and soul into what they do.” Beyond that, Bill shares, he is grateful to have a really strong team in Mike Stark and Karl Kuspa. “Mike and I work really well together. He’s got a lot of experience, and we’re on the same page. We all get along like a little family over here. Which is the way it should be, you know?” This idea of teamwork is a common thread woven throughout the Midwest lofts and the North Sails environment. It is a consistency that holds everyone to a certain standard, ensuring customers' needs are met, no matter where they are. When Bryan Sims from Toronto took his Perry 57 down to Chicago, he was connected with the North Sails Chicago team, where Perry Lewis has been assisting him in getting ready for racing. Toronto North Sails expert Hugh Beaton shares, “It is really great knowing that when one of your long-time customers starts travelling around the Lakes, that the North Sails team will jump in to support him with local advice and excellent service.” The lofts work together on a consistent basis. If Chicago needs assistance, the Detroit team helps out and vice versa. The same with Milwaukee. Miles apart but the spirit and attitude across the Midwest lofts is the same. Backed by their years of experience, the team is ready for whatever walks through the door; whether it’s regatta service, annual inspection, sail washing, or a new UV cover. North Sails expert Tom Pease, with 40 years experience in sailmaking, from our Milwaukee loft shares, “From a sales standpoint I've found that one of our strengths is being able to support our clients throughout the Great Lakes region no matter what their sailing requirements or criteria might be. If one of our clients that I'm working with needs help right before one of the larger events out of the area, the lofts in Chicago and Detroit are standing by.” Our team has you covered wherever your travels take you in the Midwest. Connect with our team for your repair needs today. FIND YOUR LOFT REQUEST A QUOTE READ MORE

#NSVICTORYLIST: ATOMIC BLONDE WINS THE SEASON Congratulations Team on Winning the WA Offshore Yacht SISKA Trophy 📸 Lindsay Preece The JPK 10.80 Atomic Blonde placed 3rd overall in the recent Fremantle to Exmouth race, being also Division 2 line honours winner. Highly variable weather patterns ranging from drifting conditions to near gale force made it a challenging race. This capped off a very successful year for Atomic Blonde and her crew, and emphatically sealed the coveted SISKA trophy for overall best offshore race yacht in Western Australia. This is the first time in 14 years a Division 2 yacht has won the trophy and was especially pleasing for the crew who are all Corinthian sailors. 📸 Lindsay Preece Atomic Blondes owner Dr Simon Torvaldsen filed the following report; “A key factor in the success was the decision to use North Sails for the new mainsail and jibs. Upwind performance is critical to winning races in Western Australia. Having the 3Di RAW sails resulted in 20kg less weight loft compared to the previous configuration and the one piece moulded construction delivered performance as promised, being precisely shaped to the boat design. The fact that North Sails had extensive experience in JPK sail design in Europe was a big factor in the decision to use their sails and the results speak for themselves. Utilising high tech construction and very precise design means that sail settings and rig tune need to also be very precise, small differences in settings can have a big impact on performance. So time needs to be spent by crew in getting the rig and sail settings correct. This is where after sails service and back up from the sailmaker is important, and the North Sails team spent considerable time on the water with Atomic Blonde and her crew to optimize the boat tune and enable the performance potential of the new sails to be unleashed. Winning the major offshore trophy over a whole season requires a lot of time, effort and teamwork, especially when competing against highly competent, motivated and professional opponents. It needs a top boat, crew, gear and sails. North Sails became an integral part of that team and the quality of the sails and tuning advice played a key role in securing the SISKA trophy for Atomic Blonde.” 📸 Lindsay Preece READ MORE

CODE ZERO'S: WHAT YOU NEED A Look Into What's Important to Think About When it Comes to Your New Code Zero Local North Sails expert Hugh Beaton shares insight into what you need to think about when it comes to setting up your new Code Zero on your boat. So you’re either thinking about adding a code zero to your mix or you’ve already bought one and probably wondering what’s next. We’ve put together a list of what we’ve learned in the past year from our trials and tribulations with Code Zero’s. Learned the Hard Way You need more space at the top otherwise the sail can’t unfurl if it’s too close to the forestay. It’s not the swivel, it’s the head of the sail itself that needs room. Tip: Hoist your code just a few inches short, unfurl, and winch it up the remaining distance. Helix Sails are the Easiest to Handle Perhaps more important for the cruisers than the racers, Helix sails are lighter, more flexible and easier to stow away. You can fold it in half and put it in your car. Helix sails offer significant handling benefits that makes it a great choice for cruisers and racers alike. UV Protection We’re seeing more and more cruisers that are wanting to leave these things up so you need to have a plan for UV protection whether it’s paint or UV suncover. Whatever you do, do not leave it up without protection. Leaving it up for a long weekend is okay, but leaving it up long term is not. The material will eventually be broken down by the UV rays and you’ll be needing a replacement faster than you think. When thinking about how to set up your code zero, it’s best to ask yourself the following questions. Understanding your attachment options will help your sail expert design the best possible sail with the right fittings so you can sit back and enjoy your experience. Where does your spin halyard come out at the top? Where are you going to put the drum? Will the bow pulpit be in the way? Do you need a prod? Having a bowsprit isn’t necessary as it depends on the location of the drum and how much room there is in the pulpit. Is your anchor roller strong enough to be used? Or would it need to be reinforced? This is especially important for cruisers. There are a few hardware items you need to think about before your sail arrives to make sure your boat is ready to go. Furlers Yes your sail needs to furl around something! There are multiple setups that you can do that work best for your boat and sailing needs. We’ve had great success with the ProFurl NEX units for local sailors on Lake Ontario. When purchasing a furler, you can opt to get stanchion leads. These assist the furling line and cam cleats should you wish to have the furling line come all the way back to the cockpit; however it’s not a must. This would be most ideal for shorthanded crews. Attachment Points You’ll need to think about potential attachment points in relation to your furling unit. Almost any cruiser built in the last 10 years has attachment points already in place for Code Zeros. This is because there’s a bit of space above the mast therefore there is always a pass through via the pulpit. Hanse always has it built in already, same with Beneteau. The Furling Line When it comes to the furling line, there are two main things to consider: the grip and the length. It’s all about grip. The line needs to be able to spool in the drum and not slip when you’re pulling. We recommend talking to a rigger when getting a furling line, specifically Cam from Fogh Marine. We have worked with Cam many times to create furling lines for Code Zero’s; he is well versed in what line to use. The length itself for the furling line is critical. This all depends on where you want to control the line from therefore how far does it need to come back? Cruisers may want it to come through a cam cleat so they can stand up and pull the line from the back of the boat; whereas racers may want it to come through tweakers to the cockpit. Additionally, this also impacts usage if you get a velcro patch on the sail. Cruisers typically don’t need the velcro patch on the sail whereas racers like the velcro patch so that it keeps the sail closed once it’s furled up (which also makes it easier to drop). Tweakers An additional add-on to your setup that could be beneficial. Many racers use them because they allow you to set the sail for all kinds of different wind angles. We recommend speaking with Fogh Marine about options and sizes for your boat specifically. READ MORE

