Znam da smo 16 puta mijenjali jedra. Gore - dolje su išla dva driftera, dva genakera, a dignuli smo čak i jedan spinaker, plus jedan flok. Najzanimljivije je bilo pratiti što drugi rade. Na osnovu toga često smo se ravnali, pozicionirali brod i dizali jedra. Moram reći nešto i o konkurenciji... Ovog puta Dubrovnik nije imao sreće ovog puta. Oni su htjeli proći kroz Ždrelac, ali tamo su ostali bez vjetra, pa su se morali vraćati natrag. Drugi put su došli do Sušca, okrenuli ga i stali u bonaci. Mi smo to vidjeli i napravili veliki luk oko njih. Zatim su se ponovno vraćali, ali nisu nas više mogli sustići. Imaju znanje, dobar im je brod, ali ovog puta jednostavno nisu imali sreće. I Gringo 3 je bio blizu nas do Sušca. Uvijek iza, ali blizu. Na Sušcu smo se odvojili i oni nakon toga više nisu niti jednom bili blizu. Najteže mi je bilo to što kad smo stigli na dvije milje od cilja. Tek onda se prvi brod u pratnji pojavio u Splitskim vratima, a mi smo stajali u bonaci. Morali smo čekati dok cijela flota nije stigla i u cilj uspijevamo ući tek s ono malo maestrala što nam je puhnulo. Inače vjerujem da smo imali neprekidno vjetar do kraja da bismo uspjeli pobijediti regatu i u korigiranom vremenu. Brod stvarno ide prekrasno!

Start je bio dosta dobar, jedino što je vjetar padao kako smo se približavali bovi od orce, a nakon što smo je okrenuli skroz je zabonacalo. Tu smo upali u kurenat s kojim smo išli od boveod orce do bove od krme i tu smo mi i Mate Arapov (Strilica) najviše profitirali. Tada smo prošli sve teže jedrilice koje su bile ispred i nakon okreta bove smo odmah išli prema Vratima. Dobro, ne baš direktno jer je smjer vjetra bio od njih i vozili smo lijevo. Mi smo prvi virali, a Mate je produžio dalje. Tutta Trieste 2 i još neke od jedrilica koje su okrenule krmu ispred nas otišle su put Čiova i tamo upadaju u bonacu. Taj vjetar koji nam je na početku puhao iz Vrata okretao je kasnije za suncem i mi smo najkraćim putem jedrili prema Vratima. Najviše su profitirali ovi što su bili "šoto", došao nam je prije nego ovima na Čiovu, tako da je tu najviše profitirao Mate. Mi smo malo prije njega prebacili se prema desno i tu se stvorila razlika između nas dvoje. Taj dio regate jedrili smo s flokom jer nemamo drifter za razliku od ostalih koji su ga mogli koristiti. Kad je to zapuhalo veći brodovi su nas stizali u orcu. Tada je iz Vrata puhalo između 10 i 15 čvorova i svi se prebacuju na flokove. Većina se dala pod Brač. Neki su otišli baš ispod njega, dok je drugi dio bio malo više prema Šolti. Mate je npr. od punte Brača u jednom repiketu otišao skroz pod Šoltu. A mi smo po nekom svom, lijevom, vjetru vozili uz Brač... sredina lijevo. Na kraju su nam se putevi spojili tako da smo došli na 50 metara jedni od drugih. Tada u Vratima skroz pada vjetar. Mate diže drifter, a mi i dalje s flokom, a nakon što je vjetar još više okrenuo prema maestralu mi dižemo genaker. Ostali su se također prebacili s flokova na driftere i genakere. Kako smo digli genaker prije Mate malo se odvajamo od njega u toj dionici do punte Pelegrina. On je morao prvo spustiti drifter prije dizanja genakera, jer nema dva gindaca. Tu smo ga ostavili oko 300 metara i takva razlika ostaje do Pelegrina. Oko milju pred Pelegrinom vidimo da ne možemo izorcati s genakerom, pa se vraćamo na flok, a isti problem su imali i ostali. Da je bio maestral vjerojatno bi mogli to sve odjedriti s genakerom. Ovo je bilo nešto između maestrala i lebića. Kad smo okrenuli Pelegrin ponovno dižemo genaker i idemo pod Paklenjake. Mate i neki drugi rade jednu pojalabandu i idu pod Hvar, međutim ostali su tu dosta, a mi odlazimo. Sad smo na raspolaganju imali dvije opcije... ići na Ždrelac ili na Pokonji dol. Izabrali smo Ždrelac iako smo znali da nas s druge strane čeka totalna bonaca. Logika je bila da ćemo brzo izaći na otvoreno i imat ćemo najkraći put do Sušca. Mate je vidio da smo tu stali i produžio je dale prema Pokonjem dolu. Kad smo izašli iz Ždrelca vidjeli smo da je Damaco skroz daleko, poviše Visa, bio je naprijed, ali je stajao... u stvari, svi su