NORTH SAILS BLOG

'HOW TO' MED BOUWE BEKKING En videoserie i sju delar med inriktning på cruising Tillsammans med våra vänner på X-Yachts är vi glada att presentera en ny serie ”How To”-filmer speciellt inriktade mot cruisingsegling. Alla de sju filmerna är nu möjliga att se på North Sails YouTube-kanal. Bouwe Bekking, nederländsk proffsseglare med erfarenhet från bland annat åtta Volvo Ocean Race, tar nu steget över till cruisingvärlden för att dela med sig av sina kunskaper ombord på en X-Yacht. Tillsammans med North Sails expert Jesper Feldt guidar Bekking oss genom de viktigaste aspekterna av cruisingsegling, från manövrering av båten till trimning av de viktigaste seglen i en cruising-garderob. Filmerna spelades in på ett somrigt Öresund i närheten av Köpenhamn, och bjuder på råd och handfasta tips om hur du seglar en cruisingbåt utrustad med North Sails 3Di ENDURANCE-segel. READ MORE

Ovog vikenda na rasporedu je PH klase Melges 24 📸 regate.com.hr Od petka do nedjelje JK Mornar bit će domaćin Prvenstva Hrvatske za klasu Melges 24, a po imenima koja su najavljena za startnoj listi riječ je o vjerojatno najjačoj regati u Hrvatskoj u dugo vremena. Prije tri tjedna JK Labud je organizirao pretposljednju regatu iz ovogodišnjeg Croatian Sailing Series ciklusa i već na njoj sudjelovala je krema hrvatskog olimpijskog jedrenja. Nažalost nije bilo previše vjetra, ali u dva odjedrena plova mnogi su pokazali da su više nego spremni za kompetitivno jedrenje na najvišoj razini. Tada su izostali jedino jedriličari koji su bili spriječeni zbog nastupa na regatama u inozemstvu, ali ovaj vikend svi su oslobodili u svojim kalendarima. Natjecateljski dio trajat će tri dana, od petka do nedjelje. S obzirom na kratak dan i općenito lagane vjetrove u jesenskom periodu, realno je za očekivati da će flota na more izlaziti dosta rano. U Splitu su svjedoci tome i svi koji se tamo trenutno nalaze, jer mnoge, pogotovo domaće posade, već od početka tjedna jutra intenzivno provode u treninzima. Što se tiče konkurencije, ona će ovog puta biti pojačana i stranim posadama, a trenutna startna lista izgleda ovako: Strilica - Filip Jurišić - CRO 166 Poliklinika Nova - Ivan Kljaković Gašpić - CRO 567 Iggy - Karlo Kuret - CRO 385 Tutta Forza - Šime Fantela - CRO 643 Palmina - Bojan Vrščaj - CRO 237 Cro-a-sail - Miroslav Reljanović - CRO 782 Cezibordo - Srđan Ninčević - CRO 517 Obi Wan - Toni Bulaja - CRO 389 Panjić - Luka Šangulin - CRO 739 Blue Label - Tin Matulja - CRO 006 Melgina - Paolo Brescia - ITA 793 Lero - Ivo Kvestić - CRO 264 Joyrunner - Boris Tomić - CRO 792 Yikes - Tonči Stipanović - CRO 516 Strambapapa - Michele Paoletti - ITA 689 The Pimp - Roko Štambuk - CRO 358 Vremenska prognoza trenutno najavljuje laganije vjetrove iz skoro svih smjerova, tako da će RO imati vrlo izazovan posao ispred sebe, a možda po nekim od uvjeta bude zgodno postaviti i regatno polje ispred Sustipana što bi bilo vrlo zgodno za sve koji se tih dana nađu u blizini. READ MORE

OFFICE MANAGER (CDI, 100%) La voilerie renforce son équipe North Sails Suisse (Voiles Phi SA) fait partie du groupe international North Sails. La voilerie, avec ses 8 collaborateurs, est spécialisée dans la réalisation de voiles de bateaux, autant pour la régate que pour la croisière et recherche pour renforcer son équipe un(e) : Office Manager (CDI, 100%) Tu auras la charge des tâches administratives liées à la comptabilité ainsi qu’à l’accueil des clients. En collaboration avec les différents responsables, tu assureras le bon fonctionnement du bureau et de l’atelier. Tes responsabilités Accueil des clients (physique et téléphonique), tenue de la réception et de la caisse Gestion des stocks de fournitures et de matériel Saisie des fiches clients et des travaux d’atelier dans la base de données Facturation et lien avec la comptabilité Suivi des relations avec le Groupe (envois et commandes), les fournisseurs et les prestataires Gestion des vacances et des absences Gestion du planning de l’atelier Diverses tâches administratives (classement, courrier, prise de PV, ...) Aide à la préparation des évènements (portes ouvertes, salons nautiques, ...) Liste non-exhaustive pouvant être amenée à évoluer Ton profil Tu aimes naviguer et tu as des connaissances du monde de la voile Tu as un CFC d’employé(e) de commerce ou titre jugé équivalent Tu as 2-3 ans d’expérience dans un poste similaire avec de bonnes notions de comptabilité Ton français est irréprochable et tu as une bonne maîtrise de l’anglais (l’allemand est un gros plus) Tu maîtrises FileMaker, la suite Microsoft Office et es à l’aise avec les outils informatiques usuels Tu es rigoureux(se), proactif(ve), organisé(e) et dynamique Tu aimes travailler de manière autonome et ne crains pas de prendre tes responsabilités Tu as l’esprit commercial Nous t’offrons Un poste stable et varié au sein d’une structure dynamique à taille humaine, avec une bonne ambiance de travail La possibilité de développer tes compétences dans un cadre agréable et avec des tâches diversifiées Entrée en fonction : Début 2022, à convenir Lieu de travail : North Sails Suisse, Rue du Pré-Bouvier 5, 1242 Satigny (GE) En cas d’intérêt, fais parvenir ton dossier de candidature complet par email à info@ch.northsails.com avant le 25 novembre 2021. Les dossiers envoyés par courrier postal ne seront pas pris en compte. READ MORE

Get To Know Your Local Sales Expert How long have you been sailing and what classes do you compete in? I started sailing on Toronto Island in 2008, and started racing in 2012. I grew up racing in Club 420s and skiffs, and then moved into collegiate racing at Queen’s University. I also did a fair bit of keelboat sailing, both on the club circuit and with the Queen’s Sailing Team. What boats/classes do you sail? I’ve been lucky enough to race in a wide variety of classes. I’ve raced the Club 420, collegiate 420 and FJ, 29er, 49er, various asymmetrical sport boats, J/24, Beneteau 36.7, and different keelboats in the 30-40 foot range. Recently I’ve started sailing some foiling boats, including the F101 and the Waszp. What got you into the marine industry? I started coaching in 2013, and continued up until I started working at North. My coaching career started with Club 420s, and I gradually moved into coaching 29ers and collegiate sailing for the Queen’s Sailing Team. I really got hooked on sailing when I started racing, and nothing beats working on the water. Sharing my love of the sport and helping others enjoy it as much as I do has always been hugely fulfilling for me. What’s your favourite thing about sailing? That’s a really tough question, because there’s just so much to love. I really enjoy the many different technical and athletic aspects of the sport, and the social side of things is a huge highlight as well. If I had to pick one though, I’d say that my favourite thing about sailing is how beautiful it is. The boats, the sails, the water, the sky, the whole scene is so aesthetically pleasing, and I have so many vivid memories of different boats, places and people that I’ve sailed with. Even on really bad days I’ve always been able to remind myself to take a step back and enjoy the view. What are you most looking forward to with joining North Sails? Working for North is a fantastic opportunity for me, and the part I’m most excited about is the people, on both sides of the business. I’m joining a highly knowledgeable and experienced team, and I want to learn as much as I can from the experts that make up this company. I’m also looking forward to working with our customers, learning from them and hopefully helping to improve their experience of the sport. I hope to do a lot of sailing while I’m here, and I can’t wait to see where this career will take me!Contact Daniel READ MORE

Competitors from all over the World saw conditions range from 15-18 knots and high surf on day 1, to lighter breeze and big shifts as the regatta progressed. READ MORE

U petak u 21:00 starta 18. Jabuka U petak 12. studenog JK Tijat iz Vodica po osamnaesti put organizira regatu Jabuka, jednu od najduljih Jadranskih jesenskih regata. Očekuje se stotinjak posada, a za sada jedriličare očekuje lagani južin na putu prema Jabuci, te jugo u pojačanju prilikom povratka. Svima želimo dobro more i sretan povratak! READ MORE

S NS jedrima dok još jedne titule prvaka Hrvatske 📸 regate.com.hr I ovogodišnje Prvenstvo Hrvatske po ORC-u zadržalo je status najpopularnije ORC regate u Hrvatskoj, a ujedno je bila i posljednji event "po premjeru" koji se boduje za ovogodišnji CRO ORC D-Marin Cup. Organizatori su i ove godine bili članovi JK Val iz Šibenika uz suradnju s D-Marin čija marina Mandalina je bila glavna baza regate. Sudjelovalo je ukupno 15 posada, sve osim jedne posade iz Češke bile su iz Hrvatske, a češki predstavnici nisu bili u turističkom posjetu Jadranu, već je bila riječ o vrlo iskusnoj i kompetitivnoj posadi jedrilice Hebe V koji su u istom ovom akvatoriju prije dvije godine ponijeli titulu svjetskih vice šampiona u skupini ORC C. Što se tiče vremenskih prilika u Šibeniku za vikend 5. do 7. studenog nisu baš bile po volji jedriličara. Jedrenje u petak spasio je dogovor po kojem se u slučaju nepostojanja stabilnih uvjeta za jedrenje tehničkih plovova u štap polju Regatni odbor može posegnuti za organiziranjem navigacijskog jedrenja. Ovog puta puhao je lagani burin koji je bio nedovoljne snage da po njemu ORC polari kvalitetno odradi svoj posao, ali tog ograničenja nema kad je u pitanju kalkulacija rezultata po formuli Offshore TMF (Time Multiplying Factor). U njenom slučaju potrebno je samo uzeti u obzir trajanje jedrenja, a ne i duljinu rute. Rasplet tijekom ovog plova klasičan je primjer zašto su stabilni vremenski uvjeti nužni uvjet koji mora biti zadovoljen za kvalitetnu kalkulaciju rezultata po "constructed course" odnosno zašto nestabilne uvjete nije moguće kompenzirati niti jednom trenutno primjenjivanom formulom. Princip rada ORC polara je takav da oni najbolje rezultate i stvarno kvalitetnu i realnu kompenzaciju imaju kad na regatnom polju puše vjetar stalne snage i smjera. Jednako kvalitetan rezultat neće biti ako tijekom jedrenja vjetar promijeni smjer i u tom slučaju praksa je da se to jedrenje prekida, dok se oscilacija u snazi tolerira do određene mjere. Zato se prilikom unošenja parametara potrebnih za kalkulaciju ovih rezultata kao bitan element mora unijeti i smjer (kurs) vjetra. S druge strane kod navigacijskih jedrenja te elemente nije moguće unijeti u formulu što zbog duljine regatnog polja i raširenosti flote po cijeloj ruti (zbog različitih brzina i karakteristika pojedinih jedrilica), a što zbog same konfiguracije terena (otoka) gdje se jedri. Na dijelu rute gdje je otvoreno more puhat će jedan vjetar, negdje će otok raditi zaklon, između dva otoka neki kanal može "povući" itd. a s druge strane, može se desiti da na jednom dijelu rute puše jedan vjetar, a na drugom dijelu skroz suprotan. Zato se tu ne mogu koristite polari, odnosno constructed course, jer je praktički nemoguće unijeti sve relevantne parametre za svaki pojedini brod, pa se zbog toga koriste koeficijenti koji predstavljaju prosjeke raznih uvjeta koji se mogu susresti na regatnom polju. Ali o tom malo detaljnije nekom drugom prilikom. A za ovaj uvod razlog je razvoj situacije na regatnom polju na spomenutom navigacijskom plovu. Start je bio između Obonjana, Zlarina i Tijata, a prvo se morala obići bova postavljena u blizini Lupca. Nakon njenog obilaska prolazilo se kroz Zmajanski kanal, pa oko otočića Prčevca kojeg se ostavljalo lijevim bokom, te između Bavljenca i Zmajana. Zatim je trebalo ostaviti otočić Dugo s lijevim bokom, pa oko hridi Galijola (ispred ulaza u Prvić Luku), te u cilj u Zlarin. Po spomenutom laganom burinu stalno praćenom kišicom, jedrilo se sve do Prćevca. Flota se dosta razvukla i nijanse su bile presudne za bolji plasman, a očekivano su se na vrh pomalo izdvajali najveći. U dijelu regate dok je flota obilazila Prćevac vjetar okreće na levanat i vodeći nakon krme nastavljaju jedriti u oštru orcu tako jedre po sve slabijem i slabijem vjetru. To slabljenje bio je razlog da se RO odlučuje aktivirati pomoćni cilj na otočiću Dugo. Sa strane RO-a i organizatora ovo je bio dobar potez, jer je pružena šansa svim jedrilicama da dojedre do cilja, ali s druge strane dešava se klasična situacija navigacijskih regata, laganog vjetra i nekog od sustava razvrstanja, a to je da nakon korekcije manje jedrilice dobivaju mnogo bolja korigirana vremena od velikih. Ali da se nastavilo jedriti do idućeg mogućeg mjesta za postavljane pomoćnog cilja, a to je bila hrid Galijola, i nekoliko vodećih jedrilica imalo bi problema da ga dostignu, dok bi za malene to bila skoro pa nemoguća misija do zalska sunca i prekidanja jedrenja. Da bi cijela priča još više išla na ruku jedrilicama iz skupine ORC B pobrinuo se vjetar koji je drugom dijelu flote okrenuo na sjeverozapadnjak po kojem su mogli jedriti s genakerima i spinakerima dok su vodeći iz ORC A skupine istovremeno jedrili u orcu. Klasična situacija vezana uz uvodnu priču. Tako da je na kraju matematika pokazala da je Dubrovnik koji je u cilj ušao realno drugi trebao mnogo brže jedriti te završava na posljednjem mjestu, dok je u generalnom plasmanu pobjedu odnio malena Salona 34 - One koja je realno ušla u cilj 10., dok je pretposljednji Green Pepper korigirano treći. Ali to su realne situacije i svi koji jedre po ORC-u (ili po bilo kojem drugom sustavu razvrstanja) svjesni su mogućnosti takvih raspleta za vrijeme, ponavljam, nestabilnih uvjeta na regatnom polju. Subota, drugi dan regate, nije donio niti jedan novi bod na rezultatsku ljestvicu. Svi prognostički modeli najavljivali su da se neće jedriti zbog bonace, ali na kraju razlog izostanka jedrenja bilo je nekoliko nevera sa sjeveroistoka koje su bile kombinirane s vjetrom od tridesetak čvorova i obilnim kišama. Iz marine Mandalina isplovilo se već oko 9 sati, ali uvjeti su stvarno bili ekstremni i preko gornjeg limita do kojeg se jedri po ORC-u. Naime, jednako kako postoji donja granica, koja je postavljena na 6 čvorova, tako postoji i gornja koja je postavljena na 25, ali po internom dogovoru vlasnika jedrilica sudionika CRO ORC D-Marin Cupa, ta je granica spuštena na 23 čvora. Razlog je prvenstveno zbog izbjegavanja eventualne štete, nepotrebnih troškova i eventualnih ozljeda. Također treba uzeti u obzir da se ovo odnosi na uvjete na startu plova, te ako vjetar pojača za vrijeme jedrenja (naravno, ne ekstremno) jedri se do kraja. Nevere su bile relativno duge i prolazak prve se čekao u zavjetrinama od Obonjana, Zlarina i Prvića, ovisno gdje se zatekla pojedina jedrilica, dok su se u pauzi prije iduće skoro svi prebacili u Zlarinsku luku. Čekanje prolaska nevera najteže je palo najmanjima... Adriatici i Mataranu 32. Ove dvije malene jurilice nemaju na raspolaganju prostrane unutrašnjosti poput onih na ostalim krstašima, te njihove posade nemaju mogućnost skrivanja od vremenskih nepogoda, a kako problemi nikad ne dolaze sami tako se Mataran zapliće u ribarsku mrežu koja je doplivala od nekud, a Adriatica doživljava tehničke probleme na vanbrodskom motoru koji joj je jedini poriv kad ne koristi jedra. Mataranu u pomoć priskače jedan od gumenjaka RO-a, dok posada Adriatice sama uspijeva sanirati štetu, ali za povratak u Šibenik traže pomoć nekog od kolega jer po buri koja je ponovno pojačala nakon podizanja kodeksa iznad A, to je bio vrlo težak zadatak s postojećim vanbrodskim motorom. I na kraju nedjelja... Prognoza je bila slična onoj za subotu i bila je točna za prvi dio dana. Lagani burin puhao je do oko podne kad je i pokušan jedan start i kad je bilo postavljeno regatno polje. Prvi start je prekinut zbog općeg opoziva, dok se drugi pokušaj također prekida jer vjetar odlazi naglo u lijevo i prestaje regularnost. Vjetar i dalje nastavio putovati u lijevo i ubrzo se stabilizira na smjer skoro idealnog sjeverozapada. Čak je na početku i zapuhao s ugodnih 11-12 čvorova. To je bila situacija koju RO nije propustio i u 11:50 starta prvi "štap". Uvjeti su stvarno stabilni i ubrzo nakon ulaska u cilj posljednje jedrilice kreće se s idućom predstartnom procedurom. Polje je bilo jednako, jedino je vjetar oslabio za 2-3 čvora. Međutim, uvjeti ostaju regularni do samog kraja te se i ovo Prvenstvo Hrvatske proglašava uspješnim. Tko je i kako je jedrio možete vidjeti u playbackovima pojedinih jedrenja, jednako kao što možete napraviti statističku analizu pojedinih plovova i usporediti pojedine parametre za sve jedrilice koje su sudjelovale na regati, te vidjeti koje posade su se ovjenčale naslovima najboljih. Iduća regata iz ciklusa CRO ORC D-Marin Cupa, a kojem pripada i Prvenstvo Hrvatske, jedrit će se u ožujku iduće godine, a svi se nadaju da će se pozitivni trend koji je ORC doživio ove godine nastaviti i u 2022. 📸 regate.com.hr Rezultati - ORC A 1. plov - navigacija 2. plov 3. plov konačno Rezultati - ORC B 1. plov - navigacija 2. plov 3. plov konačno Rezultati - ORC A & B 1. plov - navigacija 2. plov 3. plov konačno Statistika STAT - 2. PLOV STAT - 3. PLOV Playbackovi P L A Y B A C K - 1. PLOV - NAVIGACIJA P L A Y B A C K - 2. PLOV P L A Y B A C K - 3. PLOV READ MORE

THE NORTH SAILS TEAM IS READY TO SEE THEIR WORK IN ACTION Head of R&D Gautier Sergent and Sail Designer Quentin Ponroy Discuss the Upcoming Transat Jacques Vabre On 7 November, the toughest and longest-running two-handed transat sets off for the Caribbean from Le Harve, France. Alternatively known as “the coffee route,” the biannual Transat Jacques Vabre (TJV) attracts the sport’s most successful offshore sailors and captivates sailing fans around the world. Four classes will race across the Atlantic with the IMOCA and Ocean50 boats crossing the Equator and round the Brazilian archipelago Fernando de Noronha before heading to the French West Indies. The Class40s will race a shorter route, leaving Cape Verde to starboard before heading to Martinique. And last, but definitely not least, the mighty Ultims will dive further South than the IMOCAs, rounding another Brazilian archipelago off the coast of Rio de Janeiro before heading to the Caribbean. Even with three different routes, every team in the 2021 TJV will have to manage a myriad of challenges including (but not limited to) the English Channel, the Bay of Biscay, the Doldrums, and enough highs and lows to make any skipper’s spin. “The Transat Jacques Vabre is a very influential race,” says Gautier Sergent, Head of R&D at North Sails. “Not only is it a proper offshore event, but it’s also doublehanded which means you get to push the boat. Plus, there is a large fleet that attracts the best sailors. The race is also early enough in the design cycle, so you get to test a few things with your sails.” Historically speaking, the success of this offshore race is defined by strategy, tactics, and grit. However, 2021 is a bit different. The teams and their platform are so closely matched, this edition’s wins will come down to innovation, technology and (you guessed it) sail selection. For example, all five Ultims will be racing with North Sails, so, in the mind of Charles Caudrelier (co-skipper of Maxi Edmond de Rothschild), the outcome of the race weighs heavily on the relationship between the sailors and their North Sails design team. “We work in very close collaboration with our designers for two reasons,” Caudrelier explains. “Designing, for one, and then also ongoing R&D study for the future. This is the future, and the sails are the power—the engine of the boat. The big choice we can make is not only the type of sail, but also the relationship we have with North Sails and the designer who is in charge of the boat. If you have a good collaboration with your designer, you can always be one step ahead of the other teams.” Even though the TJV is one race, the various projects for the North Sails team represent a significant amount of work. After each race from this last year, the designers took into consideration everything from the 2021 offshore events. We sat down with Sergent and sail designer Quentin Ponroy to learn more about getting the sails to the start line. Ponroy explains, “to prepare the IMOCAs for the TJV, we began by gathering all of the feedback and data from recent races, like Vendee Globe, The Ocean Race Europe as well as the Fastnet. From these races, we’ve collected a lot of critical information.” “We built too many new sails to count between all the classes, but especially the IMOCAs whose sails were quite tired after the Vendee Globe,” says Sergent. “But, over the last year, we’ve witnessed some boats are really finding that next gear and are becoming super quick and learning to use the foils better. In the coming months, we expect to see even more of this from other teams – and support them in discovering their perfect sail set combination.” The North Sails team is excited about this year’s TJV race for many reasons, one of them being the unique course. “The spinnaker is the key sail for the TJV,” Ponroy remarks. “A lot of this race will be decided downwind, and it will be a great opportunity for us and the teams to test the downwind gear,” explains Sergent. “After the Azores, it is normally a VMG downwind race meaning you must gybe downwind to get to the finish, so we’ve put a lot of emphasis into the downwind sails.” The North Sails team is also impatiently awaiting the data they’ll receive at the end of the race. “Because the TJV is a doublehanded race, the sailors push the button a little harder. So, we get a little bit closer to the design world where everything is perfect, 100% they’ll get to use the boat closer to its full potential. It’s a very good opportunity for North Sails to compare the performance of the boat with the numerical tools,” Gautier says. “The learnings from these races are phenomenal. Like I’ve said it’s a downwind race, so we get to test a lot of downwind gear especially with the way you handle the sails- the way you furl the sails. We’ll be looking at the new techniques. Most of the boats, across all four classes, have Helix sails so we’ll get to see the range of these sails. Obviously, they go offshore and we’ll see a lot of variations of sea and wind conditions. To be honest, because it’s shorthanded, it’s the closest thing to cruising—bluewater cruising—where you want the most versatile and efficient sail you can have.” READ MORE

SAILORS GEAR UP FOR THE TRANSAT JACQUES VABRE Charles Caudrelier, Charlie Enright, and Sam Goodchild Discuss What It Takes To Campaign For The TJV Every other year, in late Autumn, there’s a race so exciting that it captures the hearts of the offshore sailing world: the Transat Jacques Vabre. The doublehanded sailing event brings together some of the world’s best (and fiercest) offshore competition on par with the likes of the Vendee Globe and Ocean Race. Interestingly enough, the Transat Jacques Vabre (TJV) features many familiar faces—from 2019 TJV winner Charles Caudrelier to two-time Ocean Race skipper Charlie Enright. The race also attracts many offshore fan favorites like four-time race veteran Sam Goodchild. The TJV is unique because, unlike the Vendee Globe and Ocean Race, four offshore classes—using cutting-edge design and technology—go head-to-head from Europe to the Caribbean. Many sailors, like Caudrelier, are more than experienced in this offshore stretch of ocean, however, for the first time in the race’s 28 year history, the teams will sail to Martinique in the French West Indies from Le Havre, France. The 2021 race track features three different routes across the four classes to allow for maximum competition. The TJV is one of many offshore races in a team’s “big picture” calendar however, it is vitally important for a campaign because it allows for essential development and testing in an intense offshore setting. With start set for Sunday 7 November, we caught up with Charles, Charlie, and Sam to discuss how their respective teams are using the TJV as a critical training moment for their three, very different, campaigns. For all three offshore sailors (and their teams), the 2021 TJV will be a testing ground unlike any other. The competitors will be testing themselves, their boats, and their sails. Charles Caudrelier, Co-Skipper of the Ultim, Maxi Edmond de Rothschild For Gitana Team onboard their 32m trimaran, this will be an offshore battle of fresh out of the shed boats and the sea-tested Ultims, with Maxi Edmond de Rothschild falling into the later category. “The team has done a good job . We have more nerves to discover the potential of the new boats. We know they will be fast, but we don’t know by how much because we’ve never sailed against them for more than a few miles.” In the past, the race has been about seven or eight days long, which when you’re looking for your competitive edge, can often not be long enough. Caudrelier knows these water’s well, “I’ve been sailing in every direction. I’ve done a similar leg three times with the Volvo Ocean Race, so I know what’s going to happen and what the focus will look like, but we’ll have more lessons with the longer race of 12 to 14 days. It will be very interesting in terms of strategies.” When discussing design and the future of the Ultims, specifically their sails, Caudrelier explained that although it is difficult, the key to a successful race can often come down to the sails themselves. “We’re not an America’s Cup project where we can try many, many sails or do two-boat testing. So, this is an important race to test our sails because we’re always looking to improve. In a race like the TJV race, the sails really can make the difference.” “It’s very difficult to design . These boats are going faster and faster, and the speeds in this world go from ten knots to 45 knots. The wind power and the wind speed change a lot. It’s not easy. But I think we have a good set of sails that are very fast. So, I’m happy but I know we can improve.” All five Ultims will be racing with full North 3Di inventories, so, in Caudrelier’s mind, the relationship the teams have with their North Sail designer is essential. “We work in very close collaboration with our designers for two reasons. Designing, for one, and then ongoing R&D for the future. This is the future, and the sails are the power—the engine of the boat. I’m sure we can improve a lot in this area.” “With all Ultims on the starting line having North sails, the big choice we can make is the type of sail but also the relationship we have with North Sails and the designer who is in charge of the boat. If you have a good collaboration with your designer, you can always be one step ahead of the other teams.” Charlie Enright, Co-Skipper 11th Hour Racing Team IMOCA, Mālama Not yet forty, Charlie Enright is a well-known name in the world of offshore sailing. Having completed two Volvo Ocean Races, a handful of ‘smaller’ offshore races, and one Transat Jacques Vabre, the American co-skipper of 11th Hour Racing Team (Mālama) is ready to take on his second Transat Jacques Vabre. “The TJV is an exceptionally important race for our team. It is the culmination of all this year’s hard work. It’s also the first real race for us on our new boat.” Enright’s teammates, Justine Mettraux and Simon Fisher will be sailing on 11th Hour Racing Team’s Alaka’i. “The last time we did this race , our team was unproven and our boat was quite proven. This year it’s the exact opposite. We haven’t done a lot on the new boat , and we know we have a lot to learn. It’s very important that we learn as much as we can before the boat goes into its winter refit period here in France.” There has been a lot of offshore activity this year, but very few with ocean crossings for Enright lasting more than a week. And barely any away from the challenges of land. “We learned a fair bit during The Ocean Race Europe and the Fastnet, but the TJV is different—for starters, it’s a much longer race at almost 6,000 miles. This means, the boats really get a chance to stretch their legs versus ducking and diving around headlands and sailing close to land. It will be really nice to get all the boats in the same weather system and see what kind of speeds they can reach relative to each other.” “The TJV helps better understand our sails because we’re going to be sailing on specific inventory combinations for extended periods of time, which is something you don’t really get a chance to do in training. In training, you’re trying to cram as much as you can into a short period of time. Hopefully, the advancements will continue with crossovers and geometries and the results will inform the development of our future sails.” “It’s important that we have the most reliable sails available to us. We put them through some treacherous conditions, and we don’t want to have to think about babying them as we compete.” Similar to the Ultim, the IMOCA 60 sails are essential to the engine (and success) of the boat. This means, for Enright and the 11th Hour Racing Team, it’s meant working closely with the North Sails designers. Gone are the days of the sails being almost an afterthought of the boat itself. “Sails have been a big part of our learning experience particularly with the design of our new boat. The sail designers worked in collaboration with our Naval architects here in France, and all over the world, actually, to develop an overall concept of the boat. The aero package is instrumental to the design of the entire boat—the foils, the hull shape, the systems, everything you can imagine; it’s all intertwined.” “One great thing about working with North Sails is that we’ve been able to work with various designers with the North Sails global network. Each member of our team feels comfortable working with them not only in philosophy but also with design and technical support. It’s been really great to integrate many members of the wider North Sails team into our project. We’re a French-Anglo team and it’s nice to have designers from both cultures embedded in our campaign. “We have a lot of experience with the 3Di product from two previous Volvo Ocean Races. To work on custom sails for the IMOCA has been a step up, with the decrease in weight, custom tape layouts, and structures, we’re looking to optimize but we’re always confident with the reliability of the final product when we leave the dock.” Sam Goodchild Co-Skipper of the Ocean 50, Leyton British skipper, Sam Goodchild, is chomping at the bit for the 2021 Transat Jacques Vabre to begin. “It’s going to be a really fun race,” Goodchild said. “We’ve done a good job with our preparation. All the big decisions are made. Now it’s just the last checks and figuring out what we’re going to take with us. What do we want to leave? How heavy do we want to be? How many spares do we want to take? There are no big things on the job list though. It’s game on between now and the start day. “It’s a race made for these boats—the Ocean 50. These boats are designed for sailing across the Atlantic, and the fact that it’s the two of us means we can push the boat. This also means we’ll be up against the best of the best, and we’ll work as a duo to try and win the race against them. It’s a different challenge and I really like that.” Similar to Charles Caudrelier, Goodchild is excited to head out for an extended offshore adventure. “We don’t get many opportunities to do two weeks nonstop with the main performance objective being: to win. That doesn’t happen very often. We have loads of things to learn and I know we’re going to be much stronger at the end of this race.” Goodchild and his co-skipper, Aymeric Chappellier, have decided to bring five headsails on the race. “It’s a fairly easy sail inventory. There’s one small one and one big one, and everything in between. Depending on where we’re trying to go and how hard we can push the boat, we will pick the right combination.” “We have a very good, very close relationship with our sail designer, Alan. We’ve had fairly ongoing communication and discussions with Alan and North Sails throughout the year to make sure we have the best sail wardrobe for the TJV. Because of our class rules, we’re only allowed one set of sails every two years, which means we’ve had to readapt some of the sails from our old boat. We’ve also had to order a couple of new sails to enhance our wardrobe to make sure the boat is going to perform the best as possible for this TJV.” Sam Goodchild’s project is fairly new to the crew, only kicking off at the beginning of this year. However, the team has been able to sail with a lot of experienced sailors to get ready for this race. “Now, it’s up to me and Aymeric to pull everything we’ve learned in this season and put it into play.” Sometimes racing isn’t about only winning though. And, heading into this race Sam and Aymeric are going in with a clear number two objective: learn. “We expect nothing but we’re hoping to win. That’s our aim. We’ve done everything we can to be able to win. Other than that, if we don’t win, it would be good to know why we didn’t. So, when we come back next winter (for the Route du Rhum) we know what we can do to make it better, whether it’s a technical choice, a sail choice, a navigation choice, or a preparation choice. Our dream scenario is we win. And the second-best scenario is we know why it didn’t happen.” 📸 Amory Ross / 11th Hour Racing, Benoit Stichelbaut / GITANA, Yann Riou / PolaRYSE / GITANA, LEYTON #sailingteam READ MORE