CONSEJO NORTH SAILS Elegir un inventario a medida de nuestras necesidades y las características de nuestro barco puede parecer complicado 📸 Cate Brown Afortunadamente, la combinación de eslora y plano vélico reduce las opciones y podemos centrarnos en el material que mejor cumple nuestros objetivos. A partir de ahí, nuestro agente especializado nos indicará cómo afinar detalles en base al uso que vayamos a dar a nuestras velas. "Si alguien busca durabilidad, le dirigiremos a nuestra gama 3Di Endurance", indica JB Braun, director de diseño e ingeniería de North Sails. "Si lo que busca son prestaciones, la 3Di RAW. Si prefiere un compromiso entre ambas, también tenemos opciones". Otra forma de que los agentes puedan ayudarnos a elegir la vela más apropiada para nuestros intereses es midiendo el barco, incluso si ya está en la librería de diseño de North Sails, que cuenta con datos de todas las velas fabricadas desde 1990. "Un cliente puede haber variado la caída del mástil o tener un enrollador diferente. Hay quien prefiere un puño de escota más alto o más bajo". Para todos ellos, North Sails ofrece un producto a medida. READ MORE

CALENDARIO NORTH SAILS A las puertas de la temporada de verano, el equipo de North Sails España continúa organizando charlas, webinars y presentaciones Del 3 al 6 de junio estaremos en el Palma Superyacht Show; visítanos en el stand SY03. El 10 de junio, en la previa del Trofeo Carburo de Plata de Cartagena (11 a 13 de junio), el equipo North Sails España al completo impartirá un interesante webinar sobre materiales de crucero. Y recuerda que puedes contactar con nuestros expertos para resolver cualquier duda a través del email info@es.northsails.com READ MORE

NORTH SAILS COPA EL PODIO EN J70 Barcos equipados con inventarios North Sails coparon el podio del Maeloc Open de España 📸 Maria Muina / Sailing Shots Barcos equipados con inventarios North Sails coparon el podio del Maeloc Open de España, regata de J70 que reunió a una potente flota formada por 19 equipos de España, Argentina, México, Finlandia y Portugal en aguas de A Coruña entre los días 14 y 16 de mayo. Un intenso programa de nueve mangas resolvió el título en favor del Noticia de Pichu Torcida, seguido por el Solventis de Alfredo González y el Marnatura de Luis Bugallo. El Noticia será el único representante español en el próximo mundial de J70 (que se celebrará en Marina del Rey, California, del 7 a 15 de agosto), y desde North Sails España le deseamos la mejor de las suertes. ¡Gracias por confiar en North Sails! READ MORE

NUEVO RÉCORD DE LA FASTNET A tres meses de la mayor edición en la historia de la Rolex Fastnet Race, se ha establecido un nuevo récord 📸 Lloyd Images A falta de tres meses para que se celebre la edición más multitudinaria de la historia de la Rolex Fastnet Race, el trimarán MOD70 PowerPlay, patroneado por Ned Collier, ha establecido un nuevo récord en el recorrido de 595 millas náuticas entre Cowes y Plymouth vía la mítica roca Fastnet. El tiempo de 25 horas, 04 minutos y 18 segundos (pendiente de ratificar por el World Sailing Speed Record Council) mejora en casi tres horas la anterior marca oficial, fijada por el Maxi Edmond de Rothschild en la pasada edición de la regata. Enhorabuena a todo el equipo, ¡y gracias por confiar en velas North Sails! READ MORE

NORTH SAILS, VELA OLÍMPICA DE 49ER Y 49ER FX North Sails ha sido elegida proveedora de velas para las clases 49er y 49erFX Tras meses de pruebas y comparativas con otras velerías, un comité formado por medallistas y entrenadores olímpicos, los medidores de ambas clases, un representante del astillero y los propietarios de la marca ha elegido la tecnología 3Di de North Sails para propulsar a los 49er y 49erFX en el próximo ciclo olímpico de París 2024. "Es la primera vez que una clase olímpica puede elegir un equipamiento que optimiza prestaciones, consistencia y longevidad con un bajo impacto medioambiental, todo en un mismo paquete", explica el actual campeón mundial y olímpico de 49er, Blair Tuke. Los equipos de 49er y 49erFX utilizarán mayores y génovas 3Di tanto para entrenar como para competir en las regatas previas a los JJ.OO. de París. READ MORE

NORTH SAILS BOX El servicio 24h de velería North Sails Valencia prueba un nuevo concepto de servicio de velería que permite al cliente entregar sus velas para reparación o mantenimiento a cualquier hora del día (o de la noche). North Sails Box es el nuevo acceso directo al Servicio Certificado North Sails en horario 24h. Un correcto mantenimiento resulta clave para garantizar el rendimiento y la longevidad de las velas, y una revisión antes del inicio de la temporada de navegación es el mejor antídoto para evitar problemas cuando más las necesitamos. A través de su red de velerías, North Sails ofrece el Servicio Certificado realizado por los profesionales más cualificados, con protocolos estandarizados que garantizan la máxima calidad en revisión, modificación, puesta a punto y reparación de velas de cualquier fabricante. Ahora, North Sails España avanza un paso más en la calidad de servicio con la creación de North Sails Box, un ingenioso sistema de recogida de material abierto 24 horas al día y siete días por semana. De momento, se ha implementado a las puertas de North Sails Valencia como prueba piloto. El sistema está especialmente indicado para operar los fines de semana y fuera del horario de la velería, lo que permite al cliente entregar las velas en cualquier momento con la garantía de que quedan en manos del equipo North Sails. "La idea es facilitar al cliente el acceso a nuestro servicio de velería", explica desde North Sails Valencia Nacho Braquehais. "En el Box hay un número de contacto al que el cliente llamará para recibir el código de apertura del contenedor. Sólo tiene que abrirlo, meter sus velas, y nosotros pasaremos a recogerlas para realizar el servicio que necesite". Las medidas de la North Sails Box (180 cm de largo por 70 cm de alto y 70 cm de ancho) permiten albergar todo el inventario de un barco de 40 pies. A través de la North Sails Box, los clientes pueden acceder a cualquiera de los servicios de las velerías North Sails: revisión, modificación, puesta a punto y reparación. "Una vez completado el trabajo, devolvemos las velas por el método elegido por el cliente, enviándoselas por servicio de mensajería o llevándoselas nosotros mismos al barco", apunta Braquehais. La primera North Sails Box ya ha comenzado a operar con éxito, y pronto se replicará en otros puntos de España. "Dada la buena acogida de esta prueba piloto, ya estamos trabajando para implantarla en diferentes marinas y clubes de toda la costa española", avanza Luis Martínez Doreste, director comercial de North Sails España. En España, tres velerías ofrecen el Servicio Certificado North Sails: Lluchmajor, Palma y Valencia. Las delegaciones de Málaga y Barcelona incrementan la presencia de la marca con labores de apoyo y gestión, y la utilización de empresas de mensajería permite ampliar el alcance del servicio a todo el territorio nacional. Revisa aquí los diez puntos de revisión del Servicio Certificado North Sails. READ MORE