stajali. Dolje ispod bili su Dubrovnik, Magnum, Mate i još neki. Konkretno je Mate izašao oko 2 milje ispod nas i oko 200 metara ispred. Nakon nekih sat vremena stiže par čvorova nekog vjetra za kojeg ne znam koje bi mu ime dao :) to je sve bilo nekakvo mreškanje. Inače u Ždrelcu skidamo genaker i vraćamo flok, a kroz njega prolazimo zahvaljujući kurentu jer nije bilo ništa vjetra. Kad je to zapuhalo išli s flokom ravno na Sušac. Prvo je vjetar počeo puniti onima što su bili ispod, put Korčule. Tek nakon njih mi ulazimo u taj vjetar, nakon što su nas oni polako stizali. Tu Mate vozi s drifterom, mi smo s flokom, imamo manju brzinu i do mraka nas je sustigao i prošao od ispod. Po mraku je bila bar teška bonaca. Povremeno su dolazili neki refulčići od burina... na nekih 5-6 milja od Sušca. Puhalo je i s drugih strana, tako da se genaker dizao, spuštao i on nam je tu baš dosta pobjegao zbog tog driftera. Sušac smo obišli na jedvite jade, na kurenat... oko tri i pol ujutro. Sad već lagano sviće. Mi smo na čelu druge grupe. Prva grupa je vozila desno, prema Korčuli i penjala se prema Hvaru po nekom burinu. Nama je kasnije isto došao taj vjetar, ali mi smo sa Sušca vozili ravno prema Visu. I kako je taj vjetar ponovno okretao za suncem vrtilo je i nas i vodilo ravno na Vodnjak. Tako da od Sušca praktički nismo ni viravali, osim kad smo bili treso od Visa dok nam nije došao kut za genaker. S genakerom smo prošli Vodnjake... tu smo napravili par pojalabandi da možemo proći, jer smo bili malo poviše. Mate je prošao kroz Ždrelac i nastavio jedriti kroz kanal. Tamo im je baš uz Hvar bio jači vjetar, a mi smo ga kasnije dobivali. Kad smo prošli Vodnjak vidjeli smo da su brodovi u Hvarskom kanalu usporili, da su upali u bonacu, a vjetar koji je puhao je sad bio samo s vanjske strane. Neki su se dali na istok, a Mate je s tim vjetrom išao put Šolte. Mi se također nismo htjeli davati mnogo istočno, već smo vozili više lijepo, po rubu, može se reći za Matom. I tu smo uhvatili dosta brodova. Kad smo bili negdje na pola kanala prvi brodovi su došli do Vrata, a Mate ih je zaobilazio s lijeva s tim svojim vjetrom. Kako smo vozili s genakerom prema Šolti, tako nam je vjetar dolazio sve više od maestrala... to je već oko ure poslijepodne i tada smo od Mate oko 2.5 - 3 milje. Ovi što su bili ispred nas polako ulaze kroz Vrata i više ih ne vidimo, a u toj zoni puše baš iz Vrata. Mate je tu vozio s genakerom do granice gdje ima vjetra, baš uz samu Šoltu i onda je napravio jednu pojalabandu nakon koje odlazi skroz na puntu Brača. Mi smo isto tako odvozili jer je vjetar tako diktirao. Da smo išli ravno put Čiova ostali bi u bonaci. I tako smo tražili priliku kad ćemo se i mi ubaciti u reful. Bilo je očigledno da će vjetar doći sa zapada, samo često se desi da tu preskoči. Mate je tu očekivao maestral i spuštao se šoto od kursa za nekih milju i pol - dvije... ako se gleda linija punte Brača i Splita. Mi smo to vidjeli i vidjeli smo da svi brodovi tu stoje. U jednom trenu smo spustili genaker i počeli se penjati da se uključimo u taj vjetar sa zapada. i u roku od par minuta smo zaklapali, skroz smo stali, ali uspjeli smo prvi stići u taj vjetar i nakon par minuta ponovno dignuti genaker i zajedriti prema Splitu. Za to vrijeme ostali brodovi ispod nas, zajedno s Matom koji je bio najistočniji, još su klapali nekih desetak minuta. Mi smo znači vozili s genakerom put Splita, a on se s drifterom penjao put gore ne bi li uhvati ovaj naš vjetar. Kad je konačno stigao do njega isto je digao genaker, a kako je bio dosta ispred i šoto, uspio je u cilj ući ispred nas za 150 - 200 metara. Inače nije bilo spavanja jer toliko je lagano puhalo da ako ne bi iskoristili to što je puhalo ne bi stigli do cilja. Tako da ako jedan od nas dva ode šoto i ne stisne brod kad je reful brod bi išao 3.5, a trebao bi ići 5 čvorova. Ono, milja, milja i pol je razlike ako netko krivo sjedne ili legne! Tako da smo non stop radili, prebacivali se da budemo u optimalnom položaju za brzinu broda. Ono, sve izgleda da ne puše, ali ako ne iskoristiš sve te momente ostaješ iza.