North Sails Nederland krijgt versterking Tom van der Vecht komt het team in Nederland versterken vanuit onze vestiging in Almere Tom van der Vecht zeilt al zijn hele leven. Zoals velen is hij begonnen in de Optimist, en daarna heeft hij het water nooit meer losgelaten. Tom heeft jarenlang als coach gewerkt in het zeilen. De laatste jaren heeft hij alle kneepjes van het zeilmakers vak geleerd. Tom is een bekend gezicht op de wedstrijdbaan en heeft al vele nationale titels op zijn naam staan. Tom is vanaf de start zeer nauw betrokken geweest bij Team Leeloo, en maakt momenteel uit van het wedstrijdteam dat deelneemt in de M32 klasse. "Ik ben eigenlijk altijd met boten bezig geweest. Altijd aan het testen geweest hoe ik een boot harder kan laten varen. Door mijn ervaring als zeiler, trainer, coach en zeilmaker kan ik vanuit verschillende invalshoeken zie wat er moet gebeuren om een boot hard laat zeilen. Door mijn ervaring in de zeilmakerij kan ik ook onze toerklanten goed adviseren over levensduur en welke materialen wel en niet werken." Tom wilde graag voor North Sails komen werken vanwege de omvang van het bedrijf en de kwaliteit van de zeilen. "De wedstrijdprojecten waar ik bij betrokken ben varen vaak met North Sails. De duurzaamheid van 3Di is echt indrukwekkend." 📸 Sander van der Borch / North Sea Regatta Tom gaat als verkoper Wouter assisteren vanuit onze vestiging in Almere. "Ik kijk er erg naar uit om samen met Wouter de zeilervaring van zo veel mogelijk boten op en rond het Marker- en IJsselmeer te verbeteren. Met mijn vakkennis wil ik mensen helpen het juiste zeil te kiezen zodat hun tijd op het water nog leuker wordt. Er is niets leuker dan zeilen met het juiste zeil." NEEM CONTACT OP 📸 Ale Bonaldo / M32 World READ MORE

MELGES 24 U HRVATSKOJ NEZAUSTAVLIJIVO GRABI NAPRIJED 📸 regate.com.hr 30. i 31. listopada u Splitu u organizaciji JK Labud, odjedrena je prva regata iz Splitskog dijela ovogodišnjeg Croatian Sailing Series ciklusa. Samo da podsjetim, ciklus je krenuo u proljeće s regatom u Biogradu, pa je potom druga odjedrena u Ičićima, a treća u Dubrovniku. Broj od deset jedrila koje su jedrile u Biogradu, a od kojih je 9 bilo pod Hrvatskom zastavom, na ovoj regati je nadmašen za jedan, K tome, svi sudionici su bili domaće posade s tim da ovo nije konačan broj naših posada, još četiri ih se priprema za idući event - Prvenstvo Hrvatske. Osim što je bilo vrlo lijepo vidjeti na okupu monotip flotu, također je bilo lijepo na okupu vidjeti skoro sve aktivne hrvatske olimpijske jedriličare, jer se rijetko koja regata može pohvaliti okupljanjem takve jedriličarske elite na jednom mjestu: Karlo Kuret - Barcelona 1992., Atlanta 1996., Sydney 2000., Atena 2004. Ivan Kuret - Atlanta 1996. Toni Bulaja - Sydney 2000. Tomislav Bašić - Atena 2004. Šime Fantela - Peking 2008., London 2012., Rio 2016., Tokio 2021. Enia Ninčević - London 2012. Mihovil Fantela - Tokio 2021. a za tri tjedna na Prvenstvu Hrvatske uz njih će još zajedriti i Tonči Stipanović i Ivan Kljaković Gašpić! To je samo što se olimpijskih igara tiče, a kad bi nastavili s medaljama na raznim Europskim i Svjetskim prvenstvima, te uspjesima u profesionalnom jedrenju na RC44, TP52, Clubswan i sličnim klasama, popis bio bio puno duži. U svakom slučaju, vjerujem da sad i malo manje upućeni čitatelji shvaćaju u kolika kvaliteta se okupila na jednom mjestu. Da ne bi netko pomislio da su posade u kojima nije bilo spomenutih jedriličara bile zakinute na bilo koji način, treba istaknuti da su u oba odjedrena plova svi bili u cilju unutar minute - minute i pol! 📸 regate.com.hr Programski se regata nije mnogo razlikovala od prethodne tri iz ciklusa. U petak je počelo službeno okupljanje, dok su neki pristigli i dan ranije. Dizali su se jarboli, pripremala sva oprema, spuštale jedrilice u more, odradio i poneki trening. Ali subota je svanula bez vjetra i na kraju je tako ostalo cijeli dan, čak nije bilo niti razmišljanja o tome da se izađe na more i pokuša bar postaviti regatno polje. Vremenska prognoza za nedjelju je također bila dosta upitna i u najavi nije bilo vjetra, odnosno na udare se najavljivalo do maksimalno desetak čvorova. Kako se s noći sa subote na nedjelju pomicao sat i kad se uzelo u obzir da se na moru mora iskoristiti bilo koji trenutak koji će osigurati kakvo takvo jedrenje, dogovoreno je da svi moraju biti na zadanoj poziciji već oko 9 sati. Kako je prognoza najavljivala južne smjerove, dogovorena je pozicija ispred splitske lučice Zenta, standardnoj lokalnoj poziciji za regate po jugu. RO je isplovio sat prije svih i polje je bilo vrlo brzo spremno, te se samo čekalo da se južni povjetarac ustabili i bude bar malo jači da regata bude regularna. Srećom, dosta brzo vjetar je pojačao na oko 8-10 čvorova i moglo se krenuti s jedrenjem. Prvi start je bio regularan, samo s jednim preuranjenim presijecanjem startne linije. Brži od signala starta bili su momci na Iggyju (385). Međutim, do kraja regate - dva kruga u štap polju, uspješno su pronalazili dobre driceve i unatoč potrebi za sustizanjem ostalih uspjeli regatu završiti na respektabilnom četvrtom mjestu. Obrnute sreće bili ja ekipa na Melgesu Obi-Wan (389). Oni su izvrsno startali, i u trenucima kad su bili među prvih 4-5 posada na prvom obilasku offseta, kad se izvlači baštun i podiže genaker tu operaciju rade u trenutku dok su bili na samoj krmi Cro-a-saila (782) i zapinju za njegov krmeni štraj. Posade brzo reagiraju i izbjegava se šteta na obje jedrilice ali se Obi-Wan mora iskupiti i više ne uspijeva nikog sustići. Kraj te situacije možete vidjeti u prvom dijelu video izvješća. S druge strane, Cro-a-sail unatoč ovom incidentu uspješno se probija kroz gužvu ispred sebe i u cilj ulazi kao treća jedrilica, a treba spomenuti da je u ovoj posadi bio jedan norveški olimpijac - Peer Moberg koji je svoju državu predstavljao u Atlanti i u Pekingu. Za vrijeme jedrenja prve krme vjetar jača za nekoliko čvorova te se u gateu se signalizira produljenje orce. 📸 regate.com.hr Što se tiče vrha flote, tu je i ovog puta svoje mjesto zauzeo Panjić. Da budemo precizni, ovog puta nije riječ o jedrilici s registracijskim brojem 568, već o 739, ali posada je bila u istom sastavu. Oni su rutinerski jedrili, a najveću ugrozu radila im je posada Tutta Forze (643). U svakom slučaju Biograjci su na kraju u oba plova bili brži od kolega im iz centra njihove županije... potpuno jednak rasplet bio je i na kraju drugog plova. Drugi plov nije startao iz prve poput prethodnog. Pred sam start RO je morao prekinuti proceduru jer je vjetar otišao u desno za oko 20°, a u prvom pokušaju ponavljanja procedure sviran je opći opoziv. Tek u idućem pokušaju svi startaju po pravilima. Vjetar je u ovom plovu malo oslabio, pa je polje bilo malo skraćeno, ali na kraju ponovno cijela flota regatu završava unutar minut i pol. Treće mjesto u ovom plovu zauzima Obi-Wan, ali kad se zbroje svi rezultati u oba plova na kraju broncu odnosi The Pimp (359) i to s bodom prednosti ispred Cro-a-saila i Iggyja, a tko je od ostalih posada završio na kojem mjestu možete vidjeti u konačnim rezultatima. A po pitanju aktualnog poretka na ljestvici, on izgleda ovako: Kao što vidite, boduje se svaki plov i za sada su moguća tri odbacivanja, a apsolutnoj prednosti nalazi se posada Panjića. Plan je da se Prvenstvo Hrvatske jedri tri dana, a ako uvjeti budu odgovarajući odjedrit će se čak 9 novih plovova. Za sada su svoj dolazak najavile i neke inozemne posade, pa bi po nekim optimističnim prognozama na moru moglo biti i 20 Melgesa! U svakom slučaju ako budete u Splitu od 19. do 21. studenog svratite do JK Mornar. READ MORE

ANOTHER SUCCESSFUL SWAN SAILING SEASON IS IN THE BOOKS Competition Within The Classes At Swan One Design Worlds Was At An All Time High 📸 Nautor’s Swan / Studio Borlenghi The 2021 Swan One Design Racing season concluded in a sprint to the end of the season. The Swan One Design Nations Trophy in Palma de Mallorca was quickly followed by the Swan One Design World Championships in St. Tropez, which capped off this year’s success for Swan owners. Throughout the season, North was onboard and alongside to support the class and our clients. Executive Vice President and Grand Prix Expert Paul Westlake and Luna Rossa sail designer Marco Capitani were on the water lending their eyes and expertise for the ClubSwan 50 and 36 classes. Beyond, North Certified Service was offered to all participants to ensure their sails were race-ready for each day of racing. “All of us at North Sails strive to deliver a high-performance sail package, and equally important, individual support for our owners and their teams,” remarks Westlake. “We are in constant contact with the trimmers and owners of the North teams. It’s rewarding to see that our work pays off and helps deliver race-winning results when it matters.” Case in point – North Sails held a commanding presence across all four classes at 2021 Worlds, with 35 of the 42 teams choosing to carry a North inventory. North Sails was onboard nine of the top ten ClubSwan50s. Each of the ClubSwan 36’s, including the current World Champions, included North in their inventories. And in the ClubSwan 45 and 42 classes- full podium sweeps. 📸 Nautor’s Swan / Studio Borlenghi “Results like we saw in the 2021 season, are as inspiring as they are humbling,” explains Westlake. “All of us at North Sails trust our products are at the top of the game, but to see that proved on the racecourse gives us the confidence to keep pushing our ideas forward. Even the smallest optimizations make a noticeable difference, especially in one-size-fits-all classes, where things are very close at the top.” North Sails One-Design expert and newly crowned ClubSwan 50 Vice World Champion Arnd Howar shares this observation. “The level in the ClubSwan 50 class has never been as high as it was at the 2021 World Championship; there is virtually no room for error at the top,” Howar explains. The Germany-based Howar has been successfully sailing in various One Design classes for years and is one of the most experienced trimmers in the Big Boat scene. In the ClubSwan 50 class, Howar sails as part of the regular crew onboard Earlybird. The North expert sees a major influence on the overall performance of the ClubSwan 50 with the further development of the 3Di sails. “With an improved tape layout and other smart solutions, the sails are lighter and more powerful. The difference between a 2018 and a 2020 sail is noticeable.” 📸 Nautor’s Swan / Studio Borlenghi What’s next for ClubSwan sail development? North Helix, which was featured successfully in upwind sails used at the Swan One Design Worlds. Helix is a rapidly developing design concept that is quickly becoming a necessity. In contrast to conventional sails, the so-called camber, i.e. the profile depth in the sail, can be precisely adjusted using the luff tension on the neck and head. Helix delivers the sails to a wider range of uses. As the 2021 Swan One Design season wraps, Howar reflects on what makes the circuit, and the Club Swan 50 in particular so special: “It’s really very pleasant to be around in the class. No matter how hard you fight on the water – back on land the atmosphere is good and the togetherness is friendly. The class is characterized by respectful interaction and sportsmanship in the best sense of the word, so it’s really fun.” 📸 Nautor’s Swan / Studio Borlenghi READ MORE

FOILING GC32 CATAMARANS PREPARE FOR MAR MENOR GRAND FINALE 2021 Mar Menor Cup Preview © Sailing Energy / GC32 Racing Tour The GC32 foiling catamarans will line up November 3rd for the fourth and final event in 2021 at the GC32 Mar Menor Cup. This grand finale represents the first time the flying multihulls have visited Spain’s famous 170km² salt water lagoon located near Cartagena on the Costa Calida, within the Autonomous Community of Murcia. The event is being supported by the Turismo Region Murcia, the Autoridad Portuaria de Cartagena and the local municipalities of San Pedro del Pinatar, Cartagena, San Javier and Los Alcázares. The outcome of the GC32 Mar Menor Cup will decide the overall winner of the ninth season of the GC32 Racing Tour. © Sailing Energy / GC32 Racing Tour Ernesto Bertarelli’s Alinghi is the current favorite to take home the title. With Arnaud Psarofaghis helming, the Swiss team won the two opening events of the season in Lagos, Portugal and were on track to defend their GC32 World Championship title in Villasimius, Sardinia, until the title was unexpectedly prised off them by Red Bull Sailing Team on the last leg of the final race. Nonetheless, going into the Mar Menor event Alinghi holds a solid three point lead over second placed Red Bull Sailing Team on the leaderboard. In addition, the Austrians are also on a roll and are keen to finish the 2021 season on a high note as this event marks the retirement of their skipper, Roman Hagara and his Olympic Tornado gold-medallist partner, Hans-Peter Steinacher. The team most strongly on the ascent in 2021 has been Christian Zuerrer’s Black Star Sailing Team. Helmed by New Zealander Chris Steele, the Swiss team came close to winning the second event in Lagos at the end of July. “We made a big step forward this year and I hope we can continue,” said Zuerrer of their prospects. “We are still on the podium, but like at the Worlds, you can have a good day and be in front or have a bad day and be at the back.” © Sailing Energy / GC32 Racing Tour As the season has progressed, the standard has risen across the fleet to the extent that all of the teams taking part are capable of winning races. Since Alinghi’s run-away debut to the season, all the events have been ultra-close. “It makes for interesting racing when you are close together and everyone can beat each other,” continues Zuerrer. “Hopefully, that will help attract other owners and other teams.” Another team to watch is Zoulou, with owner-driver Erik Maris, who neatly bookended the GC32 World Championship winning the first and the last race. Showing ever increasing potential is Nicolai Sehested’s Danish team on Team Rockwool Racing while American Jason Carroll’s Argo team comes race- ready to Murcia having just set an extraordinary new race record for the Rolex Middle Sea Race aboard the team’s MOD70 trimaran. The majority of the GC32 teams have not sailed or raced on the Mar Menor before. However being separated from the Mediterranean by a 22km long sandbar ranging in width from 100 to 1,200m, the lagoon can provide not just the optimum windy, flat water conditions but also high salinity water enabling the flying catamarans to achieve their highest speeds approaching 40 knots. The team with most experience of the lagoon is Alinghi, as they have previously spent time training here. “It was really flat and we had good wind,” advises Alinghi’s Yves Detrey. “I have never seen anything this flat before. It is really good.” Racing will take place out of San Pedro del Pinata on the Mar Menor’s northern corner, and will be hosted by Club Náutico Lo Pagán The event is part of the Spanish celebrations marking the 500th anniversary of the circumnavigation of Ferninand Magellan, that was completed by Spanish navigator Juan Sebastián Elcano after Magellan was killed in battle in the Philippines. © Sailing Energy / GC32 Racing Tour READ MORE

GRINGO 3 PRVI NA ZADARSKOJ KOKI 📸 regate.com.hr Zadarski festival jedrenja ove godine je odjedren u subotu 23. listopada, a odziv što zadarskih, što van zadarskih jedriličara bio je uobičajen velik. Baš u pravom festivalskom duhu na more ispred morskih orgulja isplovio je svatko tko bar malo o sebi misli da je jedriličar. Ukupno je na startnoj listi bilo 77 jedrilica, ali vremenski uvjeti omogućili su da samo 22 jedrilice stignu do cilja. Naime, lagani vjetar koji je na startu puhao iz smjera Puntamike, odnosno sa sjeverozapada, nije ništa posebno jačao tijekom jedrenja, već je samo u ranim poslijepodnevnim satima počeo sve više slabiti, da bi na kraju u potpunosti izdušio. Ovakav rasplet pratilo je i vrlo lijepo vrijeme... sunce, ugodna relativno visoka temperatura... pravo bablje ljeto i sušta suprotnost prošlogodišnjem izdanju ove regate. Vjerojatno zbog očekivanja pojačavanja vjetra, Regatni odbor se odlučio na rutu koja je uključivala jedrenje oko otočića Ošljaka. Naime, za različite vjetrove na startu, organizatori su predvidjeli jedrenje na različitim rutama. Ova, koja je izabrana za ovogodišnju regatu, imala je start na uobičajen mjestu - ispred Zadarske rive, a prva točka obaveznog obilaska bila je bova koja je usidrena ispred svjetionika na Puntamici. Nakon toga slijedila je duga dionica prema spomenutom otočiću, a potom jedrenje natrag prema rivi gdje su manje jedrilice imale postavljen cilj, a veće još jednu bovu koju je trebalo okrenuti prije povratka do Ošljaka i njegovog drugog obilaska. I nakon toga slijedio je prolazak kroz cilj na istom mjestu gdje su ga imale i manje jedrilice. Ovo je sve bilo u redu, osim što je nastala jedna konfuzna situacija kad je trebalo obići bovu ispred rive. U prvoj verziji Uputa za jedrenje oznaka obilaska definirana je bila jednom bojom, a ujutro, kad je uočena pogreška, na Oglasnoj ploči je objavljen ispravak, ali dio jedrilica je već isplovio i te posade nisu bile upućene u tu izmjenu. Posljedica je bila da su jedni obilazili jednu bovu, a drugi drugu. Ova konfuzna situacija izravno je dovela i do odluke o ovogodišnjem pobjedniku. Naime, već od starta na čelu flote je bila Furiosa, Uskokov openaš kojem su uvjeti laganog vjetra izvrsno odgovarali. Pratili su ga Gringo 3, Damaco, Panjić, Malenki, X-Cite, Zenith i svi ostali i to na sigurnoj udaljenosti. Međutim, Furiosina posada nije bila upoznata s izmjenom iz Uputa za jedrenje i obilazi krivu oznaku, a potom se trebala vratiti i obići pravu. Posada s Gringa 3 uspjela je iskoristiti ovu priliku i na vrijeme obići pravu oznaku, te drugi krug oko Ošjaka napraviti prije sviju i ući u cilj par minuta ispred glavnog konkurenta. 📸 regate.com.hr Iza ova dva bolida u cilj stiže još jedan rasni krstaš, Swan 45 - Damaco. U odnosu na prethodni dvojac ovo je prava jahta s kompletnim komforom i opremom za duga i ugodna krstarenja mnogobrojne posade, a ne samo stroj za jedrenje. Inače je ova jedrilica vrlo brza i favorit na svim regatama na kojima se pojavi, ali sigurno najviše simpatija cjelokupne flote i publike na rivi imala je posada Panjića. Ovaj Melges 24 završio je regatu na četvrtom mjestu i pokazao da je riječ o skoro pa bezvremenskom dizajnu koji se uspješno nosi i s višestruko većom konkurencijom! U sličnom položaju, na početku regate, bio je i Malenki, još manja jedrilica duljine pet i pol metara u odnosu na kojeg i Melges 24 izgleda kao veliki krstaš. Ali u nastavku regate veće vodne linije i par stotina kvadratnih metara više jedara omogućili su nekim jedrilicama da ga prestignu, tako da je regatu završio na 10. mjestu. Na kraju uspješno regatu završavaju 22 jedrilice, što iz male, što iz velike skupine. Tko je među tim sretnicima, a tko je ostao u bonaci pored Ošljaka možete pronaći u ukupnim rezultatima, dok rezultate po grupama možete pronaći na ovom linku, a ako želite vidjeti kako je izgledalo te subote na moru onda posjetite foto galeriju na ovom linku. Treba li napomenuti da je prvih šest jedrilica bilo opremljeno North Sails jedrima? Samo Furiosa nije kompletno, ali neka od važnijih su iz našeg asortimana. READ MORE

RECENTLY LAUNCHED: PATH Featuring a North Sails Engine-Above-Deck Path is the latest superyacht from the Baltic Yachts. The 44.6 meter Judel/Vrolijk designed superyacht launched in Spring 2021 and was most recently displayed at the Monaco Yacht Show. For North Sails, the has been a collaborative process between the boatyard, the yacht designer, and the project team of A2B, and Sebastian Allebrodt from the start. The process to build Path’s Engine-Above-Deck began by understanding the owner’s wishes, paired with the hull structures as specified by Judel/Vrolijk. For North Sails, this understanding relies heavily on the powerful North Design Suite. North Sail Designer Heine Sorensen explains: “This was an interesting project because of the yacht’s size. Arriving at our recommended inventory was cooperation between North Sails and the design-build team. We took full advantage of our Design Suite. The VPP program helped us understand what the boat could handle in righting moment, while Spiral, Warps, Flow, and Membrain supported our analysis of the sail shapes and structure. As the yachts get bigger, validating our designs and ideas with simulation becomes more critical. There is no doubt that we are running more these days; it’s critical a to sail designer’s job.” Arriving at an optimized inventory is a careful balance of performance and practicality. Per the owner’s wishes for global adventures with family and friends, the brief for Path is founded on a powerful, easily managed, ocean-going sailing yacht. Sorensen is quick to point out that the usability of the sails is vital in delivering on that brief,” a point which Allebrodt, a sailor himself was able to weigh in on. One point expressed early in the project was to use the sails as much as possible, and that requirement heavily influenced many of the decisions Sorensen and the North team took when designing the sail package. Path has a total sail area of 4075 sqm, the equivalent of 15.5 tennis courts. Its upwind, headsails, and offwind sails are 3Di Endurance 760. For Sorensen, tackling a project this size is routine, and it’s only upon reflection that he realizes the magnitude of the sails he is designing. “You’re looking at the numbers at the computer, and you’re used to seeing them there, he explains. “But it’s when you see them on the loft floor or hoisted during sea trails that the scale of the project sinks in.”   READ MORE

Working With The New York Yacht Club To Grow The IC37 Class 📸 Hannah Lee Noll The IC37 has quickly claimed its position as one of the premier one design keelboat classes in North America. Amongst the many class choices, the IC37, with its one-per-boat limit on Group 3 professionals, provides a unique platform for growing amateur sailing as a whole. Additionally, as the exclusive sailmaker since its introduction, North Sails fully supports the recently announced partnership between the New York Yacht Club and Thoroughbred Yacht Sales to expand the class’s domestic and international footprint. North Sails President Ken Read comments: “North Sails has been a part of this class since the beginning, and we’re excited about the future. I’ve known Greg Tawaststjerna and Bill Jenkins for a long time. They are true professionals whose understanding and contacts within the industry are unparalleled. The Thoroughbred team brings renewed energy to the class at exactly the right time. It carries the momentum showcased at the recent Rolex New York Yacht Club Invitational Cup, an international Grand Prix event for amateur sailors.” First introduced in 2018, the 37-foot Mark Mills design is one of the strictest one design classes sailing today. The boat carries just three sails— a reefable main, a reefable jib, and an asymmetric spinnaker—each built by North to a class standard design. Additionally, the standing rigging must be locked at a prescribed tension for all class regattas. The built-in hydraulic mast step on the Southern Spars package is the boat’s single key tuning variable. The simplicity and consistency across all boats make for a sailor’s race, eliminating the inevitable arms race that comes with near-unlimited variables. “The beauty of the IC37 class is that it provides an even playing field for the 20 New York Yacht Club-owned charter boats and the privately-owned boats,” explains Read. “You have a very high-performance amateur race boat, with a big consideration for inclusiveness and keeping budgets under control. At September’s Invitational Cup, we saw exceptionally high-caliber racing amongst amateur sailors from around the world. They were able to step onto the IC37, get up to speed quickly, and be competitive; that’s exactly what was envisioned for this boat.” 📸 Laura Beigel / Beigel Sailing Media In line with the class distribution changes and the focus on growth outside of the Northeast US, North Sails has updated its IC37 sales strategy to provide more opportunities for its clients globally to buy IC37 sales from their local lofts. North Sails Expert and IC37 class leader Tim Healy will lead the change in expanding from a single centralized location to make information and products more accessible from any local North Sails Expert and site. Read elaborates: “We feel the one-stop-shop idea was successful for local selling in Newport, Rhode Island, but has limited us in reaching out to our clients and supporting the growth of the class. Moving forward, the IC37 is now the fold of all North One Design products, and our clients or those interested in the boat can work with their trusted North Sails expert wherever they may be to become more educated on the boat and the sail package.” “While the IC37 has seen success locally in Newport, the club’s objective is to expand the reach of this boat,” says New York Yacht Club Commodore Christopher J. Culver, a devoted IC37 sailor. “The IC37 is an ideal option for both clubs and private owners looking for a highly competitive class with a strong Corinthian spirit. With a 20-boat fleet at the New York Yacht Club and the initial construction of 15 private boats, the IC37 Class is ready for the next phase in its international growth in partnership with Thoroughbred Yacht Sales and the support of North Sails and the North Technology Group companies as a whole.” The 2021-22 winter circuit will start in late November and include three regattas sailed out of the Lauderdale Yacht Club in Fort Lauderdale, Fla. The class’ 2022 summer season will kick off in Newport in early June and will include both the fourth IC37 National Championship and the class’s second North American Championship. For more information on the IC37 Class Association click here. To contact Thoroughbred Yacht Sales, click here. 📸 Laura Beigel / Beigel Sailing Media READ MORE