Prvenstvo 17. distrikta za klasu Zvijezda 📸 regate.com.hr 22 jedrilice klase Zvijezda zajedrile su u Splitu na ovogodišnjem Prvenstvu 17. distrikta, regati koju je za njih organizirao jedriličarski klub Mornar. Na ovu prvu veliku regatu, a ujedno i uvertiru za predstojeće Europsko prvenstvo stigle su posade iz Njemačke, Argentine, Danske, Sjedinjenih Američkih Država, Italije, Mađarske, Ukrajine, Češke, Švicarske i naravno, Hrvatske. Hrvatska je na startnoj listi imala čak šest posada. Najbrojniji su bili predstavnici kluba organizatora, a čak tri među njima bile su u konkurenciji za osvajanje jedne od medalja. Da ne bi sve ostalo samo na statusu favorita pobrinuli su se Tonči Stipanović i Tudor Bilić koji su osvojili zlato, te Mate Arapov i Ante Šitić koji su doma odnijeli broncu. Između njih smjestila se Njemačka posada Merkelbach - Weise, a Arapov i Šitić imali su vrlo ozbiljnu konkurenciju u Argentinskoj kombinaciji Kouyoumdjian - Voltolini koji su završili regatu na samo bod iza njih. Regata se jedrila tri dana, ali flota je na moru bila samo u petak i subotu, jer je nedjelja bila prevjetrovita. Odjedren je maksimalno moguć program za ta dva dana, ukupno četiri plova. To je inače jedno od pravila kojih se pridržava ova flota, maksimalno se jedre dva plova na dan. Vjerojatno u tom ima svoj udio i činjenica da je flota uglavnom sastavljena od jedriličara u zrelim godinama kojima nije više toliko do klasičnog dokazivanja i jedrenja do ruba snaga. Istina, na većim natjecanjima koja traju koji dan više moguće je jedan dan organizirati i tri plova, ali to se koristi samo kad uvjeti to omogućuju. U petak se jedrilo po maestralu. Lokacija je bila klasična za regatu u Splitu, a to je pozicija pored Čiova i Gospe od Prizidnice. Puhalo je laganih 10 do 12 čvorova, ali zato su dan kasnije svi imali priliku pokazati kako se nose i sa zahtjevnijim uvjetima duplo jačeg vjetra i puno većeg vala. Za tu priliku Regatni odbor flotu je odveo ispred Žnjana. Pobjednička posada, Stipanović - Bilić, jedri zajedno od 2019. i nastupa na Bahamima na finalu Star Sailors League za tu godinu. Nakon te regate postali su standardna posada i nastupali su zajedno u svakoj prilici koju je bila ispred njih, a vrhunac te svježe suradnje bile je 4. mjesto na Europskom prvenstvu prošle godine. 📸 regate.com.hr U petak smo imali maestral, ali nije bila klasična shema tko prije do Čiova njegovo je sve, već je bilo iz vani. Stvarno je bio jači pritisak s vanjske strane i kako smo se približavali bovi or orce tako je prevladavao veliki lijevi dric, tako da se sve trebalo jedriti s te strane. To sam dobro prepoznao i iskoristio i napravio treće i drugo mjesto s tim da smo se u petak još malo tražili. Možda smo trebali pobijediti u tom drugom plovu, ali prvu krmu smo pustili Matu da ode vani i onda nas je prošao s vanjske strane. Nakon toga smo imali par grešaka kroz orcu i eto nismo ga uspjeli stići. Ali na kraju smo bili stvarno zadovoljni jer nam je to bio prvi regatni dan s novim brodom i nismo znali kako će sve to izgledati. Bilo je i par manjih problema s opremom, ali uspjeli smo dobro odjedriti. A subota... kako je vjetar jačao sticali smo dojam da smo išli sve brže i brže. Oba starta smo mali kasnili. Prvi plov smo htjeli jedriti lijevo, ali sva sreća što nismo tako dobro startali jer smo se morali izvući desno i odmah nakon tog čišćenja smo skužili da nisu uvjeti bili da idemo klasično lijevo kao i uvijek po jugu, već je bolja bila desna strana. Tada smo odmah uspjeli proći sve koji su bili ispred nas ali s lijeve strane i stvarno, što je bilo više vjetra to smo se osječali komodnije i brže u orcu. Posljedica tog osjećaja bila je da smo u drugoj regai s 5-6 mjesta prošli na drugo, a da je bilo još 100 metara krme možda bi ušli i prvi. Tonči Stipanović, JK Mornar Što se tiče nedjelje, uvjeti na moru bili su poput onih na kraju drugog subotnjeg plova... konstantno preko 20 čvorova. S obzirom da je ispred sviju još uvijek i Europsko prvenstvo, a u subotu je bilo značajnijih šteta po jedrilicama, natjecatelji su se složili da nema potrebe forsirati i svi su se jednoglasno složili da ne izlaze na more po tako jakom vjetru. Po pitanju štete definitivno je najveću imala posada iz SAD-a gdje je kormilar globalna legenda i u Zvijezdi i u Šljuci, Augie Diaz. On i flokista mu Christian Nehammer doživjeli su lom jarbola u prvoj krmi drugog subotnjeg plova. Također su bila prijavljena pucanja pataraca, a naša posada Marinović - Akrap ostala su bez pramčanog štraja odmah nakon starta istog tog plova. Vrlo ozbiljna konkurencija pobjedničkoj ekipi bila je u vidu drugoplasirane posade. Od četiri odjedrena plova rezultati su im se razlikovali samo u jednom plovu. Jedni i drugi imali su po jedno 1., 2. i 3. mjesto, ali prevagu na stranu Mornareve posade odnijelo je drugo mjesto u četvrtom plovu u odnosu na šesto mjesto koje su u trećem plovu osvojili Nijemci. Borba za treće mjesto između posade Arapov - Šitić i Kouyoumdjian - Voltolini također je bila neizvjesna od samog početka. Juan Kouyoumdjian, kormilar Argentinske posade, također poznat i kao Juan K - jedan od najpoznatijih svjetskih dizajnera regatnih jedrilica, pokazao je malo veću stabilnost po pitanju rezultata, dok je Arapov malo više oscilirao. Razlog nisu bile samo odluke na regatnom polju, već i problemi s opremom, što konkretno čut ćete od Mate: Zadovoljan sam sa svim, osim što smo u subotu imali dva veća tehnička problema. Prvo je pukao bocel od škote nakon starta prve regate, tako da smo cijelu regatu odjedrili bez njega, a imali smo odličan start i dobru brzinu. Mislim da bi tada ušli u prvih pet bez ikakvih problema. Drugu regatu nam je isto odmah na startu pukla gornja letva na glavnom jedru, tako da smo cijelo vrijeme morali jedriti bez nje. Tu smo malo izgubili na brzini, ali u prvoj krmi, kad je najjače puhalo, prošli smo neke brodove i napravili razliku toliku da smo drugu orcu mogli izdržati bez te letve i na kraju smo ušli treći. A trenirat smo počeli iza nove godine. Imali smo plan odmah krenuti ozbiljno se pripremiti. Odjedrili smo desetak treninga, ali onda sam proveo vrijeme u Portugalu do kraja ožujka na pripremama s Austrijancima. Nakon toga sam imao problema s koljenom tako da smo prije regate napravili samo jedan trening. Ali uspio sam malo naštimati brod. Išli smo dosta dobro i stvarno sam sretan zbog toga. Čak smo i 20 kg laganiji od sviju ostalih, svi imaju nove brodove, a ovaj naš je napravljen 1984. Nadamo se da je sad puklo sve što je imalo puknuti i da će biti dobra zabava i na Europskom :) Mate Arapov, JK Mornar 📸 regate.com.hr Naša treća posada koja je bila u konkurenciji za postolje, Mišura - Barač, završila je na petom mjestu. Solidno su jedrili tijekom cijelo prvenstva, a bljesak koji je dokazao njihove mogućnosti bio je treće mejsto u trećem plovu. Mjesto ispred njih u toj regati osvojila je naša iduća posada, još jedna pod Mornarevom zastavom, Višić Toma - Lulić Mario. Njih dvojica u petak su bili u sredini flote, ali subota je trebala biti njihov dan. Finiš tog plova imao je svoju dozu dramatičnosti jer je Mario pred samim ciljem upao u more, ali uspio se uhvatiti za klizač vanga na palubi i brzo se vratiti u brod i tako ne dovesti u opasnost ovaj fenomenalni rezultat. Što se tiče nastavka dana, nažalost nisu pristupili četvrtom startu, te su bodovani s UFD, a prvenstvo završavaju na 11. mjestu. Na 16. mjestu završila je posada Marinović - Akrap. Da nije bilo pucanja čelične sajle koja s pramčane strane drži jarbol i da su četvrti plov uspjeli odjedriti do kraja možda bi bili za jedno ili dva mjesta naprijed, ali u svakom slučaju mogu biti zadovoljni konstatntnošću svojih rezultata po širokom rasponu uvjeta na moru. Odmah iza njih završava dvojac De Micheli Vitturi - Olujić. Oni su dobro odjedrili u petak, ali u subotu su se prije starta trećeg plova povukli s regatnog polja jer su htjeli sačuvati opremu za Europsko prvenstvo. A na dvadesetom mjestu završila je posada Han Robin - Žaja Mate. Kompletne rezultate Prvenstva 17. distrikta možete pronaći na ovom linku, dok je bogata i atraktivna fotogalerija subotnjih jedrenja dostupna na ovom linku. READ MORE