U zonu starta, ispred Galebova, stigli smo sat pred start. Najviše zbog našeg vanjskog motora za kojeg trebamo odvojiti nešto vremena za spremanje, ali i da ispitamo zonu starta da vidimo gdje bi moglo biti najviše vjetra. S obzirom na veličinu našeg broda i veličinu ostalih, iako je pin bio malo favoriziran i bilo je potrebno manje manovri do bove od orce ako se starta s njega, odlučili smo da nećemo ići na njega jer smo pretpostavili da će većina velikih brodova pokušat startati na njemu. Odluku nam je olakšalo i to što smo primijetili da je stalno vjetar bio jači za oko jedan čvor s desne strane. Stalno je puhalo između 7 i 8 čvorova. Tu smo također pažljivo pratili naše direktne konkurente, Otto e mezzo i Arhimeda. Startat smo odlučili uz sam desni kraj linije i to s flokom. Tada je još uvijek bilo dovoljno vjetra za normalno jedriti s njim, ali kasnije kad je vjetar pao na oko 4 čvora osjetilo se da nam je jarbol manji od ostalih, kao i snaga koju smo mogli dobiti iz podignutih jedara. Startali smo među prvima. Mataran je tu bio nešto brži od nas, ali i ispod nas i pomalo se dizao, ali kako je vjetar slabio nije uspio to držati već je počeo otpadati, dok smo se mi još uvijek dobro držali. Ubrzo smo primijetili da vjetar ispred nas značajno pada, pogotovo s lijeve strane i tada se odlučujemo za viru. To je ispalo super jer smo dobili i povoljni dric koji nas je i dodatno podigao. Tako smo jedrili dok nismo došli blizu laylinea. Tad smo ponovno virali i vozili na bovu do koje mislim da smo stigli kao treći brod. Genaker smo pripremili za dizanje na lijevoj strani, ali desio nam se mali problem. U trenutku dizanja genaker zapinje za križ jer je vjetar sad već značajno pao, ali brzo smo to riješili. Zbog toga smo ostali najdonji brod, svi koji su okrenuli orcu su odmah pojalabandali, a mi smo zbog toga otišli još oko 50 metara prema Sustipanu. Ali na kraju se ispostavilo da smo tu isto imali dosta dobar vjetar, a i dobru poziciju u odnosu na ostale. Uskoro vjetar pada na interval između nula i jedan čvor, pretežno nula. Svi smo plutali... Ja i Luka skidamo genaker jer smo vidjeli da nema šanse da se napuše, a mijenjamo ga s drifterom. Inače, za Sušac smo pripremili J0, drifter, A0, A2, flok i glavno. Kad pogledam unatrag to nam je bilo dosta dobar izbor, a jedini problem je bio što smo tri roll jedra imali na jednoj muri. To je dosta komplicirano, jer između svake izmjene moramo ići na flok. Na kraju smo od svih jedara koristili isključivo flok, drifter i A0. Uglavnom, uspijevamo uhvatiti par driceva do bove od krme i okrećemo ju je kao drugi, iza Damaca. Nakon okreta Damaco bira stranu Čiova, a mi smo primijetili da se na jugoistoku formira naizgled bolji vjetar i da bi duže mogli biti u njemu, pa smo nakon bove produžili u tom smjeru oko 100 - 150 metara kad radimo viru i jedrimo ravno prema Vratima. Kurs koji smo držali s drifterom bio je prema Splitskoj, a kako smo se približavali Vratima tako nas je pomalo dizalo. Tada vjetar počinje i jačati i moramo se prebaciti na flok, a kad smo stigli u zonu Vrata bilo ga je i oko 15 čvorova. S obzirom na veličinu polja tu više nismo mogli držati vodeću poziciju i prolazi nas Dubrovnik koji je prvi prošao kroz Vrata. Polako se počinju šuljati i Mataran, Gringo, Lucky... Mi smo tu napravili dvije vire koje su bile baš u pravim trenucima. S prvom smo išli prema Mini, a nakon druge upadamo u dric koji nas je i malo podizao i jedrimo ravno prema