77. Viška u znaku North Sailsa 77. Viška regata zasigurno ostaje zabilježena u povijesti po dva rekorda. Jedan je baš rekorderske prirode, to je postavljenja novog najbržeg vremena na ruti između Splita i Visa, a drugi je po broju uzastopnih pobjeda u generalnom plasmanu. Vlasnici prvog su momci sa slovenske jedrilice Generali (TP 52), dok su vlasnici drugog dubrovčani s jedrilice Dubrovnik (Enavigo 38). Obje te posade su u potpunosti opremljene North Sails jedrima, a osim njih u samom vrhu, što generalnog plasmana, a što pojedinačnih grupa, bili su većinom naši klijenti! Slovenska posada je i do sada bila u posjedu titule najbržih na 28NM dugoj ruti, a do prošlog petka to je bila posada Velikog Viharnika kojim je tada kormilario Dušan Puh, a to je bilo prije osam godina, na 69. izdanju ove regate. Veliki Viharnik ovu rutu je prejedrio za 02:24:34, dok je Generaliju to pošlo za rukom za 02:14:29. Posadu Generalija predvodio je Samo Žvan, a podjednako dobro su jedrili i na povratku te ponijeli titulu najbrže jedrilice (line honours) s ukupnim vremenom jedrenja od Splita do Visa i od Visa do Splita od 09:09:41. Već na prvi pogled vidi se da je nedjeljna etapa bila mnogostruko sporija od one jedrene dva dana ranije. Također, treba reći i da Generali nije bio najbrži u cilju, već je ušao u cilj kao četvrti. Međutim, fenomenalan rezultat u prvoj etapi osigurao mu je minutu i devet sekundi prednosti ispred Molo Longa koji je u obje etape ušao u cilj kao treći u realnom vremenu. Pobjedu u drugoj etapi odnijela je jedrilica Stravaganza, ultra ekstremni bolid iz Dubrovnika koji je do pola prve etape bio u vrlo izglednoj poziciji da osvoji i tu etapu s još bržim vremenom od Generalija. Međutim, jedan tehnički problem zaustavio ih je na tom putu, ali više o tome ispričao nam je vlasnik i kormilar Stravaganze, Niko Kmetović: Bilo je odlično i ludo! Na startu su zvali buru u padanju, ali došao je neki oblak i bura je zadimila. Na startu je prvo pala, pa smo planirali startati s full jedrima, ali kako je to zadimilo odlučili smo napraviti ruku krata i staviti mali flok. Nakon što smo tako startali opet je ubrzo palo, ali imali smo spremljen Code 0 kojeg smo odmah odrolali. Također smo i digli puno jedro i tako smo nastavili dalje. Onda je nakon 500 metara ponovno zadimilo i onda smo zarolali Code i vozili dalje bez njega. Do Vrata je to bilo full gas. Kroz njih smo prošli elegantno i tu prošli i Matu i TP-a, Full pelt, Dubrovnika... a u Vrata smo ušli zajedno s Tutta Triestom Toto Travel koju smo potom ostavili iza sebe. Onda smo nastavili jedriti, stigli skoro do Pelegrina i vidim da mi na brodu nešto ne radi kako treba, pa se odlučujem sakriti ispod Pelegrina dok ne vidim što se događa. Tamo smo spustili sva jedra i krenuli u potragu za problemom. Na brodu inače imam jedno mjesto gdje po dizajnu stoji baterija i iznad nje ima jedan otvor poput onog za one male ventilatore. Mislim da je dizajner pretpostavio da je taj otvor dovoljno dobro napravljen da ne ulazi more kroz njega i vjerojatno je to tako kad se brod pere gumom, ali kad preko prove prođe ogromna količina mora i uđe u kokpit vjerojatno tuda prođe poneka kap ili manja količina vode i tu dok smo mi to otvorili skupilo se oko litre mora koja je bila na podu, a tu se nalazi konektor koji spaja računalo s baterijom. I to je trebalo biti suho. Međutim, na spojeve je došla jedna kap zbog koje je vjerojatno negdje došlo do pada napona koji je izazvao reset cijelog sustava. Sad da se to desi znam o čemu je riječ, ali tada... jedrimo brzinom 20 čvorova, stalno smo pod morem... jednostavno, situacija je bila takva da smo morali u zaklonu spustiti jedra i provjeriti o čemu je riječ. Dok smo to otkrili izgubili smo petnaestak minuta. Onda to osušili, resetirali računalo i nastavili s regatom. Međutim, imali smo novi problem jer tu nismo mogli dignuti glavno jedro. Tako da smo dalje nastavili s flokom i odrolanim Code 0 i uspjeli smo u cilj ući kao 10. Tu bas je Polet jedva uhvatio na samom kraju. A povrat je bio s burom do Vodnjaka. Taj dio smo dobro odvozili s prvih par brodova. Ponovno zajedno s Poletom. I onda je počelo bonacati. Po nekakvim bavama smo se uspjeli izvući od Vodnjaka, pa malo lijevije, a dolje ispod nas - mnogo lijevije, bio je Molo Longo i Generali. A preko Vodnjaka bila je jedna grupa koja je prošla baš kroz njih. Tu je bio Dubrovnik i još par nekih drugih brodova, čak i neki charteraši. Oni su onda ostali na Pelegrinu, a mi smo s nekim burijaletom u neko doba stigli na ok o2 milje do Vrata dok su oni još stajali na Pelegrinu. Potom je sve to ugasilo da bi krenuo maestral koji je prvo počeo puhati niže u kanalu. Tako da ti koji su bili na toj strani vozili su dosta orcanije prema Vratima, a mi ukrmanije. I na kraju smo mi, Dubrovnik i jedan charteraš stigli zajedno u Vrata. U njima je bilo prazno. Bio je samo jedan raz do Mrduje. Tu smo napravili dvije pojalabande, spustili se ispod Mrduje i kako je to vuklo uz Brač tu smo nastavili s pojalabandavanjem i na Gomilici je totalno zbonacalo. Tu smo se našli s Dubrovnikom, TP-om, Full Peltom i još nekim, zaboravio sam kim :) Kako smo stigli na Gomilicu izašli smo iz tog raza koji nas je nosio od Galijole, ali je zato počelo puniti dolje niže u kanalu. Tu nam je TP pobjegao oko 500 metara, ali uspjeli smo ga uhititi do Splita i ući u cilj dvije minute prije njega. Niko Kmetović, Stravaganza 📸 Stravaganza Sailing Što se tiče ostalih iz vrha, tu su uglavnom bile jedrilice koje su favoriti na svim Jadranskim regatama, od njegovog sjevera, pa do juga. Uz Gringa 3, Dubrovnika, Mareusa 3, X-Citea, Luckyja, Toto Travela, Fatamorganu, Polet Furiosa, a ispred manjih jurilica poput Matarana, The Pimpa, Magnuma, T8SC-a... ugurali su se Paula i Zenith. Paula (FW 40) je čistokrvni openaš pod Slovačkom zastavom koji inače nastupa po regatama na sjevernom Jadranu, a na njemu jedri posada koja je dugo vremena jedrila na regatama CRO ORC Cupa na jedrilici Sixtynine - Brutal Fish (First 40.7). Nakon prodaje 69-e orijentirali su se na jedrenje s talijanskom i slovenskom konkurencijom uglavnom u trščanskom bazenu, a na srednji Jadran dolaze uglavnom na Višku regatu. Oni su već ranije imali nekoliko vrlo dobro odjedrenih prvih etapa ove regate, pogotovo 2016. godine kad je nastala i ova fotografija: 📸 Carević a tada su je završili kao 4. dok su ove godine do cilja doletjeli kao drugoplasirani! Druga istaknuta jedrilica je Zenith (First 53), kompletno drugačije filozofije od svih ostalih koji su se natjecali u samom vrhu. Za razliku od njih koji su totalno ogoljeni i sa samo minimalnom i najnužnijom opremom ispod palube, Zenith je impresivno jedrio s kompletnim namještajem, posteljinom, perilicama i tikovom palubom i tek u Vratima gubi određen broj mjesta prilikom povratka u Split. Naravno, za dobar rezultat važan element je dobra posada, a na Zenithu su joj jezgru činili sveprisutni Stjepan Vitaljić i Pave Pleslić, te povratnik na regate krstaša, Krešimir Đakulović, a o njihovom jedrenju popričali smo s vlasnikom Zenitha Filipom Babićem: Obje etape startali smo u prva tri četiri broda. Na brodu su bili Stipe Vitaljić, Pave Pleslić i Krešo Đakulović, tako da je to bila dobitna kombinacija. Inače je s nama i Toni Bulaja, ali ovaj vikend bio je na drugoj regati u Veneciji, pa je Krešo uskočio umjesto njega kao dostojna zamjena. Od starta već prve etape bili smo dosta dobri i cijelo vrijeme smo bili uz bok jurilicama. A iznendailo me je i to što nas je nakon Splitskih Vrata dosta posada slijedilo s biranjem postavljanja jedrilja u leptir. I tu smo bili jedini koji smo prema Visu vozili u ravnom kursu. Čak smo jedrili i brzinama od oko 13 čvorova kad bi zaglisirali. I u cilju smo bili 15. odnosno prvi od brodova koji nisu po nekom svom segmentu iz domene egzotičnog. Drugu etapu smo također dobro startali premda smo skoro imali sudar na startnoj liniji. Jedan Grand Soleil je prerano došao na startnu liniju, pa je naglo zapojao i vozio po liniji, a mi smo dolazili sa 7 čvorova. Oni su tu uspjeli zaorcati i mi smo im prošli ispred prove. Nakon starta smo jedrili paralelno s Dubrovnikom koji je išao dosta istočnije od sviju, na kraju je prošao kroz Vodnjake. A kako smo mi bili tu u vrhu, nažalost, upali smo u jednu rupu gdje smo plutali bez vjetra oko sat vremena. Ostali su to vidjeli pa su nas zaobilazili i u smjeru Šolte i u smjeru Hvara. A kasnije, kad je zapuhao maestral, nas je prve zahvatio. To je u stvari i bio Krešin plan. Moram reći da je sve pogodio. Rekao je da će u 10 sati stati levanat, oko 11-12 će krenuti maestral i on će prvo krenut puhati pored Brača. Zato smo se mi stalno i držali te strane... Paklenjaka i Pelegrina. Na toj strani su osim nas bili još i Gringo, Dubrovnik i Viga, ali su prije nego je krenuo maestral otišli pod Šoltu gdje je bila praktički cijela flota. Tada smo primijetili da je kod njih bi dosta jak kurenat koji je cijelu regatu odnio na zapad, a mi smo ga uspjeli izbjeći. To je bilo posebno vidljivo za vrijeme te rupe kad nije bilo vjetra koji je mogao jedrilice gurati u željenom smjeru. Kad nam je zapuhao taj maestral jedrili smo s Code 0 i mi smo jedrili već po vjetru od 7-8 čvorova dok ostalim nije zapuhalo. Tad se desila jedna smiješna zgoda. Na Fejsu JK Labud bilo je objavljeno da je Polet Furioso nadomak Vrata kao vodeći brod, a mi smo se zapitali gdje smo onda mi. Kasnije smo čuli da je bila priča u stilu "to je neki Ultrin brod iz chartera, vjerojatno dolazi s Brača" :) Ali kad smo baš i prošli kao prvi kroz Splitska Vrata onda smo poslali poruku da ipak moraju ispraviti taj "fake news" :) Iza nas je s maestralom kroz Vrata doletjela Stravaganza, a Dubrovnik je bio odmah iza nas. Krešo je tada morao donijeti odluku. Bile su dvije opcije i morali smo uzeti u obzir da smo mi težak i trom brod. Prva opcija je bila da nastavimo ravnim kursom prema Splitu i u određenom trenutku ponovno ući u bonacu. Ili, uz Milnu i obalu Brača hvatati vjetar koliko možemo, jer ako uđemo u rupu mi smo gotovi. Izabrana je strana uz Brač i tu smo stalno radili pojalabande s genakerom i tu smo se čak jedno kratko vrijeme borili s Dubrovnikom. Nismo mu dali da nas baš glatko prijeđe. Kad je prestao puhati taj vjetar prebacili smo se na flok i tad su nas prešli i Polet i Molo Longo i Mareus 3... Kad smo prošli Brač ponovno je krenula puhati nekakva tramuntana od 12-13 čvorova. Po njoj smo pojurili s 10-12 čvorova brzine, ali više nismo mogli stići ostale. Međutim, uhvatili smo Toto Travel što nam je bilo posebno drago. Filip Babić, Zenith 📸 Stjepan Vitaljić Unatoč genijalnom rezultatu s obzirom na konkurenciju i činjenicu da je Zenith stigao prvi u Vrata, nažalost ostaju bez pehara, jer su bili drugi u skupini, a organizatori su odredili da ako je manje od šest jedrilica u skupini bit će nagrađeni samo najbolji. Da bi regata i dalje imala doticaj s najnovijim svjetskim trendovima po pitanju ekstremnih dizajna ponovno se pobrinuo Mate Arapov sa svojom Fatamorganom (Patucelli), a sa sličnom dizajnerskom filozofijom društvo mu je pravio Lucky (ClubSwan 36) Luke Šangulina. Obje jedrilice se razlikuju od sviju ostalih po tome što imaju ugrađene foilove, Fatamorgana custom made a Lucky tvorničke. Drugačije su i izvedbe, ali principi rada su im slični. Obje jedrilice ih koriste za stabilnije jedrenje i poboljšavanje kuta jedrenja, za razliku od foilera koji se u posljednje vrijeme mogu vidjeti uglavnom na oceanskim regatama, a povremeno i u manjim izdanjima na Alpskim jezerima. Oba foilera imaju u rezultatima upisana po jedno 7. i 8. mjesto, ali iako je Fatamorgana bila u drugoj etapi brža za 15 sekundi, ukupno vrijeme jedrenja bilo je kraće kod Luckyja za 16 sekundi. Što se tiče najvećih jedrilica, uz Generalija jedrio je još jedan TP 52. Naravno, riječ je o jedrilici koja jedri pod klupskom zastavom organizatora regate, Poletu Furiosu. U Visu je za direktnom konkurencijom kasnio 25 minuta i završava kao 9. u realnom vremenu, dok se u povratku posada Nikole Deškovića mnogo bolje snalazila u domaćim uvjetima nedostatnog vjetra. A uz Zenith, najveći dvojac činile su sestrinske jedrilice dizajna Ceccarelli 53. Molo Longo u izvornom izdanju, te nešto modificiran i produžen Toto Travel. Još jednom ukupnu pobjedu odnosi posada iz Rijeke koje je i u generalnom poretku na izvrsnom drugom mjestu. Međutim, i dalje svjetla pozornice okreću se Generaliju i njegovom vrhunskom rezultatu, a evo kako je njihovo jedrenje opisao kormilar Samo Žvan: Prognoza je najavljivala dvadesetak čvorova bure na startu s tim da bi u nastavku trebala pasti na desetak, maksimalno petnaest. Ali neposredno pred start diglo iz levanta, jer se stvorioneki oblak između Biokova i Brača, pa se startalo po dobrih dvadesetak čvorova. Očekivao sam da će vjetar biti više po krmi, pa smo odmah nakon starta podignuli genaker, ali s njim smo jedrili prema Drveniku. Zato smo ga nakon par minuta maknuli i do Vrata i kroz njih, jedrili samo na glavno jedro i flok... trojku... tad nam je vjetar bio između 90 i 100° s lijeve strane. U Vratima je puhalo i preko 30 čvorova! Nakon Vrata vjetar je malo okrenuo i sad je puhao više s krme, pa smo podignuli genaker četvorku. Tad se vjetar stabilizirao na 27-28 čvorova s refulima do 35. Na lijevim uzdama smo ostavili Vodnjake (njih na desnoj strani), napravili jednu pojalabandu u desnu i drugu za u cilj. I to je to. Najveća postignuta brzina bila nam je 22.8 čvorova, glisirali kao ludi, dobro oprali palubu i hvala Bogu bez greške koja je mogla izazvati neku havariju ili štraorcadu stigli do cilja. Kad sam pogledao na sat bio je rekord :) Povrat je s druge strane bio vrlo "tricky". Znalo se da će vjetar pasti i da će se čekati maestral. Odlično smo startali i poveli regatu i vodili negdje do Vodnjaka. Tada smo pronašli neku svoju rupu... bili smo postavljeni u sredini kursa. na strani do Vodnjaka bili su Polet Furioso i Stravaganza, a dosta ispod nas Molo Longo. Kako smo bili prvi i tu se zaustavili, svi su nas zaobišli i prošli. Potom je bila muka doći do Vrata. Do njih smo stigli tek oko desetog mjesta i to s već popriličnim vremenskim zaostatkom. Ali ranijih godina znali smo doći u Vrata prvi i tu bi zeznuli, a ostali bi nas prošli, ali ove godine je bilo obrnuto. Loše smo prošli do Vrata, vidjeli da su stvarno svi brodovi bili desno, pod Bračem, pa smo mi otišli lijevo... maksimalno koliko se moglo s genakerom... usprkos tomu što se vidjelo da je tamo bonaca! Nama je bilo svejedno da li ćemo u cilj ući kao 10. ili 12. ili 20... trebali smo riskirati i ne ići tamo gdje su ostali. I eto, imali smo sreće. Maestral je polako popunjavao i uspjeli smo prestići 6-7 brodova i u Split stići kao četvrti, te s dovoljno malim zaostatkom iza Molo Longo da ukupno pobijedimo. Samo Žvan, Generali 📸 JK Labud Ali na kraju, titula pobjednika 77. Viške regate, odlazi u ruke posade jedrilice Dubrovnik. Naime, pobjednik regate proglašava se na osnovu ORC sustava razvrstanja. U floti od 146 jedrilica s valjanim ORC Club svjedodžbama bilo ih je 19. Regata promatrana kroz ovu prizmu također je bila zanimljiva. Za prvu etapu može se reći da je bila maksimalno čista, odnosno nije bilo pretjerano mnogo mjesta za kalkulacije bilo koje vrste i izvlačenje na driceve, refule i ostale nepogode koje su se javljale u drugoj etapi, već je trebalo razviti što je bilo moguće više kvadratnih medara jedara i nastojati odjedriti zadanu rutu u što kraćem vremenu. Oni što su se najviše približili idealnim projekcijama ostvarili su najbolji rezultat. U tom je najbolje prošao Dubrovnik čiji rezultat je pokazao da je i Generali mogao biti još brži jer ga je matematika stavila na drugo mjesto u ovoj etapi. Vrlo dobro jedrenje do Visa pokazao je i Mataran 32 koji je u toj etapi zauzeo respektabilno treće mjesto sa zaostatkom od 28 minuta iza 20 stopa većeg Generalija, a kad se već spominje taj omjer veličina ne smije se zaboraviti ni The Pimp, još jedan Melges, ali 24, koji je u Vis dojedrio 33 sekunde iza Matarana! Pretpostavljam da su svi do sada vidjeli bar jedan od video uradaka snimljenih na Stravaganzi, a jednog od kojih se može vidjeti i u ovom članku, ali doživljaj na ova dva manja Melgesa sigurno nije bio ništa manjeg intenziteta i niže razine adrenalina. Odmah iza Matarana i The Pimpa, u realnom vremenu, završavaju X-Cite i Gringo 3. Jednak rasplet je i u ORC-u (samo bez The Pimpa koji nije bio prijavljen i u ovoj skupini). Ovo su prve dvije jedrilice za koje se može reći da su klasičnije od onih ispred, pogotovo X-Cite kojim je na ovoj Viškoj regati kormilario Filip Jurišić, svježe ovjenčan naslovom viceprvaka Europe u klasi ILCA 7 (ex Laser Standard). Zato je povratna etapa u ORC-u bila maksimalno dramatična, jer se jedrilo po uvjetima koji omogućavaju realno sporijim jedrilicama da u korigiranom vremenu prestignu veće i brže modele. Uvjeti jedrenja po "flekama" vjetra i realna mogućnost da se ostane u nekoj bonaci dok svi oko tebe prolaze, najčešće rezultiraju tim da male jedrilice "pojedu" velike po pitanju korigiranih vremena. Točno to se desilo i sada. Veliki i brzi morali su mnogo truda uložiti u traženje lokalnih povjetaraca, jer ostanak u grupi okružen s realno i matematički sporijom konkurencijom znači da je regata unaprijed izgubljena. Među ostalima, to se dogodilo i Dubrovniku. Posada JK Orsan jedrila je obilaznim rutama i na kraju uspjela ući kao 6. u cilj, ali ORC kalkulator izračunao je da je u pitanju 9. najbolje jedrenje, dok pobjedu odnosi Green Pepper (Salona 34) čiji kormilar je bio Stipe Gašpić - zlatni na istom Europskom prvenstvu kao i Filip Jurišić, ali u klasi ILCA 6 (ex Laser Radial). Ova etapna pobjeda Gašpićevu posadu ostavlja na korak do postolja i u konačnom plasmanu su četvrti, ali sa značajno ljepšom finalnom slikom nakon 12. mjesta u prvoj etapi. Sličan rasplet na kraju regate imala je i posada Sharka. Posada koja iza sebe ima i duge offshore regate poput Middlesea Racea prvu etapu završava na 10. mjestu, a u drugoj osvaja srebro, što joj je dovoljno za penjanje na treću stepenicu postolja. Stepenicu iznad na postolju završava posada koja je imala najmanje oscilacije u prikazanom. Riječ je o jednima od doajena ORC-a u nas, ekipi Gringa 3 iz Zadra. Posada Roberta Sandalića prvu etapu završava na 5., a drugu na 6. mjestu i nedostajao joj je samo jedan bod da se izjednače s Dubrovnikom o čijem jedrenju smo popričali s njegovim kormilarom Denisom Vukasom: Prva etapa... gledali smo sve moguće prognoze... što će biti, gdje ćemo jedriti, što ćemo dignuti, koja jedra koristiti... bila je bura od nekih 15 čvorova u prognozi. Napravili smo plan i pred start idemo napraviti đir prema sredini kanala. Kad tamo iz pravca Makarske i Omiša vidimo da stiže oblak koji je sve popunio. Bilo je par dobrih refula i odlučujem da ćemo startati s malim flokom i Code 0. Taman je krenuo start kad je počelo dizati. Na kraju smo jedrili s malim flokom i jedrom, a vjetar u bok... neka bura od levanta. Kad je prošlo dvadesetak minuta po takvim uvjetima malo je više ukrmilo, pa smo otvorili Code i s njim jedrili više od pola kanala, skoro do Brača. Tamo je zadimilo malo jače, više u bok i nismo mogli to više nositi, pa smo se vratili na flok. I tako smo kombinirali Code i flok do Vrata, a u Vratima nas je prošao Niko sa Stravaganzom. Prošao nas je s gornje strane dok smo mi vozili 15 čvorova, a njega smo vidiš kako zuji pored :)) Tu su još bili Toto i Molo Longo, a mi smo bili malo iza njih. Kroz Vrata je malo ukrmilo, pa smo se vratili na Code i tu smo s njim išli odlično. Tada je puhalo oko 28-30, znalo je pasti i na 25, ono baš kako se bura ponaša. Od tuda smo zajedrili prema Vodnjacima, prošli kroz njih i dignuli genaker s kojim smo dojedrili u cilj. Mislim da smo tu rutu stvarno super odvozili i da nismo nigdje pogriješili. A druga etapa... ponovno gledamo tko zna koliko različitih prognoza... pa vjeruješ, ne vjeruješ... Bilo je oblačno na startu i nadali smo se da će se ti oblaci raščistiti. Dok je bilo oblačno, dok nije probilo sunce, držao je neki burinet - levanat i otišli smo skroz desno. Na startu su svi krenuli s Codeovima, a mi smo otišli najvisočije desno s flokom, ponovno pod Vodnjake i Hvar i napravili smo desni luk u kanal prema Starigradu. Naravno, ne do Starigrada :) Kad je pao vjetar malo prije Vodnjaka digli smo nešto što mi zovemo drifter, ali to masthead genova i tako smo jedrili dok nije sve izdušilo. U tim trenucima bili smo najistočnije od svih brodova i dosta smo dobro išli kroz kanal po umirućim refulima tog burineta. Kad je vjetar stao čekali smo prijelaz na maestral. Znali smo da što smo dublje u kanalu da će taj početak povući malo jače nego da smo bili vani. Skupa s nama je startao i First 53 - Zenith i on je malo prije Vodnjaka opao i dignuo Code i onda je počeo padati. Mislio sam da će tada poći prema Maslenici, a mi smo toliko pobjegli da nismo više gledali ni njega, nego kad je to sve izdušilo, kad je krenuo zapadnjak on se pojavio na Pelegrinu i pošao skroz uz kraj prema Starigradu. Tada je on bio najistočnije i s tim vjetrom koji je pojačavao ušao u Splitska Vrata prvi, možda stotinjak metara ispred nas. Mi smo tu bili drugi, a cijela ekipa koja je na početku išla prema sredini Šolte i prema Maslinici morala se vraćati u krmu. Na Mrduji smo već bili na dvadesetak metara od Zenitha i tada sam očekivao da maestral nastavlja probivati i da ćemo jedriti ravno na Split. Ali... Iza Šolte smo vidjeli da je sve bijelo i nema nikakvog vjetra, a neki raz je uz Brač. Napravili smo onda par pojalabandi uz sam Brač... Bobovišće... samo da stojimo u nekom vjetru i da idemo prema naprijed. Dok smo tako vozili uz Brač pomalo je vjetar popunjavao cijeli kanal i s tim maestralom smo ušli u cilj. Takva regata je bila i prije par godina. Svi manji brodovi su tada doletjeli na brzinu i pojeli nas po korigiranom vremenu, a ovog puta smo izdržali, premda ni ja ne znam kako :) Denis Vukas, Dubrovnik Kompletne rezultate ORC-a možete pronaći na ovom linku, a možda jedino na što treba skrenuti pažnju prilikom njihove analize je RET u drugoj etapi za Generalija. Razlog je što su s obzirom na prognozu prijavili Regatnom odboru da će jedriti i s drifterom koji nije bio prijavljen u ORC svjedodžbi, pa su se iz fair play razloga povukli iz kalkulacija za ovu etapu. Eh da, sve ostale rezultate 77. Viške regate možete pronaći na ovom linku. U subotu, kad je bio slobodan dan, u Viškoj luci su se odjedrila dva neobavezna revijalna plova. Oba puta pobjedu je odnijela Stravaganza, a ono što posebno veseli Niku Kmetovića je to što je vrijeme koje im je bilo potrebno za izvršavanje složenih manovri s canting ceelom, dagerboardima itd, na kratkom polju u skučenom prostoru, bilo podjednako onom koje su trebale ostale jedrilice s mnogo jednostavnijim sustavima za upravljanje. Na kraju je nastala sad već viralna snimka na kojoj je Lovre Peović, član posade Stravaganze prošetao po jarbolu u stilu Alex Thomsona, a sve s ciljem proslave pobjede u spomenuta dva plova :) Kao što je već spomenuto, regatu je organizirao JK Labud, jedan od jedriličarskih klubova s najduljom tradicijom u Hrvatskoj, a u ime Organizacijskog odbora izjavu je dao njegov predsjednik, Vedran Mlikota: Ove godine smo ponovno zajedrili prema Visu, jer lani s obzirom na okolnosti koje su tada vladale bili prisiljeni promijeniti krajnju destinaciju regate. Ali u krajnjoj liniji to nije ispalo toliko loše, jer smo dobili jednu novu regatu koja je vrlo dobro prihvaćena među jedriličarima. Naravno, riječ je o Pa(V)iškoj regati i nastojat ćemo je i dalje njegovati među ostalim našim regatama. Evo ove godine situacija je povoljnija i u dogovoru s gradonačelnikom grada Visa i lokalnom turističkom zajednicom zajedrili smo prema njima. Unatoč stanci od godinu dana odaziv je bio iznimno dobar. Na startu smo imali 154 jedrilice! Sam satrt smo odgodili za sat vremena jer smo se nadali da će bura malo pasti, ali kad je krenula procedura ona je pojačala, pa smo na startu imali i udare od tridesetak čvorova! Tako da nam se javi oproblem kako ćemo uhvatiti brze brodove, jer oni kad krenu s brzinama od preko 20 čvorova postaje ih problem uhvatiti s brodom od Lučke kapetanije. Međutim, vozili su kroz Paklinske otoke i uspjeli smo ih prestići i postaviti cilj prije dolaska prvog broda, a Samo Žvan je stigao prije trajekta i s 2 sata i 14 minuta oborio rekord regate! Uvjeti su stvarno bili za postavljanje rekorda, a taj brod ide i još brže kad je laško... stvarno ih je bilo lijepo vidjeti dok glisiraju! A na Kupu viškog zaljeva, promotivnoj regati, nije bila baš puno vjetra, više bonace nego što je puhalo. Tako da je samo 7 jedrilica odlučilo izaći i zajedriti. Na povratku je bio dobar start. Puhalo je 14-15 čvorova, ali kad je flota stigla u visinu Hvara vjetar je skroz pao. Par brodova je uspjelo proći taj dio bez vjetra i proći kroz Splitska Vrata, a tek kasnije, kad je zapuhalo pridružio im se i veći dio ostatka flote. Uglavnom, mogu zaključiti da je unatoč vremenskim okolnostima regata bila vrlo uspješna i dogodine se ponovno vraćamo na Vis. Vedran Mlikota, JK Labud I ove godine Labudaši su nastavili s praksom koju su započeli prije dvije godine kad je na regati sudjelovalo oko 180 jedrilica. Tad su prvi put organizirano dočekivali jedriličare u Visu s uputama za vezivanje i s davanjem prednosti onima koji su jedreći završili prvu etapu. Ali i dalje su na snazi stožeraške zabrane po pitanju organiziranih druženja, pa je izostao fažol dobrodošlice u Visu, a proglašenje pobjednika u Splitu obavljeno je na otvorenom unatoč strahu organizatora o najavljenoj kiši. 📸 JK Labud Što se tiče na početku spomenute dominacije s ponosom možemo nabrojati o kojim jedrilicama je riječ: Zenith - 100% NS Generali - 100% NS Paula - 100% NS Gringo 3 - 100% NS X-Cite - 100% NS Dubrovnik - 100% NS Lucky - 100% NS Mr.J - 100% NS The Pimp - 100% NS Fugu - 100% NS Zlatan - djelomično NS Rocketa - djelomično NS Molo Longo - djelomično NS Toto Travel - djelomično NS Polet Furioso - djelomično NS Mila 8 - djelomično NS Stravaganza - djelomično NS Erco D' - djelomično NS Mareus 3 - djelomično NS Magnum x3 - djelomično NS T8SC - djelomično NS Pinocchio - djelomično NS Ove jedrilice su pobijedile u dvije od tri ORC skupine, sedam od 10 R skupina, te u dvije C skupine, a također su i generalni pobjednici kako po Openu, tako i po ORC-u! Jedina razlika između pobjednika po Openu i ORC-u je ta što je Generali u svom "ormaru" imao i jedra izrađena u Helix tehnologiji, dok je Dubrovnik bio opremljen isključivo s 3Di jedrima, ako i većina ostalih navedenih. Jedino je šteta što na regati nije zajedrio i BaRe V koji je prije starta imao problema s lantinom. U tom slučaju bi Zenith imao direktnu konkurenciju, odnosno bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi prošlo nadmetanje između ove dvije jedrilice koje su približno iste veličine, a također su i obje opremljene tikovinom na palubama. I još za kraj treba istaknuti jedan vrlo zanimljiv podatak, a to da je od prvih 14 jedrilica u generalnom poretku jurnjave između Splita i Visa, čak 12 s gornjeg popisa! I za kraj jedna mala primjedba od strane jedriličara. Naime u Oglasu ove regate, jednako kao i mnogih drugih, stoji da se prilikom službene prijave mora priložiti plovidbena dozvola. Problem je u tome što su one već par godina van upotrebe, a umjesto toga se za provjeravanje da li jedrilica ima dozvolu za plovidbu izdanu od strane nadležnih službi koristi pretraživač na stranicama Ministarstva mora, pomorstva i infrastrukture, a koji je dostupan na ovom linku. PS: rekorderska ruta jedrilice Generali 📸 Samo Žvan PPS: pozdrav doktoru Kraljeviću! READ MORE