YOU'RE INVITED: SYDNEY OPEN HOUSE We Look Forward to Seeing You There North Sails invites you to an Open House day at the Sydney loft on Saturday 3rd July at 10:00. Joined by North Kiteboarding and North Sails Performance clothing, our experts will run live One Design and Cruising seminars, sail repair lessons, unveil the latest North kites, talk all things foiling and take a look at the newest dinghies from NB Sailsports. Secure your spot and RSVP today! 10:00: Welcome 11:00: One Design seminar panel with Rob Greenhalgh and special guests Scott Babbage and Phil Harmer. The group of experts will share their knowledge of dinghy and small boat sail trim. The seminar will be hands-on, with the panel using a rigged skiff as an example of mast setup and what to look for. 13:00: Cruising sails seminar: what should you look for in a cruising inventory? What is new from North? Our experts talk Helix Furling Gennaker, Tradewind sail, and 3Di OCEAN to share how these products might benefit you. They will also discuss Furling vs. Snuffing, Furlers, and In-Mast Furling. Special guests include Jan Scholten from Selden Masts. 15:00: Close RSVP TODAY READ MORE

Neno je 5. na svijetu! 📸 Robert Daves Ovogodišnji svjetski centar jedrenja, Portugal, bio je domaćin jedne od regata za Finn Gold Cup. Regata se jedrila u gradu Portu, a ujedno je imala i status Svjetskog prvenstva klase i bila je adresa na kojem se mogla dobiti posljednja karta za odlazak na Olimpijske igre u Tokiju koje će se organizirati ovog ljeta. Na regati koja je bila organizirana između 5. i 12. svibnja sudjelovala su naša tri najbolja jedriličara u ovoj klasi. Najiskusniji među njima bio je najbolji europski master prošle godine, Milan Vujasinović - JK Val, Šibenik, a u konačnom plasmanu smjestio se između dva člana JK Labud iz Splita. Jedan od njih je Josip Olujić, a drugi je Nenad Bugarin koji je ostvario rezultat karijere i regatu u Portu završio na fenomenalnom petom mjestu! Nažalost, to peto mjesto nije sa sobom donijelo i glavni cilj sudjelovanja, odnosno kartu za Tokio, jer je nju osvojio Španjolski jedriličar Joan Cardona koji je ovo Svjetsko prvenstvo završio na drugom mjestu. 📸 Robert Daves Što se tiče jedrenja ona su trebala trajati pet dana, međutim, vremenski uvjeti na Atlantiku nisu baš dozvolili da jedriličari postavljaju svoje zahtjeve. Najveći problem bio je val koji se formirao tko zna koliko daleko od Portugala i koji dok je došao u pliće vode ispred kontinenta polako prerasta u brda visočija od jarbola. Kako je to izgledalo na licu mjesta saznali smo od Nene: Evo došli smo doma prije dva dana, vozili smo u komadu od Porta do Splita, tako da sam se uspio malo odmoriti. A što se tiče regate, od pet dana jedrili smo samo tri. Svaki od tih dana jedrili smo po tri plova. Ostala dva dana nismo uopće izašli na more. Uvjeti su nažalost bili nejedrivi. Vani je bio ogroman val... imali smo swell od 4 metra, plus što je vjetar je stalno mijenjao smjer. Jedan od tih dana smo proveli šest sati na moru i jedrenje po takvim uvjetima je stvarno bilo strašno. Uvjeti su bili stvarno neuobičajeni za nas i nisam siguran da li je itko bio na njih stvarno spreman. Trebalo se brzo na njih adaptirati i to je bila totalna nepoznanica za veliku većinu flote. U dolu vala bi skroz ostali bez vjetra iako je puhalo do 15 čvorova. Tako da su to bili uvjeti koji su iziskivali jedan težak fizički rad i mislim da je na kraju bilo presudno to tko je ta tri plova uspio odraditi kako treba da je i imao dobar rezultat. Sve je puhalo iz vani... raspon kuteva bio je od juga do zapada. Svaki plov prvog dana nam je trajao u prosjeku sat i petnaest minuta. Kasnije je RO to smanjio na sat i 5, ali svejedno su bile ekstremno duge regate. Razlog tako teškom moru bilo je to što nas je uhvatio rep ciklone koja je prelazila preko Atlantika. A jedan od ta dva dana kad nismo jedrili nismo uopće ni izašli na more. Dobili smo zabranu od lučke kapetanije, jer kako se sve to odigravalo na ušću rijeke, tu se stvarao kontra kurenat, val je bio veći i uopće se nije moglo izaći na more. I taj dan je kapetanija naložila da se moramo vratiti na kopno do 14 sati. Najviše mi je žao trećeg plova regate, kad sam ušao 21. Imao sam nesreću da je ispod mene na startu bio jedan Portugalski master koji je taj plov bio preko linije i onda sam njemu upao u šiju odmah nakon starta. Još sam se našao i na krivoj strani, a uvjeti uopće nisu bili takvi da napravim tako loš rezultat. A ostale plovove sam napravio na vrlo dobroj razini i stvarno mogu biti ponosan na to. S druge strane Španjolac je jedrio bez greške cijelu regatu, vrlo disciplinirano, na vrhunskom nivou i zasluženo je osvojio mjesto na Olimpijadi. Nenad Bugarin, JK Labud Neno se za tjedan dana vraća u Porto i u Santander, jer ima obaveze prema svom Mađarskom kolegi s kojim je proveo posljednje dvije godine u zajedničkim treninzima i pripremama. Mađar se uspio plasirati na Olimpijadu i njih dvojice će imati pripreme do kraja lipnja, a početkom srpnja Neno s njim putuje u Japan gdje će mu biti podrška i sparing partner. A nakon završetka olimpijske regate Neno završava s aktivnom sportskom karijerom i okreće se svojoj profesiji. Kako je završio Pomorski fakultet kreće s pomorskim zanimanjem i navigavanjem po svjetskim trgovačkim rutama. 