Livki. Uglavnom iz Vrata mislim da smo izašli kao 3. ili 4. brod. Van Vrata je bilo dosta vjetra, a kurs nekakve laške orce. Veći brodovi nas polako hvataju, ali taj vjetar vrlo brzo pada. Prvo je pao na pola, a ubrzo na samo 3-4 čvora. Kad smo vidjeli što se dešava hitno prelazimo na drifter i s drifterom uspijevamo držati smjer do punte Pelegrina. Tad ulazimo u kanal između Hvara i Paklenjaka i repiketajemo. Tada smo se čuli i s našim glavnim savjetnikom, kraljem bonaca - Tončem Antunovićem. Vidjeli smo da je vani apsolutna nula i bojali smo se ići previsoko, premda su prognoze davale mogućnosti burina, pa čak i laganog južina predvečer. Dosta konfuzna je bila prognoza, ali nadali smo se da ćemo poslije Paklenjaka ići s maestralom koji će se kasnije ukrmiti i prebaciti u tramuntanicu koliko god da je ona slaba. Zato smo odlučili biti najdonji brod i gađamo Pokonji dol. U jednom trenutku prešao nas je Otto e mezzo s ogromnim genakerom, a za njim i Dubrovnik... Onda smo vidjeli da je Dubrovnik pokušao ići kroz Ždrelac, ali ga je kurenat stalno vraćao, pa se na kraju okreće i ide za nama, a Gringo je vozio na nekih 20 metara od nas. Mi smo nastavili repiketavat uz sam Hvar jer je uz njega još uvijek bilo nešto vjetra, dok je uz Paklenjake sve umrlo. Iza Pokonjeg dola bilo je sve bijelo... SVi brodovi koje smo vidjeli da su prošli kroz Ždrelac i Vodnjake su doslovno stajali. Mi smo tada vidjeli da su uz Hvar još bili neki refuli koji su imali tendenciju da se spoje u nekakav vjetar s te strane. Kako smo željeli što duže ostati u vjetru onda smo napravili još 2-3 repiketa i produžili uz Hvar i otišli još niže. Tu nas je vodilo i iskustvo s prošla dva Sušca kad smo išli direktno na njega, pa nam se to obilo od glavu, pa smo odlučili ove godine ići što niže prema Vela Luci i kasnije s tim umirućim vjetrom se ponovno dizati. Ostali nisu pojalabandali kad i mi, već kasnije i to je bilo dovoljno da ih sviju prođemo. U stvari osim Dubrovnika kojeg nismo vidjeli gdje je i nismo znali u kojoj je on poziciji, kao i Luckyja koji je bio negdje skroz daleko prema Italiji. Tad smo prvi put dignuli A0. Jedro se pokazalo kao izvrstan plitki roll genaker koji omogućava da se bez nekog pretjeranog opterećenja i karinavanja da se vozi između 95 i 110° stvarnog vjetra. Mislim da se pokazao kao najbolje "Oružje" koje smo imali u ovoj regati. Ponijeli smo ga umjesto A1 i s njim smo se spuštali ispod Sušca, jer se stvarno dobro nosi s manjkom vjetra, a kako smo dobili informaciju od ljudi koji su pratili regatu u tim trenucima smo bili i najbrži brod na regati. Kad smo vidjeli da smo najniži brod i da nema više smisla na silu pojavati počeli smo se dizati prema Sušcu. Tu našu poziciju su kao dobru prepoznali i drugi, pa su se u jednom trenutku Gringo i Damaco spustili i ispod nas, a također i Mataran koji nam je bio u šiji. Do Sušca prvi stiže Dubrovnik i bio je stotinjak metara ispred nas, a s Lucky-jem nam se križaju putevi nakon što je stigao skroz s druge strane. Imali smo križanje s njima doslovno ispred punte Sušca koja gleda prema Vela Luci. S desne strane stigli su i Mataran i Magnum i bili na toj punti, a mi smo nastojali ostati što više vani jer smo se bojali kurenta, a i iskustvo ranijih izdanja regate mi je bilo takvo da uvala ispod lanterne ima tendenciju uvlačenja jedrilica i tamo se ostane parkiran dosta dugo. Tu oko Sušca smo se dosta vodili sa savjetom Tonča Antunovića koji nam je rekao da ako nema vjetra da