NORTH SAILS SWEEPS PODIUM AT 2021 SNIPE WESTERN HEMISPHERE CHAMPIONSHIP Diaz And Brotons Show Consistency And Top The Competitive Fleet Barbara Brotons and Augie Diaz 📸 Matias Capizzano 📸 Matias Capizzano North Sails swept the podium at the 2021 edition of the Snipe Western Hemisphere and Orient Championship hosted by Cottage Park Yacht Club in Boston, MA. Snipe Veteran and a past Snipe and Star World Champion Augie Diaz and his crew Barbara Brotons (USA) won the event after sailing 9 races over the course of 5 days. With only one race outside of the top 10, Diaz and Brotons displayed consistency in the 27 boat fleet, placing them on the #NSVictoryList. Americans Arthur Blodgett and Gracie Howie placed second overall, just seven points behind Diaz. The Chilean brother-sister duo of Matias Seguel and Constanza Seguel rounded out the podium in third.Taking their place as the “Top Female Boat,” Americans Taylor Scheuermann and crew Charlie Bess sailed a phenomenal regatta, finishing up the event in 8th place overall. Congratulations to all of our North Sails Snipe class competitors. Find full results here. Arthur and Grace Congratulating the Winners 📸 Matias Capizzano Arthur Blodgett and Grace Howie 📸 Matias Capizzano Matias Seguel and Constanza Seguel 📸 Matias Capizzano Taylor Scheuermann and Charlie Bess – Top Women’s Team 📸 Matias Capizzano READ MORE

DAVID STARCK AND MOLONEY SISTERS WIN THE 2021 WILD OYSTER REGATTA North Sails Prevails Over Challenging Charleston Harbor Conditions 📸 Frannie McKenzie The 2021 Wild Oyster Lightning Regatta was held in Charleston this past weekend with David Starck, Kathryn and Christine Maloney besting 31 other teams in very challenging conditions in Charleston Harbor. Saturday was a tricky day with a southwest breeze from 2 to 15 knots. Playing the current and staying in pressure was the key to success, and David and his team did the best with a 4, 6, 3 scoreline. In 2nd was Jonathan Lutz and his dad Jody Lutz and JoAnn Fisher leading them around the harbor to a 14, 3, 1 day. The rest of the top 5 were Marvin Beckmann and his team of Brian Kamilar and Nikki Bruno in 3rd followed by Tom Starck, Laura Goldberg and Susanna Massalon in 4th. In 5th place were tri- skippers Sabrina Starck, Debbie Probst and Sabrina’s mom, Jody Starck besting the highly competitive fleet with 2 wins in the first 2 races, but the harbor got revenge in race 3 as they posted a 21st. The cold front dropped into Charleston Harbor on Saturday night and with a strong northerly breeze creating puffs in the 20’s and a very strong tidal current making getting out of the basin a challenge, the Race Committee held out hope for more racing but by noon on Sunday, with many teams with long drives ahead of them, the final day of racing was cancelled and Saturday results stood. North Sails’ selection of Lightning Sails powered 1,2,3,4,5,7,8,9,11,12,13,14,15, and 21 out of the 31 boats. Find full results here. 📸 Frannie McKenzie 📸 Frannie McKenzie 📸 Frannie McKenzie READ MORE

‘HOW TO’ WITH BOUWE BEKKING Introducing a 7-part Video Series Geared to Cruisers We’ve teamed up with our friends at X-Yachts and are excited to release an all-new ‘How To’ video series aimed at every type of cruiser. All seven videos are now live and available to watch on the North Sails YouTube channel. As a seasoned eight-time Volvo Ocean Race sailor, professional Dutch sailor Bouwe Bekking turns his hand to the world of cruising to share his knowledge onboard an X-Yacht. Joined by North Sails Expert Jesper Feldt, Bekking talks us through the key aspects of sailing a cruiser, from boat maneuvers to trimming every sail in the inventory. Filmed throughout the summer on the waters of Øresund near Copenhagen, Denmark, these videos provide tips and tricks on handling a cruising boat fully equipped with North 3Di ENDURANCE. READ MORE

SUCCESS AT THE i420 2021 US YOUTH CHAMPIONSHIP North’s i420 Sails Enable Sailors To Excel In All Conditions 📸 Matt McCotter / US Sailing October 10, 2021, Camp Sea Gull, Arapahoe, NC — After 3 mostly grueling days of sailing on the Neuse River in North Carolina, the I420 US Youth Sailing Championship concluded on Monday. This venue is fantastic, and the hosts were incredibly helpful and gracious. Out on the Neuse River, the racing featured some very large, steep chop, along with strong E/NE/N winds that spun briskly around a stationary low pressure system off the coast. This low seemed motionless, driving in both clouds, rain, and wind for the first two days. Finally, on the third day, the breeze relaxed just a bit for the final races of the Championship. 📸 Tom Sitzmann 420 teams were challenged to sail well in a very wide range of conditions. So, the key was making adjustments, and shifting gears, from maximum winds/ de-powering (several gear breakdowns & capsizes over the weekend attested to how tough it was) to light/lumpy powered-up conditions. The i420, in particular, rewards sailors that focus on gear-shifting, adding to the importance of being able to adapt to what the weather presents. North Sails 420 sails are built for just those sailors, and with proper adjustments, can provide world-class speed and performance throughout all wind ranges. We are pleased to report that North Sails teams claimed 4 of the top 5 places (1,3,4,5), and World Champions Thomas Sitzmann and Luke Woodworth (Sail1Design) continued their incredible sailing, dominating the event by winning seven of the eight races. There was a lot gained from this regatta, and we are eager to help 420 teams looking to get to the next level, so don’t hesitate to contact us here at North Sails. Click here for full results. Thomas Sitzmann and Luke Woodworth 📸 Tom Sitzmann READ MORE

2021 VIPER 640 NORTH AMERICAN CHAMPIONSHIP A Podium Sweep for North Sails at the Viper 640 North Americans 📸 David Trost The 2021 Viper 640 North American Championship, hosted by Noroton Yacht Club, took place for the first time since 2019. Spanning from October 7th through the 10th, competitors saw a wide range of conditions in Long Island Sound. From light breeze and clear skies, to wind in the 20s, and cooler temperatures, there was something for everyone. Mark Zagol with crew Drew Buttner and Tim Desmond took home the title and a spot on the #NSVictoryList with 11 points to spare over Jay Rhame, Peter Beardsley, and Rachel Beardsley who finished the event in second. Third place went to Cardwell Potts, Ted Ferrarone, Merideth Killion, and Jenifer Potts. 📸 David Trost The regatta had a solid turnout with 37 teams in attendance. North Sails powered 1, 2, 3, 6, 7*, 9 and a large portion of this edition of the North American Championship’s Viper Fleet. Find full event results here. 📸 David Trost 📸 David Trost READ MORE

INAUGURAL VIPER 640 WOMEN’S NORTH AMERICAN CHAMPIONSHIP Grace Howie And Team Are First Ever Women’s Viper 640 North American Champions 1st Place 📸 Rick Bannerot / OnTheFlyPhoto.net / Viper 640 Class Boat speed was the name of the game at the inaugural Viper 640 Women’s North American Championship this past weekend at Noroton Yacht Club in Darien, CT. The background of this event was that it was originally supposed to be a World Championship, but COVID travel restrictions required organizers to convert it to a Continental Championship. Out of the 18 entrants, most boats consisted of at least half women or majority female teams, and there was one all-female team. Grace Howie and her crew of Meredith Killion, Cardwell Potts and Ted Ferrarone won the inaugural Championship and a spot on the #NSVictoryList, displaying consistency throughout the duration of the weekend, throwing out a 4th place. They credited their consistency to their ability to go fast, and the fact that they were sailing 4 up, unlike some of their competitors. Cam Farrah, sailing with her father Cliff and Jackson Benvenutti moved up to second overall with 13 points. The final podium position went to Sarah Warren and Hanna King sailing with Mark Zagol and Tim Desmond in third with 16 points. Mary Ewenson finished up in fourth with 23 point with crews Austin Powers and Keenan Hilsinger. Jane Loutrel Moore finished in fifth with 25 points sailing with her son Parker and Marian and Vir Menon. Congratulations to all of our North Sails Viper 640 sailors. 📸 Rick Bannerot / OnTheFlyPhoto.net / Viper 640 Class 2nd Place 📸 Rick Bannerot / OnTheFlyPhoto.net / Viper 640 Class 3rd Place 📸 Rick Bannerot / OnTheFlyPhoto.net / Viper 640 Class READ MORE

SOMETHING ABOUT LES VOILES DE SAINT-TROPEZ North Sails was out in full force for this end-of-season regatta To put it simply, there’s a certain “je ne sais quoi” to Les Voiles de Saint-Tropez. As North Sails President, Ken Read says, “From wooden classics to flat out racing machines (and everything in between) there’s really no assembly like this in the world.” Les Voiles is two weeks of stellar sailing with a nightlife to match. And, North Sails is at the center of it all helping to propel the legacy of the event to that next level. From managing repairs and working hand in hand with teams to make the best sails available, to outfitting most of the town in our Collection gear, North Sails was in full force in Saint-Tropez. READ MORE

OPTIMIST V-SERIES: FIRST LOOK Speed and Versatility on the Racecourse After nearly two years of development, testing, re-designing and more testing, North Sails is proud to launch the all-new V-Series Optimist sail. We have streamlined our range to three sail options, all following the design philosophy of the V-Series: Optimist V-1 Mainsail, below 34kg (75 lbs.) Optimist V-2 Mainsail, between 34-42kg (75-93 lbs.) Optimist V-3 Mainsail, above 42kg (93 lbs) The V-series features a very unique radial design along with one crosscut panel, which allows both excellent shape-holding durability, and unparalleled tuning potential through the wind ranges. This sail design also reflects a long, in-depth study of all of the new equipment available in the Optimist class (sprits, spars, etc), and also how sailors now sail the boat (much more athletically than ever before). “This is the perfect Optimist sail for racers looking to get the absolute most speed and versatility on the racecourse.” — North Sails Optimist expert Tom Sitzmann. This radial sail delivers unparalleled acceleration and speed throughout a wide range of conditions. A radial sail is more rigid than a conventional crosscut sail. The sail holds its shape and responds more sensitively to trimming and tuning changes. SHOP OPTIMIST V-SERIES READ MORE

NORTH SAILS GOSPORT WELCOMES RUARIDH WRIGHT Another experienced Sailmaker & Sailor Joining the UK Sales Team 📸 Andre Carmo / The Austrian Ocean Race Project Ruaridh Wright's passion for sailing began at age seven when he first raced with his dad on a Swan 44 in Largs, Scotland. He has since racked up a host of experiences from Sydney Harbour and San Francisco bay to his current home on the Solent. He is excited to join the North Sails Sales Team in Gosport, UK, to work with clients in the club race segment. Brought up on the west coast of Scotland, Ruaridh raced on the Solent with many different teams since 2008. He raced on a 41-foot S&S classic yacht for 12 years before becoming hooked on the faster club race boats like the Corby 37 and First 40. He got involved in the IRC scene, partaking in races such as the Rolex Fastnet Race and RORC Commodore’s Cup which he won in 2018. Ruaridh first joined the North Sails team in 2018, after graduating with a degree in Naval Architecture. He started as a Laser Plotter Operator and later moved onto the loft floor as a sailmaker, working in both Production and Service. In 2019, after a summer of professional sailing on TP52’s, Fast 40+’s, and a Z86, he moved to Sydney, Australia to work as a Service Sailmaker at the busy North Sails loft in Mona Vale. Whilst out there, he also raced some noteworthy events onboard the JV62 Chinese Whisper, including a fifth overall in the Sydney to Hobart and Port Lincoln Race Week. "Working at the Sydney loft was hard work as the season of service builds up to the start of the Sydney to Hobart Race on the 26th of December,’’ says Ruaridh. “This hands-on sailmaking experience has allowed me to develop a full understanding of what happens to a sail when it comes into the loft, as well as giving me the skills to fix sails myself. I know much more about our sail materials now and can advise clients what product would best suit their needs." 📸 James Tomlinson / North Sails Sydney Ruaridh was selected as a grinder, trimmer, and driver for The Ocean Race Europe this summer, onboard the VO65 The Austrian Ocean Race Project, and went on to win the first leg. He also finished fifth overall in the Rolex Fastnet Race onboard Rob Bottomley's Performance 40, Sailplane. "The biggest takeaway from the Rolex Fastnet Race has to be the importance of having a harmonious crew, fast sails, and a fast setup,” Ruaridh explains. “Hard work and staying focused the whole time is vital. The amount of inshore sailing we had done in the Performance 40 fleet in the lead-up to the race helped our understanding of optimal rig and sail setup for every wind angle." The Sailplane team also won the 2021 UK Performance 40 season, with Ruaridh onboard as tactician. In his eight years of sailing these types of boats, he’s moved from bow and mast to trimming and tactics. On the Grand Prix scene, you will find him at the pedestal grinding. "It is great to work for a company that makes you feel like you are at the front, leading with innovation." Ruaridh remarks. "3Di Technology is the biggest development in sailmaking there probably has ever been.’’ When asked about hobbies outside of sailing, Ruaridh responds, "I didn't realize there was anything outside of sailing!" Laughing, he adds: "I enjoy current affairs and reading, as well as bouldering and keeping fit at the gym." GET IN TOUCH 📸 Paul Wyeth / Rolex Fastnet Race 2021 📸 Rick Tomlinson / RORC Vice Admirals Cup 2021 📸 Rick Tomlinson / RORC Vice Admirals Cup 2021 READ MORE

How The Sertl Family Went From The “Family Boat” to IC37 Continental Champions 📸 Scott Trauth Photography The inaugural IC37 North American Championship took place October 1- 3, 2021, in Newport, Rhode Island, hosted by the New York Yacht Club. After 8 races across 3 days of sailing, team Sertl on Das Blau Max took home the North American title as an all-corinthian team with the entire Sertl family aboard. It wasn’t always smooth sailing for the Sertls, so we asked Katja (daughter, jib trimmer) to reflect on how the team put it all together for the season finale. I have been sailing with my family since the summer of 1994. At the age of 5 months old, my parents raced the Rochester Yacht Club’s weekend J/24 racing series, and I was down below strapped to the mast in my car seat, both of them taking turns checking on me to make sure I was still smiling. Fast forward 27 years, and the Sertl Family still races together. We’ve since upgraded to an IC37 and now we are North American champions. In 2017, when the New York Yacht Club first announced the concept of building a fleet of IC37s for charter, my family jumped at the opportunity. It was an exciting chance for women, younger sailors, and Corinthian sailors to compete at a very high level, on an even playing field. From day one, we believed we could compete towards the top of the class as a Corinthian team. Success sailing together as a family in the Lightning and J/22 classes both nationally and internationally prepared us for a new challenge: figuring out a 37-foot, asymmetrical, high performance one-design keelboat. During that first summer of racing our team learned a lot. Cory, my mom, drove; my brother, Nick, called tactics; my dad, Mark, trimmed the main and I bounced between pit, jib trimmer, and spinnaker trimmer. Our competitors referred to our team as “the family boat” (usually sarcastically) but, like every other team, we were learning how to work together. The class organized debriefs and coaching, which enabled informational discussions and debates on what was working and tips and tricks. This really helped all participating teams improve. In 2019, we were proud of our fifth in the inaugural IC37 National Championships, and even happier with our improvement over that first season. We made the call to forego the IC37 Charter Program in 2020 due to the pandemic, but we were able to sail as a family on our Farr 30 and continue doing what we love – zooming around Narragansett Bay and spending quality time together on and off the water. The Sertl Family on their Farr 30 – Summer 2020 For the summer of 2021, we decided to rethink our team’s structure and better match our positions to our personal strengths. Nick is a great driver so he took over the helm. My dad is really good at making the boat go fast and shifting gears, so he stayed as the main trimmer. Mom called tactics (and made fantastic lunches for the team). I became the jib trimmer. For the early half of the summer, we spent a lot of time figuring out which modes worked for the boat, and how to shift gears as conditions changed. We also worked on our team communication which allowed us to excel when it came to boat on boat tactics and boat handling. With Marly Isler (runners), my mom, dad and brother in the back of the boat discussing tactics, and strategy, it was important that the boatspeed, modes and decisions were relayed forward to the remainder of the team. Jake Doyle, our offside jib/ spinnaker trimmer would often relay information about the mode that Nick needed so I could play the jib and work together with the back of the boat. The IC37 requires the jib trimmer to look at four different adjustments to control the leech profile, foot depth, and slot – the Athwartship Lead Position (a track for the jib cars), a vertical lead adjustment, jib halyard, and jib trim. All summer long, my dad, Jake, and I worked to learn about these controls and their effect on our boatspeed, and by North Americans, I really felt confident in my ability to make beneficial adjustments throughout each race. Another example of team communication was seen on the approach to the windward mark. Hugh MacGillivray (mast) discussed where he saw pressure, and this helped my mom and Nick decide on their downwind game plan. This plan was then relayed forward again to inform the trimming and bow team which type of set would be needed to execute that game plan. Decisions the team faced consisted of whether the jib would stay up or down, the type of spinnaker set (bear away set, gybe set, bear away set with a quick gybe…). Hugh, Amina Brown (bow) and Marina Barzaghi (pit), were able to work together to get the spinnaker up and down smoothly, thanks to the thorough communication from the back of the boat. The defining moment of the event was the moment when we all realized that we actually had a chance of winning the championship. For me, that moment came after winning two races on Saturday and having two major comebacks in the other two races. Everything and everyone was firing on all cylinders because we worked so hard to put everything together. Working together to make a boat go fast creates a completely different level of respect and understanding, with any team, but when your team is composed of your family it takes on a whole new level of meaning. Find full IC37 North American Championships Results here. 📸 Stuart Streuli / New York Yacht Club Sertl Family – Mark, Nick, Cory, Katja     READ MORE

24 HOURS IN SAINT-TROPEZ Have you ever wondered what it’s like to spend 24 hours in Saint-Tropez during “Les Voiles de Saint-Tropez“? Well, wonder no more. We understand not everyone gets to zip around the city and sail onboard a famous classic yacht so we decided to bring a little bit of the action to you. Enjoy this quick escape and start making your travel plans for next year. READ MORE

SITTING DOWN WITH FILIPPO PACINOTTI Getting the Know the Owner at the Helm of the Brontolo Melges 20 Program 📸 Melges Europe / Barracuda Comms. Filippo Pacinottii’s name has graced the pages and posts of North Sails for several years. Most recently he won the 2021 Melges 20 Europeans, just ahead of December’s class worlds in Miami. And while we are very familiar with his excellent results, we wanted to know more about the person at the helm of the Brontolo program. Let’s start with one disclaimer. Like many North Sails clients, Pacinotti, who grew up sailing on the east coast of Italy, is not a full-time sailor. The Milan-based businessman has only about 25 days per year to dedicate to his favorite sport, making his recent success that much more impressive. “Sailing is my passion,” Pacinotti explains. “I participate in other sports on an amateur level; I ski, I play tennis, but there are two reasons I choose sailing. First, I can compete at a high level and be successful. Second; while I’m in love with tennis, I am a much better sailor.” With limited time, a big part of Pacinotti’s success is knowing how to optimize his training time and where to place his focus. How many days to train before an event? Is there time in the off-season—and do we really want to train throughout the winter? Striking the right balance can be a challenge, but over the years he has found the right boat, built a solid team, and selected North one design sails to stack the odds in his favor. View this post on Instagram A post shared by Brontolo Airlines 667 (@brontolo_airlines) The Brontolo journey with the Melges 20 began in 2018, at the recommendation of team tactician Federico Michetti, who was the President of Melges Europe. After a few years of campaigning a Melges 32, Pacinotti was looking for a change, and the Melges 20 ticked all the requirements; super-fast, downwind, super fun, a bit technical, very competitive but manageable. A step down in boat and crew size stepped up their results. “I remember winning our first regatta,” Pacinotti says; “it was close to Naples in Southern Italy. That was the spark where we believed we made the right call. I have to say over the last three years, we’ve been really, really successful.” The team, who include Michetti and Manu Weiler has a special mojo, he adds. “I know that it’s very simple to say, but we have a lot of fun. Of course, it’s easier to have fun when you are on the top of the fleet, but that’s not mandatory.” Pacinotti trusts the standard North Melges 20 sails to be fast, which allows him to focus his training time on boat handling and boat speed. “We try to avoid being very creative with custom programs, things like that. That’s why we love to use North Sails; we can get to the right speed without having to overthink the shape of our sails. As a result, I feel very confident using North.” The 2021 Melges 20 Worlds will be Pacinotti’s first time sailing on Biscayne Bay, so he’ll be relying on his crew’s experience. “Right now, we’re focused on the practical things, the logistics of sending over the boat, having the permission to travel to the U.S,” Pacinotti explains. “At the same time, we’re thinking about our competition.” He’s very familiar with their European competitors, but the American teams are a bit of an unknown. “I have very clear visibility on the Russian team and at least another Italian team that we’ll be racing against,” he says. “I’m sure they’re going to be very fierce opponents. I know that in the U.S., the fleet has practiced in Miami, but I’m looking forward to getting on the water and seeing how we stack up. “We’re quite optimistic, of course. We know we have a good team and can dial in our tuning to get the boat up to speed.” The 2021 Melges 20 Worlds are scheduled for 8-12 December. Follow the Brontolo team on Instagram at @brontolo_airlines to learn more. 📸 Melges Europe / Barracuda Comms. READ MORE

AITKEN'S ANIMAL RETAINS SCOTLAND'S RC35 CLASS CHAMPIONSHIP TITLE Fully Equipped with North 3Di RAW RC35 Class Champions, Kevin & Debbie Aitken's Animal 📸 Neill Ross Kevin and Debbie Aitken's First 36.7, Animal, has completed a three-peat as Scotia Handling Services Ltd RC35 Class Champions. The season-long championship was completed at the Clyde Cruising Club's GSS Regatta in partnership with CRhu Rigging on the 11th and 12th of September. It was all to play for between Animal, John Stamp's Corby 33 Jacob, and Charlie Frize's Corby 33 Banshee going into the final event of the series. After five close races in 5 to 18 knots, Animal continued a successful season with a regatta win followed by Jacob and Robin Young's J109, Jings. With a slightly reduced series, the RC35 fleet was happy to be back on the water after the 2020 Championship was canceled due to the pandemic. The fleet of Scottish and Irish yachts competed over five events spread from May to September on the West Coast of Scotland. It all started at the relocated Clyde Cruising Club's Scottish Series based at Largs instead of its usual home of Tarbert on Loch Fyne. A light wind regatta saw Animal get off to the best start possible with a straight-set of first-place finishes to not only win the RC35 Class but also pick up the 2021 Scottish Series Trophy. Jacob and Jings completed the podium with a 2nd and 3rd respectfully, making for a podium fully equipped with North Sails 3Di RAW. The class then moved on to the Mudhook Regatta in June. Five races were completed across two days. Saturday saw westerly winds of 8 knots gusting to 17 knots. Sunday brought near-perfect conditions, blue skies, and warm sunshine. The south-westerly began slightly lighter but built to gusts of 20 knots for some brisk and exciting racing. The results couldn’t have been closer, with the top three boats finishing on 8 points each. The win went to Charlie Frize's Corby 33, Banshee by way of a victory in the final race. Banshee was followed by Jings and Animal in 2nd and 3rd respectively. Next up was the Scotia Tree Services RC35 Championship weekend in the middle of July, sailed in conditions more commonly found in the Mediterranean rather than Scotland. Sun, warmth, and wind were in plentiful supply for both days. The fantastic racing was supplemented by a great dock party on Saturday evening, kindly put on by Scotia Tree Services and Makars Gourmet Mash Bar. Jacob got their first event win of the season, followed up by Animal in 2nd and Banshee in 3rd. Getting to the tail end of the season, the fleet moved back to Largs for the Largs Regatta Festival in the last weekend of August. Another light and tricky weekend saw Animal pip Banshee to victory with a win in the Sunday 'Round the Island Race'. Jacob closed out the top rankings in third place. The final standings after the five events, with one discard, were 1st Animal, 2nd Jacob, 3rd Banshee. "Big thanks to everyone in the class for making the season possible and all the Clyde clubs for running the events during a difficult year. Clyde Cruising Club, Royal Northern & Clyde Yacht Club, Helensburgh Sailing Club, Largs Sailing Club, and Fairlie Yacht Club", said outgoing Class Chairman and Class Champion Kevin Aitken. "The RC35 Class will be back in 2022 with a full program of events in Scotland and Ireland. If you would like more information, please get in touch through the RC35 Class Facebook Page", added new Class Chairman Robin Young. 2021 Scottish Series 📸 Neill Ross Robin Young's Jings📸 Neill Ross READ MORE