8. lipnja se očekuje konačna informacija o statusu klase Finn na Olimijskim igrama, ali 99% su šanse da su Igre u Tokiju posljednje na kojima će se nadmetati ovi teški samci. Primat definitivno preuzimaju "leteće" klase, odnosno daske, kiteovi i jedrilice s foilovima, odnosno klase koje pomalo gube dodir s tradicionalnim jedrenjem na koje je naviknula većina jedriličara i okreće se modernim super brzim klasama koje garantiraju atraktivnost u većoj mjeri, a što je prvenstveno traženo za postizanje televizičnosti, odnosno povećanja minutaže koje će prosječni gledatelj nadmetanja na OI provesti uz male ekrane i morske sportove. Sa sličnim odlukama po pitanju nastavka sportske i profesionalne karijere susreće se i drugi Labudov predstavnik iz klase Finn, Josip Olujić. 📸 Robert Daves Josip je također cijelu svoju seniorsku karijeru posvetio jedrenju u klasi Finn i nakon što se potvrdi najava o izbacivanju iz Olimpijskih sportova ni on nema namjeru pokušavati u nekoj novoj disciplini koju World Sailing definira kao budućnost. Valove te veličine nismo susreli niti za vrijeme treninga ni inače dok smo bili i u Portu i na Kanarima. Sjeverno od nas je prolazila ciklona i taj val je dolazio od nje, a da nije bilo nešto što je uobičajeno govori i to što nas port authority jedan dan nije pustio na more, a jedan smo se morali vratiti do vremena koje su nam oni zadali. Naime, kako nam je klub u kojem smo boravili bio u ušću rijeke, taj kurenat od plime kad okrene smjer stvarao je još divljije valove. A uvjeti po kojima smo jedrili su bili oceanski... istina, zbog tolikog vala su bili drastično drugačiji od onih na koje smo naučili, tako da ne moru reći da sam bio skroz spreman plus neke moje greške, imao sam za posljedicu to da nisam mogao složiti dobru regatu. Nažalost zbog ta dva dana bez jedrenja i toga što smo imali po tri duga plova tih dana što smo jedrili, nije bilo prilike da se resetiram i posložim. Ne bi rekao da sam imao tremu zbog kvalifikacija na Olimpijadu i da je trema imala svoju ulogu u rezultatu, jednostavno nažalost nisam bio na razini na kojoj sam inače. Nažalost ni ja ni njih dvojica nismo uspjeli ostvariti normu, koja je definitivno bila cilj svakome od nas. Evo već treći put smo bili nadomak realizaciji, dva puta ja (Aarhus 2018. i u Grčkoj 2019.) a sad Neno. Možda je razlog ovome i to što nam je obojici ovo prva ozbiljna olimpijska kampanja u dosadašnjoj karijeri. Konkretno što se mene tiče, ja sam tek nakon što sam diplomirao na ekonomskom fakultetu 2016. godine počeo s kompletnim fokusom na jedrenje. Tako da mislim da smo tim neiskustvom na neki način platili ovu cijenu. A po pitanju nastavka sportske karijere, evo i ja čekam objavu što će biti s Finnom nakon Tokija. Po svemu sudeći ta priča se završava, a i ja ću se onda povući iz olimpijskog jedrenja, jer nema smisla da se sad okrećem nekoj drugoj klasi. To bi bio neki potpuno novi početak u kojem bi se sigurno trebao spustiti za desetak kilograma ili i više, a pitanje da li bi mi takva egzibicija s tijelom dala željeni rezultat. Eventualno bi mogao probati s Laserom, ali kroz tu klasu sam relativno brzo prošao davnih juniorskih godina... a tu su već Tonči i Gašo, tako da mislim da to ne bi bila dobra odluka i onda mi ne preostaje ništa drugo nego počet raditi i živjeti ozbiljno :) Josip Olujić, JK Labud Inače je Josip regatu završio na 25. mjestu, dok je naš treći predstavnik u ovoj, kako se znalo govoriti - kraljevskoj klasi, Milan Vujasinović završio na dobrom 15. mjestu. 📸 Robert Daves Do Milana nismo uspjeli doći jer je njegov i privatni i profesionalni život trenutno vezan uz Valenciu. Tamo živi i radi i zasnovao je obitelj, a po svim objektivnim okolnostima uzimajući u obzir njegove godine, ovo je i njemu bio posljednji pokušaj da kao natjecatelj sudjeluje na Olimpijskim igrama. Kako su u cilj ulazili u svakom od odjedrenih 9 plovova možete pronaći u rezultatima na ovom linku. Sigurno je kod svih ljubitelja jedrenja prisutna žal za nesudjelovanjem CRO jedra na regati u Tokiju, ali možemo biti sigurni da su naši momci dali sve od sebe i žalimo im puno uspjeha u nastavku karijere u kojem god smjeru izaberu da je nastave. READ MORE