samo laškamo jedra i da vozimo bilo gdje, samo da ne stojimo. Kretali smo se polako, malo bi zastali, ali uglavnom smo uspjevali držati smjer i uspijevamo okrenuti Sušac kao prvi brod! Cijelu noć smo vozili s A0. Ideja nam je bila da idemo na Vodnjak. Najavljen je bio nekakav vjetar koji nam sa strane Pokonjeg dola nije baš odgovarao, tako da smo potvrdili odluku o izboru Vodnjaka. Malo iza i ispod nas jedrio je Damaco, a dosta više iza nas vozi Otto e mezzo koji nas polako počinje stizati. Uvjeti su u tim trenucima bili baš za takav brod s toliko jedrilja, pogotovo kad smo se s A0 prebacili na drifter mi ga više ne uspijevamo pratiti s brzinom. U toj etapi primijetili smo nekakva raz između Vodnjaka i Visa i željeli smo stići do njega. Primijetio ga je i Otto e mezzo i oboje smo napravili jedan dodatni repiket prema Visu. Za to vrijeme Damaco bira Pokonji dol. Neko vrijeme jedrimo prema Visu i pokušavamo uhvatiti potrebnu visinu za Vodnjake i kad smo procijenili da treba virati vjetar pada na totalnu nulu. MOžda je u nekim trenucima bilo 0.3 - 0.4 i tada u odnosu na sve ostale brodove Otto e mezzo doslovno leti. On nas je tada vrlo brzo obišao s gornje strane... mi smo tu čekali oko sat vremena da se nešto pokrene. Dočekali smo nekakav povjetarac s Paklenjaka, premda je bilo teško točno odrediti... Oni su vozili drifter i po našem mišljenju bili su tada sporiji nego mi s genakerom. S njim smo jedrili dosta blizu Paklenjacima, toliko da smo se u nekim trenucima bojali dubine koliko smo blizu bili. I tu smo ga uspjeli sustići i biti na oko 50 metara od njega. U jednom trenutku smo vidjeli da oni staju i da mijenjaju jedro. Promjena dolazi i do nas i bila je takva da smo se morali prebaciti na flok. Tu promjenu je Damaco izvrsno iskoristio i već okrenuo Pelegrin. Mislim da je to bilo nekakvo jugo. Kad smo mi stigli do punte Pelegrina Damaco je već bio na pola puta prema Vratima. Otto je malo pao prema Braču, a mi se nešto trudimo i tada se dešava prokletstvo svih regata, a to je da vodiš cijelu regatu i onda se odjednom flota počne okupljati na krmi. Na oko pola milje - milju krenuli su se okupljati Mataran, Lucky, Magnum... i u toj zoni između Pelgerina i Vrata bili smo bar tri sata. Mi smo se malo bolje snalazili po tim refulčićima i uspijevamo se približiti Otto e mezzu. Kad smo prošli Vrata digli smo genaker i nastavili jedriti po jugu. U Vratima je bilo stvarno dosta vjetra i tu smo razvijali brzine od 10-11 čvorova, ali kad smo izašli iz Vrata to sve drastično pada. Tad smo imali kurs prema Gospi od Prizidnice. Ostali su gađali dosta visočije i ostali su u zoni koja je imala manje vjetra. Nama je uz Čiovo bilo dosta vjetrovitije, a primijetili smo da je čak u tim trenucima i Otto stajao, a i Damaco je tada još uvijek stajao pred ciljem. Dosta toga se promijenilo pred ciljem. Mislili smo da ćemo moći jedriti s flokom, ali smo se morali prebaciti na drifter. Za to vrijeme cijela grupa s gornje strane je stajala i nadali smo se da ćemo ući ispred sviju. Međutim, Otto e mezzo uskoro kreće i taman su se ušuljali u cilj s gornje strane pored terminala, a mi smo s donje s drifterom. A ovu priliku koristim da zahvalim svima koji su nam pomogli u pripremi broda, od Josipe Prosinečki, Marka Bertolina, Ante Kriletića, Kolje Dumanića s tim da posebna zahvala ide glavnom konzultantu Tonču Antunoviću, te da čestitam svima koji su dojedrili do kraja, a poseban naklon posadama Otto e mezza, Damaca i Yicesa!