Srebro za Eniu i Mihaelu na EP klase 49erFX 📸 Nikos Pantis Naslov govori sam za sebe, dugi i naporni rad došao je na naplatu! Dvije jedriličarke iz JK Uskok, Enia Ninčević i Mihaela de Micheli Vitturi, koje jedre u klasi 49erFX izvrsnim rezultatom zatvorile su ovaj, olimpijski ciklus u kojem se nažalost nisu uspjele plasirati na regatu u Tokiju, ali bar su dokazale da su se svi treninzi i pripreme itekako isplatili i da pripadaju samom vrhu europskog i svjetskog jedrenja u klasi 49erFX. Ovogodišnje Europsko prvenstvo jedrilo se u Grčkoj u gradu Thessaloniki od 14. do 19. rujna po vrlo laganim vjetrovima, ali i po pratećim "flat" uvjetima na površini mora. Inače, ova regata se trebala jedriti u svibnju 2020., pa potom u rujnu iste godine, pa u svibnju ove 2021. i naposljetku smo stigli do prošlog tjedna. Osim djevojaka u jedrili su još i dečki u svojim 49erima, te posade u letećim katamaranima Nacra 17. Brze klase koje će po svemu sudeći nadživjeti klasične jedrilice u programu Olimpijskih igara. Našoj jedinoj posadi u ovoj ženskoj olimpijskoj klasi ovo je bila prva regata nakon što se nažalost nisu uspjeli kvalificirati na olimpijsku regatu u Tokiju i zbilja nema druge nego im prepustiti glavnu riječ o ovom događaju koji predstavlja krunu njihovih dosadašnjih jedriličarskih karijera: Nakon završetka kvalifikacija za Olimpijadu napravile smo pauzu nakon koje smo nastavili s treninzima baš ciljano za ovo Europsko prvenstvo i da nam je ovo prilika za postolje, jer smo očekivale da će neke od djevojaka koje su jedrile u Tokiju napraviti pauzu i da neće doći. Uglavnom, napravile smo nekoliko blokova treninga po 12 dana i stvarno ozbiljno se pripremale. Dok su trajale OI bile smo u Zadru i "potajno" trenirale u svom klubu. Čak nije bilo ni Karla, on je bio s juniorima, tako da smo se nas dvije baš fokusirale na neke detalje s obzirom da su slični uvjeti u Zadru i u Tessaloniki. Ja sam inače bila dolje prije deset godina, ali je regata bila usred zime, tako da je bilo totalno drugačije, pa to nije bila neka prednost. Ovog puta s nama je otputovala i Anđela, Mihaelina sestra. Ona je preuzela velik dio logističkih obaveza na sebe i to nam je odlično došlo jer naša klasa je logistički dosta zahtjevna, a također je puno pomogla i po pitanju kuhanja, malo bi nas izmasirala, te još jedna perspektiva jer jedri u Nacri a bila je također i izvrstan kormilar u juniorskim danima. Tako da nam je uz Karla to bila još jedna velika pomoć! Kad smo prvi put vidjele prognozu za te dane uhvatila nas je muka. Sve su bili laganini uvjeti... od 6 do 8, pa možda do 11 - 12 čvorova, ali u vrlo kratkim periodima. A najveći problem bio je što smo sve jedrile u jednoj floti, a to je za 49er kaos! Inače je pravilo klase da je za zlatnu skupinu najviše 25 u grupi, a ostali, koliko god da ih ima, da su svi u srebrenoj skupini. Ali nama su stavili da od prvog do posljednjeg dana jedrimo u jednoj grupi. Kad je mali vjetar to je opći kaos. Ako ne uđeš iza dvadesetog mjesta to je uspjeh i to treba držati do kraja. Uspjele smo se i držati toga i dva najlošija mjesta su nam 21. i 22. Matematika je po to, pitanju vrlo jednostavna, pogotovo jer na 15 plovova imamo samo jedno odbacivanje! Poučene dotadašnjim iskustvom regatu smo otvorile malo konzervativnije. Prvi plov ulazimo kao 14., pa smo u drugom bile druge i u trećem ponovno 15. i mislim da je to bilo odlično. Tako da smo tih prvih par dana bile oko 6. mjesta. U tom prvom dijelu regate skupljale smo "zalihe", odnosno trudile smo se biti unutar tih prvih 20, bez crnih zastava i slično, da bi onda u završnici mogle krenuti s malo više rizika. Bilo je izvrsnih dana. Npr. jedan smo imale četiri plova i stvarno mi je drago da smo ja i Miha uspjele taj dan odraditi vrhunski. Dan smo počele s 11. mjestom, a nakon toga pobjeđujemo i ulazimo u cilj dva puta kao treće. Taj dan nas je najvjerojatnije doveo do medalje jer smo tada napravile ozbiljnu bodovnu razliku. Imale smo zalihu koja nam je dozvoljavala da kiksamo u nekom od idućih plovova, to su bili naši jokeri. Odmah nakon toga smo kiksale s ta dva dvadeseta mjesta :) ali smo zato treći plov tog dana ušle kao 11. i malo popravile dojam i to nam je psihološki bio vrlo važan moment za nastavak jedrenja idućeg dana. Vidjelo se da i ostale posade imaju problema, pa je bilo malo lakše. Inače su uvjeti stvarno bili loši. Npr. u jednom plovu jedrimo posljednju orcu na desetom mjestu i onda u zadnjih 100 metara ispadnemo iz linije vjetra i uđemo dvadesete i tako dva puta. Inače je vjetar stalno bio s juga, a predzadnjeg dana je okrenulo na sjeveroistok, kao naša bura, isto s kraja i tu znamo da smo dobre na tim refulima. A u zadnjem danu očekivale smo još dva plova i medal race. Ali bila je utrka s vremenom. Inače niti jedan start nije bio prije jedan poslijepodne, a time limit za posljednji dan bio je da niti jedan start ne smije biti iza 16:00 za cijelu flotu, dok se medal race morao startati do 18:00. I to je psihički bilo dosta naporno, jer trebaš biti nabrijan za regatu, a znaš da te čeka cijeli dan na moru. Plov za odličja isto je bio po lošim uvjetima kao i ostali plovovi. Na startu je zapuhalo, ali je palo u drugoj orci. Startale smo čisto, nismo ništa riskirale. Bilo nam je bitno da Dankinje i Maltežanke ne uđu u cilj prve, a da mi ne uđemo iza sedmog mjesta. Ali toliko toga se izrotiralo u cijelom plovu. Vidjele smo da su Talijanke daleko prve i da ih nitko ne može uhvatiti. Na drugom u bile super brze Nizozemke i s obzirom da je polje bilo tako kratko znale smo da su prva dva mjesta osigurana. Tu su još bile Kanađanke koje su na kraju bile brončane, a Dankinje i Maltežanke su se borile međusobno iza njih i mi smo bile na šestom mjestu. Tako da smo mi bile osigurane, a kod Dankinja i Maltežanki doslovno je presudio posljednji plov. Naime, po pravilima klase, ako je jednak broj bodova pobjedu odnosi ona posada koja je bila bolja u medal raceu. Tako da nakon 15 plovova taj jedan plov donosi Maltežankama 4. mjesto. Njima je bilo baš ono, borba do samog kraja. U zadnjoj krmi Dankinje su išle u "straight set", Maltežanke u "jibe set", ono, baciš kockice i na križanju tko je ispred taj odnosi pobjedu. Stvarno dramatična regata.. Maltežanke su ušle u cilj i nisu znale da su treće među Europskim posadama, Karlo im je rekao :) Ena Ninčević, kormilarka 📸 Nikos Pantis Također smo popričali i s Mihaelom koja je ispričala i o nekim detaljima koji su se desili malo dalje od svjetala pozornice: A kako je izgledalo... kao i svaka regata... stres :) ali došle smo stvarno spremne. Nakon završenih kvalifikacija za OI nismo znale hoćemo li nastaviti dalje. Rekle smo da ćemo ići na ovo Europsko i možda još kasnije na Svjetskom, pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Nismo imale što izgubiti. Zajedno jedrimo od ljeta 2017. i cijelo vrijeme je u 49erFX-u. Konstantno smo trenirali zbog pokušaja hvatanja norme za Tokio i evo tek sad je napokon sav taj trud došao na naplatu. Sve se posložilo. Mislim da smo nas dvije najviše profitirale lani, kad je bio lock down, jer čim su nam dozvolili da možemo trenirati mi smo odmah krenule na more i cijelo ljeto smo provele u Zadru na treninzima. Prva regata nam je tada bila Prvenstvo Italije nakon kojeg smo otišle na Europsko prvenstvo gdje smo napravile malo bolji rezultat. Tada smo bile osme. Konkurencija je bila stvarno jaka, jača nego na svjetskom prvenstvu i trebalo mi je malo vremena da se to meni sve slegne i da prihvatim da smo u samom vrhu :) Kako smo nas dvije među visočijim posadama, malo smo i teže od ostalih posada kojima je i malo teže nabiti kile, pa idemo puno bolje po jačem vjetru. I onda kad bi se desila bonaca hvatale bi se za glavu, ali izgleda da se i to promijenilo, sad smo i po bonaci vrlo dobre. U Grčkoj su bili stvarno lagani vjetrovi, ali čim bi se mogle malo ispružiti na trapezu to bi bilo to. Ali uspjele smo se držati i po tim laganim vjetrovima, tada je vrlo važna tehnika. Lako je onim malima. One sjednu i voze, lete po zraku, a nama svaka greškica dođe na naplatu. Jedan val pogriješiš i zacoketaš. Sve ove regate koje smo jedrile do sada... i SP u Novom Zelandu i Australija... bile smo tu negdje naprijed i gurale se, ali tu je bio problem taj tehnički deficit. Nismo imale pravi trim, a ni brod nam je bio stariji... Sad kad smo promijenile brod vidimo ogromnu razliku. Bilo je tih nekih stvari na koje nismo mogle utjecati, a puno su značile. Mogle smo trenirati koliko god smo htjele, ali ako je brod bio takav kakav je, nije mu bio pogođen trim... Uglavnom, novi brod smo preuzele otprilike prije godinu dana, ali nismo s njim zajedrile s njim na tom Europskom prvenstvu. Ipak ga prvo treba istestirati, priviknuti se malo na njega. To sve sa strane izgleda isto, ali sitnice su vrlo važne. Ta prilagodba nam je išla brzo i odmah smo vidjele koliko je bolji od novog broda. Nakon nekog vremena brod omekša. Voziš na valu i osjetiš da brod nije čvrst, da ne prođe kroz val... I na tom starom sam se naviknula da trebam puno raditi da bi brod išao, a sad je skoro dovoljno samo da se zakačim na trapez i da je to sve :) mislim, nije baš tako, ali to je da se shvati kolika je ta razlika. Uglavnom, sad smo došli do nekih brojeva koji nam osiguravaju pravi trim za razne uvjete, ali sad stižu novi jarboli i nova jedra i sad treba sve to tražiti iz početka. A što još reći o Grčkoj. Tamo smo jedrili samo poslijepodne, jer kroz jutro nije bilo vjetra. Vratili bi se s mora oko 19:30, pa još trebaš čekati pola sata da istekne protestno vrijeme i tek oko osam bi krenuli put apartmana. Pa tamo dok dođeš, svi su umorni, pa tko će kuhati :) Srećom, s nama je otputovala i moja sestra Anđela. Pomogla nam je da kad smo bili izvan regate da ne mislimo puno o stvarima koje su nas opterećivale. Inače smo ja, Enija i Karlo stalno sami po tim regatama i ovog puta najviše nam je pomogla psihički, a i Karlu u gumenjaku da se njih dvoje zajedno nerviraju i da jedno drugo smiruju :) premda mislim da je Karlo puno više nju smirivao nego ona njega. Bio je jedan plov kad je bilo strašno vruće. Svih dana vjetar je bio stvarno lako predvidljiv. Sve promjene su se dešavale u isto vrijeme. Iste promjene su se dešavale svakih sat vremena, uvijek bio otišao po 10° u lijevo i tako na kraju dana bi polje bilo zarotirano 50° i tako svaki dan. I taj dan je pao vjetar i za promjenu otišao u desno. Dobro, mi smo to pročitale i otišle u desno i nama je to desno izdušilo i dalo je lijevo. Sljedeći plov smo vidjele da je otišlo lijevo, pa i mi tamo, ali se nismo uspjele prebaciti na vrijeme i otišle malo preko lay linea i kad je Anđela to vidjela, cijela se snervala :) Ulazimo mi u cilj, dolazimo na gumija i po putu se nas dvije raspravljamo što je trebalo napraviti, ali kad smo došle do nje bilo je.... :))) Tada smo se malo trgnule... inače, Anđela je 5 minuta starija od mene :) A po pitanju kuhinje Karlo nam je glavni u timu. Kad imamo slobodan dan pomognemo i nas dvije, ali kad je regata stvarno ne možemo. Kad dođemo u apartman dok se otuširamo i sredimo on napravi večeru, a bude tu svega. Nije da jedemo samo pašte, kad je day off ispeče nam meso, kad je hladniji dan i kad imamo cjelodnevni program navečer spremi tingul i neko varivo, šnicele u toču, pa to ujutro bude vrhunski, kao da smo kod mame doma, a bude i juhica tu i tamo :) Mihaela de Micheli Vitturi, flokistica Kompletne rezultate regate u Grčkoj možete pronaći na ovom linku. Problem klase 49er česta je promjena tehničkih karakteristika pojedinih dijelova opreme. Kako je tvornica u Australiji, uglavnom njihovi jedriličari prvi dobiju mogućnost testiranja nove opreme i dok ta oprema uđe u proizvodnju i dok ostatak svijeta dobije pristup novitetima, njihove posade već je dovoljno dobro poznaje. Naravno, u sličnom položaju su i još neke bogatije nacije koje mogu uložiti mnogo financijskih sredstava u opremu. Možda cijelu priču oko 49er-a ilustrira podatak da jedna sezona, oprema, putovanja itd, iznosi oko 150.000 eura. Tako da je vrlo jasno zašto ova vrlo atraktivna klasa ipak nije značajnije omasovljena. Najnoviji primjer ovog problema je da je na scenu stupio novi proizvođač jarbola s novim dizajnom za idući Olimpijski ciklus. Posljednjih nekoliko mjeseci testiraju ga djevojke iz Australije. Naravno, svi noviteti su u službi ubrzavanja jedrilica i poboljšavanja njihovih karakteristika, a tehnologija koja stoji iza razvoja i proizvodnje cjelokupne opreme iziskuje ulaganje značajnih financijskih sredstava i naravno da se s gledišta proizvođača uloženo treba i vratiti. Međutim, klase 49er, 49erFX i Nacra 17 svojim cijenama čine jedrenje nedostupnim mnogim i posadama i državama. Samim tim to su postale elitne klase koje unatoč atraktivnosti prijete da budu razlog nestajanja jedrenja kao sporta na OI jer natjecateljska baza na globalnoj razini postaje sve manja. Trenutno u Hrvatskoj u klasu 49er njeguju samo JK Uskok i JK Sveti Krševan, oba iz Zadra. Za Sv.Krševan jedre samo braća Fantela, dok u Uskoka imaju malo veću flotu, pa uz Eniu i Mihaelu klupske boje brani i jedna juniorska posada koja je nedavno postigla jedan izvrstan rezultat. Posada Buba Pulek i Lorens Lokas, jedrili su od 31. kolovoza do 5. rujna na Europskom juniorskom prvenstvu klase 49er na jezeru Lipno u Češko. Momci su osvojili 9. mjesto ukupno i 8. mjesto među europskim posadama. Posebno treba naglasiti da je ovo njihova prva regata u ovoj klasi, kao i činjenicu kako su nastupili kao daleko najmlađa posada (17 godina) s obzirom da je prosječna starost natjecatelja 20-21 godine (juniori u ovoj klasi nastupaju do 23 godine). Bravo momci! READ MORE

Stipanović i Tudor srebreni na SP klase Zvijezda 📸 Christian Beck Fenomenalno ljeto Tonča Stipanovića nastavilo se i nakon povratka s Olimpijskih igara u Tokiju na kojima je osvojio svoju drugu srebrenu medalju u klasi ILCA 7. Nastavak se zbio u najjedriličarskijem gradu u Njemačkoj, u gradu Kielu koji je ugostio olimpijsko jedrenje daleke 1972. godine. Tamo je bilo organizirano Svjetsko prvenstvo klase Zvijezda, a na kojem je nastupio s Tudorom Bilićem i gdje su njih dvojica dojedrila do srebrene medalje! Osim ove posade nastupili su i naši doajeni u ovoj klasi, posada Marin Mišura i Tonko Barač, a značajnu ulogu na regatnom polju imao je i Ante Šitć kao flokista Xavieru Rohartu i sva trojica mogu biti stvarno zadovoljni sa svojim jedrenjima na Baltiku. Organizatori su uspjeli okupiti 82 posade koje su u Kielu boravile od 4. do 11. rujna. Prva jedrenja trebala su se zbiti u ponedjeljak 6. rujna ali vjetar nije bio dovoljno jak za regularno jedrenje. Po informacijama iz RO mjerilo se samo 2 do 3 čvora i to na dvadesetak metara nadmorske visine na obližnjem svjetioniku, a kako je bilo izgledno da će tako ostati i u poslijepodnevnim satima, u 14 sati dodan je i "A" uz već podignuti "AP". U utorak je sinoptička situacija bila potpuno jednaka, pa je Regatni odbor morao krenuti s razradom mogućih scenarija kako da spasi prvenstvo i da organizira dovoljan broj regata. Istina, to mu nije trebao biti pretežak napor s obzirom da od 1921. godine zvjezdaši imaju običaj da na SP jedre samo po jedan plov, pa trenutno propuštena dva natjecateljska dana mogu nadoknaditi sa po dva plova u preostalim danima. Srijeda je krenula na jednak način, AP na jarbolu, ali prognostički modeli najavljuju lagani vjetrić u ranim poslijepodnevnim satima. Prognoza je pogodila i napokon se moglo reći da je počelo Svjetsko prvenstvo. Naši su regatu izvrsno otvorili i svi naši predstavnici završavaju među najboljima. Mišura i Barač odmah od starta pokazuju da nisu bez razloga već nekoliko godina među najboljim svjetskim posadama i završavaju na trećem mjestu. Stipanović i Bilić vrlo dobro jedre unatoč tomu što po ovako laganim uvjetima nisu previše trenirali, te osvajaju izvrsno 5. mjesto, a Ante Šitić sa svojim kormilarom Rohartom u cilj ulazi kao 8. 📸 Christian Beck U četvrtak je RO po svaku cijenu morao organizirati planirana dva jedrenja i na ruku im je išlo što je već kroz jutro puhalo oko 8 čvorova, te je flota relativno ugodnije stigla do regatnog polja koje je inače svih dana bilo postavljeno na oko sat vremena od kluba. Kako je dan odmicao vjetar je jačao i s jutarnjeg sjeverca prebacuje na istočnjak koji je u najjačim trenucima puhao i do 15 čvorova. Osim ugodnih uvjeta za jedrenje, četvrti dan regate obilježilo je i nekoliko crni zastava na kojima je nekoliko top posada ispalo iz igre i koji su morali znatno pažljivije planirate iduće starteve. Naše posade srećom nisu bile u tom društvu i mnogo opuštenije jedrenje bilo je pred njima u danima koji su ostali do kraja. Uglavnom, svoj najbolji rezultat na regati ostvaruju Stipanović i Bilić koji u prvom plovu dana završavaju na drugom mjestu. Malo sporije jedrili su u idućem kojeg završavaju na 8. mjestu, dok je Mišuri i Baraču ovo bio najsporiji dan na SP jer su u kroz cilj prolazili kao 12. i 14. Šitićev kormilar bio je malo bolji od Baračevog, te njih dvojica završavaju na 10. i 9. mjestu. 📸 Christian Beck Predzadnji dan regate bio je tipično oblačan za ovaj dio Europe, ali ovog puta oblaci nisu blokirali vjetar, već je prvi plov odmah odjedren po 15 čvorova jugozapadnjaka. U njemu je Šitić prvi ušao u cilj od hrvatskih jedriličara, odnosno kao 4. u generalnom plasmanu. Mjesto iza stižu Stipanović i Bilić, dok Mišura i Barač zauzimaju posljednje jednoznamenkasto mjesto. Njih dvojica popravljaju dojam već u idućem jedrenju i osvajaju svoje drugo treće mjesto, a Ante u cilj ulazi kao 13. flokista, dok Tonči i Tudor u tom plovu knjiže svoj najlošiji plasman. Što se tiče borbe za medalje, s petim jedrenjem bilo je riješeno tko će ponijeti naslov prvaka, jer su Negri i Kleen u svom skoru imali 4., 1., 1., 1. i 2. mjesto i u subotu više nisu ni trebali jedriti, a tako su i postupili. U subotu se jedrio samo jedan plov, a kolika je bila nervoza na startu govori podatak da je čak 18 posada diskvalificirano zbog preuranjenog starta. Nažalost među njima su se našli Mišura i Barač, te Šitić s Rohartom. Zato su Stipanović i Bilić odjedrili vrlo dobro i finalizirali na 3. mjestu, te s bodom prednosti osvojili srebrenu medalju! Mišura i Barač ove godine su se zaustavili na osmom mjestu s tri boda prednosti ispred Roharta i Šitića. Točne rezultate i ostale podatke možete pronaći na ovom linku. A sad da vidimo što su o regati ispričali Tonči i Tudor: Nismo imali nešto previše treninga, ali bilo je dobro. Uspjeli smo odjedriti po tri dana u Splitu i u Kielu. Prva dva dana regate nismo jedrili jer je bila bonaca, ali smo svaki dan nakon protestnog vremena išli na trening, pa bi bili na moru po dva sata po laganom vjetru. To nam je trebalo da bi ostali "u motu", a i da bi skužili neke nove stvari po takvim uvjetima, jer nam je to bio standardni problem. A kad je krenula regata imali smo laganiji vjetar i išli smo vro dobro. Malo smo kasnili na startu, ali dobro smo napredovali kroz regatu i uspjeli smo ući u cilj kao peti. I inače smo dosta dobro jedrili, osim one kad smo završili 24. ali da zadnju krmu nismo pojalabandali i otišli lijevo mogli smo ući kao šesti, jer brod koji je bio ispred nas ušao je peti. Tako da smo mogli imati sva mjesta u prvih deset što mislim da je stvarno super jer nam je ovo tek četvrta regata zajedno. Drugi dan smo imali od 9 do 14 čvorova. Negdje su organizatori objavili da je bilo i 18, ali nisam baš imao taj osjećaj. A idući dan prvu regatu smo imali baš po jakom vjetru. Preko nas je prošla kiša i nevera, dok je drugu regatu to skroz palo i jedva smo stigli do cilja. Tada je vjetar dosta okretao za tim oblacima, tako da taj plov kad smo ušli 24. mogli smo dosta bolje. A u svemu tome najvažnije je da je taj zadnji dan sve prošlo kako treba. Dosta ekipe je izletjelo i otvorila nam se prilika da stignemo Austrijanca. I stvarno je borba bila do samog kraja. Prošli smo ga pred ciljem, ali nam to nije bilo dovoljno. Trebalo nam je još jedno mjesto između nas i njega, a tu je upao Amerikanac. Amerikanca nismo previše pokrivali da ne bi otišao na drugu stranu i da se Austrijancu ne bi otvorio prostor, tako da je na kraju ispalo da smo to pametno odigrali i da na kraju završimo drugi. Tonči Stipanović, kormilar Idući etapa po pitanju karijere u Zvijezdi je da Tonči i Tudor putuju u Švedsku na poziv proizvođača jedrilice na kojoj jedre. Tamo će sudjelovati na jednoj lokalnoj memorijalnoj regati u Stockholmu, a ujedno će dogovarati detalje oko izrade nove jedrilice koja će biti napravljena baš za njih. 📸 Christian Beck Projekt jedrenja u Zvijezdi započeli smo prije dvije godine. Tončeva dugogodišnja želja bila je jedrenje u toj klasi, a kako je nakon Londona 2012. ispala s Olimpijskih igara to nije mogla biti njegova druga klasa nakon Lasera. U međuvremenu je on par puta jedrio na finalu SSL-a gdje je išao s pozivnicom, ali nikad se nije ozbiljnije toga uhvatio. Onda sam ga ja prije tri godine pokušao nagovoriti da se zajedno uključimo u taj projekt i nije mi puno trebalo da ga nagovorim :) mislim, znamo se cijeli život, još od Optimista, Lasera i drugih klasa i eto, 2019. počeli smo zajedno jedriti. Prošle godine smo bili 4. na EP na Gardi. Zamalo smo i tamo osvojili medalju, ali prestigli su nas Austrijanci koje smo ove godine ostavili na trećem mjestu. A što se tiče cijelog ovog našeg poduhvata moram reći da iza njega stoji stvarno mukotrpan rad i puno vlastitih i sponzorskih sredstava. Ali nismo se predali. Pogotovo lani kad smo htjeli doći do boljeg broda s kojim možemo postići rezultat. Srećom uspjeli smo skupiti nešto sredstava i imali smo podršku tvornice "C Star" koja nam je omogućila da kupimo brod po nešto povoljnijoj cijeni. Brod nam se od početka svidio. Kupili smo jedan skoro novi, godište 2019. i s njim smo jedrili i u Splitu na EP i sad u Kielu na SP. Eto i tu nam je na EP pobjegla medalja. Završili smo šesti, ali tjedan ranije smo uspjeli pobijediti na Prvenstvu distrikta. Možda smo bili malo nestrpljivi, ali očekivali smo da će nam domaći teren sigurno biti jedan dodatni podsticaj. A na ovo SP smo otišli mirni i opušteni. Nešto malo smo se uspjeli spremiti nakon što se Tonči vratio s Olimpijade, a on je s druge strane bio totalno u natjecateljskom modu iako s druge strane nije lako naći motivaciju. Rekli smo da ćemo ovog puta ići skroz opušteno, regatu po regatu, metar po metar, da nećemo riskirati osim kad je to stvarno nužno potrebno. Znali smo da smo brzi skoro po svim uvjetima, osim što snimo baš dobro znali kako idemo po nekim srednjim uvjetima. S druge strane, svi smo se spremali za jaki vjetar, koji je inače standardan na Baltiku. Međutim kad smo tamo stigli bilo je lijepo vrijeme, anticiklona i praktički bez vjetra. Tako da dva dana nismo ništa jedrili i bili smo dosta strpljivi Pokušali smo trenirati što više možemo. Tražili bi dozvolu Regatnog odbora da izađemo na more nakon isteka protestnog vremena i jedrili bi po ta 3-4 čvora ispred porta. Htjeli smo ostati u fokusu. I kad je regata krenula rezultati su bili skroz OK s obzirom na neke lošije starteve nakon kojih bi se uspijevali izvući. Uglavnom smo imali sve dobre rezultate osim 24. mjesta u predzadnjem plovu koje nas je koštalo malo nervoze da uđemo u posljednji dan kao jedni od top tri sa sigurnom medaljom u ruci. U taj dan smo ušli kao četvrti s još jednom regatom ispred nas. Sabrali smo se, neke stvari su se i dogodile kako smo se nadali... neki od konkurencije su izletjeli na startu, ali mi smo i dalje mogli završiti kao 7. i 8. Bila su tri ponavljača i tu smo čekali svoju priliku. Nismo se dali zavarati i kad su bila dva ponavljača nismo bili u prvoj liniji. Držali smo se dosta ispod i čekali smo onaj pravi start, jer je kurenat bacao brodove vani. Kad je bio drugi ponavljač na startu su izletjeli Mateusz Kusznierewicz i Bruno Prada koji su do tada bili drugi. Također Mišura i Barač koji su do tada odvozili stvarno dobru regatu, koji su bili iza nas 7 bodova i još jedan Argentinac. Tada su Austrijanci još bili ispred nas i otvorila nam se prilika za treće mjesto, samo ako uđemo u prvi deset. To nije trebao neki teški pothvat, međutim, kako kod nas ništa ne ide jednostavno, startali smo i našli se na krivoj strani, jer je vjetar odmah nakon starta zavrtio s lijeve strane, a mi smo bili na desnoj. Prvu orcu smo okrenuli 21. i to nije bilo ni blizu dovoljno ni za 3. ni za 4. mjesto, jer oni što su bili 7-8 bodova iza nas bili su na prvim mjestima... Danac i Norvežanin. Shvatili smo da nemamo previše izbora nego biti maksimalno ozbiljni do samog kraja. Prvu krmu smo odvozili stvarno odlično, s lijeve strane s nekim pritiskom... jer duge su krme! Inače na 80 brodova ide dosta dugo polje. Orca se postavlja između 2 i 2.4 NM, ako se ne može postaviti tolika onda se vozi i treća orca, a ova je bila s tri orce. Na gate stižemo kao peti i nakon toga smo znali da broncu sigurno imamo u džepu ako ostanemo na tom mjestu. Drugu orcu i drugu krmu uspjeli smo se još približiti vodećima, ali i dalje smo bili peti i tu zadnju krmu okrećemo zajedno s Austrijancem. On je okrenuo desnu bovu na gateu, a mi lijevu i uspjeli smo u tom trenutku biti ispred njega. Međutim, trebalo nam je da je još netko između nas i Austrijanca. Tu se našao Amerikanac kojeg smo tada uspjeli proći. Tonči je tada vidio neki reful s desne strane. U stvari, procijenio je da će vjetar okrenut više s desna i virali smo u desnu stranu polja. I kad smo vratili natrag bili smo ispred i Amerikanca i Austrijanca. Tada smo imali samo čekati razvoj situacije, odnosno vidjeti da li će Amerikanac uspjeti ući u cilj prije Austrijanca. To se i dogodilo i to je bilo dovoljno da dobijemo Spitzauera i završimo drugi. Međutim, kad smo došli na kraj Kusznierewicz i Prada su prosvjedovali, Pokušali su dokazati da nisu bili vani na startu. To su i uspjeli, premda pod nekim čudnim okolnostima i ne znamo kako. Uglavnom, dobili su redress koji po pravilima nisu mogli odbaciti, tako da im to nije bilo dovoljno nego za peto mjesto. Tako da je bilo napeto sve do samog kraja. Ali zadovoljili bi se i s broncom. Bilo nam je važno samo da je medalja. U nekim trenucima stvarno smo imali sreće, ali vozili smo kao pravi tim, smirivali jedan drugog u nekim momentima :) A dobro je bilo što je i Šitić bio tamo. Stanovao je s nama, jedrio s dvostrukim svjetskim prvakom i stalno nam je dizao atmosferu. Stvarno nam je bio velika podrška! Tudor Bilić, flokista Iduće što je u Tončevom rasporedu je Nations Gold Cup, odnosno nastup na test eventu. Što se tog projekta tiče trenutno su van njega Igor Marenić i Filip Jurišić, a na čija mjesta su upali Stjepan Vitaljić i Darko Hajdinjak. Test event će se jedriti u Švicarskoj na jezeru Neuchatel ispred gradića Grandson. Princip jedrenja je flotno jedrenje u skupinama po četiri tim da je u grupi osam ekipa. READ MORE