NORTH SAILS PORTSMOUTH TEAMS UP WITH US ONE-DESIGN New Drop-Off Location to Support All Sailors in The Cape North Sails Portsmouth is excited to announce their partnership with US One-Design in Yarmouth, Massachusetts. The partnership will see US One-Design become a Certified drop-off location for North Sails Service, with the intention of providing top-of-the-line sail service for sailors on the Cape and Islands. US One-Design Sail Drop-Off & Pick Up 80 Mid Tech Drive West Yarmouth, MA 02673 North Sails Service Manager Eric Wakefield shares: "North Sails RI is excited about the new drop off location at US One-Design. This will allow us to work more closely with the sailing community out on the Cape. As we know, logistics can be an issue in the height of our season and having this functioning drop-off site will allow us to help more clients in the future." The most experienced team in sailmaking, North Sails is positioned to deliver expert repairs, maintenance, and upgrades in a timely manner. Whether you need an emergency repair, recut or annual washing and storage, your Certified Service team will keep your sails looking their best. MAP ME THERE CONTACT THE LOFT SCHEDULE DROP-OFF READ MORE

Two Lions Challenge ponovno posadi Melgesa 24 - 567 📸 regate.com.hr Hrvatska liga klase Melges 24 uspješno je nastavila s jedrenjem i u ACI marini Ičići, partnerima YC Croatia - organizatora regate, okupila sedam posada među kojima su dvije imale svoj premijerni nastup. Nove ekipe u ovoj atraktivnoj monotip klasi su posada Cro-a-sail tima i ekipa na jedrilici Iggy. Cro-a-sail tim vjerojatno ne treba posebno predstavljati, osim možda mlađim čitateljima koji nisu upoznati s jedriličarskim akcijama ovog tima od prije dvadesetak godina. Za njih ćemo se prisjetiti da je to (za to vrijeme, a vjerojatno i u današnjim okvirima) bio jedini pravi Hrvatski profesionalni jedriličarski tim s iskustvom jedrenja na najvišoj svjetskoj razini. Ovu ekipu okupio je Miroslav Reljanović, a najpoznatiji njihovi nastupi bili su na ORC regatama na Firstu 36.7, odnosno na njihovoj jedrilici klase RC44, u vrijeme kad je klasa bila apsolutni hit na svjetskoj jedriličarskoj sceni. To je trajalo nekoliko godina, a nakon toga jedrenje nastavljaju na manjim jedrilicama, poput Melgesa 20 s kojim aktivno jedre posljednjih godina. Ovo im je bila i inače prva regata u klasi Melges 24, a jedrili su na jedrilici Strilica, posuđenoj u Splitu. Druga ekipa koja je prvi put zajedrila na ovom eventu je posada jedrilice Iggy. Posada je kombinirana od vrlo iskusnih jedriličara od kojih su neki i u suvlasničkim ulogama, a u njenom sastavu u monotip se ponovno uključuje Karlo Kuret naš višestruki olimpijski jedriličar u klasi Finn. Ostali sudionici bili su Blue Label - domaćini i organizatori regate, Panjić, Lero, Noplizić (ex.Obi) i Cezibordo. Za jedrenje su iskorištene obje predviđene lokacije. Ranojutarnja zona bila je u samom kutu Riječkog zaljeva, ispred Voloskog na jutarnjoj tramontani, a druga lokacija je bila par stotina metara južnije od marine u Ičićima, a tu se odjedrio jedini poslijepodnevni plov u subotu. Oba dana prvi startevi bili su zakazani za 06:30, a isplovljavanje je bilo oko 05:45. Nekima je ovo bio prvi susret s ovom praksom koja je praktički svakodnevica za lokalne jedriličare, dok su se neki prisjetili juniorskih i kadetskih dana kad su ovaj akvatorij posjećivali dok su jedrili u Optimistima i Laserima. Subotnja tramontana bila je nešto slabija nego ona u nedjelju i kraće je trajala. Taj plov je ujedno i jedini skraćen. Skraćenje se odigralo kod drugog dolaska na offset i stvarno je bilo napravljeno u pravi trenutak jer je uskoro vjetar nestao s regatnog polja. Nakon toga RO nije imao previše opcija na raspolaganju i najnježnija prema natjecateljima bila je da se svi vrate u marinu i pričekaju da zapuše najavljeni maestral. Čekanje je trajalo do podne i ubrzo se starta po laganom vjetriću iz čistog juga. Jedrenje je bilo dosta zanimljivo jer su bile česte promjene u redoslijedu, a to je najbolje da vidite u playbacku. Nakon ulaska posljednje jedrilice u cilj vjetar ponovno iščezava s mora i flota ide natrag u marinu i to je bilo sve za subotu. Što se tiče nedjelje, prvi start je signaliziran desetak minuta prije nego u subotu, a i snaga tramontane je bila sigurno duplo veća. Možda najmjerodavnije mjerilo bila je prisutnost surfera u istoj zoni. S obzirom na brzinu vjetra i udaljenost između starta i oznake orce, prvi plov se odjedrio u tri kruga. Respektabilne brzine i atraktivnost jedrenja na jednakim jedrilicama ovog puta je povećalo užitak praćenja regate malobrojnoj publici na moru. Ovog jutra apsolutnu dominaciju cijelo vrijeme imala je posada Panjića. Prednosti ostvarivane nakon starta nisu više ispuštali do cilja, a samo povremeno znali su im se približiti posade Iggyja, Noplizića i Cro-a-saila. Što se njih tiče možda bi primjereno bilo reći da su tijekom ta dva plova oni bili dosta izjednačeni po prikazanom jedrenju jer nitko od njih nije posebno dominirao, a stalno su bili na bliskoj udaljenosti. Pred kraj prvog nedjeljnog plova tramontana je ponovno malo popustila pa RO donosi odluku da se četvrti plov jedri u dva kruga. Nakon starta dosta izjednačeno se jedri prema orci, ali Panjić ponovno izbija na čelo i ostvarenu prednost ne ispušta do kraja. Slabljenje tramontane se nastavlja i tijekom ovog plova, ali je ipak ostaje dovoljno da se pokuša i treći plov. Nakon samo par minuta pauze kreće predstartna procedura, jedrilice kreću, ali nakon nekoliko stotina metara RO podiže November i šalje flotu na kopnu, da bi se nakon dodatnih sat-dva zaključilo da je to bilo sve za ovaj vikend podno Učke. O regati smo popričali s predstavnikom domaćina, Petrom Smojverom: S organizacijske strane bilo nam je dosta napeto, što zbog Korone i pratećeg pitanja koliko će na kraju posada doći, te zbog otkazivanja u posljednji tren i najavljenih sudionika i volontera koji su nam na početku ponudili svoju pomoć kako radom, tako i gumenjacima i ostalom opremom. Tako da je taj segment regate bio buran, pogotovo posljednjih nekoliko dana, ali na kraju je sve ispalo super. Mislim da nitko nije imao primjedbe. Regatni odbor je odlično odradio svoj dio posla i izvukao maksimum iz vremenskih uvjeta koji su nam bili na raspolaganju. Ljude nismo previše gnjavili... i to je to. Mislim da smo se dobro predstavili kremi Hrvatskog jedrenja. Mislim, sve posade su se pojačale od Biograda, što s ljudstvom, što s opremom. Vidi se da je bilo ulaganja u jedra, pozivanja novih članova posada i drago mi je da jedan drugog guramo naprijed! Meni osobno i Davoru Jelačić, kao jednima od prvih vlasnika Melgesa u Hrvatskoj, stvarno je drago da smo dio te priče. Realno gledajući mi smo tu potpuni amateri i stvarno nam je drago sudjelovati u svim ovim događanjima. Mislim da se sad stvorila jedna kritična masa i da je u pitanju priča bez povratka. Naravno, svaka klasa ima svoje uspone i padove i sad je ovo svima vrlo zanimljivo. Možda se za nekoliko godina nekim posadama više neće biti toliko zanimljivo sudjelovati, ali ono što je važno je da su jedrilice tu i može doći netko drugi iz Hrvatske. Brod je super. Pruža zadovoljstvo i profesionalcima i amaterima. S njim se može jedriti i na vrhunskom nivou i biti konkurentan na lokalnim regatama. Tako da je to to... nema povratka! Petar Smojver, Blue Label - YC Croatia 📸 regate.com.hr Susret u Ičićima iskorišten je i za prvi susret Hrvatskih posada sa službenim premjeračem klase Melges 24. Iz Slovenije je stigao g.Branko Parunov u prijateljski savjetnički posjet našim jedriličarima. Svi koji su htjeli mogli su doći dan ranije i s Brankom napraviti pregled usklađenosti njihovih jedrilica s pravilima klasa, a održan je i jedan sastanak na kojem se razgovaralo o svemu što je važno kako za opremanje jedrilica, tako i za jedrenje. U svakom slučaju to je bilo vrlo korisno iskorišteno vrijeme u subotnjoj pauzi između tramontane i maestrala. Kompletne rezultate regate možete pronaći na ovom linku, dok u nastavku članka možete pronaći playbackove sva četiri plova. P L A Y B A C K - 1. PLOV P L A Y B A C K - 2. PLOV P L A Y B A C K - 3. PLOV P L A Y B A C K - 4. PLOV Iduća regata iz Melges 24 Croatian Sailing Series u kalendaru je rezervirala vikend od 25. do 27. lipnja i jedrit će se u Dubrovniku. READ MORE