FIRST, FIRST AND FIRST A North Sails Bingo at the 2021 Nations Trophy 📸 Ottavia Raggio / Rocket Performance What is one thing the Swan One Design Nations Trophy winners had in common last weekend in Palma de Mallorca? Niramo, Natalia and Vitamin all carried North Sails. A complete success, but for North Sails Executive Vice President Paul ‘Flipper’ Westlake, “you can never stop pushing.” Calling in from Palma, Westlake has plenty of reasons to celebrate. “We’ve worked heavily with Nautor’s Swan in the early days, from the very first event onwards, so getting together after the grips of this pandemic, with 29 high-level teams competing at the Nations Trophy was very, very impressive.” It’s clear this year’s results reflect the long-term collaboration between North Sails and the ClubSwan classes. “North Sails updates the sail designs at the end of every season for these one-design classes. The 2021 package got released in 2020, when there wasn’t much sailing, but we continued to develop. Our individual conversations with all our customers, our work with the trimmers and the owners, have set the baseline for what we believe is a race-winning package.” “We see that in the ClubSwan 50 class in particular,” says Westlake, “because it’s quite highly developed now, and each of the sailors has their own input.” No doubt Sonke Meier Sawatzki’s Niramo, the ClubSwan 50 winner in Palma, had his own. Natalia Brailoiu’s ClubSwan 42 Natalia took the honours in a class “that has been around for many years now but continues to push,” adds Westlake. “For us, it’s a matter of fine-tuning, adapting to people’s style and to the events that are on the circuit.” The ClubSwan 36 class however is still going through what he calls “the evolutionary phase,” explaining that “the boats were launched in 2019 and everyone is starting to race now. Obviously, we missed a lot of racing and learning last year so the top teams are still pushing hard to understand how to get the maximum performance out of the boat. The likes of Andrea Lacorte’s Vitamin, who won this year in Palma, was really dominating.” 📸 Ottavia Raggio / Rocket Performance That ClubSwan 36 is still going through some modifications, and its sail plans will evolve again in 2022. “One of our jobs is making sure that we’re always working very closely with the ClubSwan 36 class in the background,” adds Westlake. “We put a lot of effort into supporting them on the aerodynamics side.” Having not even left Palma yet, Westlake had already turned his focus to the next milestone. “All of our clients are talking about the 2021 Swan One Design Worlds in St. Tropez from October 13 to 17. You can never stop pushing. The Nations Trophy work has finished, but now the work begins for Worlds. I’m just looking at my calendar – it’s only three weeks away!” The same teams will face each other in Southern France and the fleet size will be very similar – “everybody wants to win the World Championships!” Conditions in St. Tropez are variable, making for a very open event. Westlake enthuses: “Palma Bay can be relatively predictable, although it was quite tricky this time around, with unstable winds and velocity. You can get anything in St. Tropez in October, from 5 to 30 knots, from flat to bumpy waters. It’s going to be an exciting event for sure.” That’s Westlake for you – focusing on what’s next rather than enjoying that Spanish (then French) sunshine. 📸 Ottavia Raggio / Rocket Performance 📸 Ottavia Raggio / Rocket Performance READ MORE

OUR UNIQUE PERSPECTIVE: 2021 MAXI YACHT ROLEX CUP A Photo Journal from Porto Cervo Regattas are long days on the water for the North Sails team, followed by late nights in the sail loft. Content creator Atila Madrona joined North for the 2021 Maxi Yacht Rolex Cup in Porto Cervo to capture the our unique perspective on the action on the water and in the sail loft. His perspective provides a glimpse into what it’s like to participate in one of the most spectacular regattas. See Madrona’s photos from the 31st edition of the annual meeting of the Maxis. READ MORE

LETTER TO MY YOUNGER SELF Peter Warrer, Team Denmark’s Skipper for the 2021 Nord Stream Race, Shares his Life Lessons 📸 Nord Stream Race / Felix Diemer The sailors and designers in the world of North Sails are some of the most inspiring people on the water, and we’re hoping to share more of their story with you. “Letter to my younger self” is a series told by our North Sails ambassadors. In each article, we bring to life their advice and personal journeys centered around the question: if your “now-self” could give your “younger self” advice, what would it be? Dear 15-year-old Peter, You are a fantastic Optimist sailor, a two-time world champion! 43 years from now, looking back on life while skippering Team Denmark in the Nord Stream Race, you will see how this early success set a high standard for all the years of sailing that lie ahead. Here are a few things you should know: Your wild-child hippie lifestyle will temporarily divert your focus from sailing. You will eventually realize that to achieve your sailing goals, you must sacrifice your non-sailing life. Understand where your weaknesses lie and focus on improving them. For example, you will discover that your natural talents include tactics, helming, and sail trim. Technical areas will prove more difficult, but in this future world, it will be very important to master those skills too. View this post on Instagram A post shared by North Sails (@north_sails) Seasickness will prevent you from venturing offshore, but this will subside as you get older. You have to be there when you get the chance, but you also have to look for the chance. A good network helps hugely with this. Listen to your mentors, even if they are family members. Let yourself be inspired by your two-time Dragon Gold Cup-winning father. And dare to imagine a future that includes an Olympic gold medal-winning son, who will actually be a mentor for you too! But the most important thing I want to tell you, my 15-year-old self: have fun with your sailing. Jump on different boats and get involved in various campaigns; don’t be single-minded or focus too much on one class. Also, try to enjoy some cruising too. Sailing is a wonderful sport, and it will help you live a happy life. I have a lot of fun sailing and racing the ClubSwan 50, M32, J/70, and cruising on the X332. Of course, you will face obstacles… but overcoming them will be a large part of your joy. PS Peter, 68 doesn’t feel as old as you might think! 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova READ MORE

YOU’RE ON THE LIST 19 Teams from Around the World Participated in the 7th Rolex New York Yacht Club Invitational Cup 📸 ROLEX / Daniel Forster The Rolex New York Yacht Club Invitational Cup is a unique event that brings together a collection of top amateur sailors from some of the world’s most prestigious yacht clubs. The seventh edition of this biennial regatta was sailed in IC37s, a strict one design class first introduced in 2018 and outfitted with identical North 3Di sails. On Saturday, September 18th, the Southern Yacht Club of New Orleans went home with their second Rolex New York Yacht Club Invitational Cup win in three editions. Giulio Desiderato, One Design Manager for North Sails in Italy, coached Yacht Club Italiano for the event. He shared a few unique observations on the event and the competition. “The skill level of the fleet is quite high. The top teams could easily compete at the top of other races, even against teams with pros onboard. It’s clear that all the teams have put in their maximum effort to prepare for the regatta. “From a North Sails perspective, it’s essential to be here as a company,” continues Desiderato. “We outfit a wide range of boats from Optimists to the AC75. At the same time, we deliver a lot of support to sailors trying to reach their goals. Maybe you win an Olympic gold medal, or the Invitational, but our focus is always on providing the best product. What I saw during the week in Newport was a group of very talented sailors who are passionate about our sport and it’s an honor for all of us at North to support them.” And while it’s a fierce fight on the water, the intensity was left onboard at the end of each day. “The spirit was great,” Desiderato says. “Often, regattas are so competitive that it creates distance between the team onboard and the other participants. The Invitational is different. Of course, everyone is super competitive on the water, but the camaraderie onshore is special. All of the teams will leave Newport remembering more than just their final race result.” 📸 ROLEX / Daniel Forster A pro sailor himself, Desiderato usually finds himself at an event on behalf of a private owner. And more often than not, the team is a collection of sailors from different countries. But this time, he coached the team from the yacht club where he grew up sailing. “The experience of sailing for your yacht club is one-of-a-kind., The Yacht Club Italiano is a young team. I saw these sailors grow in their dinghy classes and have been friends with them for a long time. So we spent many hours together at the club, and it’s fantastic to have this shared experience. An event like the Invitational will make you a better sailor and give you a fresh perspective.” 📸 ROLEX / Daniel Forster Like many of the participating teams, the Italians had no experience in the IC37. Which begs the question, how do you prepare a team for a boat they’ve never sailed before? Desiderato explains: “The first day of training was our first time on the IC37. The team discovered a bit more about the boat each day. While you’d think there was a home team advantage because the local teams had more time in the boat, the result didn’t necessarily prove that to be true. “The first step for preparing is to identify a similar boat to train on. Beyond the boat, good organization on board is fundamental. Good teamwork and onboard communication are key to avoiding mistakes. Then you do your homework; research the boat, consume as much as possible from the class website, check the tuning guides, dive into YouTube, and ask sailors who do have experience on the boat. I think that you can really have all the information and jump on board and just start to feel the boat…and that’s really important.” 📸 ROLEX / Daniel Forster READ MORE

Festival jedrenja na Malom Lošinju i prezentacija snage 3Di jedara 📸 Sandro Tariba 39. Lošinjska regata - regata Lošinjskih olimpijaca standardno je okupila vrlo kvalitetnu flotu s neizbježnom Maxi grupom. Ove godine najveću pažnju plijenili su Molo Longo i Adriatic Europa, dok su svoje namjere da se među njih umiješaju pokazali Gringo 3, Bravissima, Erco D', Mister X, Asso 99, a još su tu bili i Jonathan III, Viva 2, Canarino Furioso i još više od 20 drugih jedrilica. Ukupan broj sudionika bio je 34, a ono što organizatore sigurno posebno veseli je da su bili posjećeniji od 2. regate Vela vrata, koja se jedrila istog tog vikenda nešto sjevernije na ruti Opatija - Cres i natrag, kao i to da je regata imala međunarodni status s obzirom da su na njoj jedrili još i Slovenci i Talijani. Program je bio provjeren, odnosno subota 11. rujna, bila je rezervirana za navigacijski plov, dok je nedjelja 12. bila rezervirana za dva štapa koja su se jedrila unutar luke. Međutim, to nije bilo sve jer je regata dio festivala "Lošinjskim jedrima oko svijeta". Riječ je o dvotjednom nizu raznih akcija, programa i aktivnosti vezanih uz more i jedrenje, a čiji finale je na regati krstaša. U sklopu toga u petak je organizirana i noćna promenada pasara, guceva i gajeta uljepšana pjesmom klape Čikat koja se nalazila na logeru Nerezinac. 📸 Sandro Tariba Vrlo lijepa i romantična scena koja je bila pun pogodak i za okupljene jedriličare i za turiste koji su ove godine i Lošinj pohodili u vrlo velikom broju unatoč početku podsezonskog perioda. Tridesetak milja dug navigacijski plov imao je rutu koja je početak imala u Lošinjskoj luci i obavezne obilaske bova na Susku i Žaliću. Ekipa Molo Longa od starta je zauzela vodeću poziciju s mogućnošću kontroliranja cijele flote, a osim očekivanih konkurenata u vidu slovenskog maksija Adriatic Europe najviše se njihovoj krmi približila posada Gringa 3 koja je iznenadila Slovence kojima ovog puta za kormilom nije bio Dušan Puh, već Andrej Babnik, a također je bila opremljena s novim 3Di kompletom koji je sigurno odigrao i svoju ulogu u ovom rezultatu. Inače je Dušan Puh, koji za oko mjesec i pol slavi 70. rođendan, regatu propustio zbog nastupa na Europskom prvenstvu u windsurf-u, na kojem je osvojio naslov viceprvaka! Start navigacije odrađen je po laganom burinu koji je flotu pratio do izlaza iz Lošinjskog zaljeva, a potom polako okreće na lagani maestral. U svakom slučaju stanje mora nije prelazilo 2 do 3 bofora. Uz maxije i Gringa 3, u vrhu se nalazila i Bravissima braće Kaić. To je bila definitivno najmanja jedrilica u vrhu, konkretno, duljine vodne linije duplo manje od Adriatic Europe, ali s jednim od najjačih pedigrea. Riječ je o drugoj jedrilici koja je izašla iz kalupa u Italiji, a prvi trup je poznat pod imenom Angelo Rosso, dok je u Hrvatskoj nastupao i pod imenom Kodak. Prvi plov uspješno završava 30 jedrilica i u odnosu na iduća dva plova sudac na ciljnoj ravnini imao je vrlo mnogo posla s upisivanjem onih koji su završili. Nedjeljni štapovi bili su vrlo siromašni s vjetrom. Prvog su završili samo Molo Longo, Gringo i Bravissima, dok je u drugom štapu bila nešto bolja situacija s dvadesetak jedrilica u cilju. Prvi start krenuo je po burinu koji je tijekom jedrenja ostao na regatnom polju samo u obliku razbacanih "fleka". U toj situaciji RO i Organizacijski odbor nisu baš najbolje reagirali i umjesto očekivanog skraćenja puštaju natjecatelje da jedre oba predviđena kruga koja je završila samo spomenuta trojka. A to što među njima nije bilo i Adriatic Europe razlog je što joj je prije starta puknuo podigač glavnog jedra. Srećom nije bilo druge štete i ozlijeđenih, jer joj je vang izdržao masu i udar padajućeg jedra, te nije udario ni jednog člana posade. Zato je ova posada morala prinudnu pauzu korisno iskoristiti i provući novi podigač i pripremiti se za posljednji plov koji se jedrio po maestralu od 7-8 čvorova. Slovenci su u ovom plovu osvjetlali obraz i odnijeli pobjedu, dok se Molo Longo morao zadovoljiti drugim mjestom, a Gringo i Bravissima s trećim i četvrtim. Na kraju ukupna pobjeda odlazi posadi Rajka Kujundžića, a na postolju su još bili Gringosi i posada Bravissime, dok je Adriatic Europa završila na 4. mjestu. A na 5. mjestu završava još jedna slovenska ekipa, posada Erca D' - ex. Gringo 2. Sigurno im je ovo jedan od najdražih rezultata u Open kategoriji i dobar podsticaj pred iduće jesenske regate u Dalmaciji i nadolazeće ORC Prvenstvo Hrvatske. Kompletne rezultate regate razvrstane po generalnom plasmanu možete pronaći na ovom linku, dok su rezultati po grupama dostupni ovdje. Posebna nagrada dodijeljena je Jeri Vidoviću na jedrilici Bob'n'rock, koji je sam dojedrio iz Splita. Organizatori su njegovu ljubav prema ovoj regati nagradili jednim velikim pršutom. A treba spomenuti i da je u subotu nakon večere organizirano predavanje Saše Fegića o njegovo jedrenju ok svijeta u kultnom Hiru 3. READ MORE

FAREWELL TO BILL HERRSCHAFT The North Sails Family Mourns the Loss of a Local Favorite Bill Herrschaft Bill Herrschaft, 64, passed away unexpectedly on September 14. Based in Marina del Rey, California, he had been an integral member of the North Sails team since 1989. He grew up sailing at Santa Monica Yacht Club and won the Sabot Nationals in the early 1970s. He went on to win the Coronado 15 Nationals, and he was a two-time winner of the Santana 20 Nationals. Offshore, he sailed five Transpacs and countless races to Mexico. He was also very involved in the Farr 40 class. To capture some of his spirit, we asked two of Bill’s long-time colleagues, John Gladstone and Jon Gardner, to share a few memories. Here are the highlights. John Gladstone “He was just Mr. Marina del Rey, and a one-man band. Even big jobs like bending on a sail on a big boat, he’d just find a way to get it done by himself. And he’d never complain about it. He was really nice, no flash and no drama. I think he often was underrated because of that." “He also had a really good sense of humor and was always upbeat, never had bad things to say about other people. He had a lot of dedicated clients who would never go anywhere else. And if Bill had a complaint you knew it was valid, because it was just not his nature to do that." “He worked mostly by himself, but he was very realistic about not taking on too much and spreading himself too thin. When you're a one-man band, there's only so many hours in the week. And he was officially a salesman, but he could do the sailmaking work too; if he had to jump in the pit , he could do it and he would do it." “He was also a really good sailor. I never raced with him, but I raced on a lot of boats against him. He had a bad back the past ten or fifteen years, so he didn’t race offshore anymore. But he was an avid biker and kept himself healthy." “Two months ago, I sold a boat to a Hollywood couple who planned to keep their boat in Marina del Rey, so I introduced them to Bill. A month ago they sent me a note thanking me so much for the introduction, because he just took care of them; set them up with membership at Cal Yacht Club, went out sailing with them. There was no sale of anything, he was just being Mr Marina del Rey." “I loved the guy. It just breaks my heart. I’ll always remember that deep-voiced “Hel-lo?”, and that smile.” Jon Gardner “Bill started at North Sails in 1989, a year before I did. My nickname for him was “Slick Willy,” because he was always joking around. I’d answer the phone and say, “Hey Slick,” and he’d say, “What’s shakin’, Gar-din-errrr.” “We worked together closely for two decades, and he was one of my best friends within North Sails. The last several years, we’d be on weekly video conference calls together and he’d log in from his garage, where it was always much cooler than outside. Even in the summer, he’d always be wearing a North Sails hat and jacket, so we nicknamed him The Navigator. Because he looked like he was down below navigating, while the rest of us were in short sleeves, like we were ‘on deck.’ And he always had a smile on his face. I wish I’d taken a screenshot of him…" “He made sailing fun. He really did love helping his clients to succeed, even if it was just Wednesday night beer can racing. People always wanted him to do the offshore stuff and he was a very accomplished offshore sailor, but I think he actually preferred the inshore buoy racing. He sailed a lot with Brack Duker on the Santa Cruz 70 Holua; he actually had a ton of sled clients. He also sailed on several of John MacLaurin’s Pendragons, and with the maxi Sorcerer back in the day. More recently, he sailed with John Sangmeister on OEX." “You just could not meet a nicer guy. Very genteel. He was a great sailor, but also a great human being. An avid bike rider, and an amazing husband to Sue. And he absolutely loved North Sails; his blood ran blue." “He was just so much fun, and so easy to be around. Once you were his friend, he’d do anything for you. I was just chatting with him last week, telling him I’d help out one of his clients who was down here in San Diego. He was so easy to work with, and I’m really gonna miss him.” READ MORE

NORD STREAM RACE VICTORY FOR TEAM FINLAND A Remarkably Young Crew Win 1000 NM Race Across Baltic Sea 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova The 6th of September and the end of Kiel Week 2021 marked the beginning of the ninth edition of the longest offshore race in the grueling Baltic Sea, the Nord Stream Race. Sailing the 1000 nautical miles in high performance, one design ClubSwan 50‘s were the five qualifying teams from Finland, Germany, Sweden, Russia, and Denmark. Qualification is awarded to the club that wins their respective country’s National Sailing League, with all teams fighting to win the Nord Stream Race to earn the ‘Best Yacht Club in the Baltic Sea’ title. All 5 boats carry North 3Di ENDURANCE, the most rugged version of our composite molded sail technology. “North Sails has been involved in ClubSwan 50 class from the very early design stage before the first boat was actually sailing,’’ Class Leader Arnd Howar explains. “As the class has a strict sail label rule, a limited number of sails can be bought each year, making durability and reliability vitally important.’’ “The 3Di ENDURANCE sails have been proven during The Ocean Race and Vendée Globe. Equally, the boats of the Nord Stream Race are pushed hard through all kinds of weather conditions whilst being used at the highest level of competition. It is fantastic to see North Sails on every boat in the race and reinstates the trust in 3Di Technology.’’ “It is fantastic to see North Sails on every boat in the race and reinstates the trust in 3Di Technology.’’ Team Russia & Team Finland 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova Crews race an offshore leg to a stopover location, where they then sail a series of inshore races before setting off for the next offshore leg, resulting in two overall winners. The demanding final leg from Helsinki, Finland to St. Petersburg, Russia took more than 20 hours. Teams were faced with strong winds on a reaching course and waves of over two meters, which tested the sailors right to the final moments of the race. Esbo Segelförening from Finland wins the overall offshore title, standing out with a remarkably young team onboard. Eight of the eleven crew members are under 30 years old, and the helmsman, Lucas Kalermo, is just 20 years old. An ecstatic 24-year-old trimmer and team captain onboard, Anton Eklund, comments on their achievement: “It feels both unbelievable and amazing. We couldn’t even have dreamt of winning, even though that is always the goal. Our other goal is to show that young sailors can succeed too.” “We were lucky to get the chance to sail in all kinds of winds” he continues. “Our sails proved easy to trim and depower if needed, and the A4 Gennaker also worked nicely for both tighter reaching and flatter downwind. When we reefed, we had no problem finding a balance of less power, but at the same time enough to get through the big waves. The sails handled the strong winds well, even though we pushed them quite hard. Minor wear and tear could be noticed afterward, but that is normal in such conditions; nothing that affected our speed.” Team Finland’s biggest takeaway? “Planning is key,” Eklund remarks. “Strong planning and communication can eliminate stress and miscommunication, leaving more room for enjoyment!” “It feels both unbelievable and amazing. We couldn’t even have dreamt of winning, even though that is always the goal. Our other goal is to show that young sailors can succeed too.” Excelling in the inshore series five points ahead of Team Denmark is the Russian team from St. Petersburg Yacht Club, after winning the race series in Kiel, Stockholm, and Helsinki. We can’t wait to see what the next edition of the Nord Stream Race has in store, but the excitement of this year will undoubtedly be hard to beat. Team Finland celebrate whilst arriving into St. Petersburg, Russia 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova Team Russia 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova Overall Inshore Race Series Champions, Team Russia 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova Team Russia & Team Denmark 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova Team Finland 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova READ MORE

Enigma furiozno oko Krka 📸 regate.com.hr Još jedna regata uspješno je organizirana nakon dvogodišnje pauze nastale zbog Korona krize. Ovog puta riječ je o sedmom izdanju popularne noćno/dnevne regate oko otoka Krka, a koju zajedničkim snagama organiziraju JK Jadro iz Selca i JK Burin iz Novog Vinodolskog. Želja za jedrenjem bila je po najavama vrlo velika, ali nakon što su metereolozi objavili prognoza za petak 17. rujna navečer mnogo posada je odlučilo ipak ostati doma i regatu pratiti putem interneta iz suhih domova. U njihovu obranu može se reći da je ovog puta prognoza bila točna. Do pred start vrijeme je bilo relativno suho uz poneku zalutalu kapljicu kiše, ali oblaci koji su se skupili između Krka i Velebita najavljivali su kišni razvoj situacije. Odmah u predstartnoj proceduri pada lagana kišica, a nakon signala starta kiša je ozbiljnija, pogotovo kako je flota odmicala prema jugu. Pretpostavljam da oni koji redovito prate ovu regatu znaju da se naizmjenično start i cilj organiziraju u Selcima i Novom Vinodolskom, a smjer obilaska otoka Krka ovisi o vremenskim uvjetima. Ovogodišnji start organizirali su Selčani, dok je cilj bio u Novom, a RO je flotu poslao južnom rutom, odnosno prema Senjskim vratima, a u povratku su je očekivali sa strane Krčkog mosta. Tijekom poslijepodneva organizatori su računali samo sa šest jedrilica koje su došle u Selce. Međutim, oko 18:30, pola sata pred start, stižu još dvije jedrilice, da bi doslovno par minuta pred početak predstartne procedure stigla i Enigma, kasnija najbrža jedrilica u realnom vremenu. Zbog njenog iznenadnog dolaska start je i pomaknut deset minuta, tako da je malo nedostajalo da to bude pravi noćni start. Na samom startu nije bilo nekih pretjeranih iznenađenja. Bura u bok i tko je duži i s više jedara taj je bio na čelu. Tu komparativnu prednost najbolje su iskoristili Oštro i Selce, Justin ten i JOD 35. 📸 regate.com.hr Punim jedrima jurili su brzinama preko 7 čvorova, ali već čim su zašli iza punte koja štiti lučicu u Selcima s južne strane, refuli postaju sve jači, pa lagani Justin kreće u kraćenje glavnog jedra. To bezrezervno iskorištava ekipa Selca koja s robusnijom jedrilicom nema takvih problema i s punom kvadraturom nastavlja prema Senjskim vratima. Jedini koji su startali u prvom redu, a nisu bili na vrhu, bila je ekipa na malenoj Alohi. Oni su jedini podignuli gennaker s kojim su izabrali odvajanje prema Krku. Zato je svojih pet minuta slave imala jedina kompletno ženska posada na jedrilici Frajla. Ova odvažna skupina jedriličarki jedno kratko vrijeme bila je čak i ispred jedrilice Oštro. Nažalost, nisu se odvažile na nastavak jedrenja jer su procijenile da su uvjeti ipak preteški za njih, a također im se desilo i paranje glavnog jedra, tako da su se ubrzo vezale u Novom Vinodolskom. Dok je Frajla još bila u regati, na čelo flote izbija kasnija pobjednica, Enigma. Definitivno je bila riječ o najsofisticiranijoj jedrilici koja je bila na regati, te o posadi koja je iz nje bez straha izvukla maksimum i u uvjetima bure od 30+ čvorova u Senjskim vratima. O tome kako im je bilo na moru ispričao nam je njihov kormilar Petar Šimunović: Krenuli smo malo sa zakašnjenjem, ali odlično. Bura je lijepo digla, s kišicom, a mi smo krenuli s flokom i punim glavnim. Bilo nas je sedmero i dobro smo ravnali. A u Vratima smo se malo borili, tamo je bilo svega, a kad smo otvorili Vrata onda su krenule zanimljive igre. Svi su dobili boju u očima :) Tamo je bilo dosta valovito, a cijelu tu dionicu smo prošli s drifterom, sve do prve bonace kod Plavnika. A od vrha Plavnika, pa sve do Selaca bilo je svakih 10-15 minuta mijenjanje jedara. Lovio se svaki propuh, a konkurencija se približavala. Koristili smo neki lažni Code 0, u stvari genova bez rola koju dižemo ispred provenog štraja, tako da je to za nas Code 0. Još smo dizali drifter, gennaker i flok, a glavno smo stalno imali puno, bez kraćenja. Možda nekih deset minuta nije bilo puno, ali sve ostalo vrijeme smo dobro ravnali brod. Uglavnom bili smo dosta ispred konkurencije koju je počastilo vjetrom bliže Krku, a dok je to stiglo do nas prošlo je oko sat vremena. Oni su dobili buru, dok smo mi stali u bonaci, pa smo morali ići u širokom luku. Čim bi vjetar pao za koji čvor hvatali smo smjer prema Rijeci i Opatiji, a kad bi pojačao onda smo birali brzinu. To je trajalo negdje do Krčkog mosta, a nakon mosta imali smo jedno lagano nasukavanje. U jednom trenu kurenat nas je bacio u kraj, a vjetar je skroz stao. Uglavnom, sve je dobro prošlo i onda ponovno kreće nadmudrivanje. Najnapetije je bilo između lanterne kod Jadranova i samog Jadraova. Tamo je rupa od oko 300 metara, svojevrsni Bermudski trokut. Tamo je bilo stvarno najneizvjesnije. Kurenti su tu redovito snažniji od brzine koju razvija jedrilica pod jedrima. Na jedra možemo ići milju u željenom smjeru, a kurenat nas nosi unatrag s milju i pol. Mislim da smo to uspjeli proći s minimalnim gubicima. Tu nam se konkurencija približila na par stotina metara i bio nas je strah da nas ne prođu s nekim svojim privatnim refulom. Uglavnom, ispetljali smo se i krenuli smo u polagani bijeg. Opet kroz bonacu. U bonaci smo bili od izlaza od tih kurenata kod Jadranova, pa skroz sve do Novog. Koliko smo mogli, pratili smo tramontanu s kojom smo mogli jedriti gennakerom. Tu i tamo smo dizali Code 0 kad bi se nešto malo promijenilo... tako da smo išli u kraj, pa bi se dizali prema Krku... svugdje gdje bi se pojavio neki povjetarac, a u Novi ulazimo s flokom po tramontani. Posada je bila najbolja moguća i stvarno sam zadovoljan kako je bilo! Bilo je malo nezgodno na startu s izmjenom brodova, ali je stvarno dobro završilo. Mislim, kad se sjetim Senjskih vrata.... Bura je raščistila nebo, mjesec ogroman, a kurs je bio niz vjetar. Jurili smo nizbrdo, morska pjena se dizala oko nas... stvarno neopisivo dobar osjećaj! To je vrijedilo svih ranijih i kasnijih muka. Tu su svi dobili još jaču želju za jedrenjem i kasnijim radom na brodu i svim tim izmjenama jedrilja. Jedrenje u tim dijelu bilo je neopisivo dobro. Val, pjena... pa nekoliko puta smo prošli kroz stvarno velike valove, ali kad smo prošli liniju Vrata - svjetionik onda smo odjurili kao vjetar. Regata je bila stvarno vrhunska! Petar Šimunović, Enigma - JK Senj Prvi od regate odustaje Las Palmas. Iza njih na to se odlučuje posade Frajle i flota od tog trenutka biva podijeljena na dvije grupe. Enigma, Oštro i Selce na vrhu, te Aloha, Morčić 2 i Plan B u pozadini. Razmak između ove dvije skupine rastao je ulaskom u Vrata. Veće jedrilice taj kanal i jaku buru lakše su podnijele, a najmanja jedrilica u regati, Super B, tu se povlači iz regate i odlazi u Bašku. Nakon ovog poteza, u regati ostaje pet jedrilica, od kojih na kraju regatu završava njih četiri. Praktički pred ciljem povlači se Morčić 2, jer bonaca je u tim trenucima bila stvarno preteška, a situacija bezizgledna. Tko je u kojem trenutku gdje bio i što poduzeo, možete pronaći u playbacku, dok iz priložene statistike možete izvući i neke druge korisne podatke. U svakom slučaju, sve je spremno za analizu, a službene rezultate možete pronaći na ovom linku. Statistika Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno Prosječna brzina Max. brzina 1. Enigma 09:33:30 50.87 5.32 15.26 2. Oštro 13:54:07 56.04 4.03 15.68 3. Selce 13:57:30 52.50 3.76 13.10 4. Aloha 20:51:30 54.50 2.61 8.89 Statistika do odustajanja Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno Prosječna brzina Max. brzina 1. Las Palmas 00:35:00 2.09 3.58 6.78 2. Frajla 01:25:00 7.43 5.25 7.70 3. Super B 03:25:00 14.53 4.25 10.12 4. Morčić 2 25:05:00 61.46 2.45 10.15 *statistika na osnovu uzoraka u vremenskim intervalima od 5 sekundi Playback P L A Y B A C K READ MORE

Elena Vorobeva, najbrža na PH za Radiale 📸 regate.com.hr Prvenstvo Hrvatske za klasu ILCA 6 organizirao je JK Mornar iz Splita za vikend od 17. do 19. rujna, a odazvalo se 36 jedriličarki i jedriličara, što pravih "radiala", a što gostujućih iz standarda i 4.7. U petak, prvog dana regate, puhalo je jugo. Regatni odbor je zbog toga flotu poveo u smjeru Žnjana, a polje je postavljeno niže od komunalne bove. Zona u kojoj se razvija veliki val, a kako je vjetar bio poprilično jak moralo se visjeti i natjecatelji su morali pokazati dobru fizičku spremu. Generalno, može se reći da su to bili uvjeti koji su prvenstveno odgovarali jedriličarima koji su se za ovu regatu prebacili iz ILCA 7 klase, odnosno iz ex. laser standarda. Čak nekoliko jedriličara čija imena smo čitali u izvještajima s velikih regata za ILCA 7 klasu nalazi se i na ovoj startnoj listi, a u skladu s uvjetima koji su vladali na moru u tom prvom plovu svi su taj "vitraški" plov završili u samom vrhu. Pobjedu je ipak odnijela naša trenutno najbolja jedriličarka u ovoj klasi, olimpijka Elena Vorobeva (JK Split). U tom plovu, kao i u trećem, koji se jedrio sutradan, odnijela je pobjedu, a iduća dva mjesta zauzimaju Alec Cvinar (JK Orsan), Božidar Golubić (JK Mornar) i Stipe Gašpić (JK Mornar), momci koji već par godina treniraju isključivo u muškom olimpijskom samcu. A iskonski radialci taj plov završavaju od 5. mjesta pa dalje, dok su im laganije kolege iz 4.7 ostali u drugom dijelu rezultatske tablice. Nakon završetka ovog plova jugo počinje slabjeti i pokušava se s još jednim startom, ali vjetar odlazi u desno i maestral se pokušava formirati, ali ipak ga nije bilo dovoljno da bi se mogao organizirati još jedan plov tog dan. Za subotu prognoza nije bila baš idealna, ali maestral uspjeva probiti u svoj svojoj raskoši. Kako je dan odmicao bivao je sve jači i u posljednjoj regati je puhalo oko dvadeset čvorova. U svakom slučaju ponavljaju se "vitraški" uvjeti i natjecatelji s većom masom ponovno dolaze na svoje. Odjedrila su se tri plova i to je na kraju bilo sve što se jedrenja tiče, jer u nedjelju nije održan niti jedan plov. Što se tiče najbržih u subotu, uz Eleninu drugu pobjedu, po jednu su ostvarili Roko Stipanović iz JK Croatia i Božidar Golubić. Ostali su pokazali dosta sličnu formu i stvarno se nije moglo prognozirati tko će na kojem mjestu završiti u pojedinom plovu. Jedino konstantno dobro jedrenje pokazala je Elena koja je na taj način dokazala da nije bez razloga bila Hrvatska predstavnica u ovoj klasi na Olimpijskim igrama u Tokiju. Bodovno najbliži bio joj je Božidar Golubić. Njemu se desio jedan ozbiljan kiks u vidu 22. mjesta u drugom plovu, ali imao je sreću što se mogao odbaciti najlošiji rezultat, pa regatu završava s dva kaznena boda više od Elene. Na trećem mjestu regatu je završila najbolja Mornareva radialka, Snadra Lulić. Njen najbolji plasman je 2. mjesto u posljednjem plovu, dok su joj broncu osigurala još dva peta mjesta. Ona je ujedno i na početku niza od petero jedriličara koji su završili unutar pet bodova razlike. Sličan niz krenuo je od Ursule Balas (JD Val), koja je za jedan bod pobjegla potjeri u kojoj su bili Tea Peteh (JK Uljanik), Max Gjidera (JK Mornar) i Petra Mastelić (JK Labud). Koliko je ovo bila jaka regata i vrlo ozbiljna konkurencija govori da je drugoplasirana na SPN klase ILCA 4, Petra Marendić završila na 12. mjestu. Istina, ona je iz skupine koja je za ovu regatu prešla iz jedrilice s manjim jedrom, ali njene mogućnosti su neosporne. U svakom slučaju regata je bila naporna i zahtjevna, te kao takva izvrstan trening za mnoge iz flote koji će za dva tjedna nastupiti na seniorskom Europskom prvenstvu za klase ILCA 6 i ILCA 7 što će se jedriti u Varni u Bugarskoj. Kompletne rezultate po generalnom plasmanu možete pronaći na ovom linku, dok ovdje možete pronaći popis nagrađenih po različitim kategorijama. READ MORE

NORTH TEAMS TAKE THE PODIUM AT THE J/24 US NATIONALS Fast Sails, Practicing and Having Fun: The Keys for Success at the 2021 J/24 US Nationals 2021 J/24 US National Champions. 📸 USA J/24 Class Association I had the good fortune to sail with a great young team at the 2021 US Nationals led by Mike Marshall. He put a great crew together and it reminded me that that is what it is all about. You must have a team that is unselfish and works hard no matter what, Dave Hughes, Jeff Hayden, and Matt Coughlin are just that. Of course, we had a fast boat, thanks to Chris Morgan who just fully rebuilt it and we sailed with the standard North Sails Fat Head mainsail, DX-7TT Genoa, FR-2 spinnaker and we even got to break out our SRB jib for race nine! We were a brand new team at the J/24 US Nationals, but by following the three basic tips below, we were able to work hard to get up to speed quickly. It’s all about prioritizing Especially when you are limited with time, etc. We figured we needed to make sure we could tack and jibe. We spent a few hours Thursday practicing just that. Dave jumped right back on the bike and picked up where he last left off in 2009 at the Worlds in Annapolis. It was lighter air, we were really able to practice our roll tacks and roll jibes. Youth is a beautiful thing, Jeff and Matt worked very hard, always on the balls of their feet ready to move! We also took a little time to make sure our straight-line speed was good but prioritized the boat handling, many boat lengths can be lost or gained at the corners. (windward mark and leeward gate.) Use your time well on race day We like to make sure we get off the dock in plenty of time to spend at least an hour doing our homework on the racecourse, it’s nice to sail as much of the course as you can and still get down to the start line to get your starting line pings and figure out the favored end of the line. Of course, this can change at a moment’s notice, we typically do our last wind shot at four minutes and confirm the start line location that we want to be. Also, keep track of the angle back to the committee boat and vice versa to the pin, if the line isn’t square you may notice you’re sailing more close hauled one direction. Make sure your boat is set up for the conditions off the start line We will sail upwind prior to the five-minute mark and make sure we like the rig tension, the genoa lead, halyard tension, backstay, etc.. so that we are set up to go fast off the line. We don’t want to be spending the few minutes getting the backstay right, etc. You want to be at full speed as you race the rest of the fleet to the first shift! Having fun sailing is the key to success and better results. Please let me know if I can be of any help to you and your team, always love to chat about J24s. Winners led by Mike Marshall, in front of the pack. 📸 Chris Howell Tony Parker (2nd Place) and Mike Ingham (4th Place) sailing fast upwind. 📸 Chris Howell READ MORE

BRITISH OLYMPIAN, BEN SAXTON, JOINS NORTH SAILS Ben Saxton Joins North Sails in Gosport, UK to Offer Customers Unparalleled Expertise Saxton racing onboard Oystercatcher and soon to round the prestigious Fastnet Rock Ben Saxton likes making any sailboat go faster, whether the end result is winning the 2017 Nacra World Championship or helping the brand new 52-foot Oystercatcher get around Fastnet Rock. Now that this 2016 Olympian is part of the North Sails team, he’s looking forward to applying all of his catamaran and one design experience to the Grand Prix scene. “My time racing in the competitive Olympic class fleets has taught me how to optimize and tweak boat settings to your advantage. Another big part of success in these tightly-packed fleets is knowing how to perform well under pressure. Now that I am becoming more involved in Grand Prix racing, I am loving working as a bigger team and being able to share victories with all the crew onboard.” Ben explains. “To win in a fast boat, you’ve got to have a speed edge,” Ben continues, “so you do a lot of work trying to get more speed out of the boat. And you have to be better at planning ahead and communicating. All that thinking under pressure transfers really well to Grand Prix sailing.” Ben was attracted to North because he was impressed with the company and its products, especially 3Di and Helix. He usually trims main and calls tactics, but when asked for a favorite class, he shrugs. “I sail everything, from dinghies to keelboats to catamarans. I’m really enjoying helping the Cape 31 fleet develop even faster sails. And it was really good to sail the 2021 Rolex Fastnet Race because that only comes around every two years. I knew I wouldn’t get seasick sailing, but I didn't know how it would be sleeping!” He laughs. “I was fine, even with that really rough start.” Sailing several evenings a week and almost every weekend, Ben doesn’t have a lot of time for other sports. But “I like keeping fit, so I love biking, surfing, mountain biking, wing foiling. And walking the dog—that’s a big one these days.” Ben and his fiancée recently adopted a cocker spaniel. His favorite activity is, of course, sailing. “It's easy to go to work when I get to talk to people about sailing on the hour’s drive to the loft. And then I get here, and I'm still talking about sailing with everyone I work with. I’m good at making boats go fast, so I’m very happy to be in a place where everyone else appreciates that and wants to do that too.” Get In Touch Richard Matthews' 52-foot Oystercatcher at the start of the Rolex Fastnet Race 2021 📸 RORC / Rick Tomlinson / Rolex Fastnet Race Cape 31 Sardonyx at Cowes Week 2021 📸 Live Sail Die and PKC Media Cowes Week 2021 📸 Live Sail Die and PKC Media READ MORE

I novi Panjić je nezaustavljiv s NS jedrima 📸 Zero Gradi Nord Sve brojnija hrvatska monotip flota klase Melges 24 aktivno je pristupila i drugom dijelu ovogodišnje sezone. Nakon što su u proljeće i na početku ljeta odjedrene tri regate iz ovogodišnjeg hrvatskog toura, četiri posade su odlučile nastupiti i u susjednoj Sloveniji na Europskom prvenstvu koje se inače u tom akvatoriju trebalo jedriti prethodne godine. Datumi održavanja regate bili su 4 - 11. rujna, od čega je za natjecanje bilo rezervirano pet dana, od utorka do subote. Domaćini i organizatori regate bili su članovi YC Marina Portorož, a na Oglas regate odazvalo im se 40 posada iz 13 Europskih zemalja i SAD-a. Vremenski uvjeti u Portorožu bili su tipično kasno jesenski što bi značilo da su prevladavali lagani maestrali, dok su kao značajni lokalni utjecaj bili prisutni osjetni kurenti čije čitanje je bilo dosta važno u borbi za što bolju poziciju na regatnom polju. Posade koje su zajedrile u Portorožu bile su sastavljene od mnoštva vrlo dobrih, pa i izvrsnih jedriličara jer klasa je prisutna na međunarodnoj sceni već dugi niz godina i mnogi jedriličari su je izabrali za nastavak svoje karijere nakon izlaska iz malih klasa. A tih kojih je bilo u malim klasama s vrlo velikim međunarodnim uspjesima bilo je poprilično, a neke posade bile su sastavljene i od 2-3 olimpijska jedriličara. To sve govori koliko je i dalje jaka konkurencija u klasi koja je i dalje vrlo atraktivna iako je prvi put zajedrila daleke 1992. godine. Tradicija jedrenja u Melgesu 24 na Europskoj sceni također je velika, a Hrvatska je postala njen član s neočekivano jakom ekspanzijom u manje od godinu dana od kad se ozbiljno krenulo s aktivnostima oko njene popularizacije. Trenutno CRO oznaku na jedrima ima 14 jedrilica, a u najavi je da bi do Prvenstva Hrvatske u studenom, trebala stići i 15. jedrilica! 📸 Zero Gradi Nord Predstavljati Hrvatsku na ovom kontinentalnom prvenstvu odlučile su posade Ičića, Zagreba, Biograda i Splita. Iz Ičića je put Portoroža otputovao ujedno i trenutno najstariji svjetski M24 koji je u regatnom stanju, broj 006 - Blue Label. Iz Zagreba je stigla posada Joyrunnera - 792, iz Biograda ekipa na Panjića - 739, te iz Splita 385 - Iggy. Svima je ovo bio prvi nastup na međunarodnoj sceni i to na regati ovog kalibra, tako da nitko od njih nije nešto posebno ni očekivao po pitanju rezultata. Istina, svi su sebi postavili neke ciljeve, a koliko su ih ostvarili u praksi i kako je uopće regata izgledala iz njihovih kokpita ispričat će nam kormilari naše dvije najbolje plasirane posade, Panjića i Iggyja. Mi smo se gore pojavili u subotu i odradili prvi trening. Kako nam je ovo novi brod, gore je stigao već u četvrtak, pa ga je trebalo izvagati, napraviti certifikat itd... a pokazalo se da je to bila dobra odluka, jer nakon što smo ugradili soft floor i elektroniku, što starost broda, što sve skupa, dalo nam je to da smo imali mogućnost izvaditi 10 od mogućih 13 kg olova iz njega. Tako da nismo to napravili jedrili bi s 10 kg težim brodom. Taj posao su odradili Tonko i Šime i pripremili brod i brod smo isprobali praktički ta dva dana tu ispred regate. Naime, došao nam je u krivo vrijeme, mislim u vrijeme kad se svi bavimo onim od čega živimo, turizam ove ili one vrste. Duje skiperira, Tonko je kapetan na jahti, a ja moram pokriti svoju firmu, jedini od nas koji je jedrio preko ljeta bio je Tome, pa čak ni on nije bio previše po regatama. U princiu stigli smo gore mnogo prije nego smo mislili. Naša ideja bila je da na Europsko prvenstvo idemo iduće godine, a da do tada skupljamo iskustvo. I kad stignemo tamo da budemo u poziciji da razmišljamo o borbi za medalju za oko dvije godine. To je bila glavna ideja i zbog toga smo i kupili ovaj brod ranije nego smo mislili. Cilj na ovom EP bio je da se naučimo jedriti u velikoj floti. A ovaj raniji odlazak na EP se desio jer se EP održavalo u Portorožu i Tomi se oslobodio termin, pa kad se to poklopilo i mi ostali smo uzeli kalendar i odlučili osloboditi se posla da možemo ići. Tako da je Tonka gazda pustio, Duje je žrtvovao dva tjedna skiperaža, ja sam svoj bračni mir :) i završili smo u Portorožu bez ikakvih posebnih očekivanja. Iskreno sam se nadao da ćemo se moći boriti za plasman između 15. i 20. mjesta i da ako budemo ispod 20. mjesta da nismo odradili dobar posao, a očekivanja iznad 15. mjesta bila su nerealna. I kad gledam na ostavreno s ovog odmaka vidim da je cijela regata mnogo bolje prošla nego što se itko od nas mogao nadati, pa čak i Tome koji jedri s različitim ekipama i zna gdje smo mi otprilike sa svojim bonusima i nedostacima. A konkretno naš najveći minus ovog puta bila je velika flota na startu, te situacija koju do sada u našim regatama u Hrvatskoj nismo susretali, a to je prilaz startnoj liniji samo s glavnim jedrom. Istina, to smo trenirali u predsezoni, kad smo se učili uopće i voziti taj brod, a Tome nam je rekao da će nam to sigurno trebati. Nakon toga su nam stigle regate u malim flotama, gdje opet svi manje više startaju s flokovima, a gore takav start nije bio moguć. Naravno, starta se s flokom, ali momentum prilaska, odrolavanja i držanje pozicije u takvim flotama je drugačiji. I pokazalo se da se mi s tim dobro nosimo.U subotu smo na treningu bili sami. Tomo nam se pridružio u subotu navečer, pa smo s njim trenirali u nedjelju, a u ponedjeljak je bio praktice race. U nedjelju smo vidjeli da smo s nekim posadama za koje smo znali da su brzi, da možemo držati brzinu bar pet minuta. Naravno, kasnije se desi drugačiji ulaz u val, drugačiji izlaz iz vire, koncentracija na vožnju, pogotovo nakon cijelog ljeta koje je prošlo bez te aktivnosti... male stvari u kojima vidiš da si izvan njihovog ritma. Ali sa svakim satom jedrenja i svakom novom situacijom, te barijere su pomalo padale i osjećali smo se sve ugodnije u tom društvu najboljih koji su preko ljeta odradili nekoliko regata iz Europskog toura. A u ponedjeljak na practice raceu prvi okrećemo gate! Kad smo ga obišli samo smo se pogledali, zarolali flok i otišli u marinu. Rekli smo "ovo je predobro, nešto nije u redu". Realno, kad si u velikoj floti naprijed onda samo sve više odlaziš ispred sviju. Moment je bio više nego dobar, ali nismo htjeli biti u nekoj zabludi da smo mi sad tu super dobri, jer tada još uvijek nismo toliko vjerovali u to. I onda je počela regata. Prvi start. Gužva. Đumbus. Startali smo super, ali lijeva strana, koju smo odabrali, pokazale se lošijom. Kurenat je u desnoj strani radio puno veći dobitak nego ječi pritisak u jedrima na lijevoj strani. Onda se desila i ona situacija kad smo došli nešto lošije na bovu od orce, tamo je bila gužva... pokriveni brodovi, pa brodovi koji su već bili na bovi i ne uspijevaju je okrenuti, tako da smo tamo imali već prvi protest na Mađare 759, pa potom ona situacija s DNE... Skužili smo već onda da se kroz jedrenje dižemo i u principu kad smo počeli voziti krmu u tom plovu, pa orcu i drugu krmu, hvatali smo brodove ispred nas. To nam je dalo poticaj i nakon toga smo odradili dva super plova s obzirom na naše iskustvo i s obzirom da nismo znali gdje smo. Ono kad si naprijed s njima misliš da te doveodobar dric, ali skužili smo kroz regatu da vozimo s najboljim posadama i po brzini i po kutu, pa čak i po radu. Odnosno nismo gubili ili smo sve manje gubili, pa čak i da su dobre i bolje posade izborom bolje strane bili ispred nas, a mi ih počinjemo prestizati. To nam je dalo dosta samopouzdanja koje se nažalost potrošilo s protestima koje nismo očekivali prvi dan, pa drugi dan kad smo tražili ponovno otvaranje, pa imali saslušanje od dva sata u kojem ponovno ne otvaraju slučaj... tako da su nas te situacije i emotivno i fizički potrošile. A dalje, kako je išao dan za danom, vjetar je bio sve slabiji i kurenti su bili još izraženiji. Nosili smo se dosta dobro izuzev jednog plova gdje smo imali super start, ali ta lijeva strana koja nam je puno puta dala tog puta nije. Već na pola prve orce shvatili smo da smo u zadnjoj trećini. Još smo zariskirali u krmi, a tu smo izgubili još 3-4 mjesta i znali smo da je to plov koji ćemo odbaciti s obzirom da DNE nismo mogli. Uglavnom, dražli smo se konstantno s najboljim timovima. Da nije bilo tog DNE-a na kraju prva dva dana bili bi drugi, odnosno treći. A to ne da mi nismo, već bilo tko drugi, očekivali. Shvatili smo da smo stekli poštovanje dobrih timova kad vidiš ljude koji su dugo u toj klasi i iza sebe imaju mnogo iskustva s Europskih i Svjetskih prvenstava, Olimpijskih igara, kad ti dolaze do broda, gleda po njemu, javalja se, a prije su držali glavu visoko :) Mislim da nam je to bila najveća pobjeda koju smo tamo napravili! I drago nam je što smo prezentirali da ako dođu u Hrvatsku na naš tour, da mogu kvalitetno jedriti. Da će naći bar još 3-4 posade koje će jedriti u istom ili sličnom rangu poput nas u Portorožu. Mi sad možda imamo malo više iskustva jedrenja po slabijim vjetrovima, ali to ne znači da ćemo po jačim išta bolji ili lošiji. Nažalost, za napredak u tom smjeru nismo imali uvjeta. Dobra stvar velike flote je da 20-25 brodova ima istu ili sličnu brzinu, kut, visine i ako ne startaš dobro i ne izabereš pravu stranu, možeš biti najbrži na svijetu, nisi nigdje. To se tamo dobro pokazalo i mislim da je to ono što je nedostajalo dijelu hrvatske flote. Ono što sam s njima pričao, najviše ih je mučila brzina ispaljivanja na startu, prilaz startu, startanje bez floka, kao nešto na čemu nisu dovoljno radili. Luka Šangulin, CRO 739 - Panjić 📸 Zero Gradi Nord Novi Panjić stigao je iz Češke. Nikad nije bio u moru i s njim se jedrilo samo par regata na jezerima. Osim toga bio je i garažiran, tako da osim promjene konopa, novog soft floora, elektronike i poliranja, na njemu nije bilo potrebo obavljati nikakve druge zahvate. Stari Panjić nastavlja jedriti u Hrvatskoj, a novi vlasnik je Ivan Kljaković Gašpić, tako da je u Splitskoj floti sad koncentrirana iznimno velika kvaliteta po pitanju posada i kormilara. Mislim da se slobodno može reći da ako ne splasne početni entuzijazam i nastavi se jedriti i trenirati da bi Split mogao postati novi Europski centar ove klase. Uz Luku Šangulina na Panjiću su još jedrili Tomislav Bašić, Tonko Rameša, Duje Fržop i Noa Šangulin i regatu su završili na fenomenalnom 9. mjestu. Ako se zažmiri na taj nesretni prvi plov, niz njihovih rezultata je stvarno fenomenalan. U preostalih deset plovova čak osam finiša bilo je između 4. i 8. mjesta! Ovako im je samo 5 bodova nedostajalo da budu jedno mjesto bolji, a da im je i u tom prvom plovu upisan rezultat poput nekog od spomenutih, imali bi oko 30 bodova manje i bili bi u vrlo uskom krugu konkurenata za postolje. Naša iduća posada u generalnom plasmanu bila je posada Iggyja, Melgesa 24 na kojem je kormilar bio Karlo Kuret: Želja mi je bila da napravimo jednu testnu regatu prije Europskog prvenstva, da se malo uigramo i da realno vidimo gdje smo i koliko možemo. Znam što je to one design, kako to može završiti itd... mislim, nije baš ugodno da te pet dana tamo netko pegla i zato smo planirali otići na Grdu koja je bila dva tjedna ranije. Međutim, nešto nam se iskompliciralo i morali smo odustati od tog plana. Tako da sam već odlučio da odustanemo i od EP, da nema smisla da dođemo bez neke regate na kojoj možemo u realnim okvirima vidjeti gdje smo i kako stojimo. Ali na kraju nekako smo se ipak odlučili da odemo u Portorož. Opet kažem da sam se toga malo pribojavao, ali na kraju je ipak ispalo OK. Računao sam da ako budemo u prvoj polovici da ću biti vrlo zadovoljan. Tako smo i završili, moglo je biti malo bolje, ali realno, tamo sam dobio potvrdu onog što sam i očekivao. Tu ima vrhunskih jedriličara koji dugo jedre u malim klasama, vrhunskih jedriličara koji su vezani isključivo za Melges 24, a ima i onih koji su kombinacija i jednog i drugog. Tu se baš vidi razlika u kvaliteti. Mi smo dva dana ranije pokušavali usavršiti finije trimanje u različitim modovima jedrenja. To nije lako jer prije nismo imali nikakvu referencu, a veliki dio regate se rješava na startu i u prve 2-3 minute jedrenja. Poslije toga flota se razvuče i ne postoji nikakav poseban način da se naprave neki veliki skokovi. I tako da je to pravi, tvrdi one design. Onaj koji tu želi biti top mora se ponašati profesionalno. Svi moraju biti jedriličari, svi moraju participirati bar podjednaku. Na ovakvim regatama nema mjesta za kompromisne posade i kompromisne pristupe. I to je to, vrlo jednostavno. Uglavnom, drago mi je da momci koji nisu prošli male klase i nisu prošli olimpijsko jedrenje da imaju malo bolju percepciju toga kako mala razlika na početku generira toliku razliku na kraju. Mi nismo bili nešto drastično sporiji, ali jednostavno, ta neka marginalna prednost na startu, na kraju krajeva i moje snalaženje na startu. Ja još nisam ni toliko upoznao brod, malo sam i zaruzinavio po pitanju jedrenja s tolikim brojem brodova u tolikoj gužvi. Sve to na kraju iziskiva neku rutinu i automatizam kojeg jednostavno nemaš. Možeš do određene granice ići na rutinu i iskustvo, ali to prolazi samo do neke granice. Za neki vrhunski rezultat to nije dovoljno. Tu se recimo vidjela najvećža razlika između nas i Šangulina i Bašića. Oni su posloženi i Tome je ti freelancer, profesionalac koji je u điru, trendu i on to puno lakše kontrolira i koordinira. Mogu reći da smo mi tu imali očekivanih problema. Stvarno sam se bojao da će biti situacija da ćemo tamo biti pet dana i trpiti sve dane. MIslim, nije to isto kao kad se dođe na regtu koja traje dan ili dva, pa nema veze, sutra ideš doma i to je to, ali ako ideš pet dana i tamo si od jutra do mraka, a sve izgleda loše, to nije to. Mislim da smo od ovih pet dana tri jedrili dosta dobro. Dva dana smo zeznuli, ali to je bilo objektivno. To su bili dani kad je bila ekstremna jedna strana i trebalo je startati i voziti u tu stranu. Tko to nije mogao napraviti nije mogao doći naprijed. Treći dan bilo je neko jugo koje je puhalo preko Savudrije i jednostavno je trebalo startati u lijevoj strani. Voziti tamo i čekati dric s kraja. Ako tu nisi bi ona vrijeme kasnije više nisi imao nikakve šanse. Ne samo ići naprijed, već smanjiti bilo kakvi zaostatak. Stalno su bili lagani vjetrovi. Puhalo je unutar 12, 13, 14 čvorova. Prosjek oko 8-9 čvorova. I u principu to je možda olakotna okolnost, jer kad vjetar padne na 6-7 čvorova to je još veći problem. Tada stvarno treba brod poznavati u dušu. A pretpostavljam da isto tako da je vjetar bio preko 20 čvorova specijalisti iz klase bi otišli naprijed. Karlo Kuret, CRO 385 - Iggy 📸 Zero Gradi Nord Uz Karla. posadu Iggyja sačinjavali su još Stjepan Vitaljić, Denis Stanojević i Zlatko Vodanović. Njihov konačni plasman bilo je 20. mjesto. Među bodovima čiji prosjek ih je doveo do sredine bodovne ljestvice bilo je stvarno dobrih plasmana. Dva finiša unutar najboljih deset i još nekoliko unutar najboljih dvadeset pokazuje da su mogli i bolje, a mislim da to i možemo očekivati od njih na idućim velikim natjecanjima. Preostale dvije naše jedrilice, Joyrunner i Blue Label, regatu su završile na 29. i 40. mjestu. Njihove posade bile su u sastavu Boris Tomić, Stevan Gazivoda, Marino Grozdek i Damir Vukić, te Petar Smojver, Davor Jelača, Sven Šojat, Andrija Čolak i Vedrana Pavlovski. Rezultati Joyrunnera uglavnom su bili malo ispod sredine, uz tri bljeska u drugoj četvrtini, dok ekipa s Blue Labela nije bila toliko loša koliko bi se na osnovu plasmana moglo zaključiti i definitivno imaju veliki hendikep u godištu svoje jedrilice koja je doslovno svjedok stvaranja i razvoja ove vrlo atraktivne monotip klase. Kompletne rezultate Europskog prvenstva možete pronaći na ovom linku, a iduće regate na kojima bi trebali vidjeti cijelu hrvatsku flotu uz možda ponekog gosta iz inozemstva, bit će: READ MORE