Sva tri mjesta na postolju NS klijentima! 📸 regate.com.hr Šibenik ORC Cup bio je jedna od zahtjevnijih ORC regata posljednje vrijeme, a glavni razlog su zahtjevni vremenski uvjeti koji su išli od laganog juga praćenog s ne baš zanemarivim valom, koje je pojačalo na preko 25 čvorova, da bi idućeg dana bio skoro pa nedostatak vjetra. Ali detaljnije o svemu u nastavku. Pozitivna atmosfera oko CRO ORC D-Marin Cupa koja je vladala na prvoj regati u Zadru nastavila se i u Šibeniku na regati čiji domaćini su bili glavni sponzori regate iz D-Marin Mandalina i JK Val kao organizator. Ono što sigurno najviše veseli sve uključene u ovu priču je to što je flota bila čak i brojnija nego u Zadru, a među novim sudionicima bile su čak tri posade kojima je ovo bio prvi nastup u touru. Od sudionika iz Zadra nedostajali su samo ekipe s JOD-a 35 - Žut i Elana E5 - Elaya, ali zato su svoju promociju imale posade na Archambaultu 40 - Erco D', bivšem Gringu 2, Saloni 34 - One (zajedrila je nova ekipa predvođena njenim novim vlasnikom Antom Kovačevićem koji je ranije jedrio kao taktičar na Mareusu II) i mladi Trogirani na Melgesu 32 OD - Mataran 32. Kako su se vlasnički odnosi po pitanju ovih jedrilica mijenjali u proteklih pola godine, a u tom periodu nije bilo ozbiljnijih regata, ova regata im je uglavnom služila kao uigravajući test u najjačoj konkurenciji koja se može naći u Hrvatskoj kad su krstaši u pitanju, tako da su i dalje glavnu riječ imala standardna imena i posade na koje smo već godinama naučili vidjeti u vrhu ORC rezultata. Regatno polje bilo je smješteno na uobičajenoj lokaciji kad je Šibenski akvatorij u pitanju, u trokutu između Zlarina, Prvića i Obonjana, dok se navigacijski plov jedrio po istoj ruti kao onaj kojeg smo imali priliku pratiti na Prvenstvu Hrvatske prošlog studenog, a možda najvažnije za spomenuti je da se uspjelo odjedriti svih pet predviđenih plovova. U subotu su se odjedrila dva, oba po jugu. To jugo je krenulo vrlo lagano i bilo je praćeno dosta nemirnim morem s valom koji je poprilično usporavao manje jedrilice. Kako je dan odmicao vjetar je polako jačao, a s njim je rasla i nervoza na startnoj liniji, pa se start drugog plova morao ponoviti zbog preuranjenog prelaska startne linije nekolicine sudionika. Zbog procedure koja se u tom slučaju mora poštivati "izgubljeno" je desetak minuta koje su se jedriličari u idućem plovu mogli mnogo bolje iskoristiti. Naime, vjetar u drugom plovu bio je nešto jači nego u prvom i osiguravao je dosta dobro jedrenje tijekom prve orce i prve krme, ali dok je flota jedrila drugu orcu naglo je počeo jačati. Veliki su to relativno dobro podnosili u orcu, dok su maleni bili značajno usporeni, a vjerojatno bi izabrali i manje flokove. Ovako su morali jedriti u "overpowered" modu. S druge strane taj mod jedrenja velike jedrilice dočekale su u trenucima obilaska offseta, pa su neki od njih imali i problema s genakerima i spinakerima. Vjerojatno najveći problem, a potencijalno i najopasniji u ovom plovu, doživio je Damaco. Sreća u nesreći je to što im se nezgoda desila prilikom spuštanja genakera prilikom obilaska gatea, dok vjetar još nije drastično pojačao. Njima je genaker završio ispod trupa i zbog problema s izvlačenjem izgubili su dosta vremena tako da su taj plov morali odustati. Naravno, kad je vjetar ekstremno pojačao RO je mogao donijeti samo jednu odluku, a to je da se nakon ulaska posljednje jedrilice u cilj flota šalje u marinu i nastavlja se u nedjelju. 📸 regate.com.hr Vremenski uvjeti u nedjelju su bili sušta suprotnost. Oko 10 sati, za kad je bio predviđen prvi start, puhalo je svega nekoliko čvorova sa zapada, tako da se slobodno moglo krenuti s navigacijskim plovom, jer uvjeti za jedrenje u štap polju stvarno nisu bili zadovoljeni. Ruta navigacijskog plova bila je već isprobana prije sedam mjeseci na ORC PH 2020. Ukupna duljina bila je nešto veća od 19NM, a jedriličari su je prejedrili čak i brže nego prvi put. Zapadnjak sa starta počeo je jačati već prilikom izlaska iz Zmajanskog kanala. Smjer vjetra i kurs jedrenja bili su vrlo zahtjevni u smislu jedrilja koje su imali na raspolaganju. Riječ je o jednoj od novosti koje je ORC počeo primjenjivati u 2021. a odnosi se na "penalizaciju" flying jedara. Ovisno o ORC certifikatima za pojedinu jedrilicu, ona mogu imati značajan utjecaj na kalkulaciju rezultata u štap jedrenjima, a u kojima bi se koristila u rijetkim uvjetima. Tako da ih je većina posada izbacila iz svoje opreme za ovu sezonu, ali bi im bila od ogromne pomoći u ovoj navigaciji. Tako da su se neki pomagali sa spinakerima, a neki su mogli koristiti jedino najveće flokove... Nakon završetka navigacijskog jedrenja odmah se krenulo , sad po sjeverozapadnjaku, jedriti još jedan štap. Ciljano vrijeme od oko sat vremena jedrenja sve jedrilice su uspješno ispunile, pa je ostalo vremena i za peto jedrenje. Orca u ovom plovu bila je postavljena na istom mjestu kao i u prethodnom plovu, ali vjetar je počeo slabiti i okretati u lijevo, pa se morao usidriti i "charlie". Pozicija mu je bila oko 30° više u lijevo nego prvoj orci, a s obzirom da je vjetar počeo i slabiti na njemu je skraćen ovaj plov. Kako su se jedriličari snalazili u svim tim situacijama možete vidjeti na playbackovima, a također i zainteresirani mogu napraviti i numeričku analizu pomoću podataka u statističkoj sekciji, a ako vas jedino zanimaju konačni rezultati, njih možete pronaći na ovom linku. Rezultati 1. plov 2. plov 3. plov - navigacija 4. plov 5. plov Statistika STAT - 1. PLOV STAT - 2. PLOV STAT - 4. PLOV STAT - 5. PLOV Playbackovi P L A Y B A C K - 1. PLOV P L A Y B A C K - 2. PLOV P L A Y B A C K - 3. PLOV - NAVIGACIJA P L A Y B A C K - 4. PLOV P L A Y B A C K - 5. PLOV READ MORE