NEWPORT BERMUDA RACE 2022 ANNOUNCES NORTH SAILS AS OFFICIAL SPONSOR AND EXCLUSIVE PERFORMANCE PARTNER Success of Previous Performance Seminars Propels North Sails to Renew their Commitment to the Event and to Supporting Competitors The Bermuda Race Organizing Committee (BROC) is very pleased to welcome North Sails in their return as the Official Performance Partner for the 2022 Newport Bermuda Race. The renewed partnership will include running North’s enormously informative and popular Performance Seminars, focused on weather, navigation, sail selection, and performance optimization. As Performance Partner, North Sails will host two race-prep seminars where navigation and weather experts join the North Sails team, and race veterans, to discuss sail choices and weather routing for the race. The seminars will be held online and their dates will be announced in the coming weeks. “While sail design continues to accelerate at a rapid pace, it is great to have North Sails committed to helping racers prepare and optimize their usage of offshore sail inventories through this sponsorship and their seminars,” said Somers Kempe, BROC chairman. Remarking on the strong momentum of 70 registrations so far this year, North Sails President Ken Read said, “The idea of a pre-race support system for the skippers and their crews is the foundation of our Performance seminars. We’re looking forward to taking questions and exploring answers through the webinars to help competitors optimize their race programs as efficiently and practically as possible.” North Sails prides itself on having the best sail solutions and accessible expertise for boats across the spectrum. The world’s leading sailmaker with a vast network of over 100 sales and service sites globally. Newport Bermuda Race always draws an international fleet of yachts of all sizes and will start off the historic coastline of Newport, RI on June 17, 2022. BROC welcomes North Sails with its long history of powering a range of impressive boats—many to podium finishes. “The Newport Bermuda Race is a classic race on par with the likes of the Fastnet, Sydney-Hobart and Transpac.” added Read. “The East Coast can serve up challenging weather conditions in mid-June. With a combination of 3Di and Helix Structured Luff, North offers a smaller sail inventory that can carry you through a wider variety of conditions; a game-changer during distance racing. Our philosophy is simple—provide the fleet with high performance reliability to make the race enjoyable for participants at all levels. Interested in a Performance Seminar? Sign up today and join a community of racers committed to learning and excellence. About the Race: First run in 1906, the Newport Bermuda Race is a biennial event, co-organized by the Cruising Club of America and the Royal Bermuda Yacht Club. It is managed by the Bermuda Race Organizing Committee, a joint working group which organizes and presents the race for up to 220 boats. Learn more. READ MORE

LOOKING FOR A QUOTE ON NEW SAILS? Tell is a bit more and the North Sails team will be in touch. All North Sails are designed and built to match the specific customer requirements. The result is that each sail made in a North loft is custom and personalized to your boat and sailing style. Every customer and boat is slightly different. That’s why hard-won expertise from more than six decades of success is built into each sail we make. We look forward to speaking with you and exploring the North product range to find a sail that perfectly fits both your boat and your sailing plans. READ MORE

RESULTS SPEAK FOR THEMSELVES AT THE 2021 MAXI YACHT ROLEX CUP We’re in the Business of Pushing: Boundaries, Speed, Science and Technology For some reason all of the top boats at the 2021 Maxi Yacht Rolex Cup carry North Sails; which makes us wonder… should we believe in coincidence? Now some might say yes, but we beg to disagree. At North Sails, we are constantly pushing the boundaries of what is possible– which means we are constantly rethinking what is possible with our technology. North Sails sail designer Magnus Doole explains it this way: “the way we think about design and what we’re trying to achieve, it’s like we throw a ball out of the court as far as we can, then catching it, then throwing it even further. Our biggest challenge is how far we can throw it.” We’ve just wrapped a week of sailing at the Maxi Yacht Rolex Cup in one of the world’s most phenomenal locations: Porto Cervo, Italy. The week featured all that the best has to offer: high technology, technical coastal racing, luxury, and an undeniable passion for the sport of sailing. There are few events on the calendar that put J-class classics in the same racing waters as the speed machines of the modern era. However, whether the boat is 83 years old or 8 years old, the most competitive teams and owners consistently chose North Sails. After all, we believe the winning results, customer satisfaction and teamwork speak for themselves. 📸 Atila Madrona / North Sails READ MORE

Izvrsno Europsko za Šljuke u organizaciji JK Split 📸 regate.com.hr Jedriličarski klub Split organizirao je Europsko prvenstvo klase Šljuka od 30. kolovoza do 4. rujna, a s obzirom na nesigurna vremena u kojima se još uvijek nalazimo može se reći da je sudjelovala brojna i reprezentativna flota od 49 jedrilica iz cijele Europe uz goste iz obje Amerike. Hrvatsku je predstavljala flota u kojoj je jedrilo sedam posada i to u svim dozvoljenim kombinacijama, kompletno muškim, kompletno ženskim, kao i u mješovitim izdanjima. Uvertira u EP bilo je Prvenstvo Hrvatske koje se jedrilo tjedan dana ranije. Nažalost, vremenski uvjeti ta tri dana nisu bili na strani jedriličarima, ali srećom to nije stvorilo predumišljaj kod jedriličara da će tako biti i na glavnom događaju. Dapače, vjetra je bilo dovoljno, a drugog dana čak i previše. U srijedu, prvog natjecateljskog dana, odjedren je jedan od predviđena dva plova. Obilježio ga je ugodan maestral, ali nervoza na startu i može se reći fleksibilni pristup predstavnika klase na brodu RO koji nisu podizali crnu zastavu, bili su razlog ponavljanju prvog starta čak tri puta. Slična nervoza bila je i idućih dana, kad je malobrojnoj publici na moru postalo već normalno da se opći opoziv signalizira bar dva puta po svakom plovu. Uglavnom, prvi plov krenuo je nakon trećeg pokušaja. Odjedrio se klasični štap kurs, a pojedine posade odmah najavljuju svoje najozbiljnije namjere za borbu za pobjedničko postolje. Čak je i naša mješovita posada Marinović - Zelić u ovom plovu završila na izvrsnom petom mjestu! Ostali naši predstavnici smjestili su se od 20. mjesta pa dalje, ali mnogima je ovo bio prvi nastup na regati ovog ranga, pa se nije ni moglo prognozirati kakav rezultat se može očekivati s njihove strane. Idući plov krenuo je iz prve, po dosta laganijem vjetru koji je nastavio slabiti dok flota nije krenula u drugu orcu, kad RO signalizira prekid jedrenja. U četvrtak flota se postavila na istoj lokaciji, a tako će biti i preostala dva dana. Ponovno je zapuhao maestral, ali izrazito snažnije nego dan ranije i odmah se vidjelo da će planirani program biti odjedren u punom obimu. Želja za što boljim startom rezultirala je sa po tri opća opoziva u prva dva plova, dok je treći plov startao nešto brže. Na njega se regatni odbor odlučio zbog neispunjenog kompletnog programa u srijedu. Na licima mnogim posada vidjelo se da će im jedrenje po sad već poprilično raskopanom moru predstavljati poseban napor, ali odustajanja su bila minimalna. Jedina razlika u odnosu na prethodna dva jedrenja bila je što se ovog puta nije jedrio štap, već je postavljen trokut. Nakon prve orce jedrile su se dvije mezzonave, a potom još jedna orca i krma do cilja. Po ovakvim uvjetima Šljuke su izvrsno izgledale na moru, a atraktivna glisiranja u tim mezzonavama bio je pravi užitak gledati! Naše posade ovog puta nisu imale predstavnika na vrhu rezultatske ljestvice u ova tri plova, a najbolje rezultate ostvarila je domaća posada Jerčić - Prosinečki. S druge strane naše perjanice od prethodnog dana, Marinović i Zelić, odjedrili su fenomenalan plov, ali radost izvrsnog jedrenja, pogotovo u prvoj orci kad su je okrenuli kao vodeći, pokvarila je vijest na cilju da su bili bodovani s UFD-om. Iduća dva dana protekla su u umjerenijem vjetru. Odjedrilo bi se po dva planirana plova i na kraju se uspješno stiglo do mogućnosti odbacivanja, odnosno do maksimalno odrađenog programa. Naše spomenute dvije posade i dalje su nastavile s izvrsnim jedrenjima, te su stalno popunjavale mjesta među najboljima u poretku, ali nedostajalo je malo kontinuiteta da bi na kraju rezultat bio bolji. S druge strane, preostali naši predstavnici također mogu biti zadovoljni svojim jedrenjem, jer su odjedrili sve plovove do kraja. Jedino su se dva DNC-a uknjižila našoj jedinoj kompletno ženskoj posadi, Alujević - Polić. To je bilo u četvrtak po jakom vjetru, ali treba uzeti u obzir da je ovo djevojkama bila druga regata nakon Prvenstva Hrvatske tjedan dana ranije! Poredak svih Hrvatskih posada bio je sljedeći: 12. Luka Jerčić & Josipa Prosinečki - JK Split 16. Marko Marinović & Ana Zelić - JK Split 29. Milko Volarić & Dean Pavlak - JK Galeb 30. Damir Vranić - Leon Scheidl - JK Galeb 35. Nikola Dešković & Neven Baršić - JK Orion 48. Alenka Alujević & Vedrana Polić - JK Split a kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku. O organizaciji prvenstva, a i o njihovom jedrenju na istom, popričali smo s Josipom i Lukom: Priča o organizaciji Europskog prvenstva krenula je na prijedlog Marka Marinovića koji je zajedno s Nikolom Deškovićem 2018. jedrio na Europskom prvenstvu klase u gradu Pori u Finskoj gdje je istaknuta kandidatura Splita kao lokacije za iduće Europsko. Naše EP trebalo se održati 2020. godine, tako da se intenzivno na organizaciji radilo već od 2019. godine. Razgovaralo se s Gradom, pa s Ministartstvom sporta, potencijalnim sponzorima itd, a onda dolazi Covid i potreba za odgađanjem regate. Tada smo vodili intenzivne razgovore s klasom da vidimo što ćemo poduzeti, jer s obzirom na fiksne troškove regate nismo bili oduševljeni idejom da organiziramo regatu za mali broj jedrilica. Na koncu se odustalo od organizacije za 2020. a iskreno, nismo bili sigurni ni što ćebiti ove godine, ali eto, krenuli smo s poslom i rekli sad ili ikad :) Na kraju smo dobili 50 prijava, što je sasvim u redu. Na početku smo se nadali da će ih biti ok o70, ali s obzirom na ove okolnosti kad se ljudi teže odlučuju na putovanje, a mnogima je ovo ipak samo hobi, super smo zadovoljni i ovim brojem. Oko same organizacije uspjeli smo okupiti hrpu naših mlađih jedriličara i roditelja i ostalih članova i prijatelja kluba koji su nam puno pomogli za vrijeme samog održavanja regate i bili glavna snaga i bez kojih to ne bi ni blizu tako dobro funkcioniralo. Najveći hit regate bili su klinci iz Optimista koji su sa Želom bili logističari zaduženi za dočekivanje i brigu oko kolica na pontonima. Svaki dan kad bi svakog ispračali svakom bi poželjeli sreću, a kad su ih dočekivali svakog su pitali kako su prošli. To su svi jedriličari komentirali i bili oduševljeni tim pristupom. U svom stresu organizacije takvi nekakvi momenti su ono kad vidiš da klub ima energiju za tako nešto izgurati do kraja i da svi na kraju budu zadovoljni, a s druge strane to su i motivacijski elementi za hvatanje u koštac s nekim sličnim budućim projektima! A inače kad se to zbroji s infrastrukturom koju klub ima na raspolaganju, počevši od velikih hangara i lučice, bilo bi šteta da se klub nije kandidirao za organizaciju ove regate. Pri tom dosta stvari koje smo napravili u klubu u proteklih godinu - godinu i pol puno su nam pomogle, a i sama organizacija ovog Europskog prvenstva bio nam je motiv da se s tim nekim zahvatima uhvatimo u koštac... da stavimo rampu na ulaz, da zasadimo zelenilo, a s druge strane sve to i dalje ostaje u klubu. Moj najveći problem u svemu ovom bio je na kraju se maknuti iz organizacijskog dijela i prebaciti se u natjecateljski mod. Trebala sam sve informacije skupiti i prenijeti ih drugim ljudima s nadom da će oni znat raspolagati s njima i moram im se zahvaliti što me nisu puno zvali :) To je osobno meni bio najveći izazov. Josipa Prosinečki, JK Split 📸 regate.com.hr S organizacijom smo počeli prije dvije godine. Jedna od prvih akcija s kojima smo počeli bilo je što sam s Markom Marinovićem i Bojanom Gregom angažirao Talijana Barija, da dođe kod nas u svojstvu premjerača i da nas trojicu osposobi da postanemo nacionalni premjerači. Tako smo u principu omogučili Hrvatima da imaju brodove koji su legalni, a i eliminirali smo potrebu da nam zbog takvih poslova dolaze ljudi iz vani. Tako da smo ona prva dva dana Europskog prvenstva, prije nego se krenulo s jedrenjima, mi radili premjeravanje a jedan finski međunarodni premjerač bio je supervizor. Mislim da smo taj dio posla odradili izvrsno, jer smo prvog dana premjerili oko 80% flote i to do 3-4 sata poslijepodne, a bilo je predviđeno da to radimo do 6 sati. Tako da nam je za idući dan ostalo par brodova i još nekoliko koji su morali ispraviti neke stvari. Uglavnom su svi bili manje više u redu, osim par Belgijskih posada koje su imale brodove lakše za 1 - 1.5 kg, ali to su lako doveli u red ubacivanjem utega. A što se mene konkretno tiče još sam bio uključen i u izradu nagrada. Napravili smo ih u firmi Dalstroj u Splitu s tim da su imali i jedan dio koji je donirao g.Gaćina, inače jedriličar i vlasnik krstaša Jonathan III, dok je dizajn djelo g.Lampalova. Inače smo taj dizajn koristili kao nagradu na regatama šljuka i ranijih godina, a ove smo ga samo malo modificirali. Dobra nam je stvar i to što smo cijeli klub preuredili proteklih godinu - dvije, pa nam je i to uvelike pomoglo u nekim segmentima organizacije. Naime, osnovni problem kod ovog tipa regate je što svi natjecatelji dolaze sa svojim automobilima i svojim trajlerom na kojem je uglavnom samo po jedan brod i to sve onda treba negdje smjestiti. Tako da je to 50 auta, 50, trajlera, 50 brodova koji idu vani nakon regate... nije ono kao npr. na regati Lasera kad na stotinjak brodova bude dvadesetak trajlera. S druge strane dobro je bilo što nije bilo puno pratećih, trenerskih gumenjaka. Bila su samo 3-4 gumenjaka s trenerima... Španjolci, Talijani i Belgijanci, dok su se svi ostali oslanjali na to da ćemo mi kao organizatori osigurati određeni broj brodova za pratnju. Pri tom je najvažnije bilo da osiguramo dovoljan broj brodova za tegalj. Što se toga tiče najviše je bilo nekakve rasprave drugog dana jedrenja, kad je bilo dosta vjetra. Na 3 metra visine puhalo je 23 čvora. Tu je nastalo malo panike među natjecateljima jer ima ih dosta što nisu bili spremni na malo jače uvjete, pa su se pojedinci malo prepali za sigurnost. Ali na kraju je sve proteklo u redu. Jedina ozbiljnija situacija bila je s jednom Poljakinjom kojoj su se ukočila leđa i ona je između drugog i trećeg plova evakuirana s mora u motornom brodu u pratnji doktorice koja je bila cijelo vrijeme na regatnom polju. Ona je potom provela jedan dan u Splitskoj bolnici, a nakon toga je letjela u Poljsku i srećom to je bila jedina ozljeda na regati. Jedino što su svi bili malo umorni nakon tog drugog dana, jer su odjedrena tri plova po tom jačem vjetru. Uglavnom, mislim da su svi bili zadovoljni sa svim kako je proteklo na moru. Istina, neki su mislili da se taj treći plov mogao odjedriti i neki drugi dan, ali Regatni odbor nije uopće htio riskirati da ne bude dovoljan broj plovova, jer format natjecanja u Šljuci dozvoljava odbacivanje tek nakon 7. plova. Što se tiče mog i Josipinog jedrenja, mi smo stvarno očekivali da će ovo prvenstvo biti održano prošle godine, pa smo se prije dvije godine počeli ozbiljnije pripremati. Krenuli smo u teretanu po tri puta tjedno. Nastavili smo to i danas, ali problem je nastao kad je nastupio prvi lock down. Mi nakon jeseni, kad se makne sat, ne možemo više jedriti kad završimo s poslom, već samo vikendom i to samo ako je dobra prognoza i ako nema neke od regata krstaša i ORC-a na kojima također jedrimo. Tako da se zimi broj treninga značajno smanjivao, pa se desio Covid. Istina, u to vrijeme je situacija bila takva da smo i mogli nešto malo jedriti, jer brod nije klupski i nalazi se van kluba pa se na nas nije odnosila zabrana izlaska na more koju su imali svi klubovi po pitanju treninga, ali zbog kolegijalnosti prema ljudima iz kluba nismo htjeli ići na more. I kako se ta Covid situacija rastezala tako se pomalo izgubio žar za treniranjem... Onda je došla 2021. i malo više smo se morali angažirati oko organizacije, ja sam u međuvremenu promijenio posao i tako da su nam rasporedi stvarno bili prenatrpani, te u principu nismo ništa ni trenirali. Kad pogledamo godinu dana unatrag, možda smo na moru bili deset puta. S druge strane mislim da je bilo dosta dobro što imali Prvenstvo Hrvatske tjedan dana ranije. Bio je samo jedan uspješan plov i prvenstvo je propalo, ali to i dva plova u pokušaju dobro su nam došli da se malo uhodamo i ponovno uđemo u ritma jedrenja i regatavanja tako da kad je došlo EP mislim da je bilo OK. Bili smo zadovoljni brzinom broda i svim ostalim, ali tek nakon drugog dana smo pohvatali trim broda za prijelazne uvjete između različitih settinga, trima jarbola, tenzija sarči i takvih stvari. Kao što za svaku klasu, tako i za Šljuku, na internetu se mogu pronaći postavke broda. To nije ništa problem, ali poanta je skužiti kad se prelazi s jednih postavki na druge. Ako se prebaci prerano izgubi se energija u jedrima i onda si spor. Ako odeš prekasno onda imaš previše snage u jedrima i topiš se, pa si spor, tako da treba ići na regate i trenirati da se mogu uspoređivati brzine s drugima i skužiti kad je taj trenutak. I to je u principu to što smo mi nakon drugog dana shvatili. 20. mjesto iz prvog dana bio nam je najlošiji rezultat i svakim danom smo bili sve brži i konkurentniji. Također su nam i startevi svakim danom bili sve bolji i sam osjećaj u regati. Nije nas opterečivalo to da li smo dovoljno brzi, da li smo dobro startali... uglavnom, mogli smo se posvetiti isključivo jedrenju. Moram spomenuti da je također i višenje u brodu dosta specifično i teško iako idemo u teretanu tri puta tjedno. U njoj se može ojačati generalno, ali ne može se pripremiti baš za višenje, osim na nekom simulatoru, tako da nas je prva dva dana dosta boljelo. Visili smo puno, ali noge su boljele... Treći dan je bilo puno bolje. Mogli smo se izbacivati koliko smo htjeli, tako da nismo imali u glavi kočnicu ni po tom pitanju. Imali smo jednu situaciju da smo bili u jednoj orci i negdje na pola stranice Josipa mi govori da je bole noge, da ne može više, da mora malo uči u brod. A ja je pitam "dobro, a bi li ti pomoglo da znaš da smo trenutno vodeći" :) jer ona ne vidi drugu stranu polja. Zna da smo na našoj prvi, ali ne vidi drugu, a stalno je bila koncentrirana na vožnju, reguliranje vanga itd. I ona odgovori da bi joj to pomoglo i nastavi visiti cijelu orcu :) I tako, da je to bila jedna mentalna prepreka koju inače treba svladati treningom, također kao i neke druge probleme, da bi se mogao fokusirati isključivo na jedrenje. I suma sumarum bili smo na kraju 12. a želja nam je bila završiti između 10. i 20. mjesta. U stvari ne toliko želja, koliko realnost koju smo očekivali s tim da je ovo 12. mjesto ispalo stvarno kao vrhunski rezultat. Ono što mi je najvažnije je to da smo vidjeli da možemo bez problema jedriti s najboljima, da smo u puno trenutaka bili brži od najboljih. Pri tom mislim na Španjolce, jer Amerikance nisam toliko ni susretao na polju. Oni bi obično startali lijevo i prvi dio orce vozili na tu stranu, a ja bi startao desno i vozio prvi dio orce desno. Tako smo otvarali polje i nije bilo puno razlike između lijeve i desne strane na početku, ali u prilazu bovi je zato bilo velikih razlika po maestralu. Uvijek je to Čiovo kad smo bili manji tražilo da se jedri desno, ali polje je bilo malo visočije nego inače. Bili smo u visini Gospe od Prizidnice i često se znalo desiti da lijeva strana prevlada, odnosno da budu dva vjetra u gornjem dijelu polja. Tako da nismo viđali Amerikance, ali Španjolce jesmo. Pri tom mislim na ove što su bili drugi u generalnom plasmanu. Njih smo često prolazili i u orcu i u krmu, ali mi smo imali nekih drugih problema, a oni treniraju non stop. Sad smo dobili i poziv da dođem kod njih u listopadu u Mahon na Menorcu da dođem kod njih na trening i kasnije na neku regatu. To je za njih regata nižeg ranga, ali samo iz njihovog kluba na njoj će biti 16 brodova! Doći će i još neki Belgijanci itd. Princip im je da svatko od njih ima po dva broda i onda zovu ljude kod sebe, daju im brodove i treba se samo jedriti. Luka Jerčić, JK Split I za kraj iskrene čestitke Jedriličarskom klubu Split na izvrsno organiziranoj regati, a svi koje je zaintrigirala Šljuka kao klasa na ovom linku mogu pronaći vrlo bogate foto, a na ovom linku video galerije s ovog Europskog prvenstva. READ MORE

ARC PREPARATIONS & SAIL SELECTION FOR OFFSHORE North Cruising Experts Join the World Cruising Club for a Live Webinar North Sails cruising experts Jeremy Smart, Bob Meagher, and Ridgely MacKenzie join World Cruising Club’s Andrew Bishop to discuss sail selection for offshore bluewater sailing and ARC Preparations. This webinar is a particularly beneficial watch if 2022 is your year for the ARC. For those who missed the live stream, catch up on the topics covered, including why sail design matters, the North upwind and downwind cruising products range, and critical features of an offshore cruising sail. Service expert Ridgely MacKenzie also explains how to make the most of our global network of service lofts.   READ MORE

Bruno Gašpić na korak do postolja na U21 SP 📸 Robert Hajduk Nakon što je na Europskom prvenstvu U21 u klasi ILCA 7 koje se jedrilo u Crnoj Gori Bruno Gašpić osvojio 6. mjesto, ovog puta je na Svjetskom prvenstvu iste klase u istoj dobnoj kategoriji završio na korak do postolja! Regata je po prvim planovima trebala biti organizirana u Velikoj Britaniji, ali na kraju su se organizacije prihvatili u Gdyni u Poljskoj od 20. do 27. kolovoza i to za klase ILCA 7 u muškoj konkurenciji, odnosno u ILCA 6 u ženskoj konkurenciji. Ukupno se okupilo 138 jedriličara i 57 jedriličarki, a naš udio u floti činili su Bruno Gašpić i Božidar Golubić u muškoj konkurenciji, odnosno Ursula Balas, Carla de Carina i Nika Manestar u ženskoj konkurenciji. Naši najbolji mladi laseraši imali su u programu šest natjecateljskih dana za vrijeme kojih su odjedrili ukupno po devet jedrenja. Djevojke su sve bile u istoj skupini i jedrile su zajedno od početka, pa do kraja prvenstva, dok su dečki bili podijeljeni u dvije skupine. U kvalifikacijama su imali po šest jedrenja, dok su u dvije jakosne skupine jedrili još po tri finalna plova. I Bruno i Božo bili su u dobroj formi i obojica su kraj regate dočekala u zlatnoj skupini. Istina, Bruno je sigurno mnogo zadovoljniji ostvarenim rezultatom, ali i Božin nije bio loš. Bruno je cijelu regatu jedrio konstantno sa samo malim padovima koncentracije. U kvalifikacijskom dijelu regate imao je samo jedan kiks i to kad je u drugom plovu završio na 19. mjestu. To mu je bio i najlošiji rezultat, pa ga je na kraju mogao i odbaciti. Ostali plasmani bili su mu u intervalu između 3. i 7. mjesta u prvom dijelu natjecanja, odnosno između 4. i 18. u finalnom dijelu. Na koncu mu je ukupna bodovna suma iznosila 62 kaznena boda, a brončani Nijemac imao je samo pet bodova manje. Prvi dan je krenuo s laganijim vjetrom i tu sam se malo... snalazio. Prvi start sam dobro odradio, a drugi malo lošije. Tako da je to 19. mjesto prvi dan bio teret za kasnije. Drugi i treći dan bio je jaki vjetar i sve što bi napravio rezultiralo je ulaskom u cilj unutar prvih 5-6. Čak i s lošim startom bi se izvukao. Jednostavno, bio sam među bržima, a kad je bio dobar start završio bi u prva tri. Četvrti dan je bio prvi dan jedrenja u zlatnoj skupini. Vjetar je bio s kraja i dosta je dricavalo. Prvi plov sam se dobro snašao i završio četvrti. Drugi plov sam malo lošije startao i uspio se donekle izvući po takvim uvjetima i došao do dosta dobrog 12. mjesta s obzirom da je bila riječ o zlatnoj skupini. I tada sam još uvijek bio treći u generalnom poretku. Sljedeći daje ponovno puhalo s kraja, baš iz luke, ali malo drugačije. Nije bilo ono kao kad je bura pa da možeš jedriti po dricevima... bio sam poprilično izgubljen taj dan... Imao sam skroz loš start na skroz lošem mjestu i još izabrao i lošu stranu. Drugi plov smo startali po nekom laganom vjetru u prvoj orci. Dobro sam se snašao. Prebacio sam se sa strane na kojoj sam bio, okrenuo negdje između 15. i 20. mjesta. Kasnije sam saznao da je to bilo super jer je npr. ovaj Nijemac koji je završio treći, bio dvadesetak mjesta iza mene. Zatim je krenuo dizati vjetar u mezzonavu, krenuli smo u krmu i prekinulo je taj plov. RO je odlučio da plov nije bio regularan u prvoj orci... Iskreno, nije mi išlo na ruku, ali stavrno ta prva orca nije bila regularna i nemam što prigovoriti toj odluci. A zadnji dan prognoza je bila ogromna kiša i nije se očekivalo da ćemo puno jedriti. Na kraju je tako i bilo. Pokušalo se tri puta s procedurom, ali nije se stiglo do nulte sekunde. Bruno Gašpić, JK Mornar S druge strane, Božo je dosta oscilirao , kako u uvodnom, tako i u finalnom dijelu regate. Najbolji mu je rezultat bilo treće mjesto u drugom kvalifikacijskom plovu, da bi ostali bili između 12. i 39. Sličan rasplet bio je i u tri finalna plova. U prvom i trećem ulazi u cilj kao 56., a u drugom kao mnogo bolji 30. Kad se podvukla crta bodovi ga smještaju na 45. mjesto od 69 jedriličara u zlatnoj skupini. Kompletne rezultate muške flote možete pronaći na ovom linku. 📸 Robert Hajduk Slično jedrenje poput Božidara Golubića, po pitanju bodovne slike, pokazala je i naša najbolja laserašica, Ursula Balas. Najbolji rezultat bilo joj je 4. mjesto iz drugog plova, dok su ostali rezultati oscilirali između 14. i 44. s tim da je imala i DNF u šestom plovu. Na kraju s regate odlazi kao 30. Carla de Carina i Nika Manestar, Ursuline klupske kolegice, završile su jedna pored druge, kao 49. i 50. Njih dvije također su imale dobro otvaranje, pogotovo Carla koja je u prvom plovu osvojila 3. mjesto, dok je Nika u tom istom plovu osvojila 9. mjesto kao svoj najbolji plasman u regati. U nastavku regate, kako vjetar jača i njih dvije osvajaju sve lošija mjesta, a Carla čak bilježi tri DNF-a. Na kraju su njih dvije u samo tri boda razlike, a kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku. Svi jedriličari i sve jedriličarke što su jedrili u Poljskoj za mjesec dana imaju nastup u Varni u Bugarskoj. Tamo će biti organizirano Seniorsko Europsko prvenstvo za ILCA 6 i ILCA 7 klase, a hrvatsko jedrenje bit će zastupljeno i s još nekim drugim imenima, među kojima svakako treba istaknuti Filipa Jurišića koji u akvatoriju Varne već odrađuje prvi krug treninga. 📸 Filip Jurišić privatna arhiva I Filip i ostali naši predstavnici planiraju krajem rujna ponovni odlazak u Bugarsku, tako da budu maksimalno spremni na posljednjem važnom natjecanju ove klase u 2021. godini. Službeni dio okupljanja počinje 2., a proglašenje najboljih bit će 9. listopada. READ MORE