GRUNDIG SAILING CUP SKUDT GODT I GANG Weekendens vinder førte an med det nye XCS-4 storsejl og mandskab fra North Sails 📸 Jan Jacobsen/ Grundig Sailing Cup / Sejlklubben Neptun Vejle Holdet og jeg har sejlet en del sammen i sejlsportsligaen men havde ved årets første J/70 stævne lånt en båd af min gavmilde kollega fra North Sails, Henrik Søderlund. Tak Henrik. Vi kender hinanden godt og og har styr på bådhåndteringen. Det giver en god ro i båden og overskud til at se ud over banen. Vi var virkelig sultne efter at komme på vandet og komme i gang med den sæson der ser ud til at blive en hel del sjovere end 2020. Som trimmer ombord havde jeg nok at se til, da vi sejlede inde i Vejle fjord. Med super springende vind og alt fra 8-18 knob. Det var en stor udfordring at blive sat rigtigt op i de forhold. Så omstilling var nøglen til et godt resultat. Jeg er sikker på at baneleder, Peter Lûbeck, også havde nok at se til i de krævende forhold tæt ved land. Sejlklubben Neptun Vejle havde sat en del kræfter ind så alle følte sig velkomne og det lykkedes. Alt blev afviklet på bedste måde. Godt gået SNV. Vi fik endelig set det nye storsejl XCS-4. Efter at havde sat båden op og skruet lidt på sagerne, fik vi godt styr på sejlet og fandt en fin balance. Sejlet er jævnt og nemt at arbejde med. J/70 feltet vokser i Danmark og der kommer flere og flere dygtige sejlere i klassen, jeg er sikker på vi vil have et godt kompetitivt felt inden for få år. Det er tydeligt at klassen har set at North Sails har brugt en masse kræfter på at bygge gode sejl til J/70. Der er blevet bygget gode sejl og sammen med en god trimguide virker det. Båden bliver glad. Vi ser alle sammen frem til det kommende EM på Øresund hvor 150 hold fra hele Europa kommer og viser vejen. Altid sjovt at sejle mod de bedste. Denne gang vandt vi og vi glæder os til vi skal sejle igen allerede næste weekend ved Sejlsportsligaens første stævne i 1. Division i Middelfart. 📸 Jan Jacobsen/ Grundig Sailing Cup / Sejlklubben Neptun Vejle 📸 Jan Jacobsen/ Grundig Sailing Cup / Sejlklubben Neptun Vejle 📸 Jan Jacobsen/ Grundig Sailing Cup / Sejlklubben Neptun Vejle 📸 Jan Jacobsen/ Grundig Sailing Cup / Sejlklubben Neptun Vejle 📸 Jan Jacobsen/ Grundig Sailing Cup / Sejlklubben Neptun Vejle 📸 Jan Jacobsen/ Grundig Sailing Cup / Sejlklubben Neptun Vejle READ MORE